Republika Hrvatska

Poslovni broj: Povrv-142/2023-7

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor

23250 Pag

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sutkinji Marijani Zelić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Matee Osmakčić, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća d.o.o., zastupan po punomoćniku Danu Marinoviću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene ĆG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Lovri Vitlovu, odvjetniku u Zadru, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 6. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, tužene i punomoćnika tužene, 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Alkica Kolega-Zubčić pod poslovnim brojem Ovrv-782/20 od 23. studenoga 2020. godine i to u dijelu kojim se nalaže tuženoj ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju Čistoća d.o.o. Zadar, Stjepana Radića 33, OIB: 84923155727, iznos od 30,79 eura (trideseteuraisedamdesetdevetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 5,14 eura od 15.08.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 eura od 15.09.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 eura od 15.10.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 eura od 15.11.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 eura od 15.12.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,14 eura od 15.01.2020. godine pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 312,50 eura (tristodvanaesteuraipedesetcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 26. kolovoza 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tuženica za naknadu troškova postupku u iznosu od 1.346,22 eura (tisućutristočetrdesetšesteuraidvadesetdvacenta), koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenim od strane Javnog bilježnika Alkica Kolega-Zubčić pod poslovnim brojem Ovrv-782/20 od 23. studenoga 2020. godine naloženo je ovršenici, sada tuženici podmiriti ovhrovoditelju, sada tužitelju, na ime odvoza komunalnog otpada za razdoblje od kolovoza 2019. do siječnja 2020. iznos od 232,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa.

1.2. Sud je po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/2022, 88/2022) u izreci ove presude ukupan iznos i pojedinačne iznose iskazao u valuti euro.

2. Protiv rješenja o ovrsi tužena je podnijela pravovremeni prigovor u kojem se bitno ističe da je neosnovano potraživanje tužitelja, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine tražbine te ističe prigovor zastare. Tužena navodi kako od tužitelja nikada prema tuženoj nije izvršio uslugu odvoza smeća niti joj je dao spremnik za otpad na korištenje niti je s tuženom sklopio ugovor.

3. Povodom prigovora, ovaj sud je dana 14. prosinca 2020. donio Rješenje kojim je stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje, te odredio da će se daljnji postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 8. siječnja 2021., tužitelj ističe kako u cijelosti ostaje kod prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sada tužbe i tužbenog zahtjeva, te kako su navodi tužene iz prigovora u cijelosti neosnovani i neutemeljeni. Navodi kako su tuženica i njezin suprug suvlasnici nekretnine kuće oznake čest. br. 92/4 k. o. [katastarska općina] svaki za 1/2 dijela na adresi prebivališta tužene. Nadalje navodi kako je tužena korisnica usluge tužitelja od 2010. godine od kada je zadužena kantom za otpad otpremnine 80 litara što proizlazi iz Naloga / Zapisnika o postavljanju / preuzimanju spremnika za sakupljanje komunalnog otpada potpisane od strane tužene 14. lipnja 2010. godine. Ističe kako na području Grada Zadra tužitelj pruža usluge prikupljanja i odvoza komunalnog otpada, te da su vlasnici nekretnina u zakonskoj obvezi plaćati usluge tužiteljici kao korisnici iste.

5. Tuženica tijekom postupka navodi da je 2014. godine otkazala uslugu tužitelja jer tuženica od 2013. godine ne koristi uslugu tužitelja. Također navodi da je zatražila od tužitelja da preuzme spremnik od 80 litara, što je tužitelj 2014. godine učinio, pa da od tada niti istog ne posjeduje. Da je od 2014. godine vršila reklamacije zbog ispostavljenih računa, te je 2018. godine dostavila i potvrdu da nije evidentirana kao korisnik vodovodnog priključka. Tuženica je također navela kako se radi o nedovršenom neuseljivom objektu, a da tužitelj i dalje fakturira račune za nepostojeće usluge. Isto tako navodi kako prebiva na adresi [adresa] i stoga nije niti može biti korisnica stambenog prostora, te da je tužitelj u više sudskih postupaka izgubila sporove.

6. Presudom ovog suda Povrv-491/2020-13 od 18. veljače 2022. toč. I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Alkica Kolega-Zubčić pod poslovnim brojem Ovrv-782/20 od 23. studenoga 2020. godine i to u dijelu kojim se nalaže tuženoj ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju Čistoća d.o.o. [adresa], OIB: 84923155727, iznos od 232,00 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose. Točkom II. taj je platni nalog ukinut u preostalom dijelu u kojem je tuženici naloženo platiti tužitelju preostali trošak ovršnog postupka, dok je točkom III. odlučeno o troškovima parničnog postupka.

7. Odlukom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-489/2022-2 od 21. travnja 2023., povodom žalbe tuženice, ukinuta je Presuda ovog suda posl. br. Povrv- 491/2020-13 od 18. veljače 2022. u točkama I. i III. te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Županijski sud u bitnome u obrazloženju navodi kako prvostupanjski sud nije utvrdio sve bitne činjenice slijedom čega je prvostupanjska presuda nerazumljiva i ne može se ispitati. Navodi da bi tužena bila obveznik plaćanja cijene minimalne javne usluge i neovisno o tome je li usluga prikupljanja i odvoza otpada izvršena tek ako se time ne bi nametali očiti neproporcionalni troškovi, a što prvostupanjski sud nije utvrdio te je odbio dokazni prijedlog tuženice za saslušanjem njezina supruga i provedbom očevida na licu mjesta.

8. U ponovljenom postupku su izvedeni dokazi uvidom u izvod otvorenih stavki od 09.07.2020.g. (l.s.6), Potvrda o prebivalištu ( l.s. 7, 87), Zapisnik o preuzimanju spremnika (l.s. 22), računi na ime tužene izdani od strane tužitelja (l.s. 23-24), karticu kupaca (l.s. 25-29), Zaključak Grada Zadra i Cjenik 264-18 (l.s. 30 33), Zk. Izvadak (l.s. 34-37), Kalendar odvoza smeća (l.s.39-40), Pravilnik o općim uvjetima isporuke (l.s. 41-44), Odluka Grada Zadra (l.s. 45-54), Obavijest tužene tužitelju (l.s. 54), Odgovor na reklamaciju tužiteljice (l.s. 61-62), zk. Izvadak iz zemljišne knjige (l.s. 21), cjenik broj: C-266/18 od 22.11.2018.g. (l.s. 30-33), kartica kupca na ime tuženog (l.s. 20), preslike utuženih računa (l.s. 22-24), Pravilnik o općim uvjetima isporuke (l.s. 24- 27), Odluke Općinskog vijeća Sv. Filip i Jakov (l.s. 28-44), sudska praksa (l.s. 45-52, 79-85), fotografije (l.s. 86, 88-89). Na ročištu za glavnu raspravu saslušana je tuženica.

9. Tužena je u ponovljenom postupku na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. lipnja 2026. navela kako je suprug tuženice preminuo slijedom čega je predložila saslušati kćer ZG i sina NG. Sud je dokazni prijedlog za saslušanjem NG odbio na istom ročištu iz razloga što oba predložena svjedoka imaju ista saznanja kao djeca tuženice i preminulog svjedoka. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. srpnja 2026. tuženica je odustala od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje IG te je odustala od dokaznog prijedloga za provođenje očevida na licu mjesta.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mjesečne komunalne naknade za odvoz komunalnog otpada za razdoblje od kolovoza 2019. do siječnja 2020. za nekretninu na adresi [adresa].

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj ovlašteni davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području predmetne nekretnine, kao niti da su tuženica i njezin suprug SG, upisani kao suvlasnici nekretnine na čest. br. 92/4 k. o. [katastarska općina] i to svaki za 1/2 dijela.

13. Među strankama je sporno postojanje obvezno-pravnog odnosa s obzirom na to da tužena smatra kako se na pravilan način odjavila kao korisnik od usluge koju pruža tužiteljica, a i da je nekretnina nedovršena i neuseljiva, te da ne živi na predmetnoj adresi, kao i da li je predmetno potraživanje u zastari te predstavlja li predmetna obveza neproporcionalne troškove tuženici.

14. Prvenstveno za istaknuti je da je tuženikov prigovor zastare potraživanja neosnovan, s obzirom da temeljem odredbi čl. 232. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) za jednu godinu zastarijevaju tražbine za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Kako prvi račun tužitelja dospijeva na naplatu 15. kolovoza 2019., a tužitelj je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnio javnom bilježniku 9. srpnja 2020., odnosno u roku od godine dana, to je istaknuti prigovor tužene u pogledu zastare potraživanja neosnovan.

15. U odnosu na tuženikov istaknuti prigovor, Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, u smislu odredbe čl. 31 Ovršnog zakona, je isprava koja ispunjava sve pretpostavke o podobnosti za ovrhu odnosno da ista sadrži podatke o vjerovniku, dužniku, predmetu, vrsti i opsegu ispunjenja novčane obveze. Naime, uvidom u Izvod otvorenih stavki od 09. srpnja 2020. na ime tužene kao vjerodostojne isprave temeljem koje je pokrenut predmetni postupak, sud je utvrdio kako tužitelj ima prema tuženoj dospjelu, a neplaćenu tražbinu u ukupnom iznosu od 232,20 kuna, za razdoblje od srpnja do prosinca 2019. Iz preslika utuženih računa proizlazi kako se isti odnose na komunalnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, te da su svi računi izdani tuženoj upravo na adresu njezinog prebivališta [adresa], što proizlazi iz MUP potvrde (l.s. 7), a za napomenuti je da je na istoj adresi tužena zaprimila i prijedlog za ovrhu tužitelja, pa ne stoji tvrdnja da tužena ne prebiva na navedenoj adresi. Isto tako svaki račun za pojedini mjesec iznosi 38,70 kuna, a sve sukladno Cjeniku C-264/18 od 22. studenoga 2018. (l.s.31), dok iz kartice kupca na ime tužene (l.s. 25) proizlazi kako predmetno potraživanje nije podmireno, dok su prethodna razdoblja prije utuženog podmirena.

16. Tuženica u svom iskazu navodi da nikada nije živjela na adresi [adresa], ali da su joj za tu nekretninu redovno pristizali računi za odvoz otpada. Navodi da je oko 2014. godine obavijestila tužitelja o otkazu usluge te da nakon toga, a ni prije tog razdoblja, nikada nije plaćala račune izdane od strane tužitelja. Navedeni iskaz ovaj sud nije ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojemu navodi da nikada nije plaćala račune za odvoz otpada i to iz razloga što su isti u suprotnosti s materijalnim dokazima koji priležu spisu. Naime, iz kartice kupca na ime tužene (l.s. 25) proizlazi kako samo predmetno potraživanje nije podmireno, dok su prethodna razdoblja prije utuženog podmirena. Iz navedenog je ujedno sud utvrdio kako predmetna obveza plaćanja komunalne naknade ne predstavlja neproporcionalne troškove tuženoj, a na koje je Županijski sud u svojoj odluci ukazao, jer je ista veći dio obveznopravnog odnosa bila plaćena od strane tuženice. Za istaknuti je da je tuženica u ponovljenom postupku odustala od saslušanja svjedoka te od dokaznog prijedloga izvođenjem dokaza na adresi predmetne nekretnine, a na čiju je potrebu izvođenja ukazao Županijski sud u svojoj odluci stoga

17. Odredbom čl. 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (N.N. broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19) propisano kako je javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada usluga od općeg interesa, kao i da se korisnikom usluge na području pružanja javne usluge smatra vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Člankom 19. Pravilnikom o općim uvjetima isporuke (l.s. 41- 44) propisano da se isporučitelj usluge može privremeno osloboditi plaćanja usluge korisnika ako korisnik koji ne koristi uslugu zbog devastiranog, neizgrađenog, neuvjetnog objekta. Stavkom 4. istog članka proizlazi da prava iz gornjeg stavka ovog članka korisnik može ostvariti na temelju pismenog zahtjeva kojemu je korisnik dužan priložiti potrebnu dokumentaciju i to potvrdu predsjednika Mjesnog odbora, potvrdu od nadležnog tijela, odnosno zapisnik o uviđaju od strane isporučitelja usluge, potvrdu predstavnika stanara, upravitelja zgrade ili potvrdu potpisanu od strane 50 % stanara obračunske jedinice korisnika, potvrdu Policijske uprave, s tim da dokumentacija ne smije biti starija od 30 dana i vrijedi samo za tekuću godinu, nakon čega je korisnik dužan obnoviti zahtjev.

18. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. Slijedom iznesenog, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, te navedenih zakonskih odredbi, u skladu odredbom čl. 9. ZOO-a kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, ovaj sud drži nedvojbeno utvrđenim da su stranke u utuženom razdoblju bile u obvezno-pravnom odnosu, da je tužitelj za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada tuženoj kao suvlasniku nekretnine na području Grada Zadra, odnosno obvezniku plaćanja usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada izdao pravilno utvrđene utužene račune, obračunate sukladno važećem Cjeniku a na koje račune tužena nije podnosila nikakve prigovore a niti ih podmirila. Nadalje, tužena nije dostavila pisano odobrenje o nekorištenju usluge od strane tužitelja sukladno već naprijed citiranoj odredbi, već je samo dostavila dokaz da je 2014. godine predala zahtjev tužiteljici kojom joj otkazuje uslugu kao a tek 2018. godine da nije evidentirana kao korisnik vodovodnog priključka na adresi prebivališta, pa ovaj sud smatra da je tužena dužan ispuniti svoju obvezu prema tužitelju budući ovom sudu nije dokazala da je na pravilan i zakonit način otkazala uslugu tužiteljice niti dobila pisano odobrenje od strane tužitelja. S duge strane tužitelj je dokazao postojanje obveze prema tuženoj u vidu isplate iznosa od 232,20 kuna odnosno 30,79 eura, slijedom čega je sukladno odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a predmetni platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika djelomično održan na snazi i to u dijelu kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 232,20 kuna zajedno sa zatraženom i pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, a kako je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove Presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a te je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.; dalje; Tarifa) tužitelju, zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika, kao osnovan trošak priznata jednokratna nagrada za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura i to 50 bodova za prvostupanjski postupak koji se vodio pri ovom sudu pod posl. br. P-142/2023 te 50 bodova za ovaj prvostupanjski postupak, što ukupno iznosi 100 bodova odnosno 200,00 eura, a koji iznos uvećan za pripadajući PDV u iznosu od 25% ukupno iznosi 250,00 eura te je tužitelju priznat trošak sastava odgovora na žalbu koji iznosi 25 bodova odnosno 50,00 eura, a koji iznos uvećan za pripadajući PDV u iznosu od 25% ukupno iznosi 62,50 eura. Tužitelju nisu priznati troškovi prethodnog parničnog postupka, troškovi sastava podnesaka od 8. siječnja 2021., 9. veljače 2021., 15. ožujka 2021, 16. ožujka 2022., niti troškovi pristupa ročišta za glavnu raspravu i pristupa ročištu 6. srpnja 2026. jer troškovi istih ulaze u jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak.

21. Kamate na troškove postupka dosuđene su od dana presuđenja sukladno odredbi čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 33/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. dalje OZ).

22. Slijedom svega navedeno, odlučeno je kao u izreci.

U Pagu 26. kolovoza 2026.

Sudska savjetnica

S u t k i nj a

Matea Osmakčić

Marijana Zelić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e-komunikacije, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e-komunikacije sukladno članku 106.a ZPP-a. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju pp

2. Tuženici pp