REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2135/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jelene Čuveljak, predsjednika vijeća, Mirne Maržić, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, člana vijeća, u predstečajnom postupku nad dužnicima pojedincima ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oba s adresom [adresa], vlasnici [obrt], [adresa], koje zastupa punomoćnik Miroslav Rendić, odvjetnik u Varaždinu, odlučujući o žalbi vjerovnika CONSORZIO DKV EURO SERVICE, OIB: 28985304807, Viale Stazione 8, Bolzano, Italija, kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krpan & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-150/2024-119 od 7. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-150/2024-119 od 7. travnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke odbijen je kao nedopušten zahtjev predlagatelja CONSORZIO DKV EURO SERVICE kojim traži ispravak tablice utvrđenih i osporenih tražbina te uvrštavanje tog predlagatelja kao vjerovnika u plan financijskog restrukturiranja dužnika koji je potvrđen rješenjem prvostupanjskog suda od 22. kolovoza 2025. U toki. II. izreke pobijanog rješenja također je odbijen zahtjev predlagatelja CONSORZIO DKV EURO SERVICE za održavanjem ispitnog ročišta na kojem bi se ispitala tražbina tog predlagatelja kao vjerovnika u predstečajnom postupku.
2. Iz obrazloženja pobijanoga rješenja proizlazi da je tako prvostupanjski sud odlučio jer je postupio u skladu s čl. 34. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24.; dalje: SZ), a nasuprot čl. 54. Uredbe EU broj 2015/848 Europskog parlamenta i vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti (dalje: Uredba EU). Prvostupanjski sud ističe da Stečajni zakon u čl. 34. propisuje obvezu obavijesti i prekluzivne rokove za prijavu tražbine kao i da u trenutku kada je prvostupanjski sud donio pravomoćno rješenje o potvrdi plana financijskog restrukturiranja sve tražbine vjerovnika koje su trebale biti obuhvaćene tim planom morale su biti i pravodobno prijavljene i uvrštene u tablicu tražbina. Nadalje, sud navodi da kako je predlagatelj propustio i nije iskoristio propisane rokove za prijavu tražbine izgubio je pravo da u ovome postupku ostvaruje svoju tražbinu te da čl. 54. Uredbe EU i propuštanje pojedinačne obavijesti stranim znanim vjerovnicima nije od utjecaja na učinak prekluzivnih rokova propisanih u Stečajnom zakonu.
3. Žalbu protiv rješenja je podnio vjerovnik CONSORZIO DKV EURO SERVICE zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. U žalbi u bitnome vjerovnik navodi da je postupanje suda u cijelosti u suprotnosti s čl. 54. Uredbe EU, da je on poznati strani vjerovnik i da je bio dužan biti posebno obaviješten o pokretanju postupka svojim pravima i posljedicama propuštanja rokova sukladno Uredbi. Predlaže drugostupanjskome sudu da prihvati žalbene razloge, ukine prvostupanjsku odluku i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovan postupak.
4. Odgovor na žalbu nije izjavljen.
5. Žalba vjerovnika je osnovana.
6. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 10. SZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje nezakonito jer je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo, a naročito na konkretan slučaj pogrešno primijenio Uredbu EU.
7. Iz spisa neosporno proizlazi:
- da je vjerovnik nesporno strani poznati vjerovnik. Sjedište mu je u Italiji zemlji europske unije te su njegova potraživanja sadržana u popisu vjerovnika koji je predstečajni dužnik dostavio zajedno s prijavom za otvaranje predstečajnog postupka
- da je 15. svibnja 2024. rješenjem prvostupanjskog suda otvoren predstečajni postupak
- da je 22. kolovoza 2025. rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj
St-150/2024 potvrđen plan financijskog restrukturiranja dužnika
- da je 16. rujna 2025. vjerovnik obavijestio FINA-u o svojoj tražbini, a FINA je 23. rujna 2025. navedenu obavijest proslijedila prvostupanjskome sudu
- da prvostupanjski sud do donošenja pobijanog rješenje nije odlučio o tražbini vjerovnika.
8. Prvo je potrebno ukazati da je prvostupanjski sud donio nerazumljivu odluku u točki I. izreke pobijanog rješenja. Naime, prvostupanjski sud je odbio kao nedopušten zahtjev vjerovnika kojim traži ispravak tablice utvrđenih i osporenih tražbina te uvrštavanje tog predlagatelja kao vjerovnika u plan financijskog restrukturiranja dužnika. Prvostupanjski sud je trebao ako zahtjev smatra nedopuštenim isti pravilno odbaciti, a ne odbiti ili ako zahtjev smatra dopuštenim onda odbiti ga kao meritorno neosnovanim. S obzirom na navedeno u navedenom dijelu izreka pobijanog rješenja nije jasna i ne može se ispitati.
9. Nadalje, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da ne postupanje sukladno čl. 54. Uredbe EU od strane služenih tijela insolvencijskog postupka (suda, stečajnog upravitelja ili predstečajnog povjerenika) dovodi do gubitka prava vjerovnika zbog propuštanja prekluzivnih rokova. Naime, navedeno tumačenje bi dovelo do kršenja temeljnog prava znanog stranog vjerovnika na pristup sudu, a što je i jedno od temeljnih prava propisano u Povelji Europske Unije o temeljnim pravima.
10. Uredba EU u čl. 54. propisuje dužnost obavještavanja poznatih stranih vjerovnika, dok u odredbi čl. 2. t. 12. definira stranog vjerovnika kao vjerovnika koji ima stalno boravište, domicil ili statutarno sjedište u državi članici koja nije država u kojoj je pokrenut postupak, uključujući porezna tijela i tijela socijalne skrbi država. Nadalje čl. 55. Uredbe EU su propisana pravila za prijavu tražbina stranih vjerovnika u postupku insolventnosti. Prema kojoj je propisano opće pravilo - prijava tražbina u roku koji je određen pravom države u kojoj je postupak pokrenut i posebno, zaštitno pravilo - rok za prijavu ne može biti kraći od 30 dana nakon dana objave pokretanja postupka u slučaju nesolventnosti u registru nesolventnosti države u kojoj je postupak pokrenut. Međutim, nesporno je da je prijava tražbine podnesena nakon roka, ali ne krivnjom stranog vjerovnika jer vjerovnik nije imao saznanja o pokretanu predstečajnog postupka nad dužnikom u Republici Hrvatskoj jer o tome nije bio obaviješten u skladu s odredbom čl. 54. Uredbe EU.
11. Naime, u slučaju da je tražbinu strani vjerovnik podnio nakon proteka roka propisanog odredbama Stečajnog zakona, a radi se o poznatom vjerovniku u smislu odredbe čl. 54. Uredbe EU kojeg su sud (i/ili upravitelj/povjerenik) propustili obavijestiti o pokrenutom postupku, prijavu tražbine trebalo bi uzeti kao pravovremenu.
12. S obzirom na sve navedeno osnovana je žalba predlagatelja te je potrebno pobijano rješenje ukinuti i vratiti predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovan postupak.
13. Stoga, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a, a u vezi s čl. 10. SZ-a.
14. U nastavku postupka prvostupanjski sud će cijeneći prijavljenu tražbinu vjerovnika kao pravovremenu na temelju čl. 54. Uredbe EU te će održati nastavak ispitnog ročišta na kojem će ispitati prijavljenu tražbinu znanog stranog vjerovnika.
Zagreb, 26. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jelena Čuveljak
