Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Povrv-47/2025-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FILMAR d.o.o., OIB: 16341838029, Ulica Martina Pušteka 41, 42223 Donja Poljana, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vidović & Vidović d.o.o., Varaždin, protiv tuženika ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku odvjetniku Marku Golubiću, iz Koprivnice, radi isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene dana 15. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu ZPP), 26. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomice se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ankice Šimčić iz Đurđevca sudski predmet posl. broj Ovrv-2616/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv- 436/2025, od 23. svibnja 2025. i to u dijelu kojim se nalaže tuženicima ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno isplatiti tužitelju FILMAR d.o.o., OIB: 16341838029, Ulica Martina Pušteka 41, 42223 Donja Poljana, iznos od 8.514,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 29. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u korist računa sredstava zajedničke pričuve zgrade u [adresa], u roku od 15 dana.

II. Djelomice se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ankice Šimčić iz Đurđevca sudski predmet posl. broj Ovrv-2616/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-436/2025, od 23. svibnja 2025. i to u dijelu kojim se nalaže tuženicima ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno isplatiti tužitelju FILMAR d.o.o., OIB: 16341838029, Ulica Martina Pušteka 41, 42223 Donja Poljana, iznos od 350,39 eura te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.063,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 26. kolovoza 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te je javni bilježnik Ankica Šimčić iz [adresa] donijela Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sudski predmet posl. broj Ovrv-2616/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-436/2025, od 23. svibnja 2025., kojim je radi namirenja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 8.514,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 29. travnja 2025. do isplate te prethodno obračunate kamate u iznosu od 350,39 eura obračunate do 28. travnja 2025. i troškovima postupka određena ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Protiv navedenog rješenja ovršenici su podnijeli pravodobni prigovor kojim Rješenje pobijaju u cijelosti, osporavaju osnov i visinu potraživanja te su predložili predmet uputiti sudu na daljnje postupanje.

2.1.U prigovoru su ovršenici naveli da ne postoji nikakvo potraživanje ovrhovoditelja prema njima jer s ovrhovoditeljem nisu bili ni u kakvom ugovornom odnosu, a ovrhovoditelj je navodni upravitelj poslovne zgrade u kojoj ovršenici imaju u suvlasništvu, svaki u 1/2 dijela, poslovni prostor. Navode da ovrhovoditelj nije izabran za upravitelja zgrade na način propisan zakonom te da kao upravitelj zgrade ovrhovoditelj nije aktivno legitimiran u ime i za račun suvlasnika zgrade bilo što potraživati osim pričuve, a prema pretpostavci ovršenika radi se o naknadi za korištenje zajedničkih dijelova zgrade pa ovršenici osporavaju aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja. Ovršenici navode da nikad nisu obavljali nikakvu djelatnost temeljem koje bi koristili zajedničke dijelove zgrade, a pogotovo ne u periodima za koje su navodno izdani računi koji se navode u vjerodostojnoj ispravi, a ovršenici nisu primili bilo kakve račune. Navode da ne postoje zakonito donesene odluke suvlasnika o potrebi plaćanja niti o visini naknade za korištenje zajedničkih dijelova zgrade već je o tome odlučivala samovoljno nekolicina suvlasnika. Ovršenici navode da ne mogu odgovarati solidarno jer za to ne postoji zakonska osnova.

3. Javni bilježnik je povodom prigovora ovršenika primjenom odredbi Ovršnog zakona dostavio predmet sudu, a sud je rješenjem broj Povrv-47/2025-17 od 26. lipnja 2025. stavio izvan snage pobijano Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene ovršne radnje te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je u očitovanju na prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi predložio da sud održi na snazi pobijani platni nalog.

4.1.Tužitelj je naveo da je upravitelj zgrade u [adresa] temeljem Ugovora o upravljanju nekretninom od 1. siječnja 2023., Odluke suvlasnika od 7. prosinca 2022., Zapisnika Upravnog vijeća od 26. prosinca 2022. i Međuvlasničkog ugovora od 4. kolovoza 2014. . Tužitelj je naveo da je kao upravitelj zgrade ovlašten na temelju čl. 93. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u upravljanju nekretninom voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti pa je neosnovan navod tuženika da tužitelj nije aktivno legitimiran. Tužitelj je naveo da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za korištenje zajedničkih dijelova zgrade od strane tuženika. Navodi da tuženici i sami priznaju da su suvlasnici nekretnine te pojašnjava da su tuženici suvlasnici svaki u 1/2 dijela etaže 22 poslovnog prostora br. 12A površine 40,12 m2 koja etaža predstavlja posebni dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], zgrada na [adresa] kojom upravlja tužitelj. Tužitelj navodi da tuženici kao vlasnici spomenutu etažu koja je u prizemlju zgrade iznajmljuju trećim osobama za potrebe obavljanja ugostiteljske djelatnosti koja se ne obavlja samo u sklopu predmetne etaže već se kao terasa koristi prostor izvan etaže koji predstavlja zajedničke dijelove predmetne zgrade te se u tom smislu koristi najmanje 32,40 m2 površine zajedničkih dijelova zgrade na kojoj površini tuženici imaju stolove i stolice u funkciji kafića. Tužitelj se poziva na čl. 4. Međuvlasničkog ugovora kojim je ugovoreno da se zajedničke prostorije mogu i iznajmiti kao ostali otvoreni prostor koji se nalazi u poslovnoj zgradi i pripada poslovnoj zgradi, a u dogovoru sa suvlasnicima u cilju stvaranja većeg prihoda poslovne zgrade. Navodi da je Odlukom suvlasnika zgrade od 22. kolovoza 2013. koja je donesena propisanom većinom odlučeno o visini najamnine koju su obvezni plaćati suvlasnici koji bez suglasnosti propisane većine suvlasnika koriste zajedničke dijelove zgrade pri čemu je najamnina određena u visini od 3,00 kn po danu za jedan m2 površine koja se koristi što uključuje terase te će se ta najamnina plaćati 6 mjeseci u okviru jedne kalendarske godine što je pravdano činjenicom da se terase koriste polovicu godine. Tužitelj navodi da je na sastanku Upravnog vijeća zgrade održanom 5. siječnja 2023. donesena odluka o cijeni najamnine na način da je ista uz minimalnu korekciju denominirana u važećoj valuti EUR tako da iznosi 0,40 eura po danu odnosno 12,00 eura mjesečno za 1 m2 površine zajedničkih dijelova zgrade koji se koriste kao terase s tim da je ukinuta Odluka u pogledu plaćanja najamnine samo za 6 mjeseci u kalendarskoj godini jer se terase sada koriste kroz čitavu godinu, a navedena Odluka je naknadno potvrđena Odlukom propisane većine suvlasnika zgrade donesenom 10. srpnja 2025. kojom je navedeno da se ista primjenjuje od 5. siječnja 2023.. Tužitelj navodi da je citiranom Odlukom posebno istaknuto da naknada za najam koju su suvlasnici ZV i PV kao vlasnici etaže 22 dužni plaćati u korist sredstava zajedničke pričuve zgrade iznosi 388,80 eura mjesečno jer koriste najmanje 32,40 m2 površine zajedničkih natkrivenih dijelova zgrade za potrebe terase kafića kao djelatnosti koja se obavlja u njihovom poslovnom prostoru, a naknadu je potrebno plaćati do 15. u mjesecu za tekući mjesec te su navedenom Odlukom suvlasnici odobrili račune izdane od strane upravitelja zgrade suvlasnicima za korištenje zajedničkih dijelova zgrade za potrebe terase. Tužitelj navodi da je kao upravitelj predmetne zgrade tužiteljima izdavao i dostavljao račune za korištenje zajedničkih dijelova zgrade u površini od 32,40 m2 odnosno mjesečno 388,80 eura, te se prvi utuženi račun u iznosu od 3.849,12 eura odnosi se na razdoblje od svibnja 2023. do 29. veljače 2024., a ostali utuženi računi odnose se na razdoblje od ožujka 2024. do travnja 2025. s tima da se svaki od preostalih računa odnosi na razdoblje od dva mjeseca jer su računi izdavani dvomjesečno. Tužitelj ističe da su navedene cijene jednake ili manje od tržišnih cijena za najam terasa u [adresa] te suvlasnici u svakom slučaju imaju pravo od tuženika zahtijevati naknadu za korištenje tih dijelova nekretnine sukladno čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima jer tuženici drže u posrednom posjedu najmanje 32,40 m2 zajedničkih dijelova zgrade. Tužitelj navodi da je kao upravitelj zgrade ovlašten i dužan od tuženika zahtijevati naplatu predmetne najamnine u korist sredstava zajedničke pričuve zgrade te je isplata utuženog dugovanja zahtijevana u korist računa zajedničke pričuve zgrade jer su tuženici odbili dobrovoljno podmiriti dugovanje i ne žele sa suvlasničkom zajednicom sklopiti ugovor o najmu.

5. Tuženici su ostali kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Navode da Međuvlasnički ugovor nije pravno valjan te da EV nije na zakonit način izabran za predstavnika suvlasnika i nije bio ovlašten potpisati Ugovor o upravljanju zgradom od 1. siječnja 2023. kojim je tužitelj postao upravitelj pa ni taj Ugovor nije pravno valjan jer ugovori nisu sklopljeni dovoljnom većinom suvlasnika. Tuženici tvrde da suvlasnici nisu vlasnici zajedničkih dijelova zgrade već je vlasnik zajedničkih dijelova zgrade trgovačko društvo Tehnika d.d. te se vlasnički dio (E-38) odnosi na zajedničke dijelove zgrade u prizemlju i na prvom katu u koji dio spada i dio uz poslovni prostor tuženika za koji tužitelj tvrdi da su koristili tuženici. Tuženici osporavaju da bi koristili zajedničke dijelove zgrade, a pogotovo u površini i vremenskom periodu kako to tvrdi tužitelj te da eventualno može biti na snazi ranija odluka s visinom najamnine i odluka da se ista plaća samo 6 mjeseci u godini.

6. Radi utvrđenja relevantnih činjenica tijekom dokaznog postupka saslušan je drugotuženik kao stranka u svrhu dokazivanja, saslušani su svjedoci EV, TV i SV, pročitane su priložene isprave: otvorene stavke sumarno po dokumentima (str. 8), obavijest o dospjelim obvezama (str. 9), potvrda o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugoj adresi (str. 10-11 i 14-15, 20-21), račun javnog bilježnika (str. 12-13), obavijest javnog bilježnika od 7.5.2025. (str. 16-17), račun javnog bilježnika (str. 18-19), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sudski predmet Ovrv-2616/2025, javnobilježnički predmet UPP-OS-Ovrv-436/2025 od 23. svibnja 2025. (str. 22-23), račun javnog bilježnika (str. 24-25), izvršen je uvid u povratnice i dostavnice (str. 26- 29), pročitan je Međuvlasnički ugovor suvlasnika zgrade u [adresa] od 4. kolovoza 2014. (str. 43-47), Odluka o upravljanju poslovne zgrade (str. 48-49), zapisnik sa sastanka suvlasnika zgrade [adresa] od 4. kolovoza 2014. (str. 50), Ugovor o upravljanju nekretninom sklopljen između suvlasnika nekretnine u [adresa] i upravitelja Filmar d.o.o. (str. 51-54), zapisnik sa sastanka Upravnog vijeća poslovne zgrade BPK Lenišće, [adresa] od 26.12.2022. (str. 55), potpisi o prihvatu suglasnosti o upravljanju poslovne zgrade [adresa] od 7.12.2022. (str. 56- 57), izvršen je uvid u priloge (str. 58-63), uvid u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 64-71), izvršen je uvid u fotografije (str. 72-73), izvršen je uvid u dio preslike elaborata (str. 74). izvršen je uvid u prilog tužitelja (str.75), pročitana je Suglasnost o povećanju pričuve te najmu zajedničkih dijelova zgrade od 22. kolovoza 2018. (str. 76-79), Odluka o prihvaćanju suglasnosti od 31. kolovoza 2018. (str. 80-81), Odluka 10/07/2025 suvlasnika poslovne zgrade BPK [adresa] od 10. srpnja 2025. (str. 82-84), zapisnik sa sastanka Upravnog vijeća poslovne zgrade BPK Lenišće, [adresa] od 5.1.2023. (str. 85) izvršen je uvid u račune Filmar d.o.o. i to: račun broj 18163-1-1 od 18. travnja 2024., račun broj 436-1-2 od 8. srpnja 2025., račun broj 667-1-2 od 8. srpnja 2025., račun br. 888-1-2 od 8. srpnja 2025., račun broj 1108-1-2 od 23. listopada 2024., račun broj 1335-1-2 od 3. prosinca 2024., račun broj 424-1-2 od 9. travnja 2025. (str. 86-92), izvršen je uvid u priloge tuženika (str. 96-101), izvadak iz BZP-a povijesni prikaz za nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 102-113), izvršen je uvid u priloge tužitelja te su pročitani Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između ČV kao prodavatelja i kupca EV od 25.11.2022. (str. 118-119), Odluka suvlasnika poslovne zgrade BPK Lenišće [adresa] od 13.10.2025. (str. 120-123), izvršen je uvid u prilog (str. 124-125), izvršen je uvidu preslike elaborata (str. 126-135), proč Opći uvjeti Tehnike Zagreb o uzajamnim odnosima vlasnika posebnih dijelova poslovne zgrade BPK u [adresa] u [adresa] na [adresa] (str. 136-139), Međuvlasnički ugovor od 4. kolovoza 2014. suvlasnika zgrade u [adresa] (str. 140-144), Odluka o upravljanu poslovne zgrade (str. 145- 146), Suglasnost o povećanju pričuve te najmu zajedničkih dijelova zgrade BPK Lenišće [adresa] (str. 147-149), Odluka o prihvaćanju suglasnosti od 31.8.2018. (str. 150-151), Odluka 10/07/2025 suvlasnika poslovne zgrade BPK [adresa] od 10. srpnja 2025. (str. 152- 156), Suglasnost o povećanju pričuve te najmu zajedničkih dijelova zgrade od 22.8.2018. SZP poslovna zgrada BPK Lenišće, [adresa] (str. 157-159), Odluka o prihvaćanju suglasnosti od 31.8.2018. (str. 160-161), izvršen je uvid u presliku Elaborata etažiranja dostavljenu od Zemljišnoknjižnog odjela Koprivnica (str. 172-204), pročitan je dopis Ministarstva financija, Porezne uprava, Područni ured Koprivnica od 29. siječnja 2026. (str. 210).

6.1. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provođenje očevida na predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje vještaka geodetske ili građevinske struke radi utvrđenja predstavlja li predmetni prostor dio etaže 38 i površine nekretnina u posjedu tuženika, jer sud smatra da su relevantne činjenice utvrđene i bez izvođenja navedenih dokaza osobito jer iz Elaborata etažiranja proizlazi da predmetni prostor nije dio etaže 38 odnosno nije u vlasništvu Tehnike, a drugotuženik je u iskazu naveo da nije sporna površina predmetnog dijela zgrade na kojem zakupci tuženika imaju terasu već je sporna visina zakupnine.

7. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

8. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

9. Tužitelj je naveo da je postupak pokrenuo kao upravitelj zgrade u [adresa], a utuženo potraživanje odnosi se na plaćanje naknade za korištenje zajedničkih dijelova predmetne zgrade i to za dio atrija odnosno hodnika u prizemlju predmetne zgrade koji tuženici drže u posjedu za potrebe ugostiteljske djelatnosti – terase svojih zakupoprimaca te su prema prijedlogu za ovrhu tuženici predmetni novčani iznos trebali uplatiti u korist zajedničkog računa pričuve zgrade.

10. Nesporna je činjenica da su tuženici suvlasnici, svaki u 1/2 dijela nekretnine etažno vlasništvo (E-22) poslovni prostor broj 12A ukupne površine 40,12 m2, koji se nalazi u zgradi na [adresa] u [adresa], kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a predmetni poslovni prostor su tuženici dali u zakup i u istom zakupac obavlja ugostiteljsku djelatnost.

11. Tuženici su tijekom postupka osporavali tužiteljevu aktivnu legitimaciju.

12. Odredom čl. 93. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisano je u st. 2. da je u upravljanju nekretninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

13. Tužitelj navodi da se utužena tražbina odnosi na naknadu za korištenje zajedničkih dijelova zgrade - dio atrija odnosno hodnika u prizemlju predmetne zgrade na [adresa] u [adresa], koja se uplaćuje na račun zajedničke pričuve.

14. Prema odredbi čl. 90. ZV-a zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. ovoga Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

15. Tuženici su naveli da suvlasnici predmetne zgrade na [adresa] u [adresa] nisu vlasnici zajedničkih dijelova te zgrade, već je vlasnik trgovačko društvo Tehnika d.d., a što tužitelj osporava.

16. Analizirajući sadržaj priloženih isprava, osobito Elaborat etažiranja, utvrđeno je da predmetni prostor u prizemlju zgrade nije u vlasništvu Tehnike d.d., već se radi o zajedničkom dijelu nekretnine u vlasništvu svih suvlasnika, kako to proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka, a predmetni dio nekretnine ne može biti predmet etažnog vlasništva jer ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu u smislu odredbi ZV-a. I sam tuženik je u iskazu naveo da se predmetni dio nekretnine koristi kao zajednički dio zgrade.

17. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da je neosnovan prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Naime, na temelju valjanog Ugovora o upravljanju nekretninom od 1. siječnja 2023., te Međuvlasničkog ugovora od 4. kolovoza 2014., Odluke suvlasnika od 7. prosinca 2022. i Zapisnika Upravnog vijeća od 26. prosinca 2022. proizlazi da je tužitelj upravitelj zgrade u [adresa], te je utvrđeno da je tužitelj predmetni postupak pokrenuo kao upravitelj navedene zgrade, a tuženici su predmetnu uplatu naknade za korištenje zajedničkih dijelova zgrade trebali izvršiti u korist računa zajedničke pričuve zgrade. Analizirajući sve provedene dokaze sud nije prihvatio tvrdnju tuženika da nisu pravovaljani Međuvlasnički ugovor i Ugovora o upravljanju nekretninom, jer suprotno proizlazi iz isprava koje je dostavio tužitelj, a kojima dokazuje da je Međuvlasnički ugovor sklopljen prihvatom od strane većine suvlasnika predmetne zgrade, a Ugovor o upravljanju nekretninom od 1. siječnja 2023. sklopio je s upraviteljem EV kao predstavnik suvlasnika. Nesporna je činjenica da tuženici nisu pokrenuli postupak radi pobijanja navedenih Ugovora kao ni Odluka suvlasnika.

18. Nesporno je da su tuženici svoj poslovni prostor 12A (etažno vlasništvo E-22) dali u zakup trećim osobama koje u tom u prostoru obavljaju ugostiteljsku djelatnost.

19. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza sud je utvrdio da osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost u poslovnom prostoru tuženika koriste za obavljanje djelatnosti i zajednički dio zgrade odnosno atrij u prizemlju predmetne zgrade u čijem je dijelu u naravi terasa ugostiteljskog objekta sa stolovima i stolicama.

20. Nesporna je činjenica da tuženici u utuženom razdoblju nisu plaćali naknadu za korištenje zajedničkog dijela zgrade u atriju. Tuženik u iskazu navodi da bi zakupci trebali plaćati zakupninu za korištenje dijela zgrade koji se koristi kao zajednički dio zgrade a na kojem zakupci imaju terasu ugostiteljskog objekta, no nesporno je da ni oni nisu plaćali naknadu u utuženom razdoblju niti su sa suvlasnicima zgrade imali sklopljeni ugovor o najmu zajedničkog dijela zgrade.

21. Tuženik je u iskazu izričito naveo da nije sporno da zakupci tuženika koriste navedeni dio nekretnine kao terasu ugostiteljskog objekta te je naveo da nije sporna ni površina terase na tom dijelu zgrade koju je utvrdio tužitelj, no tuženik smatra da navedenu naknadu za korištenje predmetnog dijela nekretnine nisu dužni plaćati tuženici. Također, tuženik smatra da je zakupnina previsoko određena odnosno da bi realna zakupnina iznosila 0,25 eura/m2.

22. Zajedničku pričuvu prema odredbi čl. 90. st. 2. ZV-a tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

23. Odredbom čl. 4. Međuvlasničkog ugovora ugovoreno je da se zajedničke prostorije mogu i iznajmiti, kao ostali otvoreni prostor koji se nalazi u poslovnoj zgradi i pripada poslovnoj zgradi, a u dogovoru sa suvlasnicima u cilju stvaranja većeg prihoda poslovne zgrade.

24. Sud je na temelju analize provedenih dokaza utvrdio da tuženici kao suvlasnici svoju etažnu cjelinu – poslovni prostor u prizemlju zgrade iznajmljuju trećim osobama za potrebe obavljanja ugostiteljske djelatnosti, a koja se obavlja i na terasi za koju se koristi prostor koji predstavlja zajedničke dijelove predmetne zgrade te se u tu svrhu koristi najmanje 32,40 m2 površine zajedničkih dijelova zgrade na kojoj površini su stolovi i stolice u funkciji kafića.

25. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza, iskaza svjedoka, tuženika i sadržaja priloženih isprava sud je utvrdio da su tuženici kao vlasnici etaže E-22 u obvezi plaćati u korist sredstava zajedničke pričuve zgrade iznos od 388,80 eura mjesečno, kao naknadu za korištenje zajedničkih dijelova zgrade, prema Odluci suvlasnika zgrade i u skladu s odredbom čl. 4. Međuvlasničkog ugovora, jer tuženici bez suglasnosti propisane većine suvlasnika koriste zajedničke dijelove zgrade u čijem su posrednom posjedu i to u površini od najmanje 32,40 m2 zajedničkih natkrivenih dijelova zgrade za potrebe terase ugostiteljske djelatnosti koja se obavlja u njihovom poslovnom prostoru.

26. Sud je na temelju analize provedenih dokaza utvrdio da su tuženici u skladu s citiranom Odlukom suvlasnika zgrade, koja se primjenjuje od 5. siječnja 2023. i koja je potvrđena odlukom propisane većine suvlasnika zgrade, kako to proizlazi iz sadržaja priloženih isprava i iskaza svjedoka, dužni platiti u korist računa zajedničke pričuve zgrade iznos od ukupno 8.514,72 eura za korištenje zajedničkih dijelova zgrade, prema priloženim računima koje je tužitelj izdavao i dostavljao tuženicima u skladu s odlukama suvlasnika predmetne zgrade, a od toga prema prvom utuženom računu iznos od 3.849,12 eura za razdoblje od svibnja 2023. do 29. veljače 2024., dok se preostali utuženi iznosi i računi odnose na razdoblje od ožujka 2024. do travnja 2025., u skladu s Odlukom suvlasnika zgrade koja se primjenjuje od 5. siječnja 2023., a prema kojoj najamnina iznosi 0,40 eura po danu odnosno 12,00 eura mjesečno po 1 m2 površine zajedničkih dijelova zgrade koji se koriste kao terase, te prema kojoj naknada za najam koju su suvlasnici ZV i PV kao vlasnici etaže 22 dužni plaćati u korist sredstava zajedničke pričuve zgrade iznosi 388,80 eura mjesečno jer koriste najmanje 32,40 m2 površine zajedničkih natkrivenih dijelova zgrade za potrebe terase kafića kao djelatnosti koja se obavlja u njihovom poslovnom prostoru, a naknadu je potrebno plaćati do 15. u mjesecu za tekući mjesec. Da je navedena najamnina u iznosu od 0,40 eura / 1 m2 dnevno manja od minimalne cijene zakupnine poslovnog prostora na navedenoj lokaciji proizlazi i iz podataka o cijeni najma za terase u [adresa], koje je dostavila Porezna uprava.

26.1. Obveza tuženika na plaćanje navedene naknade je sukladna i odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26, dalje: ZOO).

26.2. Tuženici su na dosuđeni iznos glavnice dužni platiti i zakonsku zateznu kamatu primjenom odredbi čl. 29. ZOO-a koja je dosuđena od 29. travnja 2025. do isplate.

27. Za tuženike je sporna i solidarna odgovornost. Sud smatra da je i taj prigovor tuženika neosnovan jer solidarna odgovornost suvlasnika poslovnog prostora za zajedničku pričuvu proizlazi iz zakonske obveze svih suvlasnika da uplaćuju sredstva zajedničke pričuve na poseban račun, sukladno članku 380. ZV-a. U slučaju neplaćanja pričuve, suvlasnici odgovaraju solidarno, što znači da svaki tuženik kao suvlasnik može biti obvezan podmiriti cjelokupni dug.

28. Iz naprijed obrazloženih razloga, sud je djelomice održao na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ankice Šimčić iz Đurđevca, sudski predmet broj Ovrv-2616/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-436/2025, od 23. svibnja 2025., i to u dijelu kojim je naloženo tuženicima da solidarno isplate tužitelju FILMAR d.o.o. iznos od 8.514,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 29. travnja 2025. do isplate, sve u korist računa sredstava zajedničke pričuve zgrade u [adresa], na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a pa je presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude.

29. Tužitelj tužbom potražuje i iznos od 350,39 eur kao prethodno obračunatu kamatu do 28. travnja 2025.. Iako je bila sporna visina tražbine, tužitelj, na kojem je u tom dijelu teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a, nije dostavio obračun kamate iz kojeg bi bilo vidljivo na koji je iznos i za koje razdoblje obračunata predmetna utužena kamata odnosno tužitelj nije dostavio kamatni listi niti bilo kakav drugi dokaz da je predmetna kamata u iznosu od 350,39 eur pravilno obračunata niti je predložio dokaze na tu okolnost.

30. Iz obrazloženih razloga sud je djelomice ukinuo platni nalog i to u dijelu radi isplate iznosa od 350,39 eura te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a i presuđeno je kao u točki II. izreke presude.

31. Stranke su zatražile naknadu troškova postupka.

32. Tužiteljevi troškovi postupka utvrđeni u ukupnom iznosu od 2.063,17 eura. Tužiteljevi troškovi odnose se na javnobilježničku nagradu i troškove s PDV-om u iznosu od ukupno 53,07 eura primjenom Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 9/21, 18/22, 154/22) te nagradu punomoćniku odvjetniku tužitelja za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 11. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1.) i PDV u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 46.), za sastav podnesaka od 1. rujna 2025. i 23. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.),za zastupanje na ročištu 7. listopada 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 2.), za zastupanje na ročištima 23. siječnja 2026., 17. ožujka 2026., 8. svibnja 2026. i 15. srpnja 2026. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.) i PDV u iznosu od 325,00 eura (Tbr. 46.), primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 135,10 eura, prema priloženom troškovniku (str. 222).

32.1.Tužitelju nije priznat trošak podneska od 6. veljače 2026. jer je podnesak nastao njegovom krivnjom, s obzirom da je tužitelj trebao pravovremeno dostaviti točnu adresu predloženog svjedoka.

33. Primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a tuženici su dužni naknaditi tužitelju troškove postupka u cijelosti, jer tužitelj nije uspio s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, a zbog odbijenog dijela tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

34. Na dosuđeni iznos troškova tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

35. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Koprivnici, 26. kolovoza 2026.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ili objave i uručenja pisanog otpravka odluke.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Hrvoje Žiger, Varaždin

2. Odvjetnik Marko Golubić, Koprivnica