REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3592/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednika vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ VERSICHERUNGS-
AKTIENGESELLSCHAFT, OIB 47924207581, Savezna Republika Njemačka, München, Königinstr. 28, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Matošević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i partneri, Zagreb, Gajeva 53/II, protiv 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina ulica 4, i 2. tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Zagreb, Capraška ulica 6, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1098/2024 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1098/2024 od 12. lipnja 2025. u pobijanim točkama I. i II. njene izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1098/2024 od 12. lipnja 2025. naloženo je tuženicima solidarno platiti tužitelju iznos od 8.703,72 € sa kamatama (točka I. izreke presude); naloženo je tuženicima solidarno platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.636,25 € s kamatama (točka II. izreke presude), a odbijen je zahtjev tuženika HOK OSIGURANJE d.d. za naknadu troškova parničnog postupka (točka III. izreke presude).
1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je, nakon provedenog postupka, utvrdio da je do nesreće došlo naletom automobila na lisicu, da tuženik nije niti tvrdio da bi vozač vozila bio odgovoran za štetu, a visinu štete utvrdio je vještačenjem. Primjenom odredba članaka 965., 1045. i 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO) prvostupanjski je sud utvrdio postojanje odgovornosti tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. za navedenu nesreću, jer je do iste došlo na prostoru autoceste koju, temeljem odredbe članka 81. stavka 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14.; dalje: ZC) održava tuženik.
1.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, a odluku o troškovima postupka temelji na odredbama članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 23/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23.).
. 2. Protiv točaka I. i II. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik
Hrvatske autoceste d.o.o., zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka te odluke o troškovima.
2.1. Tuženik u bitnome navodi kako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
2.2. Dalje, ponavlja navode iznesene tijekom postupka o tome da je tuženik održavao cestu, da je ograda bila pravilno postavljena i nije utvrđeno postojanje oštećenja na istoj, da tuženik nije primio nikakvu dojavu o kretanju lisice te da tužitelj nije dokazao da bi se lisica našla na kolniku autoceste zbog propusta tuženika.
2.3. Poziva se na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, primjerice u odluci poslovni broj Pž-4851/2022 od 16. srpnja 2024., u kojoj je izneseno pravno shvaćanje koje žalitelj smatra pravilnim i koje otklanja njegovu odgovornost. Smatra da su zaključci prvostupanjskog suda u obrazloženju pobijane presude u potpunosti nejasni i nerazumljivi i proturječni ispravama u spisu te da je time je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
2.4. U odnosu na dosuđenu kamatu, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima i tijek kamate odredio od drugog dana nakon što je tužitelj platio štetu osiguraniku, već smatra da je tužitelju trebala biti dosuđena kamata od dana podnošenja tužbe.
2.5. Zbog svega toga smatra neosnovanom i odluku o troškovima postupka, pa predlaže presudu preinačiti, odnosno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.
6. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, obrazloženje presude je jasno, logično i nije u suprotnosti s ispravama u spisu pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a, na koju se poziva tuženik.
7. Činjenica da je tuženik vršio ophodnju predmetnom cestom kao niti tvrdnja da nisu utvrđena oštećenja na zaštitnoj ogradi ne otklanja njegovu odgovornost za nastanak štetnog događaja.
8. Ovo posebno imajući u vidu zakonske odredbe članka 2. stavka 1. točke 3. te članka 139. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.; dalje: ZSPC) koje uređuju definiciju autoceste kao ceste u čiji se promet može uključiti, odnosno isključiti samo određenim i posebno izgrađenim priključnim prometnim trakama. Dakle, osiguranik tužitelja, kao osoba koja se nesporno uključila u promet na autocesti, imala je legitimno pravo očekivati da će se tom cestom moći voziti sigurno, bez neočekivanih opasnosti za život ili imovinu.
9. S druge strane, sama činjenica da se lisica našla na autocesti ukazuje na propust tuženika, jer to što znači da mjere i radnje koje je tuženik poduzimao nisu bile dovoljne za osiguravanje sigurnog i nesmetanog prometa autocestom, što je primarna dužnost tuženika.
10. U odnosu na žalbene navode kojima se žalitelj poziva na odluke sudova u kojima je zauzeto drugačije pravno shvaćanje od onoga koje je zauzeo prvostupanjski sud, ovaj sud ukazuje da te odluke nisu primjenjive u konkretnom slučaju.
11. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci poslovni broj Rev-521/2024-2 od 10. rujna 2025., na revizijska pitanja koja su glasila: „Ukazuje li sama činjenica da se divljač, u konkretnom slučaju lisica, našla na kolniku autoceste, a što je uzrokovalo prometnu nezgodu naletom vozila na lisicu, na propust pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti, posebice u vidu postavljanja i održavanja zaštitne ograde oko autoceste? Predstavlja li činjenica da su djelatnici pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste izvršili ophodnju dijela autoceste na kojem je došlo do udara vozilom u divljač te da u ophodarskom dnevniku nije evidentirano oštećene zaštitne ograde na dan štetnog događaja, dokaz o nepostojanju propusta u održavanju autoceste od strane pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste?“ odgovorio na način da je naveo kako upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, ukazuje ili da je rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi postojao, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer da je bila tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste.
12. Ova je odluka, u konkretnom predmetu, primjenjiva u cijelosti, kako u odnosu na vrstu divljači koja je bila uzrok štete (lisica), tako i u odnosu na mjesto nesreće (autocesta).
13. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje odgovornosti tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. za nastanak štetnog događaja u ovom konkretnom slučaju, posebno imajući u vidu kako nije sporno to da ne postoji doprinos vozača u odnosu na nastanak štete, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno u odnosu na osnovanost tražbine, dok je njena visina utvrđena uvidom u isprave u spisu.
14. U odnosu na tvrdnju žalitelja kako je tužitelj imao pravo na zateznu kamatu koja bi tekla od dana kada se obratio sudu s odštetnim zahtjevom, ovaj sud ukazuje da se, u odnosu na tužiteljevu tražbinu, ne mogu primijeniti odredbe članka 12. stavka 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/205., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.), jer predmet ovog postupka nije plaćanje po odštetnom zahtjevu, već plaćanje regresa za već isplaćeni iznos odštete.
15. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 1086. ZOO-a te tužitelju dosudio zateznu kamatu tekuću od dana tužiteljeve isplate naknade štete, pa je tuženikova žalba i u tom dijelu neosnovana.
16. Tuženik u svojoj žalbi ne navodi da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio koju od zakonskih odredbi prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, a taj dio presude ovaj sud ne ispituje po službenoj dužnosti u odnosu na pravilno primjenu materijalnog prava.
17. Slijedom navedenog, tuženikova je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanim točkama I. i II. njene izreke, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Zagreb, 26. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
