REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-584/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na prijedlog sudskog savjetnika Luka Bućana, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, protiv tuženika ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja FL, tuženika i njegova punomoćnika, 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikoline Nežić poslovni broj Ovrv-19373/2025 od 27. listopada 2025. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos 1.927,84 eura, u roku osam dana.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos 1.927,84 eura teku od 4. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikoline Nežić poslovni broj Ovrv-19373/2025 od 27. listopada 2025. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos 1,16 eura s osnove obračunatih zateznih kamata te se utvrđuje da je za navedeno tužba djelomično povučena.

II. Dopušta se preinaka tužbe izvršena podneskom od 4. ožujka 2026.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu 165,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je 26. rujna 2025. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 1.927,84 eura sa obračunatim zateznim kamatama u iznosu 1,16 eura, dakle ukupno 1.929,00 eura.

2. Javni bilježnik Nikolina Nežić je na prijedlog tužitelja donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-19373/2025 od 27. listopada 2025. protiv kojeg je tuženik podnio pravovremen prigovor.

3. U prigovoru tuženik u bitnom navodi da osporava aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu potraživanje te ističe prigovor zastare tražbine. Navodi da je u razdoblju za koje se zahtijeva ovrha distributer plina bilo Međimurje- plin d.o.o. Ističe da su na računima kako kupci navedeni Ć i ZL. Navodi da u periodu za koji se želi provesti ovrha u [adresa] nije bilo plina zbog radova na zamjeni plinovoda. Nadalje, navodi da u prostoru nije boravio duži vremenski period te da nikada nije zaprimio obavijest o očitovanju brojila. Ističe da nije u nikakvom pravnom odnosu s ovrhovoditeljem.

4. Rješenjem ovoga suda poslovnog broja Povrv-584/2025 od 17. veljače 2026. stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje i riješeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku od 4. ožujka 2026. naveo da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te osporava sve navode tuženika iz prigovora. Tvrdi da je tuženik bio evidentirani kupac plina za obračunsko mjerno mjesto 181947 sa šifrom kupca 0416255 i da je stoga obvezan platiti dug za isporučeni i potrošeni plin. Ističe da tuženik nije podmirio dospjelo potraživanje niti je pravodobno podnosio prigovore na ispostavljene račune. Navodi da su računi uredno dostavljani te da ih tuženik nije osporavao u zakonom predviđenom postupku. Smatra da su tvrdnje tuženika paušalne, proizvoljne i netočne te da njima pokušava izbjeći odgovornost za plaćanje potrošenog plina. Navodi kako je tuženik bio njihov kupac do 30. rujna 2024., nakon čega je promijenio opskrbljivača, ali da se utuženo dugovanje odnosi na razdoblje dok je još bio njihov korisnik. Osporava tvrdnju da se računi odnose na druge osobe ili drugo obračunsko mjerno mjesto te ističe da iz računa proizlazi kako glase upravo na tuženika. Poziva se na ugovor o opskrbi plinom od 30. studenoga 2016.. Također odbacuje prigovor nedostatka aktivne legitimacije objašnjavajući razliku između opskrbljivača plinom i distributera te tvrdi da upravo on ima pravo zahtijevati naplatu isporučenog plina. Poziva se na priključnicu o zamjeni plinomjera iz rujna 2024. iz koje, prema njegovom mišljenju, proizlazi stvarno stanje brojila i visina potrošnje. Navodi da su prethodnih godina računi izdavani na temelju procijenjene potrošnje jer nije bilo mogućnosti redovitog očitanja plinomjera. Tvrdi da tuženik nije omogućavao pristup plinomjeru niti je dostavljao stvarna očitanja, iako je to bio dužan učiniti prema Općim uvjetima i Mrežnim pravilima. Ističe da je tuženik morao primijetiti razliku između procijenjene i stvarne potrošnje te pravodobno reklamirati račune, što nije učinio. Objašnjava da je na svakom računu bilo jasno naznačeno radi li se o očitanju ili procjeni potrošnje. Nadalje navodi da obračune izrađuje na temelju podataka koje dostavlja distributer, dok je za očitanje i održavanje plinomjera nadležna Gradska plinara Zagreb d.o.o. Osporava i prigovor zastare navodeći da je prijedlog za ovrhu podnesen unutar zakonskog zastarnog roka te da zastara počinje teći tek od dospijeća računa za stvarno utvrđenu potrošnju. Na kraju djelomično povlači tužbu za iznos od 1,16 eura koji se odnosi na kamate, ali predlaže da sud održi na snazi platni nalog za glavni dug od 1.927,84 eura te ističe zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na taj iznos teku od 4. ožujka 2025. do isplate.

6. Tuženik je u podnesku od 20. ožujka 2026. naveo da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev i sve navode tužitelja te ostaje kod ranije istaknutih prigovora. Prvenstveno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, navodeći da se sporni račun odnosi na razdoblje od 1. kolovoza do 30. rujna 2024., kada je već bio u postupku prelaska drugom opskrbljivaču, zbog čega smatra da tužitelj nema pravo potraživati navedeni iznos.. Nadalje osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, pozivajući se na popis očitanja plinomjera koji je dostavio sam tužitelj. Ističe da je posljednje stvarno očitanje plinomjera obavljeno u prosincu 2019., nakon čega gotovo pet godina nije bilo stvarnih očitanja, nego su se računi temeljili isključivo na procjenama operatora. Navodi da je stvarno stanje plinomjera utvrđeno tek prilikom njegove zamjene u rujnu 2024., kada je evidentirana ukupna razlika potrošnje nastala tijekom gotovo pet godina. Smatra da je tužitelj pogrešno cijelu razliku od 4.092 m³ pripisao obračunskom razdoblju od samo četrdeset dana. Tvrdi da bi takva obračunata potrošnja bila višestruko veća od njegove prosječne dugogodišnje potrošnje te fizički nemoguća za kućanstvo njegove kategorije. Osporava tvrdnju da nije omogućavao pristup plinomjeru, navodeći da iz dostavljene dokumentacije proizlazi kako su djelatnici operatora redovito dolazili na lokaciju i vršili procjene, što znači da pristup nije bio onemogućen. Smatra da je odgovornost za izostanak stvarnih očitanja isključivo na operatoru distribucijskog sustava, a ne na njemu kao krajnjem kupcu. Ističe da je uredno primao i plaćao sve račune koji su mu bili ispostavljani na temelju procijenjene potrošnje te da prije predmetne reklamacije nije imao nikakvih dugovanja. Navodi da je postupao u dobroj vjeri oslanjajući se na ispravnost obračuna koje su izrađivali stručni subjekti. Odbacuje tvrdnje tužitelja da je svjesno izbjegavao prijavu stvarnog stanja plinomjera ili reklamaciju računa, smatrajući ih paušalnim i nedokazanim. Tuženik također ostaje kod prigovora zastare, tvrdeći da se predmetno potraživanje zapravo odnosi na akumuliranu potrošnju nastalu tijekom više godina, zbog čega su potraživanja za starija obračunska razdoblja u cijelosti ili djelomično zastarjela. Smatra da tužitelj ne može izdavanjem jednog reklamacijskog računa za cjelokupnu razliku izbjeći primjenu pravila o zastari. Nadalje ističe da priključnica o zamjeni plinomjera dokazuje samo da je plinomjer redovno zamijenjen i da je utvrđeno njegovo stanje pri demontaži, ali ne dokazuje da je cijela razlika u potrošnji nastala upravo u utuženom razdoblju. Zaključno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te obveže tužitelja na naknadu svih troškova postupka.

7. Dakle, podneskom od 4. ožujka 2026. tužitelj je djelomično povukao tužbu za obračunate zatezne kamate u iznosu 1,16 eura, a tuženik se u roku 15 dana od dana primitka podneska nije usprotivio povlačenju tužbe.

8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 193. st. 2. i čl. 456. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

9. Nadalje, sud ukazuje da je tužitelj u podnesku od 4. ožujka 2026. istaknuo tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na iznos 1.927,84 eura teku od 4. ožujka 2025. do isplate. Na ovaj način tužitelj je izvršio preinaku tužbe jer je povećao tužbeni zahtjev, u smislu čl. 191. st. 1. ZPP.

10. Tuženik se nije usprotivio navedenoj preinaci, već se upustio u raspravljanje po tom tužbenom zahtjevu te se stoga na temelju čl. 190. st. 4. ZPP smatra da je tuženik pristao na preinaku.

11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 190. st. 1. i 4. ZPP dopustiti preinaku i odlučiti kao u točki II. izreke rješenja.

12. Tijekom postupka sud je pročitao izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 11-14 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 19), suglasnost Međimurje- plin d.o.o. za demontažu brojila od 21. veljače 2025. (list 50), račun (list 63), Ugovor o opskrbi plinom br. STP-ZG-TM2/49852/2013 od 30. studenoga 2016. (list 64-65), analitičku karticu (list 66), priključnicu (list 67), popis očitanja (list 68-70) i dokumentaciju Gradske plinare Zagreb d.o.o. (list 84-94) te je saslušao tuženika (list 139-141).

13. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja da mu se ostavi rok od osam dana radi provjere navoda tuženika o plaćanju ranije ispostavljenih računa i dostave podataka o uplatama te da se od Gradske plinare Zagreb d.o.o. pribavi očitovanje o primitku dopisa na listovima 91–94 spisa jer su navedeni dokazni prijedlozi na temelju čl. 299. st. 1. i 2. ZPP nepravodobni, s obzirom da je tuženik već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da nije zaprimio obavijest o očitanju plinomjera, a u podnesku od 20. ožujka 2026. da je uredno primao i plaćao sve račune ispostavljene na temelju procijenjene potrošnje. Tužitelj je stoga s navedenim tvrdnjama bio upoznat prije zaključenja prethodnog postupka te je već tada mogao predložiti ove dokaze.

14. Tužbeni zahtjev je osnovan.

15. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa 1.927,84 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. ožujka 2025. do isplate s osnova cijene potrošenog plina na obračunskom mjernom mjestu 181947, na adresi [adresa]/PO, Zagreb.

16. Prema čl. 67. st. 1. Zakona o tržištu plina (Narodne novine br. 18/18, 23/20; dalje: ZTP), prava i obveze između svakog opskrbljivača plinom i krajnjeg kupca uređuju se ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca.

17. Saslušan kao stranka, tuženik je naveo da je s tužiteljem imao ugovor o opskrbi plinom za predmetnu adresu, na kojoj nije stanovao, već ju je od 2019. približno godinu i pol dana iznajmljivao, dok je ostatak vremena nekretnina bila prazna. Iskazao je da se plinomjer nalazio unutar zaključane nekretnine, zbog čega ga nije bilo moguće očitati bez otvaranja vrata, da od 2019. do listopada 2024. nije tražio očitanje plinomjera te da račune, koje je uredno primao i plaćao, nije uspoređivao sa stvarnim stanjem plinomjera. Naveo je da mu nije poznato je li operator pokušavao očitati plinomjer jer nije stanovao na toj adresi te je osporio primitak dopisa operatora, iako je potvrdio da se na adresi nekretnine nalazio poštanski sandučić s njegovim imenom i da mu nije poznato jesu li dopise zaprimili podstanari. Također je naveo da od Božića 2024. približno šest mjeseci nije bilo plina zbog radova na plinovodu.

18. Čitanjem Ugovora o opskrbi plinom br. STP-ZG-TM2/49852/2013 od 30. studenoga 2016. sud je utvrdio da se tužitelj obvezao tuženika opskrbiti plinom za obračunsko mjerno mjesto broj 181947, na adresi [adresa]/ [adresa], dok se tuženik obvezao tužitelju plaćati cijenu plina.

19. U odnosu na navode tuženika o tome da je u utuženom razdoblju distributer plina bilo Međimurje-plin d.o.o., sud ukazuje da ti navodi nisu ničim dokazani, a da je Međimurje-plin bilo zajamčeni opskrbljivač prema odluci HERA-e tek od 1. listopada 2024., dakle nakon utuženog razdoblja.

20. Također, nije u pravu tuženik kada tvrdi da su na računima za isto obračunsko mjerno mjesto bile navedene i druge osobe Ć i ZL jer je u ugovoru i računu kao krajnji kupac na predmetnom obračunskom mjernom mjestu naveden upravo tuženik ĆL, a predmet ovog postupka nije opskrba plinom za druga obračunska mjerna mjesta.

21. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tužitelj aktivno legitimiran, a da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

22. U odnosu na tvrdnje tuženika o tome da u utuženom razdoblju nije bilo plina zbog radova na zamjeni plinovoda, sud ukazuje da ti navodi nisu ničim dokazani, a da je suglasnost Međimurje-plin d.o.o. za demontažu brojila izdana 21. veljače 2025., dakle, više od četiri mjeseca od isteka utuženog razdoblja, pri čemu je i sam tuženik iskazao da plina zbog radova nije bilo od Božića 2024. godine, dakle, nakon utuženog razdoblja.

23. Što se tiče obračunate potrošnje plina, sud ukazuje da iz suglasnih navoda stranaka i sadržaja isprava u spisu proizlazi da je posljednje stvarno očitanje plinomjera obavljeno 20. prosinca 2019. (11.955 m3), a da su sva stanja od siječnja 2020. do demontaže utvrđivana isključivo procjenom operatera. Nadalje, iz priključnice proizlazi da je 9. rujna 2024. izvršena demontaža plinomjera i da je na taj dan izvršeno očitanje plinomjera kojim je utvrđeno stanje 18.412 m3.

24. Prema ocjeni ovog suda, nije životno da bi u razdoblju od dva mjeseca kućanstvo potrošilo utuženu količinu plina te je sud stava da je stoga u pravu tuženik kada navodi da se faktički radi o potrošnji koja je akumulirana od posljednjeg očitanja plinomjera i koja je posljedica korištenja procjena od strane operatera Gradske plinare Zagreb d.o.o. Međutim, navedeno ne znači da tuženik nije u obvezi platiti plin koji je nesporno potrošio.

25. Naime, sukladno čl. 16. Općih uvjeta opskrbe plinom (Narodne novine br. 50/18, 88/19, 39/20, 100/21, 103/22, 68/23; dalje: Opći uvjeti), obračun isporučenog plina obavlja opskrbljivač plinom na temelju potrošnje plina u obračunskom razdoblju, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin (st. 1.) Potrošnja plina iz stavka 1. ovoga članka je isporučena energija plina utvrđena na temelju podataka koje je opskrbljivaču plinom dostavio operator plinskog sustava na čiji sustav je priključen krajnji kupac ili organizator zatvorenog distribucijskog sustava, sukladno Mrežnim pravilima plinskog distribucijskog sustava, odnosno Mrežnim pravilima transportnog sustava (st. 2.). Operator plinskog sustava i organizator zatvorenog distribucijskog sustava podatke o potrošnji plina iz stavka 2. ovog članka utvrđuju na temelju očitanja, procjene potrošnje prema odgovarajućem prethodnom obračunskom razdoblju potrošnje plina ili prema podacima zaprimljenim od krajnjeg kupca (st. 3.).

26. Sukladno čl. 23. st. 5. Općih uvjeta, načini utvrđivanja stanja plinomjera i/ili drugih mjernih uređaja iz stavka 1. podstavka 7. ovoga članka su: očitanje operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava ili organizatora zatvorenog distribucijskog sustava, očitanje krajnjeg kupca ili procjena operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava, organizatora zatvorenog distribucijskog sustava ili opskrbljivača plinom.

27. Iz dostavljene dokumentacije operatora Gradske plinare Zagreb d.o.o. proizlazi da je operator više puta od tuženika tražio pristup predmetnom obračunskom mjernom mjestu, a da mu tuženik to nikada nije omogućio, iako je u dopisima operatora upozoren na tu svoju dužnost iz čl. 51. st. 3. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava („Narodne novine“, broj 50/18, 88/19, 36/20 i 100/21, dalje: Mrežna pravila). Tuženik je osporio da je osobno zaprimio navedene dopise, ali je istodobno iskazao da nije stanovao na predmetnoj adresi, da se plinomjer nalazio unutar zaključane nekretnine te da ga nije bilo moguće očitati bez otvaranja vrata, kao i da mu nije poznato je li operator pokušavao obaviti očitanje. Također je potvrdio da se na ugovorenoj adresi nalazio poštanski sandučić s njegovim imenom, da mu nije poznato jesu li dopise zaprimili njegovi podstanari, a nije tvrdio da operatoru nije prijavio drugi način na koji bi mu se omogućio pristup plinomjeru. Sud je stoga utvrdio da tuženik, neovisno o tome je li osobno pročitao dopise operatora, nije osigurao niti omogućio nesmetan pristup obračunskom mjernom mjestu.

28. Pritom valja istaknuti da, protivno navodima tuženika, nije obveza i dužnost tužitelja da očitava stanje plinomjera, već je to obveza operatora distribucijskog sustava Gradske plinare Zagreb d.o.o. pa stoga nije u pravu tuženik kada tvrdi da tužitelj vlastitim propustom nije utvrdio stvarnu potrošnju plina.

29. Prema čl. 15. st. 3. Općih uvjeta, ako krajnji kupac koji koristi opskrbu plinom u obvezi javne usluge nije raskinuo ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge sukladno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka i/ili nije omogućio očitanje brojila, zbog čega opskrbljivač plinom ne može ispostaviti račun, dužan je platiti isporučeni plin do prvog idućeg utvrđenog stanja plinomjera.

30. U ovom slučaju krajnji kupac nesporno nije raskinuo ugovor o opskrbi plinom, a iz stanja spisa utvrđeno je da nije omogućio očitanje brojila u razdoblju duljem od četiri godine.

31. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tuženik dužan platiti isporučeni plin prema količini i cijenama koje su utvrđene u utuženom računu.

32. Na drukčiji zaključak ne utječe niti činjenica da operator distribucijskog sustava tijekom duljeg razdoblja nije izvršio stvarno očitanje plinomjera. Iako je operator prema Mrežnim pravilima bio dužan redovito očitavati obračunsko mjerno mjesto te je procjenu smio provesti najviše dva puta uzastopno, utvrđeni propust operatora ne dovodi do prestanka obveze krajnjeg kupca da plati plin koji mu je stvarno isporučen i koji je potrošio, osobito kada je iz dokumentacije u spisu utvrđeno da tuženik, unatoč opetovanim pozivima, nije omogućio pristup plinomjeru.

33. Osim toga, tuženik je kao krajnji kupac bio dužan omogućiti ovlaštenoj osobi operatora ugradnju, održavanje i očitanje plinomjera te nesmetan pristup obračunskom mjernom mjestu. Bio je dužan i redovito uspoređivati količinu plina navedenu na računima sa stvarnim stanjem plinomjera te u slučaju znatnijeg odstupanja podnijeti prigovor opskrbljivaču. Naime, sam tuženik iskazao je da račune nije uspoređivao sa stvarnim stanjem plinomjera te da tijekom predmetnog razdoblja nije tražio očitanje niti prijavljivao stvarno stanje plinomjera. Pritom se ističe i da tuženik nije osporio očitano stanje plinomjera, ukupnu količinu stvarno potrošenog plina ni pravilnost obračunatog iznosa, već je osporio samo da je cjelokupna potrošnja nastala u razdoblju navedenom na računu te je tvrdio da je nastala tijekom gotovo pet godina.

34. Slijedom navedenog, sud prihvaća iznos glavnice sadržan u računu u visini 1.927,84 eura kao pravilan i vjerodostojan, te utvrđuje da navedeni iznos predstavlja dug tuženika prema tužitelju.

35. Tužitelj na temelju čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) ima pravo i na zateznu kamatu od dana dospijeća 3. ožujka 2025. koji je utvrđen uvidom u račun i koji odgovara čl. 8. st. 1. i čl. 9. st. 1. Ugovora o opskrbi plinom. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO.

36. Što se tiče prigovora zastare tuženika, treba reći da se na konkretno potraživanje primjenjuje jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. ZOO.

37. Prema čl. 215. st. 1. ZOO, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

38. Sukladno čl. 8. st. 1. Ugovora o opskrbi plinom, opskrbljivač na temelju utvrđene potrošnje obavlja obračun i kupcu ispostavlja račun u kojem navodi dospijeće plaćanja, dok je prema čl. 9. st. 1. istog Ugovora kupac račun za obračunsko razdoblje dužan platiti u roku od deset dana od dana njegova izdavanja.

39. U konkretnom slučaju valja razlikovati vrijeme u kojem je plin fizički potrošen od trenutka u kojem je tužitelj mogao zahtijevati plaćanje utužene razlike. Naime, tuženiku su tijekom razdoblja od posljednjeg stvarnog očitanja plinomjera izdavani računi na temelju procijenjenih stanja, koje je prema njegovim navodima tuženik uredno podmirivao, pa potraživanja po tim računima nisu predmet ovog postupka. Predmet postupka je razlika između količina plina prethodno obračunatih prema procjenama i stvarne potrošnje utvrđene očitanjem plinomjera prilikom njegove demontaže 9. rujna 2024.

40. Sve dok nije bilo izvršeno stvarno očitanje plinomjera, tužitelj nije raspolagao podatkom na temelju kojeg bi mogao utvrditi postojanje i visinu navedene razlike te zahtijevati plaćanje upravo onog iznosa koji je predmet ovog postupka. Ta je razlika postala odrediva tek nakon što je operator distribucijskog sustava 9. rujna 2024. očitao stvarno stanje plinomjera i podatak o očitanju dostavio tužitelju radi izrade obračuna.

41. Nakon što je stvarna potrošnja utvrđena, tužitelj je izradio obračun i izdao račun, koji je, sukladno čl. 9. st. 1. Ugovora, dospio na plaćanje istekom deset dana od dana njegova izdavanja. Stoga je tužitelj plaćanje utuženog iznosa mogao zahtijevati tek nakon dospijeća računa, pa je zastara, sukladno čl. 215. st. 1. ZOO, počela teći prvog dana nakon njegova dospijeća.

42. Nije osnovan navod tuženika da zastaru treba računati zasebno od svakog ranijeg razdoblja u kojem je dio plina bio potrošen jer su za ta razdoblja računi bili izdavani i plaćani prema procijenjenim stanjima, dok tada nije bila poznata ni obračunata razlika koja je predmet ove parnice. Isto tako, ne radi se o tome da je tužitelj jednostranim odgađanjem izdavanja računa mogao proizvoljno utjecati na početak tijeka zastare. Iz provedenih dokaza proizlazi da stvarna potrošnja ranije nije mogla biti utvrđena zbog toga što tuženik, unatoč pozivima operatora, nije omogućavao pristup plinomjeru, slijedom čega je operator potrošnju utvrđivao procjenom.

43. Budući da je sporni račun dospio na naplatu 3. ožujka 2025. zastara je počela teći 4. ožujka 2025., dok je podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 26. rujna 2025. zastara prekinuta. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen prije isteka jednogodišnjeg zastarnog roka, prigovor zastare tuženika nije osnovan.

44. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

45. Odredbom čl. 164. st. 4.ZPP, propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

46. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat zatraženi trošak javnobilježničke naknade s PDV-om u iznosu 25,00 eura te zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 140,00 eura.

47. Sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana donošenja ove odluke.

48. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke rješenja.

U Zagrebu 26. kolovoza 2026.

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavljene dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po punomoćniku