REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1822/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravka Matas, predsjednice vijeća, Marije Bakula Vugrinec, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, OIB 91547293790, Zagreb, Savska cesta 64, kojeg zastupa punomoćnik Goran Durmiš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o., Zagreb, protiv tuženika G.P.P. MIKIĆ d.o.o. OIB 82386143355, Omišalj, Pušća 131, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o. u Rijeci, radi isplate iznosa od 137.576,36 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-53/2024-13 od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-53/2024-13 od 28. ožujka 2025. u dijelu točke I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Draženke Pičuljan iz Raba poslovni broj Ovrv-1970/2023 od 1. lipnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 137.576,36 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

- na iznos od 66.639,49 EUR od 31. ožujka 2021. do isplate

- na iznos od 64.920,41 EUR od 1. travnja 2021. do isplate

- na iznos od 3.063,57 EUR od 1. travnja 2021. do isplate

- na iznos od 2.953,89 EUR od 24. travnja 2021. do isplate

te u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 8.587,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-53/2024-13 od 28. ožujka 2025. u dijelu točaka I. i III. izreke i sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Draženke Pičuljan iz Raba poslovni broj Ovrv-1970/2023 od 1. lipnja 2023. u dijelu u kojemu je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od 137.576,36 EUR po stopi preko stope koja je propisana za ostale odnose i u tom dijelu se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni trošak postupka u iznosu od 8.587,50 EUR po stopi preko stope koja je propisana za ostale odnose.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbe u iznosu od 4.234,37 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 2.587,50 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Draženke Pičuljan iz Raba poslovni broj Ovrv-1970/2023 od 1. lipnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 137.576,36 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinuo je navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 825,00 EUR (točka II. izreke), naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 8.587,50 EUR sa zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova (točka III. izreke).

2. Protiv ove presude u točki I. izreke i dijelu točke III. izreke kojom je tuženiku naloženo naknaditi trošak postupka žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu ukinuti presudu u pobijanom dijelu, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 4.234,37 EUR.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 2.587,50 EUR.

4. Žalba nije osnovana, osim u odnosu na stopu zatezne kamate.

5. Pobijana presuda u točki I. i dijelu točke III. izreke ispitana je sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud nalazi da je presuda u pobijanom dijelu pravilna i zakonita, osim u dijelu stope zatezne kamate za koju je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 137.576,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po osnovi isplaćene potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođeni koronavirusom (COVID-19) za siječanj i veljaču 2021.

7. Prema obrazloženju pobijane presude među strankama nije sporno da je tuženik 25. veljače 2021. podnio zahtjev za dodjelu navedene potpore, da je tuženiku isplaćena potpora (a što proizlazi i iz e-mail poruke tuženika upućene tužitelju 2. lipnja 2021.), da je tužitelj sukladno Odluci Klasa: 103-05/17-04/539, Ur.br.: 344- 01/1-20-129 od 31. ožujka 2020. zadržao pravo naknadne revizije podnesenog zahtjeva, da je tužitelj e-mail porukom od 26. svibnja 2021. i dopisom od 16. veljače 2022. obavijestio tuženika da je naknadnom revizijom potpore za siječanj-veljaču 2021. utvrđeno da ne ispunjava kriterije za dodjelu predmetne potpore jer je uvidom u službenu dokumentaciju (PDV obrasce tuženika) utvrdio da u utuženom razdoblju nije zadovoljio kriterij pada prihoda od najmanje 40%, iz kojeg razloga da je njegov zahtjev ocjenjen negativno, te je pozvao tuženika na povrat isplaćenih sredstava. Tuženik je tijekom postupka u bitnom istaknuo da je njegova sekundarna djelatnost pružanje smještaja i priprema te usluživanje hrane i pića koju obavlja u sklopu hotela Malin u Malinskoj, i u toj djelatnosti pretrpio je pad prihoda te da je samo za tu djelatnost i samo za zaposlenike u toj djelatnosti podnio zahtjev za potpore, istaknuo je prigovor zastare i osporavao je raskid ugovora.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, jer je nakon provedenog dokaznog postupka u bitnom utvrdio:

- tužitelj je odaslao javni poziv za podnošenje ponuda za sklapanja ugovora objavom dokumenta „Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (COVID-19) i posljedica katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačkomoslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za siječanj- veljaču 2021.“ i dokumenta „Uvjeti i načini korištenja sredstava za provođenje mjere potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (COVID-19) i posljedica katastrofe uzrokovane potresom na području Sisačkomoslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije za siječanj-veljaču 2021.“,

- tuženik je podnio zahtjev za dodjelu potpora za siječanj i veljaču 2021., koji je tužitelj prihvatio i isplatio iznose potpore tuženiku, pa je na navedeni način između stranaka zaključen ugovor o korištenju potpora za očuvanje radnih mjesta za siječanj i veljaču 2021.

- tužitelj je naknadnom revizijom zahtjeva utvrdio da tuženik ne ispunjava kriterije za dodjelu potpore za siječanj i veljaču 2021., jer iz podataka Porezne uprave o stvarnom postotku pada prihoda/primitaka temeljem PDV obrasca, proizlazi da je kod tuženika u razdoblju od 1. travnja do 30. rujna 2020. u odnosu na to isto razdoblje u 2019. zabilježen rast prihoda od 6,01%, te da je za prosinac 2020. u odnosu na prosinac 2019. zabilježio rast prihoda od 53,81%, a za siječanj 2020. u odnosu na siječanj 2019. zabilježio pad prihoda od 4,62%,

- sud je ocijenio da tuženik u predmetnom razdoblju nije zadovoljio kriterij pada prihoda od najmanje 40% te da je mjerodavan kriterij pada prihoda u odnosu na cjelokupno poslovanje, a ne samo pad prihoda u sekundarnoj djelatnosti tuženika,

- budući da je tužitelj zadržao pravo naknadne revizije ispunjenja kriterija za ostvarivanje potpore, te da tuženik nije ispunjavao propisane kriterije za dodjelu potpora, o čemu je tužitelj tuženika obavijestio i zatražio povrat sredstava e -mail porukom od 26. svibnja 2021. i na taj način raskinuo ugovor, tuženik je u obvezi vratiti tužitelju sve ono što mu je isplaćeno temeljem ugovora, i to sa zateznim kamatama od dana kad je isplatu primio, sukladno čl. 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO),

- neosnovan je prigovor zastare, budući da petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a teče od dana raskida ugovora, a tužba je podnesena 9. svibnja 2023.

9. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a te ne postoji proturječnost u odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik tijekom postupka nije osporio isplatu potpora (t. 12. i 27. obrazloženja). Naime, prvostupanjski sud nije utvrdio da je tuženik učinio nespornom činjenicu primitka utuženih iznosa, kako to neosnovano tuženik tumači u žalbi, već je utvrdio da tuženik tijekom postupka nije osporio isplatu potpora. Osim toga, prvostupanjski sud je u t. 27. obrazloženja utvrdio da su tuženiku isplaćene potpore za siječanj i veljaču 2021. na temelju isprava u spisu: elektroničke poruke tuženika upućene tužitelju 2. lipnja 2021., dokazima o isplatama, pregleda naloga, pregleda MIO II doprinosa za COVID i analitičke kartice te je utvrdio da je tuženiku 30. ožujka 2021. isplaćen iznos od 66.639,49 EUR, 31. ožujka 2021. iznos od 64.920,41 EUR i iznos od 3.063,57 EUR, te 23. travnja 2021. iznos od 2.952,89 EUR.

10. Neosnovano tuženik u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik nije ispunjavao uvjete za dodjelu potpora. Naime, po ocjeni ovog suda (a tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Pž-3684/2024 od 1. listopada 2025.), prema kriterijima Uvjeta i načina korištenja sredstava za provođenje mjera u 2020. godini. mjerodavan je pad prihoda/primitaka na razini cjelokupnog poslovanja, a ne pad prihoda/primitaka samo u sekundarnoj djelatnosti tuženika (hotelijersko - ugostiteljskoj), kako to navodi tuženik. Budući da je tužitelj naknadno revizijom utvrdio, prema podacima Porezne uprave o stvarnom postotku pada prihoda/primitaka temeljem PDV obrasca, da tuženik nije imao pad prihoda cjelokupnog poslovanja od najmanje 40%, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije ispunjavao uvjete za dodjelu potpora.

11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj elektroničnom porukom od 26. svibnja 2021. raskinuo ugovor i pozvao tuženika na povrat uplaćenih sredstava potpore, budući da je ugovorni odnos prestao, a pravne posljedice raskida ugovora su vraćanje danoga na ime ispunjenja, s time da je strana koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila, sve u smislu čl. 368. ZOO-a. Stoga je neosnovan žalbeni navod da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove, s time da kada bi se i radilo o stjecanju bez osnove, kako pogrešno tvrdi tuženik, pravne posljedice bi bile jednake.

12. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev, a tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

13. Međutim, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o ispunjenju novčane obveze iz trgovačkog ugovora, već se radi o vraćanju onoga što je dano na ime ispunjenja ugovora, u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na stopu zatezne kamate, dosudivši zateznu kamatu po stopi na odnose iz trgovačkih ugovora, umjesto pravilno po stopi za ostale odnose.

14. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno čl. 368. st. 1. ZPP -a odbio žalbu kao neosnovanu i djelomično potvrdio pobijanu presudu, a sukladno čl. 373. t. 3. ZPP-a djelomično preinačio pobijanu presudu u odnosu na stopu zatezne kamate.

15. Budući da je tuženik u drugostupanjskom postupku uspio samo u odnosu na stopu zatezne kamate, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, sukladno čl. 166. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP-a tuženikov zahtjev za naknadu troškova drugostupanjskog postupka nije osnovan.

16. Odluka o trošku odgovora na žalbu donesena je sukladno odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, ocjenjujući da ova parnična radnja u konkretnom slučaju nije bila potrebna radi vođenja parnice, s obzirom na navode koje je tužitelj iznio u odgovoru na žalbu.

Zagreb, 26. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas