REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-926/2025-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Prvostolnog Kaptola zagrebačkog, Zagreb, Kaptol 27, OIB: 77667447224, kojega zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35a, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, OIB: 03377753055, Rijeka, Erazma Barčića 5, 2. Agencije za lijekove i medicinske proizvode, Zagreb, Ksaverska cesta 4, OIB: 37926884937, koju zastupa opunomoćenica Tamara Ilić, odvjetnica u Zagrebu, Jurišićeva 30, radi naknade za oduzetu imovinu, 26. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/23-01/44, URBROJ: 514-04-03-01-01/08-25-02 od 26. ožujka 2025. i djelomično rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-01/03-01/129, URBROJ: 251-04-01/029- 22-177 od 22. studenoga 2022.
II. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi Agenciji za lijekove i medicinske proizvode naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € (slovima: dvije tisuće petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
IV. Nalaže Republici Hrvatskoj da iz sredstva Državnog proračuna tužitelju naknadi trošak delegacije u iznosu od 412,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.
V. Nalaže Republici Hrvatskoj da iz sredstva Državnog proračuna zainteresiranoj osobi Agenciji za lijekove i medicinske proizvode naknadi trošak delegacije u iznosu od 412,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-01/03-01/129, URBROJ: 251-04-01/029-22-177 od 22. studenoga 2022. odbijen zahtjev Prvostolnog Kaptola zagrebačkog , ovdje tužitelja, za naturalni povrat dijela oduzetog zemljišta ranije oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji odgovara dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], te je utvrđeno pravo na naknadu za dijelove nekretnina ranijih oznaka k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], koje se ne mogu naturalno vratiti. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da u postupku utvrđeno da navedene nekretnine predstavljaju dio kompleksa Agencije za lijekove i medicinske proizvode čijim bi se povratom u vlasništvo i posjed bitno okrnjila prostorna cjelovitost, namjena uporabe prostora te gospodarska i tehnološka funkcionalnost kompleksa, a ujedno da je Agencija za lijekove i medicinske proizvode predmetne nekretnine stekla u vlasništvo na temelju posebnih propisa i da su joj na dan donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi) služile za obavljanje njezine djelatnosti, dok dio zemljišta u naravi predstavlja put koji je izuzet iz pravnog prometa.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-942-01/23-01/44, URBROJ: 514-04-03-01-01/08-25-02 od 26. ožujka 2025. odbio.
3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu ovome Sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi u bitnom navodi da bitnom navodi da je u postupku koji se prethodio ovome sporu pogrešno primijenjeno materijalno pravo te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja, zbog čega da je neosnovano odbijen njegov zahtjev za naturalni povrat u vlasništvo dijela nekretnine ranije oznake k. č. br. [katastarska čestica], koja odgovara dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te mu je umjesto toga utvrđeno pravo na naknadu. Ističe da tuženik nekritički ponavlja navode prvostupanjskog tijela bez utemeljenja u podacima u spisu, zaključujući da zemljište predstavlja dio kompleksa Agencije za lijekove i medicinske proizvode čijim bi se povratom okrnjila gospodarska i tehnološka funkcionalnost, pri čemu da nije jasno odakle tuženik crpi takve dokaze. Pojašnjava da upravna tijela nisu utvrdila ključnu činjenicu da do dana donošenja Zakona o naknadi na predmetnim dijelovima oduzete čestice nije izvršena izgradnja, niti je privedena namjeni radi koje je izvršeno oduzimanje. S tim u svezi ističe da na k. č. br. [katastarska čestica] nije izgrađena planirana cesta produžetak ulice Radićevo šetalište, nego da ju je Agencija uzurpirala ograđivanjem, da ta nekretnina ne predstavlja res extra commercium, niti je u naravi put, te da Agencija nije stekla pravo vlasništva jer je kao vlasnik i dalje upisana Republika Hrvatska. Nadalje, u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navodi da na njoj nisu izgrađeni poslovni objekti, da je cijeli južni dio podoban za naturalni povrat jer je parkirališni prostor izgrađen bez građevinske dozvole, dok jugoistočni dio predstavlja neizgrađeno zemljište. Također ukazuje da se ograđivanjem od strane Agencije uzurpirao i manji dio čestice k. č. br. [katastarska čestica], koja će tužitelju većim dijelom biti vraćena, čime se krnji njezina prostorna cjelovitost. U pogledu nalaza i mišljenja vještaka PD navodi da vještak nije analizirao cjelovito stanje niti što je na česticama izgrađeno temeljem zakonitih odluka upravnih tijela, već da je samo predočio sadašnje stanje, a u rješenjima da ujedno nedostaje i analiza čestica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su podobne za povrat, čime da se pogoduje posjedniku koji nema zakonit posjed. Smatra da se naturalnim povratom ne bi ograničilo niti onemogućilo obavljanje djelatnosti u izgrađenim objektima na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravno po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje i djelomično rješenje prvostupanjskog tijela.
4. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-10 od 23. svibnja 2025., predmet koji je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu zaprimljen pod poslovnim brojem Us I-1905/2025, ustupljen je ovome Sudu, sukladno članku 11. stavku 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 36/24, 136/25, dalje: Zakon o sudovima).
5. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
6. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci se u odgovoru na tužbu u bitnom pridružuje navodima tuženika i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
7. Zainteresirana osoba Agencija za lijekove i medicinske proizvode u detaljnom i opširnom odgovoru na tužbu u bitnom osporava navode tužitelja kao neosnovane i netočne te se pridružuje navodima tuženika. Ističe kako su pobijano rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela zakoniti i pravilni te da su nadležna tijela ispravno utvrdila da tužitelju ne pripada pravo na naturalni povrat traženih čestica, jer da za to ne postoje zakonom propisani uvjeti. Navodi da sve zemljišnoknjižne čestice koje su upisane kao vlasništvo zainteresirane osobe ne mogu biti predmetom naturalnog povrata sukladno odredbama članaka 52. i 54. Zakona o naknadi, zbog čega drži sve ostale navode tužitelja u cijelosti irelevantnima za rješavanje ovog spora. Nadalje, naglašava da predmetne čestice, uključujući i one upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske, ne mogu biti vraćene u naravi niti sukladno odredbi članka 55. Zakona o naknadi jer je u postupku nedvojbeno utvrđeno da se ne vraća imovina čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine, kao i gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa zainteresirane osobe. U odnosu na tužiteljevo osporavanje nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka PD, zainteresirana osoba ističe da tužitelj to čini neosnovano i bez zakonskog uporišta jer upravo iz tog nalaza i mišljenja jasno proizlazi da bi se eventualnim povratom zemljišta bitno narušila funkcionalnost i cjelovitost kompleksa. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije
8. Sud je održao ročište 21. kolovoza 2026., na koje su pristupili tužitelj zastupan po opunomoćenici, zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo i zainteresirana osoba Agencija za lijekove i medicinske proizvode zastupana po opunomoćenici, a kako je tuženik uredno pozvan, Sud je ne našavši razloga za odgodu, ročište održao u njegovom odsustvu.
8.1. Tužitelj je na ročištu u prvom redu izjavio da ostaje kod dotadašnjih navoda. Istaknuo je da činjenično stanje u upravnom postupku nije pravilno utvrđeno i da nalaz vještaka temeljem kojeg je odluka donesena nije pravilno izrađen, jer da se i nalaz vještaka i odlučno činjenično stanje referiraju na vrijeme provođenja vještačenja, dok je za odluku u predmetu ovoga spora relevantno činjenično stanje u vrijeme donošenja Zakona o naknadi. S tim u svezi je istaknuo da je Agenciji za lijekove i medicinske proizvode svojedobno predano zemljište radi izgradnje objekta za obavljanje svoje djelatnosti, ali da taj objekt nije u potpunosti izgrađen prema projektu, jer da je nekretnina sadašnje oznake k. č. br. [katastarska čestica] ostala neizgrađena i da je na njoj tek naknadno, nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, izgrađeno parkiralište zbog kojega sada navodno naturalni povrat više nije moguć. Predložio je da Sud u ovome sporu provede vještačenje po vještaku mjerničke struke kako bi se utvrdile promjene na predmetnim nekretninama od dodjele zemljišta do donošenja osporene odluke. Dodao je da je građevinski vještak u svom nalazu označio položaj planiranog objekta koji nije izgrađen. U spis je predao neslužbene povijesne izvatke za predmetne nekretnine.
8.2. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo izjavila je da ostaje kod dotadašnjih navoda.
8.3. Zainteresirana osoba Agencija za lijekove i medicinske proizvode o izjavila je da ostaje kod dotadašnjih navoda. Istaknula je da je u postupku pravilno utvrđeno da naturalni povrat nije moguć jer bi se time okrnjila gospodarska i tehničko-tehnološka cjelina kompleksa. Usprotivila se prijedlogu za geodetsko vještačenje navodeći da je u upravnom postupku temeljem javnih isprava utvrđeno stanje u svezi promjena na predmetnim nekretninama, pa da bi predloženo vještačenje samo nepotrebno oduljilo ovaj spor. Dodala je da je iz provedenog građevinskog vještačenja razvidno da se ne radi samo o izgrađenom parkiralištu već i o infrastrukturnim instalacijama neophodnim za obavljanje proizvodnog procesa.
9. Među strankama je u ovome sporu sporno je li u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu pravilno odlučeno da ne postoje pretpostavke za naturalni povrat predmetnog zemljišta ranije oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji odgovara dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica].
10. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.
11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Prema odredbi članka 55. točke 5. Zakona o naknadi ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industrijski kompleks, komasirane gromade unutar poljoprivrednoga odnosno šumskoga kompleksa i sl.).
13. U upravnom postupku je na okolnost iz citirane odredbe članka 55. točke 5. Zakona o naknadi provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke PD dipl. ing. građ., koji je u svom nalazu i mišljenju zaključio da bi se vraćanjem u vlasništvo i posjed dijela zemljišta ranije oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji odgovara dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], površine 4043,4 čhv, bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine te da bi eventualnim povratom predmetnog zemljišta bila bitno okrnjena gospodarska, odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa Agencije za lijekove i medicinske proizvode.
13.1. Sud je nalaz vještaka PD ocijenio stručnim, a isto tako i logičnim i životnim, budući da prema preklopu katastarskog plana i orto-foto snimkom predmetnog zemljišta, koji je sastavni dio nalaza vještaka, proizlazi da se proizvodni kompleks Agencije za lijekove i medicinske proizvode sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], koje zajedno čine cjelinu pravilnog pravokutnog oblika, dok sporni dio k. č. br. [katastarska čestica], za koji tužitelj traži naturalni povrat, nepravilnim linijama zahvaća predmetnu česticu, po dužini prema k. č. br. [katastarska čestica], s kojom čini tehnološko-funkcionalnu i prostornu cjelinu.
14. U tom smislu pravilno navodi tužitelj da okolnost tehnološko-funkcionalne cjeline treba cijeniti s obzirom na vrijeme stupanja na snagu Zakona o naknadi, međutim netočno tvrdi da je vještak zaključio da bi se naturalnim povratom okrnjila tehnološko- funkcionalna cjelovitost kompleksa zbog toga što je na k. č. br. [katastarska čestica] izgrađeno parkiralište, koje je izgrađeno nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi. Naime, vještak u svom nalazu navodi da se na predmetnom zemljištu nalazi niz vodova komunalne infrastrukture u službi zgrada koje koristi Agencije za lijekove i medicinske proizvode, odnosno pristupni putovi, vodovodna i odvodna infrastruktura (cijevi, kolektori, slivnik i dr.), rasvjeta, plinovod i zelena površina, što sve i prema ocjeni Suda čini uređeno zemljište u funkciji zgrada Agencije.
15. Stoga su upravna tijela pravilno zaključila da sukladno citiranoj odredbi članka 55. točke 5. Zakona o naknadi nema uvjeta za naturalnim povratom predmetnog zemljišta.
16. Osim toga, predmetno zemljište ranije opisanih karakteristika, prema jedinstvenoj i nedvosmislenoj upravnosudskoj praksi, izraženoj u brojnim presudama kao što su odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3928/2023-2 od 5. ožujka 2024. i dr., predstavlja građevinsko zemljište koje je privedeno namjeni pa se stoga ne može vratiti u vlasništvo.
17. Isto tako, prema odredbi članka 54. stavka 1. Zakona o naknadi, između ostalog se ne vraća u vlasništvo i posjed imovina pravnih osoba iz oblasti zdravstva, koja je na dan donošenja Zakona u njihovom posjedu i služi za obavljanje njihove djelatnosti za koju su osnovane.
18. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan.
19. Kako su odlučne činjenice utvrđene na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, a posebno što povijest promjena na predmetnim česticama nije odlučna za rješenje stvari jer je nesporno koji dio zemljišta ranije oznake k. č. br. [katastarska čestica] odgovara dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], Sud je dokazni prijedlog vještačenja po vještaku geodetske struke na navedenu okolnost odbio kao suvišan.
20. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku u ukupnom iznosu od 2.500 eura, te za troškove delegacije u iznosu od 500,00 eura, za trošak puta i izbivanja iz pisarnice.
21. Zainteresirana osoba Agencija za lijekove i medicinske proizvode je postavila zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku, za sastav odgovora na tužbu, sastava podneska od 3. lipnja 2025., te pristup ročištu i objavu odluke, za svaku radnju po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, što sveukupno iznosi 5.000,00 eura. Usto je zainteresirana osoba postavila zahtjev za troškove delegacije u iznosu od 914,00 eura, za trošak puta i izbivanja iz pisarnice.
22. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
22.1. Odredbom članka 144. stavka 3. propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
23. Nadalje, prema odredbi članka 11. stavaka 4. i 5. Zakona o sudovima u slučaju delegacije strankama i njihovim punomoćnicima na teret državnog proračuna pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.
24. Budući da je spor izgubio, tužitelju je zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje odbijen.
25. Kako je uspjela u sporu zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova zastupanja je osnovan, te joj je kao nužan, opravdan i sukladan Tbr. 27. i 42. Odvjetničke tarife, priznat trošak odgovora sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu za raspravu, dok joj nije priznat trošak sastava naknadnog podneska, budući da su sve navode koji je iznijela u tom podnesku mogla iznijeti u odgovoru na tužbu ili na ročištu, a također joj kao nužan nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu, na koje nije ni pristupila.
25.1. Stoga je tužitelju naloženo da zainteresiranoj osobi Agenciji za lijekove i medicinske proizvode naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude. Budući da su spor izgubili, zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora je odbijen.
26. Tužitelju i zainteresiranoj osobi Agenciji za lijekove i medicinske proizvode je po osnovi delegacije priznat trošak izbivanja iz pisarnice u trajanju od 5 sati, koliko traje povratni put automobilom od Zagreba do Rijeke, uvećano za vrijeme provedeno na raspravi, sukladno Tbr. 39. Odvjetničke tarife, što iznosi 250 eura, te za troškove prijevoza iznos od 162,00 eura, što je utvrđeno sukladno Tbr. 50. Odvjetničke tarife, na temelju 30 % cijene bezolovnog benzina od 100 oktana po cijeni od 1,67 eur/l, za relaciju Zagreb-Rijeka-Zagreb, što sveukupno iznosi 412,00 eura.
26.1. Stoga je Republici Hrvatskoj naloženo da im da iz sredstva Državnog proračuna naknadi navedeni iznos u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.
U Rijeci 26. kolovoza 2026.,
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (4 primjeraka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- opun. tužitelja Zvjezdana Znidarčić-Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35a
- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, upravi digitalne transformacije, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49
- opun. 1. zaint. osobe Tamari Ilić, odvjetnici u Zagrebu, Jurišićeva 30
- 2. zaint. osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5