REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-1786/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužiteljice TR iz [adresa], Ob Žici 5, Republika Slovenija, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Alma Kulenović, odvjetnica u Puli, Kapitolinski trg 10 , protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, 26. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362- 02/25-02/595, URBROJ: 443-02-04-17-25-1 od 26. kolovoza 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/25-02/595, URBROJ: 443-02-04-17-25-1 od 26. kolovoza 2025. naređeno je investitoru TR, ovdje tužiteljici, da u roku od 15 dana od zaprimanja rješenja ukloni prizemnu građevinu metalne konstrukcije tlocrtnih dimenzija 4,5 m x 4,5 m, visine sljemena 3,5 m, na betonskim temeljima, dvostrešnog krova pokrivenog valovitim pločama, ugrađene stolarije, koja je dograđena prema sjeveru nadstrešnicom tlocrtnih dimenzija 4,0 m x 4,0 m izvedenom od kombinacije materijala (drvo, metal), dvostrešnog krova pokrivenog plastičnom ceradom, s vanjskom kuhinjom smještenom u zapadnom dijelu navedenog zemljišta, privedenu namjeni, označenu kućnim brojem 795 E Peroj; kao i pomoćnu građevinu drveno spremište na betonskoj ploči tlocrtnih dimenzija 2,5 x 1,6 m, visine dvostranog krova 2 m; te drveni wc na betonskoj ploči tlocrta 1,5 x 1,5 m, sve izgrađeno bez izvršne građevinske dozvole, na zemljištu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi u bitnom navodi da na predmetnoj nekretnini ne gradi niti investira, već se na nekretnini nalazi mobilna kućica bez trajnih priključaka na infrastrukturu koju osobno koristi isključivo za svoje potrebe još od 1982. godine, zbog čega da se navedeno zemljište uopće ne može smatrati gradilištem. Nadalje navodi da tuženik neosnovano i retroaktivno primjenjuje odredbe važećeg Zakona o gradnji i Zakona o državnom inspektoratu na stanje koje datira trideset godina prije njihova stupanja na snagu. Nastavno obrazlaže kronologiju stjecanja te ističe da je nekretninu stekla zajedno sa suprugom temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1982. godine od tadašnjeg uknjiženog vlasnika i poštenog posjednika ŠR, nakon što je nadležno općinsko tijelo potvrdilo odricanje od prava prvokupa, pri čemu da je isplaćena kupoprodajna cijena i plaćen porez. Dodaje da je pravni prednik nekretninu stekao u sudskom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice sa SFRJ 1969. godine, slijedom čega su kupci bili pošteni stjecatelji s povjerenjem u zemljišne knjige, bez obzira na naknadno rješenje o nacionalizaciji iz 1984. godine. Također napominje da nije riječ o izoliranom slučaju, već je zajedno s oko pedeset susjednih izvanknjižnih vlasnika u dugogodišnjem poštenom posjedu podnesen zahtjev za izmjenu prostornog plana Grada Vodnjana prema uputi nadležnog ministarstva. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u isprave koje se nalaze u spisu predmeta upravnog postupka i isprave koje prilaže uz tužbu (kupoprodajni ugovor od 1. listopada 1982., rješenje Općinskog suda u Puli posl. br. R1-354/1967, povijesni vlasnički list i dr.), pribavljanjem očitovanja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine te uvidom u zahtjev za izmjenu prostornog plana, saslušanjem tužiteljice i saslušanjem svjedoka čije izjave prilaže uz tužbu te očevidom na licu mjesta pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
4. Sud je održao ročište za raspravu 21. kolovoza 2026., na koje je pristupila samo tužiteljica zastupana po opunomoćenici, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.
4.1. Tužiteljica je na ročištu izjavila da ostaje kod dotadašnjih navoda koje je u bitnom ponovila. Predložila je da Sud provede dokazni postupak saslušanjem tužiteljice, uvidom u priložene izjave svjedoka i očevidom na licu mjesta. U spis je priložila snimak izvedenog stanja za potrebe izdavanje rješenja o izvedenom stanju, izvođača Reper d.o.o., koji se već nalazio u spisu predmeta upravnog postupka.
5. Među strankama je u ovome sporu sporno je li tužiteljici pravilno naloženo uklanjanje predmetnih građevina.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje se nalaze u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prema članku 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, 145/24, dalje: Zakon o gradnji) građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128.-130. Zakona o gradnji, na koje se tužiteljica u ovome sporu ne poziva.
9. Prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.
10. S tim u svezi u prvom redu, građevina iz predmeta ovoga spora, kako je opisana u osporenom rješenju i zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 24. lipnja 2025., te prikazana na fotografijama u privitku zapisnika i fotografijama iz arhitektonskog snimka izvedenog stanja, predstavlja građevinu u smislu citirane odredbe članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji, jer se radi o građevini metalne konstrukcije na betonskim temeljima, pokrivenoj dvostrešnim krovom, s ugrađenom stolarijom, na koju je dograđena nadstrešnica, koja kao takva potpada pod definiciju iz citirane odredbe.
11. Nadalje, točno je, na što upire tužiteljica, da se legalnost građevine treba cijeniti s obzirom na propise koji su važili u vrijeme gradnje. Međutim, prema propisima koji važili u vrijeme kada je tužiteljica stekla predmetno zemljište (i kasnije) nije bilo dozvoljeno graditi takvu građevinu bez akta kojim se odobrava građenje, a iz fotografija i ostale dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta nedvojbeno je da se radi o novijoj građevini koja je zasigurno izgrađena nakon što je tužiteljica stekla predmetno zemljište. Usto, tužiteljica se u ovome sporu i upravnom postupku nije izjasnila kada je izgrađena predmetna građevine, niti na te okolnosti predložila dokaze, već se usredotočila na vrijeme i zakonitost stjecanja predmetnog zemljišta, što za ocjenu zakonitosti gradnje nije odlučno. Štoviše, u kupoprodajnom ugovoru i izjavama koje je tužiteljica priložila nema naznaka da bi predmetna građevina već bila izgrađena u vrijeme kada je predmetno zemljište stečeno ili da je građevina izgrađena zakonito.
12. S tim u svezi nadalje, tužiteljica u ovome sporu nije dostavila građevinsku dozvolu ili drugi akta kojim se odobrava građenje, niti se takav akt, a bilo koji drugi akt iz kojeg bi proizlazila legalnost predmetne građevine, pozvala.
13. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za njenim saslušanjem, provođenjem očevida i ostale dokazne prijedloge, jer se njihovim izvođenjem ne bi moglo utvrditi vrijeme gradnje predmetne građevine, a osim toga je prema ocjeni Suda sasvim izvjesno, na razini koja isključuje svaku razumnu sumnju u njezinu istinitost, da je predmetna građevina izgrađena nakon stupanja na snagu propisa prema kojima se takva građevina ne može graditi bez građevinske dozvole ili drugog akta kojim se odobrava građenje.
14. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
15. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova spora u iznosu od 2.000,00 eura, uvećano za sudske pristojbe, međutim, kako je odredbom članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev joj je odbijen kao neosnovan.
U Rijeci 26. kolovoza 2026.
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- opun. tužiteljice Alma Kulenović, odvjetnica u Puli, Kapitolinski trg 10
- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom ureduRijeka, Ispostavi u Pazinu, Prolaz Frana Matejčića 8
