REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-917/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Katarini Jukić u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.D. OIB: 75665455333 Zagreb, Planinska 13 a, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Rašica i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice LK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev te se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koprivnice posl.br. Ovrv- 151/2023 od 22.03.2023. kojim se tuženici LK, OIB [osobni identifikacijski broj] nalaže isplatiti tužitelju UNIQA osiguranje d.o.o., Zagreb, OIB: 75665455333 iznos od 101,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 6,95 EUR počevši od 27.11.2021.

- na iznos od 8,63 EUR počevši od 27.12.2021.

- na iznos od 8,63 EUR počevši od 27.01.2022.

- na iznos od 8,63 EUR počevši od 27.02.2022.

- na iznos od 8,63 EUR počevši od 27.03.2022.

- na iznos od 8,63 EUR počevši od 27.04.2022.

- na iznos od 8,63 EUR počevši od 27.05.2022.

- na iznos od 8,63 EUR počevši od 27.06.2022.

- na iznos od 8,63 EUR počevši od 27.07.2022.

- na iznos od 8,63 EUR počevši od 27.08.2022.

- na iznos od 8,63 EUR počevši od 27.09.2022.

- na iznos od 8,63 EUR počevši od 27.10.2022. pa do isplate

te naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 22. ožujka 2023. do isplate.

II./ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Predmet postupka potraživanje je tužitelja po polici dopunskog zdravstvenog osiguranja broj [broj iskaznice zdravstvenog osiguranja]-01, kojom je između tužitelja kao osiguratelja i tuženice kao ugovaratelja osiguranja i osigurane osobe 26. srpnja 2017. ugovoreno dopunsko zdravstveno osiguranje, s trajanjem ugovornog odnosa do otkaza (polica na listu 64 spisa).

1.1 Po navedenoj polici tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje od tuženice isplatu iznosa od ukupno 101,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom kao što je to navedeno pod točkom I./ izreke ove presude, a po osnovi plaćanja premije dopunskog zdravstvenog osiguranja za razdoblje od studenog 2021. pa do uključivo studenog 2022. te naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženica osporava utuženo potraživanje navodeći da je u studenom 2021. otišla na rad u inozemstvu te da joj je prestao status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju jer je sporazumno raskinula radni odnos s poslodavcem Securitas Hrvatska d.o.o., o čemu je telefonskim putem obavijestila tužitelja. Nadalje ističe da joj je prestankom statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju prestao status osiguranika u dopunskom zdravstvenom osiguranju. Naime, odredbom čl. 13. st. 3. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju propisano je da se gubitkom statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranja gubi status osiguranika u dopunskom zdravstvenom osiguranju. Ističe da je od početka trajanja police 26. srpnja 2017. pa do gubitka statusa osiguranika u studenom 2021. na temelju odredbe čl. 13. st. 3. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, uredno i pravovremeno plaćala tužitelju mjesečne iznose premije zdravstvenog osiguranja. Ističe naposljetku da je Zakon o dobrovoljnom osiguranju lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj čini nespornim da je tuženica premije osiguranja uredno podmirivala do studenog 2021. te ističe da je ostao neplaćen iznos premije osiguranja od ukupno 101,83 EUR za razdoblje od 27. studenog 2021. do 27. listopada 2022. jer da je odredbom čl. 937. st. 5. ZOO propisano da ugovor o osiguranju prestaje po samom Zakonu ako premija osiguranja ne bude plaćena u roku od godinu dana od dospjelosti, tako da je predmetni ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju prestao ex lege nakon proteka godine dana od posljednje uplate, koja je izvršena 10. studenog 2021., dakle 11. studenog 2022. Tužitelj navodi nadalje da je tuženica na temelju odredbe čl. 3. st. 5. Općih uvjeta dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja (OPZO 1/2017), koji čine sastavni dio predmetnog ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju bila dužna ugovor o osiguranju pisanim putem otkazati najmanje 90 dana prije isteka tekuće osigurateljne godine (26. srpnja 2021. – jer je ugovor o osiguranju započeo 26. srpnja 2017. – polica na listu 64 spisa). Nadalje tužitelj ističe da je stoga na temelju odredbe čl. 937. st. 5 ZOO do isteka ugovora o osiguranju došlo 11. studenog 2022. te da je tuženica dužna podmiriti premiju do kraja trajanja toga ugovora. Naposljetku tužitelj ističe da mu tuženica nije podnijela ni zahtjev za raskid ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, niti bilo kakav drugi dokaz o prestanku statusa osiguranika HZZO-a te ističe da tužitelj nema automatsku razmjenu podataka s HZZO-om i drugim osigurateljima vezano uz sklopljene police osiguranja, promjene statusa i podatke o osiguranicima te da takvu automatsku razmjenu podataka osiguratelji dobrovoljnog dopunskog zdravstvenog osiguranja nisu niti dužni imati, pa sve da je i tuženici prestao status osiguranika u HZZO-u, da tužitelj to nije mogao saznati bez da ga tuženica o tome obavijesti. Tužitelj ističe da nije dužan niti osiguraniku slati obavijesti i podsjećati ga na kašnjenje u plaćanju. Stoga predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi (tužbeni zahtjev na listu 58 spisa) te potražuje naknadu troška parničnog postupka.

3.1 Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu.

4. Po ovako provedenom postupku, ovaj sud da je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Nije sporno da su stranke 26. srpnja 2017. zaključile ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju na neodređeno vrijeme, odnosno do otkaza (polica na listu 64 spisa) te da je tuženica uredno plaćala mjesečnu premiju osiguranja do 10. studenog 2021.

5.1 Sporno je između stranka je li ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju prestao u studenom 2021., ipso lege gubitkom statusa tuženice kao osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju sukladno čl. 13. st. 3. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju (u daljnjem tekstu: ZODZO), a kao što to tvrdi tuženica; ili je taj ugovor trajao sve do ex lege prestanka po čl. 937. st. 5. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), godinu dana od posljednje dospjele, a neplaćene premije, tj. do 11. studenog 2022., a kao što to tvrdi tužitelj.

5.2 Nije sporno da tuženica nije pisanim putem otkazala ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju (čl. 3.5. Općih uvjeta dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja; u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), kao niti da tužitelj nije tuženici uputio preporučeno pismo s obaviješću o dospjelosti premije (čl. 11.1 Općih uvjeta).

6. Odredbom čl. 13. st. 2. ZODZO propisano je da osiguranik u dopunskom osiguranju može biti samo osoba koja ima utvrđen status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju.

6.1 Stoga citirana odredba čl. 13. st. 2. ZODZO predstavlja prisilan zakonski propis, na temelju kojega osobi koja je ugovorila dobrovoljno zdravstveno osiguranje (u ovom postupku tuženici) automatski prestaje pravni položaj osiguranika iz dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja čim ta osoba izgubi status osobe osigurane u obveznom zdravstvenom osiguranju. Stoga čim prestane obvezno zdravstveno osiguranje, prestaju ujedno i prava i obveze iz ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju

6.2 Odredbom čl. 946. st. 2. ZOO propisano je da ako rok trajanja osiguranja nije određen ugovorom, da svaka strana može raskinuti ugovor pisano, najkasnije tri mjeseca prije dospjelosti premije. Međutim, ZODZO je lex specialis u odnosu na ZOO. To znači da kao zakon koji uređuje specifičnu materiju - obvezno zdravstveno osiguranju- ima prednost pred ZOO, kao općim zakonom koji uređuje sve ugovore o osiguranju. Odredba čl. 13. st.3. ZODZO prisilna je norma posebnog zakona koja derogira opće odredbe ZOO o prestanku ugovora uslijed neplaćanja premije. Prestanak statusa osiguranika nastupa automatski, po samom zakonu, bez postojanja pa time i bilo kakvog izraza volje ugovornih stranaka – bilo u usmenom, bilo u pisanom obliku te bez ikakvog otkaznog roka. Odredba čl. 3.5. Općih uvjeta, na koju ukazuje tužitelj, uređuje pravo ugovaratelja na dobrovoljni otkaz ugovora o osiguranju, koji je izraz ugovorne autonomije, odnosno volje stranaka, dok je gubitak statusa osiguranika po odredbi čl. 13. st.3. ZODZO zakonska posljedica činjenice prestanka radnog odnosa. Opći uvjeti na koje se poziva tužitelj ne mogu isključiti primjenu prisilne norme ZODZO koji je lex specialis te bi suprotno tumačenje dovodilo do apsurdnog rezultata da bi tuženica bila dužna i dalje plaćati premiju za zaštitu koja joj po sili zakona više ne može biti pružena jer više nije osigurana osoba. Naime, osoba koja nema obvezno zdravstveno osiguranje ne može imati dopunsko zdravstveno osiguranje, jer su potonjim dopunjena prava iz obveznog, a osiguranik zauzvrat plaća premiju.

6.3 Slijedom izloženoga, odredba čl. 937. st.5. ZOO da ugovor prestaje godinu dana nakon posljednje dospjele neplaćana premije mogla bi se primijeniti samo da nema posebne zakonske osnove za raniji prestanak ugovora o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju. Ujedno treba dodati da zdravstveno osiguranoj osobi status zdravstveno osigurane osobe i nastaje i prestaje danom zasnivanja te danom prestanka radnog odnosa (čl. 19.st.2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju) te da prijave i odjave imaju samo deklaratorno značenje. Stoga čak i da je tuženica tužitelja obavijestila o prestanu svog statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe, a time i prestanu ugovora o dopunskog zdravstvenom osiguranju, to bi imalo samo deklaratoran učinak, jer ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju kod prestanka obveznog zdravstvenog osiguranja prestaje po sili zakona.

7. Čitanjem prijave o promjeni tijekom osiguranja (list 36) utvrđeno je da je tuženica svojstvo osiguranika stekla 1. svibnja 2022., što znači da je ugovor o dopunskom zdravstveno osiguranju svakako prestao ranije. Tuženica nije dokazala svoju tvrdnju da je njezin status obvezno osigurane osobe prestao u studenom 2021., kao što to tvrdi. Međutim, ta činjenica logički proizlazi iz između stranaka nesporne činjenice da je tuženica upravo do studenog 2021. (kada tvrdi da je izgubila status obvezno zdravstveno osiguranje osobe), a počevši od zaključenja ugovora godinama ranije - 26. srpnja 2017. - uredno plaćala premije svakog mjeseca. Stoga ovaj sud smatra da je teret dokazivanja da je ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju bio na snazi od studenog 2021. do 1. svibnja 2022. na tužitelju, koji tvrdi da ima potraživanje iz valjanog i postojećeg ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju. Pritom je tužitelj trgovac, dakle jača ugovorna strana, dok je tuženica potrošač (na što ovaj sud slijedom prakse suda EU pazi po službenoj dužnosti jer je zaštita potrošača javni interes). Budući da tužitelj nije dokazao da je tuženica u cijelom utuženom razdoblju bila obvezno osigurana osoba te da je stoga do prestanka ugovora došlo očitovanjem volje stranaka (koje može biti i neplaćanjem premije) odnosno na temelju odredbe čl. 937. st.5. ZOO, ovaj sud primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) zaključuje suprotno – da tuženica nije bila obvezno zdravstveno osigurana osoba u utuženom razdoblju, što znači da je ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju bio prestao po sili zakona na temelju odredbe čl. 13. st. 2. ZODZO, pa stoga nema osnove po kojoj bi tuženica bila dužna platiti tužitelju premiju dopunskog zdravstvenog osiguranja u utuženom razdoblju. Slijedom izloženoga, tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao pod točkom I./ izreke ove presude (čl. 451. st.3. ZPP).

8. Naposljetku treba dodati da čak i kad bi ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju bio na snazi, da je prestanak ugovora kao posljedica neplaćanja premije uređen odredom čl. 11.1 Općih uvjeta (list 62 spisa), a ne odredbom čl. 3.5 Općih uvjeta, na koju ukazuje tužitelj. Naime, odredbom čl.11.1 uređene su upravo posljedice neplaćanja premije (takav je naslov tog članka), dok je odredbom čl. 3. uređeno trajanje osiguranja u smislu obveze osigurateljne zaštite te osigurateljnog pokrića. Ugovor o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju zaključen je na obrascu tužitelja te se smatra da se stoga o njegovom sadržaju nije pregovaralo. Budući da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe na temelju odredbe čl. 58. st. 1. ZZP tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača, dakle za tuženicu, kada bi ugovor o dopunskom osiguranju bio na snazi, primjenjivao bi se kao posljedica neplaćanja premije čl. 11. točka 1. Općih uvjeta. Tom odredbom propisano je da u slučaju neplaćanja premije ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu nakon isteka roka od 30 dana od kada je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije, ali s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne 30 dana od dospjelosti premije. Stoga su netočni navodi tužitelja da nije dužan obavijestiti tuženicu o neplaćanju premije te bi ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju, da nije prestao ex lege gubitkom statusa tuženice kao osigurane osobe, prestao po isteku roka od 30 dana od dana kada je tuženica primila preporučenu pošiljku tužitelja tuženici s obaviješću o dospjelosti premije. Budući da tužitelj nesporno nije tuženici uputio takvu preporučenu pošiljku te da tvrdi da je ugovor prestao tek po isteku godine dana od neplaćanja zadnje premije, tužiteljevo ostvarivanje prava na plaćanje premije uslijed njegovog propusta da postupi u skladu s odredbom čl. 11. točka 1. Općih uvjeta predstavljalo bi zlouporabu prava, što je zabranjeno odredbom čl. 6. ZOO, pa je stoga tužbeni zahtjev neosnovan i primjenom navedene zakonske odredbe.

9. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155 ZPP.

9.1 Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, platni nalog ukinut je i u dijelu koji se odnosi na naknadu troška ovršnog postupka te je rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2026.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku osam dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2. t.3. ZPP. Žalba se podnosi pisano, županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženici