REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-661/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog Leko & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženice HP, [obrt] 6, [adresa] [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, od 28. svibnja 2026., poslovni broj: Pl-26/2026-8, 26. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice [obrt] kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju od 28. svibnja 2026., poslovni broj: Pl-26/2026-8.
II. Odbija se tužiteljica [obrt] sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:
" Odbija se prigovor tužitelja podnesen ovome sudu, dana 25. svibnja 2026. godine putem e-Komunikacije, a izjavljen protiv rješenja o pristojbi pod poslovnim brojem Pl-26/2026-6. od 21. svibnja 2026. godine, kao neosnovan."
2. Protiv prvostupanjskog rješenja tužiteljica je pravovremeno izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga.
2.1. U žalbi navodi da je pogrešan stav prvostupanjskog suda prema kojem se njezino postupanje u ovom postupku ne smatra obavljanjem javne ovlasti. Ističe da je predmet spora bila naplata RTV pretplate od tuženika te da, sukladno članku 1. stavku 1. i članku 3. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, prilikom naplate RTV pretplate djeluje u svojstvu javne vlasti, a ne u svojstvu klasičnog pružatelja javnih usluga.
2.2. S obzirom na to da je tužitelj javna ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske, kao i pravna osoba s javnim ovlastima, smatra da je, prema članku 11. stavku 1. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama, oslobođen od plaćanja sudske pristojbe.
2.3. Slijedom navedenoga predlaže da se žalba prihvati, ukine rješenje prvostupanjskog suda, te da se tužitelja oslobodi plaćanja sudske pristojbe, podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Također potražuje trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), ovaj sud nalazi da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
6. U postupku nije sporno da je tužiteljica tužbom potraživala naplatu RTV pristojbe.
7. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a razloge iznesene u obrazloženju pobijanog rješenja prihvaća i ovaj sud.
8. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 11. stavak 1. točku 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) kada je zaključio da tužiteljica u ovom postupku ne djeluje kao nositelj javnih ovlasti.
8.1. Naime, člankom 1. stavkom 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“, br. 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23 i 18/24; dalje: ZHRT) propisano je: „[obrt] je pravna osoba koja ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.“, dok je člankom 3. stavkom 1. istog Zakona propisano: „Djelatnost [obrt] je proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga.“
8.2. Iz navedenih odredbi proizlazi da tužiteljica ima status javne ustanove i da obavlja djelatnost javne usluge, međutim, navedeni status sam po sebi nije odlučan za ocjenu djeluje li u konkretnom postupku u okviru javnih ovlasti u smislu članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP-a.
8.3. Naime, za primjenu navedene odredbe odlučno je ostvaruje li pravna osoba u konkretnom postupku ovlasti javne vlasti, odnosno postupa li autoritativno u odnosu na drugu stranu. U ovom slučaju tužiteljica naplatu RTV pristojbe ostvaruje u redovitom parničnom postupku, u kojem nastupa u procesnopravno ravnopravnom položaju s tuženikom, bez ovlasti jednostranog i obvezujućeg odlučivanja o njegovim pravima i obvezama.
8.4. Stoga je pravilan zaključak da se predmetni odnos, neovisno o zakonskom temelju obveze plaćanja pristojbe, ostvaruje u okviru građanskopravnog režima.
8.5. Ovo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, imajući u vidu pravnu narav RTV pristojbe kako proizlazi iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 3197/2017, pri čemu iz navedene odluke ne proizlazi da bi tužiteljica u postupcima naplate djelovala kao nositelj javnih ovlasti.
8.6. Slijedom navedenog, tužiteljica u ovom postupku ne djeluje kao nositelj javnih ovlasti u smislu članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP-a, pa nije oslobođena obveze plaćanja sudske pristojbe.
9. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
10. Tužiteljica je odbijena sa troškom sastava žalbe, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspjela.
11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 26. kolovoza 2026.
Sutkinja
Irena Dikanović-Terzić
