REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2897/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Marije Bakula Vugrinec, sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP BANKA d.d., OIB 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 15.882,36 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1456/2023 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1456/2023 od 8. svibnja 2025. u točkama I., III. i IV. izreke te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 15.882,36 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja je propisana za ostale odnose (točka I. izreke), odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 15.882,36 EUR po stopi preko stope koja je propisana za ostale odnose (točka II. izreke), utvrdio je nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu od 1.764,55 EUR sa zateznim kamatama te je odbio kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja (točka III. izreke), naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.736,02 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja je propisana za ostale odnose (točka IV. izreke) te je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni trošak parničnog postupka u iznosu od 5.736,02 EUR po stopi preko stope koja je propisana za ostale odnose (točka V. izreke).
2. Protiv ove presude u točkama I., III. i IV. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti pobijani dio presude, podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 781,25 EUR uvećano za sudsku pristojbu za žalbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijana presuda u točkama I., III. i IV. izreke ispitana je sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud nalazi da presuda u pobijanom dijelu nije pravilna i zakonita.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 90750/04 od 25. studenoga 2004. kojim je korisniku kredita JJ odobren kredit u iznosu od 100.883,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak u iznosu od 15.882,36 EUR. Tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja kojim stavlja u prijeboj svoju protutražbinu u iznosu od 1.764,55 EUR sa zateznim kamatama po osnovi negativnih razlika nastalih prilikom otplate obveze iz predmetnog Ugovora o kreditu.
7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev te je odbio tuženikov prigovor radi prebijanja, uz obrazloženje:
- predmetni ugovor o kreditu je potrošački ugovor, jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03; dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu,
- korisnik kredita i tužitelj sklopili su Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) 1. lipnja 2023.,
- neosnovan je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer je korisnik kredita sklopio ugovor kao fizička osoba odnosno potrošač u smislu čl. 3. t. 1. ZZP-a, tražbina potrošača nije strogo osobne naravi niti se narav te tražbine protivi ustupu i novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač, ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine,
- pred prvostupanjskim sudom vođen je parnični postupak poslovni broj P-1401/12, između Potrošača - Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, kao tužitelja i banaka (među kojima i ovdje tuženika), kao tuženika, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača te je presudom od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je, između ostalih, i tuženik, od 1. siječnja 2004. (u odnosu na valutnu klauzulu) do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača i prava potrošača - korisnika kredita, ugovaranjem valutne klauzule CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu bez da je prethodno potrošače - korisnike kredita u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su povrijeđene odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 46/07 i 79/07), kao i naknadno važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09). Navedena presuda potvrđena je presudom ovog suda poslovni broj Pž-6632/2014 od 14. lipnja 2018.,
- na temelju iskaza saslušanog svjedoka (korisnika kredita) sud je utvrdio da u pogledu ovog ugovornog odnosa potrošač nije dobio sve informacije koje su mu bile potrebne da shvati što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, niti da se o tim odredbama pojedinačno pregovaralo ili da su bile lako razumljive konkretnom potrošaču, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne,
- visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio financijskim vještačenjem, kojem stranke nisu prigovarale,
- zatezne kamate sud je dosudio sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) od dana stjecanja jer je tuženik bio nepošten,
- tuženikov prigovor zastare nije osnovan, jer tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno čl. 225. ZOO-a, a tužba je podnesena 13. lipnja 2023. odnosno unutar općeg zastarnog roka od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu,
- sud je utvrdio da ne postoji tuženikova protutražbina, budući da plaćanjem određenih anuiteta po tečaju koji je bio niži od početno ugovorenog tečaja korisnik kredita, a time niti tužitelj, nije ništa primio niti je stekao bez osnove pa stoga nije ni nastala nikakva tražbina tuženika prema korisniku kredita odnosno prema tužitelju.
8. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a odnosno nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati u odnosu na tužiteljevu aktivnu legitimaciju te neosnovano tuženik u žalbi ponavlja navode da tužitelj nije potrošač i da ne može tražiti zaštitu po osnovi potrošačkih prava, da je prijenos potrošačkih prava nedopušten i ništetan te da pravni interes za pokretanje pojedinačnih postupaka imaju isključivo korisnici kredita.
9. Naime, prvostupanjski sud je valjano obrazložio razloge zbog kojih je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Osim toga, pravno shvaćanje prvostupanjskog suda je u skladu s pravnim shvaćanjima Suda Europske Unije iznesenim u odlukama poslovni broj C-383/18 i C-519/19 te pravnih shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u odlukama poslovni broj Rev-258/2024 od 8. svibnja 2024., Rev 588/2024 od 22. svibnja 2024., Rev-501/2024 od 9. listopada 2024., Rev-1014/2023 od 19. prosinca 2023. i dr.
10. Prema tome, osoba, pravna ili fizička kojoj je potrošač temeljem ustupa tražbine prenio svoje tražbine koje mu pripadaju primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača može od potrošačeva dužnika, prodavatelja roba ili pružatelja usluga potraživati ispunjenje obveze kao i sam potrošač jer pravo na ispunjenje ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, već o svojstvu ugovornih strana iz potrošačkog ugovora (u ovom sporu ugovora o kreditu). Primatelj tražbine (cesionar) ima prema dužniku (cesusu) ista prava koja je ustupitelj tražbine (cedent) imao prema dužniku do ustupanja, a dužnik može prema primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, isticati i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kada je saznao za ustupanje. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF) obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, ali isto tako i u postupcima koje pokrenu treće osobe koje su singularni ili univerzalni sukcesori potrošača i nemaju osobno status potrošača.
11. Međutim, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati u odnosu na tuženikovu protutražbinu za koju je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja. Ovo stoga što je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da plaćanjem određenih anuiteta po tečaju koji je bio niži od početno ugovorenog tečaja korisnik kredita, a time niti tužitelj, nije ništa primio niti je stekao bez osnove pa stoga nije ni nastala nikakva tražbina tuženika prema korisniku kredita odnosno prema tužitelju. Osim toga, tužitelj je istaknuo prigovor zastare u odnosu na tuženikovu protutražbinu , koji prigovor prvostupanjski sud nije ocijenio.
12. Ocjena je ovog suda da se pravne posljedice ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli jednako odnose, kako na tužiteljevu tražbinu glede preplaćenih iznosa anuiteta zbog primjene valutne klauzule u odnosu na iznos anuiteta bez valutne klauzule, tako i na tuženikovu protutražbinu po osnovi anuiteta koje je korisnik kredita primjenom iste ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli platio u manjem iznosu.
13. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno čl. 369. st. 1. ZPP -a ukinuo presudu u pobijanom dijelu te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
14. Odluka o troškovima žalbenog postupka donijeta je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ocijeniti osnovanost tužiteljevog prigovora zastare u odnosu na tuženikovu protutražbinu za koju je istaknuo prigovor radi prebijanja, potom će na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrditi kada su se tražbine srele, vodeći pri tome računa o mogućnosti prijeboja sa zastarjelom tražbinom (čl. 198. ZOO-a) i činjenici da prigovor radi prebijanja nije samostalan zahtjev, nego je uvjetan i ovisan o istaknutom tužbenom zahtjevu (pa u odnosu na dio tuženikove protutražbine koja je starija u odnosu na tužiteljevu tražbinu nije moguće dosuditi tuženiku zatezne kamate na prebijeni dio) te će donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu.
Zagreb, 26. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
