Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6853/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UT, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 5. lipnja 2024., broj: Pp - 18223/2022-12, u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu od 5. lipnja 2024., broj: Pp - 18223/2022-12, na temelju članka 182. točke 1. (ispravno: točke 3.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. UT oslobođen je optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je na temelju članak 140. stavak 2. Prekršajnog zakona, odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj ističe da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret te da ostaje nejasno kako se tijekom postupka nije moglo dokazati da bi navedene ozljede oštećenog nastale u utuženo vrijeme, a posebno imajući u vidu i da je sam okrivljenik priznao učin prekršaja.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni ovog suda, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o oslobođenju okr. UT od prekršajne odgovornosti za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
5.2. Naime, da bi se donijela odluka o prekršajnoj odgovornosti odnosno krivnji okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret, nesporno odnosno bez ikakve dvojbe moraju biti dokazane sve odlučne činjenice od kojih ovisi ispunjenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, o čemu se u konkretnom predmetu ne radi. Odlučne činjenice da je okr. UT narušavao javni red i mir vikom i fizičkim napadom na DT na način da ga je udario zatvorenom šakom u predjelu lijevog oka, nisu nesporno dokazane budući je okrivljenik u svojoj obrani poricao vikanje kao i fizički napad na način kao što mu se stavlja na teret, dok svjedoci LT i HT nisu iskazivali niti o vici niti o fizičkom napadu od strane okrivljenika na oštećenog DT, koji ga je jedini teretio svojim iskazom. Navedene iskaze prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovog suda pravilno ocijenio, za što je iznio valjane i dostatne razloge u točkama 11.1. i 11.2. obrazloženja pobijane odluke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Upravo iz navedenih razloga, prvostupanjski sud nije prihvatio liječniku dokumentaciju okrivljenika o nastalim ozljedama u inkriminiranom događaju, jer provedenim dokaznima nije nesporno dokazano da bi tjelesne ozljede oštećeni DT zadobio uslijed udarca okrivljenika, a niti su tjelesne ozljede bitno obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.3. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je okrivljenik priznao učin prekršaja, ističe se da je okrivljenik u obrani iskazao da je potiskom ruku DT (oštećenog) odmakao od sebe, ali da ga nije niti udario niti ozlijedio, o čemu je suglasno iskazivao i svjedok LT, pa imajući u vidu takve iskaze ne može se govoriti o priznanju okrivljenika učina prekršaja, jer isti nije priznao da je oštećenog DT udario zatvorenom šakom u predjelu lijevog oka, kako mu se stavlja na teret. Potrebno je istaknuti da je prvostupanjski sud u odnosu na radnju odguravanja okrivljenika oštećenog DT, u odlomku 11. 1. obrazloženja pobijane odluke, iznio razloge zbog kojih takvu radnju okrivljenika ne smatra narušavanjem javnog reda i mira, odnosno da se radi o nužnoj obrani u kojoj situaciji nema prekršaja.
5.4. Imajući u vidu odredbu članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, prema kojoj sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, pri čemu se ističe da načelo slobodne ocjene dokaza podrazumijeva da iskaze osoba sud mora ocijeniti ne samo sa stajališta zakona logike nego i psihološki, te na temelju pravila općeg ljudskog iskustva, primjenjujući načelo neposrednosti koje omogućuje sudu utvrđivanje činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud primjenjujući načelo „in dubio pro reo“, okr. UT oslobodio optužbe, budući da raspoloživim dokazima nije bilo moguće bez ikakve dvojbe utvrditi sve relevantne činjenice.
6. Prema tome, usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, budući da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, radi čega je pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okr. ĐT oslobodio optužbe.
7. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 26. kolovoza 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
