- 1 -              Poslovni broj: I Kž-38/2024-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: I Kž-38/2024-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog K. C. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17.,- dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-149/2023. (K-21/2018.) od 11. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba osuđenog K. C. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22., -dalje: ZKP/08.) odbijen je zahtjev osuđenog K. C. za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka i to presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-21/2018. od 30. rujna 2019., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja I Kž-642/2019. od 19. siječnja 2022.

 

2. Protiv tog rješenja žalbe je podnio osuđeni K. C. osobno ,,zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i zbog povreda nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja'' s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ,,da se pobijano rješenje ukine, te preinači rješenje na način da se ublaži kazna zatvora, podredno ublaži kazna zatvora te primjenom pravila iz članka 41. KZ/11. i članka 47. KZ/11. preinači rješenje kao osnovano imajući pri tome u vidu da se svrha kažnjavanja može postići i ublaženjem kazne zatvora.'' Osuđenik je žalbu podnio i po branitelju, odvjetniku D. R. bez isticanja žalbene osnove s prijedlogom sudu da preinači pobijano rješenje i izrekne osuđeniku blažu kaznu. Žalbe se sadržajno nadopunjuju pa će biti razmatrane kao jedinstvena žalba.

 

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pravomoćna presuda može se, sukladno odredbi članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. preinačiti i bez obnove kaznenog postupka, ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

6. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako su okolnosti narušenog zdravstvenog stanja osuđenika (povratni depresijski poremećaj, anksiozni poremećaj, bipolarni poremećaj, neorganski poremećaj spavanja, mentalni poremećaj i poremećaj ponašanja uzrokovanih upotrebom alkohola – akutno trovanje, sindrom ovisnosti te specifični poremećaj ličnosti kao i njegove majke (shizoafektivni poremećaj i tjelesno oštećenje od 80 %) postojale tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, iako nisu cijenjene kao olakotne.

6.1. Međutim, i po ocjeni drugostupanjskog suda one nisu od takvog značaja  da bi dovele do blaže osude. Stoga nisu osnovani osuđenikovi žalbeni navodi koji u suštini predstavljaju ponavljanje sadržaja zahtjeva za nepravom obnovom kaznenog postupka te predlažu izricanje blaže kazne u vidu djelomične uvjetne osude.

6.2. U pogledu potonjeg, žalitelju se napominje kako, iako je točna žalbena tvrdnja da se u konkretnom slučaju može izreći djelomična uvjetna osuda, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon, jer kao što je već napomenuto, okolnosti koje je osuđenik istaknuo u svom zahtjevu za nepravu obnovu, ionako ne bi dovele do blaže osude.

7. U odnosu na žalbenu tvrdnju osuđenika kojima ističe kao novu okolnost rođenje djeteta, a koja nije istaknuta u zahtjevu za obnovom kaznenog postupka, žalitelju se napominje kako istu ovaj sud u žalbenom postupku nije ovlašten razmatrati.

8. Kako, dakle, žalbom osuđenika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 20. veljače 2024.