REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-1219/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, kojega zastupa opunomoćenik Florijan Matić, odvjetnik u Rijeci, Korzo 22, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. ŠU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŽU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Orlić i suradnici d.o.o., Rijeka, A. Starčevića 7, radi izvlaštenja, 26. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije KLASA: UP/II-943-02/24-01/461, URBROJ: 514-04-03- 01-01/07-05-02 od 16. travnja 2025.

II. Nalaže se tužitelju da zainteresiranim osobama naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.750,00 € (slovima: dvije tisuće sedamsto pedeset eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Djelomičnim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-943-04/08-01/18, URBROJ: 2170-12-02/3-24-70 od 11. rujna 2024., u ponovnom postupku po presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1975/21-2 od 26. siječnja 2023., u točki 2. prihvaćen je prijedlog Grada Rijeke , ovdje tužitelja, za potpuno izvlaštenje 2/4 dijela zemljišta u k. o. [katastarska općina], radi izgradnje nerazvrstane ceste NC521500, dionica Rujevica-Marinići, u korist Grada Rijeke, za nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] površine 70 m2, k. č. br. [katastarska čestica] površine 330 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] površine 1175 m2, sve k. o. [katastarska općina], s uknjiženim pravom vlasništva BU u 1/4 dijela i ŽU u 1/4 dijela, ovdje zainteresiranih osoba. Točkom 3. je određeno da zainteresiranim osobama BU i ŽU za 2/4 dijela izvlaštenih nekretnina pripada naknada u visini tržišne vrijednosti u ukupnom iznosu od 54.909,76 eura, i to za k. č. [katastarska čestica] u iznosu od 2.440,44 eura, za k. č. [katastarska čestica] u iznosu od 11.504,90 eura i za k. č. [katastarska čestica] u iznosu od 40.964,42 eura.

2. Protiv navedenog djelomičnog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-943-02/24-01/461, URBROJ: 514-04-03-01-01/07-25-02 od 16. travnja 2025. odbio. U obrazloženju rješenja tuženik navodi da je u postupcima izvlaštenja potrebno prihvatiti značaj prostorno-planske dokumentacije, kojom je u konkretnom slučaju određeno da se na zemljištu treba izgraditi cestovna infrastruktura, pa se visina naknade ne može određivati isključivo prema vrijednosti poljoprivrednog zemljišta. U tom dijelu zaključuje da se predmetne nekretnine nalaze unutar građevinskog područja naselja, infrastrukturne namjene – prometnica, koja prolazi kroz zonu R1-4 – sportsko područje Rujevica, slijedom čega sporno zemljište predstavlja građevinsko zemljište, te da je stalni sudski vještak građevinske struke Dražen Duvnjak iz DMD Projekt Kostrena d.o.o. pravilno izračunao tržišnu vrijednost zemljišta u iznosu od 525,36 kn/m[2] u skladu s pravilima struke i mjerodavnim propisima, koristeći pouzdane i provjerljive izvore podataka iz informacijskog sustava e-Nekretnine koji se preuzimaju od Porezne uprave, pridržavajući se pravnog shvaćanja iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1975/21-2 od 26. siječnja 2023. Također navodi da se vještak na usmenoj raspravi detaljno očitovao na sve iznesene primjedbe korisnika izvlaštenja, čime su utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari, pa su žalbeni navodi tužitelja ocijenjeni neosnovanim.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja. U tužbi u bitnom navodi da su u postupku pogrešno i nepotpuno utvrđene odlučne činjenice te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom utvrđivanja visine naknade za potpuno izvlaštene nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer da je tuženik naknadu utvrdio isključivo na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke Dražena Duvnjaka, koje rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela tužitelj smatra neargumentiranim. Pojašnjava da je tuženik propustio pravilno valorizirati prostorno-plansku i infrastrukturnu namjenu predmetnog zemljišta namijenjenog za gradnju nerazvrstane ceste NC521500 na dionici Rujevica – Marinići, koja prolazi kroz sportsko područje R1-4 Rujevica, pri čemu ističe da se zbog koje nekomercijalne namjene, predmetno zemljište na tržištu ne može postići vrijednost zemljišta mješovite, stambene ili turističke namjene. Dodaje da iz samog nalaza vještaka proizlazi da je vještak predmetne nekretnine doveo u vezu s pet poredbenih nekretnina slične infrastrukturne namjene, čiji zbroj i prosjek daje srednju vrijednost od 254,22 kn/m[2] , dok je vještak primjenom neargumentiranog „izjednačavanja“ došao do iznosa od 525,36 kn/m[2] , odnosno 571,96 kn/m , čime je vrijednost povećana za više od 100% u odnosu na prosječnu cijenu istovrsnog zemljišta te za gotovo 300% u odnosu na raniji nalaz vještakinje Jasminke Lilić. S tim u svezi ističe da je vještak neosnovano primijenio poredbenu metodu i metodologiju propisanu Pravilnikom o metodama procjene vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj 105/15), koji u vrijeme pokretanja ovog postupka nije niti postojao, postupivši pritom protivno uputama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj Usž-1975/21 od 26. siječnja 2023. godine. Tužitelj smatra da su javnopravna tijela trebala pribaviti i u obzir uzeti stvarne tržišne pokazatelje, podatke Porezne uprave o prijavljenim cijenama transakcija za nekretnine cestovne namjene u istoj katastarskoj općini, kao i sklopljene ugovore i nagodbe koje je sam tužitelj kao korisnik izvlaštenja sklapao s ranijim vlasnicima na istoj lokaciji, a koje dokazne prijedloge je prvostupanjsko tijelo neopravdano odbilo. Nadalje navodi da je tuženik propustio primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu kao lex specialis propisa koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka, prema kojima se za poljoprivredno zemljište koje je izmjenom prostornog plana prenamijenjeno u građevinsko naknada određuje u visini od 50% prosječne cijene zemljišta unutar građevinskog područja, pa slijedom toga procijenjena vrijednost zemljišta nije mogla iznositi više od 262,68 kn/m[2] , odnosno 34,86 eur/m . Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u spis predmeta upravnog postupka pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje i predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Zainteresirane osobe se u odgovoru na tužbu u bitnom pridružuju navodima tuženika iz odgovora na tužbu i osporenog rješenja. Ističu da tužitelj neosnovano osporava rješenje tuženika i da je riječ o prigovorima koje je tužitelj već isticao tijekom postupka pred prvostupanjskim tijelom i u žalbi te da su svi ti prigovori već ocijenjeni neosnovanima. U odnosu na pozivanje tužitelja na odluku Visokog upravnog suda RH poslovnog broja Usž-1975/21, zainteresirane osobe navode da tužitelj pogrešno tumači njezin sadržaj jer da je vještak vrijednost nekretnine procijenio u skladu s pravnim shvaćanjem iz navedene presude. Također ističu da tužitelj sasvim neosnovano ponovno navodi kako vještak nije koristio podatke Porezne uprave, unatoč tome što nigdje nije propisano da se podaci moraju pribaviti izravno od Porezne uprave, a ne kroz sustav eNekretnine, te da je vještak tu primjedbu u cijelosti otklonio svojim iskazom tijekom prvostupanjskog postupka. Jednako tako neosnovanima smatraju i prigovore koji se odnose na vrijednost predmetnih nekretnina utvrđenu po vještakinji Lilić još 2016. godine, budući da se vještak i o tome očitovao dajući iskaz te je obrazložio koliki je porast cijena nekretnina prema službenoj statistici Državnog zavoda za statistiku iznosio od 2016. godine do izrade njegova nalaza. Dodatno navode da je vrijednost nekretnina od vještačenja po vještaku Duvnjaku porasla za dodatnih 8%, pa je stoga odugovlačenje tužitelja s isplatom neracionalno, a tužba je podnesena isključivo s ciljem odgode nastupanja pravomoćnosti rješenja i odgode isplate naknade zainteresiranim osobama za odavno oduzeta zemljišta. Predlažu da Sud tužbeni zahtjev odbije.

6. Sud je zakazao ročište za raspravu za 21. kolovoza 2026., na koje su pristupili tužitelj i zainteresirane osobe, zastupani po opunomoćenicima, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište održano u njegovom odsustvu.

6.1. Stranke su na ročištu u bitnom ponovile dotadašnje navode.

7. Među strankama je u ovome sporu sporno je li naknada za izvlaštenje iz predmeta ovoga spora pravilno određena.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev oba tužitelja nije osnovan.

10. Kao što je navedeno, prvostupanjsko rješenje iz predmeta ovoga spora doneseno je u ponovnom postupku po presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1975/21-2 od 26. siječnja 2023. i presudi ovoga Suda poslovni broj poslovni broj: UsI-510/20-11 od 22. veljače 2021., koja je potvrđena navedenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

11. Prema odredbi članka 81. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21), koji je važio u vrijeme donošenja navedenih presuda, u ponovnom postupku po presudi suda upravna tijela su vezana pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga suda.

12. U navedenoj presudi poslovni broj Usž-1975/21-2 od 26. siječnja 2023, u točkama 7. 8. i 9., Visoki upravni sud Republike Hrvatske obrazlaže:

„…Naime, nespornim proizlazi da je u konkretnom slučaju postupak izvlaštenja započeo 2008. godine pa se stoga na konkretnu upravnu stvar primjenjuje navedeni Zakon o izvlaštenju ali ne i podzakonski akti koje je primijenilo prvostupanjsko upravno tijelo (Uredba o procjeni vrijednosti nekretnina – NN 74/13 i Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina – NN 79/13), koji podzakonski akti su doneseni radi odredbi Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, to stoga što navedeni podzakonski akti nisu bili na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka izvlaštenja. Nadalje treba reći da je pravilno prvostupanjski upravni sud prihvatio pravno shvaćanje upravnih tijela kao i shvaćanje ovog Suda izraženo u nizu svojih odluka da se u postupcima izvlaštenja treba prihvatiti značaj prostorno-planske dokumentacije kojom je određeno da se na nekom zemljištu treba izgraditi cestovna infrastruktura, što utječe na određivanje visine naknade za izvlaštenu nekretninu, koja su stajališta, kako se pravilno prvostupanjski upravni sud i pozvao, izražena u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja U-zpz-10/2016 od 19. prosinca 2017. godine. Ovaj Sud nadalje u cijelosti prihvaća obrazloženje tuženika i prvostupanjskog upravnog suda da je stoga u nastavku postupka, a u skladu s odredbom članka 33. Zakona o izvlaštenju pri utvrđivanju naknade za izvlaštene nekretnine potrebno utvrditi tržišnu vrijednost izvlaštenih nekretnina u novcu i to u visini tržišne vrijednosti koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, vodeći računa da ono bude utvrđeno u skladu sa pravilima tržišta, odnosno vodeći računa o cijenama koje se mogu postići za određenu nekretninu na tržištu koja cijena ovisi o omjeru ponude i potražnje u vrijeme njena utvrđivanja. Također je potrebno uzeti podatke Porezne uprave, eventualno sklopljene nagodbe, kupoprodajne ugovore o kupoprodaji zemljišta na području na kom se provodi izvlaštenje itd.“

13. Prema ocjeni Suda, upravna tijela su pravilno i u potpunosti primijenila pravno shvaćanje iz citirane odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka građevinske struke Dražena Duvnjaka, dipl. ing. građ. utvrdila visinu naknade za izvlaštenje, koji nalaz i mišljenje i ovaj Sud nalazi stručnim, potpunim, logičnim i uvjerljivim, te u potpunosti prihvaća obrazloženje tuženika koje nije potrebno ponavljati. U tom smislu treba dodati da nisu točni tužbeni navodi da vještak nije uzeo podatke Porezne uprave, eventualno sklopljene nagodbe i kupoprodajne ugovore o kupoprodaji zemljišta, jer je Sud utvrdio da je vještak uzeo u obzir raspoložive i relevantne podatke, pri čemu je radi usporedbe odabrao zemljišta sličnih ili istih karakteristika. Također nisu točni navodi da je vještak primijenio propise koji još nisu bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka, jer je u svom nalazu pod točkom 8. naveo koje je propise, literaturu i izvoru koristio, među kojim nema propisa koji su kasnije stupili na snagu.

14. Isto tako su neosnovani tužbeni navodi da su upravna tijela trebala primijeniti odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu, prema kojima se za poljoprivredno zemljište koje je izmjenom prostornog plana prenamijenjeno u građevinsko naknada određuje u visini od 50% prosječne cijene zemljišta unutar građevinskog područja, jer se odredba na koju se tužitelj referira odnosi na utvrđivanje iznosa naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, a ne naknade za izvlaštenje, te se, osim toga, radi se o odredbi članka 24. stavka 5. sada važećeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 20/18, 115/18, 98/19, 57/22), kakvu Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 66/01, 87/02, 48/05, 90/05), koji je važio u vrijeme pokretanja postupka izvlaštenja nije sadržavao.

15. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan.

16. Tužitelji su postavili zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.

16.1. Zainteresirane osobe su postavile zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku, za sastav odgovora na tužbu i pristup ročištu, za svaku radnju po 1.000,00 eura, uvećano za 10 % zbog zastupanja dvije osobe, te uvećano za PDV, što sveukupno iznosi 2.750,00 eura.

16.2. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

16.3. Prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

16.4. Kako su uspjele u sporu, zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova zastupanja je osnovan, te im je sukladno Tbr. 27. 40 i 46. Odvjetničke tarife, kao nužan i opravdan u cijelosti priznat zatraženi trošak odgovora sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu, za svaku radnju po 1.000,00 eura, uvećano za 10 % zbog zastupanja dvije osobe, te uvećano za PDV, što sveukupno iznosi 2.750,00 eura, stoga je tužitelju naloženo da im naknadi troškove ovoga upravnog spora u navedenom iznosu, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

16.5. Budući da su spor izgubio, zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora je odbijen.

U Rijeci 26. kolovoza 2026.,

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opun. tužitelju, Florijan Matić, odvjetnik u Rijeci, Korzo 22

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- opun. zaint. osoba, Ive Orlić, odvjetnik u Rijeci, A. Starčevića 7