Poslovni broj: P-1511/2019-58

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, protiv tuženika: 1. LRJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, Nikole Tesle 9, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 8. lipnja 2026., u nazočnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 4771, k. o. [katastarska općina] u površini od 319 m2 pomorsko dobro.

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu brisanje upisa prava vlasništva s imena tuženika uz istodoban upis predmetne nekretnine kao pomorsko dobro.

III Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.731,81 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 1.731,81 eura, a do zatraženog iznosa od 2.100,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], površine 319 m2, ZU 4771, k. o. [katastarska općina] upisano pravo vlasništva tuženika. Uredbom Vlade RH klasa:934- 01/04-02/20 od 23. travnja 2004. da je određena granica pomorskog dobra dijelu k. o. [katastarska općina], predio "Firule" kojom je obuhvaćena i predmetna nekretnina. Odredbom Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama da je propisano kako je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi na način propisan tim zakonom. Isto tako da je propisano kako se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva kao ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Tužitelj da je pokušao prijedlogom u zemljišnoknjižnom postupku upisati pomorsko dobro, ali odbijen zbog stajališta suda da se ne može brisati pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi bez da se omogući sudjelovanje u kontradiktornom, parničnom postupku. Zbog svega podnosi tužbu i predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu te naveli da cijela čestica br. 692/4, k. o. [katastarska općina] ne predstavlja pomorsko dobro. U konkretnom slučaju granica pomorskog dobra da nije pravilno i zakonito određena. Uredbom Vlade RH, KLASA: 934-01/04-02/20 od dana 23. travnja 2004. godine (NN br. 55/04) određena je granica pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], predio uvala „Firule”, kojom je obuhvaćena i (cijela) predmetna nekretnina. tuženici ishodili geodetski situacijski nacrt na kojem je prikazano kuda bi išla granica pomorskog dobra kada bi ista bila određena sukladno zakonu (6 metara) iz kojeg nedvojbeno proizlazi kako ne bi postojala osnova da se utvrdi da cijela čestica br. 692/4, k. o. [katastarska općina] predstavlja pomorsko dobro. Tuženici ne osporavaju institut pomorskog dobra te isti nemaju namjeru uzurpirati dio posjeda koji je pomorsko dobro, izvoditi bilo kakve radove koji bi bili u suprotnosti s općim interesima i sl. Međutim, sukladno prednje navedenoj zakonskoj odredbi te izrađenom geodetskom situacijskom nacrtu, ne bi se moglo tvrditi da cijela čestica br. 692/4, k. o. [katastarska općina] predstavlja pomorsko dobro kako se to traži predmetnom tužbom. u slučaju kada se traži utvrđenje da je određena nekretnina pomorsko dobro iz razloga što je taj dio kopna proglašen pomorskim dobrom, kao što je to slučaj u konkretnom postupku, bilo potrebno provesti postupak za izvlaštenje. Ističe se kako je u predmetnoj Uredbi navedeno da je ista donesena na temelju članka 118. stavak 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03) kojim člankom je propisano da će se postupci za određivanja granica pomorskog dobra započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona okončat prema odredbama Pomorskog zakonika (NN 17/94, 74/94, 43/96). Tuženici ističu kako su u sanaciju predmetne nekretnine uložili iznos od 75.000,00 kn, sve sukladno traženju tužitelja. S obzirom na to da je tužitelj od tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine tražio sanaciju predmetne nekretnine, logična su očekivanja da tuženici očekuju od tužitelja da ima razumijevanja da dio pomorskog dobra koji prelazi preko nekretnine tuženika i nalazi se u posjedi tuženika ne uzurpira i ne otima protiv želje vlasnika. Inspekcijskim pregledom izvršenim dana 25.01.2019. godine utvrđeno je da na nekretninama k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (koja je predmetom ovog postupka) došlo do oštećenja tako da prijeti opasnost uslijed mogućeg odlamanja-urušavanja slijedom čega je Republika Hrvatska, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područni ured u Splitu, dana 7. veljače 2019. godine donijelo rješenje Klasa: UP/I-362-02/19-02/00062, Urbroj: 531-07-1-2-1-19-04, kojim je suvlasnicima LR i LRJ, ovdje tuženicima, naređeno saniranje na navedenim nekretninama. Tuženici smatraju kako je zanimljivo da su isti u trenutku kada je trebalo sanirati predmetnu nekretninu i u svezi navedenog uložiti znatna novčana sredstava bili vlasnici nekretnine, odnosno tužitelj je upravo njih pozvao da izvrše potrebno saniranje, dok sada isti tvrdi kako tuženici nisu vlasnici predmetne nekretnine jer da je ista pomorsko dobro i to još od 2004. godine (u kojem slučaju bi brigu o predmetnoj nekretnini, pa tako i snošenje svih troškova u svezi iste, trebao snositi upravo tužitelj). Budući da su tuženici sukladno naređenju tužitelja sanirali oštećenja u svezi predmetne nekretnine, a što je tužitelj potvrdio rješenjem Republike Hrvatske, Državni inspektorat, građevinska inspekcija, područni ured u Splitu, Klasa UP/I-362-02/19- 02/00062, Urbroj: 531-07-1-2-1-19-11 od 13. svibnja 2019. godine te uložili znatna sredstva u isto, ukoliko bi se utvrdilo da predmetna nekretnina, ili dio iste, predstavlja pomorsko dobro, tada bi tužitelj bio u obvezi tuženicima naknaditi sav iznos ulaganja u predmetnu nekretninu. Utvrđenjem da predmetna nekretnina, ili dio predmetne nekretnine, predstavlja pomorsko dobro povrjeđuje njihovo pravo vlasništva kao jedno od temeljnih Ustavom zajamčenih prava. Sukladno sudskoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, gospodarski interesi i legitimna očekivanja vezana uz imovinska prava predstavljaju sastavni dio imovine tuženika, slijedom čega tuženici imaju pravo na zaštitu istih. U slučaju da bi se utvrdio da dio čestice br. 692/4, k. o. [katastarska općina], predstavlja pomorsko dobro bilo potrebno tuženicima isplatiti odgovarajuću naknadu budući da su isti predmetnu nekretninu stekli na valjan način te ista, zajedno sa gospodarskim interesima i legitimnim očekivanjima vezanima uz predmetnu nekretninu, predstavlja sastavni dio imovine tuženika koja kao takva uživa zaštitu. Ističu kako su tuženici u dobroj vjeri postupali s povjerenjem u zemljišne knjige slijedom čega isti uživaju zaštitu. Tuženici predmetne nekretnine da su stekli na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 30. prosinca 1999.g. potvrđenog od strane Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beču od strane poštenog stjecatelja nekretnine- njihovog oca, a koji je tu nekretninu naslijedio od svoje majke, kćeri prvog vlasnika koji je zemljište kupio krajem 19. stoljeća. U trenutku stjecanja od strane tuženika predmetna nekretnina nije u zemljišnim knjigama bila upisana kao pomorsko dobro, a niti je danas tako upisana, slijedom čega je razvidno kako su tuženici postupali u skladu sa načelom povjerenja u zemljišne knjige kojim se štiti poštene treće osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnoknjižnog stanja. Tuženici prilikom stjecanja predmetne nekretnine nisu imali razloga niti temelja pretpostaviti da bi se radilo o nekretnini koje je pomorsko dobro, odnosno koja bi bila izvan pravnog prometa, slijedom čega se u odnosu na iste primjenjuje načelo povjerenja u zemljišne knjige. načelo povjerenja u zemljišne knjige ne može se primijeniti ukoliko stjecatelj nije bio u dobroj vjeri, a smatra se da nije bio u dobroj vjeri ukoliko su nekretnine koje je stekao označene kao obala, plaža sprud i slično. U konkretnoj situaciji predmetna nekretnina je u zemljišnim knjigama označena kao park

. Slijedom navedenog, tuženici nisu imali razloga sumnjati da zemljišnoknjižno stanje nije potpuno ili istinito pa stoga isti sukladno prednje navedenoj presudi Ustavnog suda, a budući da su u cijelosti postupali u dobroj vjeri, uživaju zaštitu povjerenja u zemljišne knjige te činjenice da stotinama godina od dana poštenog stjecanja predmetne nekretnine nije potezalo pitanje da se radi o pomorskom dobru. U tijeku postupka tuženici su u odnosu na predmetnu česticu sklopili ugovor o darovanju s ranije upisanim zemljišnoknjižnim vlasnikom AR. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev.

3. U postupku je sud izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige ( l.s. 3, 4, 11, 12), Uredbu Vlade RH klasa:934-01/04-02/20 od 23. travnja 2004. ( l.s. 5-7), rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-602/16 od 12. lipnja 2017. ( l.s. 8-10), zahtjev za mirno rješenje spora ( l.s. 13 i 14), geodetski situacijski nacrt izrađen od "Geokarta d.o.o." iz veljače 2019. ( l.s. 40), sudsku praksu ( l.s. 41-52), rješenje Uprave za inspekcijske poslove od 07. veljače 2019. i rješenje Građevinske inspekcije od 13. svibnja 2019. ( l.s. 53-58), ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenom 30. prosinca 1999. između OR kao primatelja uzdržavanja te LRJ i LR, kao davatelja uzdržavanja ( l.s. 59-61), prijavni list za katastar zemljišta s kopijom dijela katastarskog plana; prijavni list za zemljišnu knjigu sa popisom čestica koje ulaze u sastav pomorskog dobra; izvod iz kopije katastarskog plana, mišljenje Povjerenstva za granice pomorskog dobra Splitsko-dalmatinske županije od 15.srpnja 2002., klasa 934-01/02-01/1322, geodetski elaborat utvrđivanja granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], lokacija Firule izrađen od društva GEOmar d.o.o., travnja 2003.; rješenje DGU, PUK Split, klasa :UP/I-932-07/08-02/209 od 20.studenog 2012.; neslužbeni uklop DOF i kat. plana, podatke o granici pomorskog dobra Upravnog odjela za turizam i pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije ( l.s. 130- 139 i u prilogu spisa), podatke Područnog ureda za katastar Split i predmet klasa :UP/I- 932-07/08-02/209 ( l.s. 142-174, 202-204 i u prilogu spisa), ugovor o darovanju između ovdje tuženika te OR s ovjerenim potpisima darovatelja od 30. srpnja 2021. i 13. kolovoza 2021. ( u prilogu spisa), rješenje ovog suda poslovni broj Z- 33013/21 od 9. rujna 2021. ( u prilogu spisa), održao očevid uz sudjelovanje vještaka geodezije i hidrografije ( l.s. 229-238). Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. Tuženici su odustali od prijedloga za saslušanjem svjedoka i stranaka.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Prema čl. 4. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ( Narodne novine broj 83/23 u daljnjem tekstu: ZPDML) pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan tim zakonom. Taj članak odgovara čl. 3. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ( Narodne novine, broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19). Prema čl. 5. st. 1. ZPDML-a pomorsko dobro je izvan pravnog prometa i na njemu se ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Prema čl. 34. ZPDML-a pomorsko dobro određeno sukladno odredbama toga zakona upisat će se u zemljišnu knjigu bez tereta i bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi na temelju akta kojim je granica pomorskog dobra odnosno lučkog područja određena i prijavnog lista potvrđenog od strane nadležnog tijela za katastar s ucrtanom granicom pomorskog dobra. Prema čl. 217. st. 1. ZPDML- a svi upisi prava vlasništva na nekretninama koje su pomorsko dobro po samom zakonu iz čl. 3. toga zakona i koje su na temelju zakona i prema prijašnjim propisima bile pomorsko dobro, provedeni do stupanja na snagu toga zakona nevaljani su i bez pravnog učinka te su upisani vlasnici dužni trpjeti upis pomorskog dobra. Prema čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZVDSP) nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala ( opća dobra). Prema čl. 170. ZVDSP-a pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaju za dotadašnjega vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje.

6. Iz Uredbe Vlade RH klasa:934-01/04-02/20 od 23. travnja 2004. proizlazi da predmetna čestica ulazi u sastav pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], predio Firule. Među strankama je sporno ulazi li predmetna čestica u cijelosti u obuhvat pomorskog dobra, je li osnovano ovlastiti tužitelja na upis pomorskog dobra s obzirom na vlasnički upis koji postoji na predmetnoj čestici i jesu li tuženici pasivno legitimirani u ovom postupku, odnosno je li tužitelj promašio pasivnu legitimaciju.

7. Prigovor nedostatka pasivne legitimacije nije osnovan jer su tuženici upisani kao vlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama u trenutku podnošenja tužbe, a tužitelj tužbeni zahtjev postavlja upravo zbog nemogućnosti zemljišnoknjižnog upisa u svoju korist u redovitom zemljišnoknjižnom postupku. Nije sporno da su tuženici u međuvremenu ( nakon podnošenja tužbe) svoj dio otuđili trećoj osobi ( predniku i ranije upisanom zemljišnoknjižnom vlasniku predmetne čestice), ali sukladno čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) to nije zapreka da se ova parnica dovrši. Iz predmeta ovog suda poslovni broj Z-25550/17 proizlazi da je odbijen prijedlog Republike Hrvatske za upis pomorskog dobra na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s obzirom da isprava kojom je određena granica pomorskog dobra nije pravna osnova za uknjižbu prava vlasništva na nekretninu korist RH kada je u zemljišnoj knjizi upisan nositelj prava vlasništva na nekretnini te da se upisanom knjižnom vlasniku ne može izravnom primjenom odredaba Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama brisati pravo vlasništva s faktičnim učincima bez izvlaštenja, a bez prethodne mogućnosti sudjelovanja u kontradiktornom parničnom postupku, u kojem bi mu bila omogućena zaštita njegovih prava. S obzirom na utvrđenu činjenicu da je pomorsko dobro određeno, kako je ranije i navedeno, obuhvaćajući i predmetnu česticu u cijelosti, što proizlazi i iz provedenog vještačenja, kojemu vještačenju stranke nisu prigovarale, te da je upravo tužitelj ovlašten pokretati i poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđivanja statusa pomorskog dobra, sukladno čl. 9. st. 7. ZPDML-a, uzimajući u obzir čl. 3.st. 2. i 170. ZVDSP-a, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan pa je isti prihvaćen i odlučeno je kao u izreci presude. Činjenica da je inspekcijsko rješenje doneseno u smislu da se tuženicima kao suvlasnicima naređuje određeno postupanje ( izrade projekta, otklanjanje oštećenja), a koji postupak je kasnije i obustavljen, ne predstavlja osnovan razlog zbog kojeg bi se odbio tužbeni zahtjev jer predmetna čestica predstavlja pomorsko dobro koje je kao takvo proglašeno temeljem odredaba ZPDML-a. Isto se odnosi i na sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tuženika s ranije upisanim vlasnikom u zemljišnim knjigama, jer se na pomorskom dobru ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. U odnosu na prigovor tuženika da je potrebno izvršiti izvlaštenje i naknadu za sanaciju čestice koju su poduzeli tuženici ističe se da tuženici ta prava mogu ostvarivati u posebnim postupcima jer se u ovom postupku odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva ( sukladno čl. 2. ZPP-a) dok bilo kakav protutužbeni zahtjev nije postavljen. Sam eventualni postupak izvlaštenja nije zapreka za provedbu ovog parničnog postupka jer isto nije predviđeno ZPP-om, ZVDSP-om ili ZPDML-om kao uvjet za bilo kakve postupanje u tom smislu.

8. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. ZPP-a i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo- 429/11 od 01. ožujka 2012. i Gž-2478/2018 od 22. travnja 2020.– „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati

– članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).

9. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

10. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 i 126/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tužitelju, s obzirom da je uspio s tužbenim zahtjevom, pripada pravo na naknadu troška i to za sastav tužbe 100 bodova ( Tarifni broj. 7.), te za zastupanje na ročištima od 20. siječnja 2023., 20. lipnja 2024., 24. listopada 2024.. 5. veljače 2026. i 8. lipnja 2026. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 9.1.), na ročištima od 21. prosinca 2020. i 15. ožujka 2021. vrijednost od 25 bodova ( Tbr. 9.5.), sastav podnesaka od 12. ožujka 2021., 24. siječnja 2023. i 19. veljače 2024. vrijednost od 100 bodova ( Tbr. 8.1.) što ukupno iznosi 1.731,81 eura. Za ročišta od 21. prosinca 2020. i 15. ožujka 2021. vrijednost boda je određena prema Tbr. 9.5. jer su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja pa je obijen zahtjev za naknadu troška preko određenog iznosa. Vrijednost boda određena je prema tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje.

U Splitu, 26. kolovoza 2026.

S u d a c

Tomislav Bago v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

D N A :

1. Tužitelju po zastupniku po zakonu.

2. Tuženiku po punomoćnicima.

Nakon pravomoćnosti:

ZK odjelu ovog suda.