REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3239/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o., OIB 69693144506, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, protiv 1. tuženika Grad Imotski, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženika IN, vlasnika obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženika NN, vlasnika obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Mirko Perkušić odvjetnik u Imotskom, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-456/2023-11 od 26. lipnja 2026., 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-456/2023-11 od 26. lipnja 2026. u pobijanim točkama I., II. i IV. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-456/2023-11 od 26. lipnja 2026. odbijen je tužitelj sa zahtjevom da mu tuženik isplati iznos od 9.915,21 kn s kamatama te trošak parničnog postupka (točka I. izreke presude); naloženo je tužitelju platiti tuženiku Grad Imotski trošak parničnog postupka u iznosu od 2.238,90 € s kamatama (točka II. izreke); odbijen je tuženika Grad Imotski s dijelom zahtjeva za naknadu troškova (točka III. izreke); naloženo je tužitelju platiti svakom od tuženika [adresa], IN i NN iznos od po 187,50 € (točka IV. izreke), dok su tuženici [adresa], IN i NN odbijeni sa zahtjevom da tuženik svakom od njih plati dalji iznos troška u visini od 187,50 € (točka V. izreke).

1.1. Predmet spora bio je tužiteljev zahtjev za naknadu štete zbog sječe šume, pri čemu odgovornost tuženika temelji na odredbama članaka 1045., 1107. i 1108. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO).

1.2. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio da su radovi zbog kojih je tužitelju navodno nastala štete izvedeni u zemljišnom pojasu koji, prema odredbi članka 4. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14.; dalje: ZC) čini javnu cestu jer je potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, kao i da su za te radove bile ishođene dozvole.

1.3. U odnosu na postavljene kablove, prvostupanjski je sud utvrdio da su isti postavljeni jugozapadno od županijske ceste ŽC 6781 i da je udaljenost kabela od ceste u rasponu od 1,73 metra do 2,87 metra, a u kazuje i na to da je vještak dodatno konstatirao kako županijska cesta ŽC-6781 nije izvedena u punom profilu, nego se sastoji samo od asfaltiranog kolnika (bez ostalih sastavnih dijelova ceste - rigol, rubnjak, bankina).

1.4. Dalje, prvostupanjski sud navodi da je u ovom slučaju udovoljeno pretpostavci iz članka 55. stavaka 1. i 3. ZC-a, koji propisuje da se, u slučaju kada se za građenje instalacija unutar zaštitnog pojasa javne ceste izdaje lokacijska dozvola, prethodno moraju zatražiti uvjeti Hrvatskih cesta d.o.o. kao pravne osobe koja upravlja javnom cestom i koja će odrediti uvjete za obavljanje tih radova ili radnji, a utvrdio je i da su te radnje učinjene.

1.5. Stoga zaključuje da je izvođenje predmetnih radova dopuštena i od nadležnih tijela odobrena radnja, zbog čega na strani izvođača i podizvođača; drugotuženika i trećetuženika nedostaje element protupravnosti kao nužna pretpostavka odgovornosti za naknadu štete u smislu članka 1045. ZOO-a.

1.6. U odnosu na tuženika Grad Imotski prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj nije dokazao da bi taj tuženik bio investitor radova, pa je osnovan njegov prigovor nedostatka pasivne legitimacije.

1.7. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP). Pri tome je točkama II. i III. izreke odlučio o troškovima koje je samostalno imao tuženik Grad Imotski, dok je točkama IV. i V. izreke odlučio o zajedničkim troškovima tuženika.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima.

2.1. U bitnome, žalitelj osporava zaključke suda vezane za pasivnu legitimaciju tuženika Grad Imotski, navodeći da su radovi izvedeni po njegovom nalogu, a osporava i da bi se radovi izveli u zaštitnom pojasu javne ceste, jer službena odluka o tome da bi predmetno zemljište ulazilo u takav pojas nije donesena. Smatra da je do štete došlo na šumi i šumskom zemljištu jer tuženici nisu dostavili rješenje o izdvajanju niti rješenje o ustanovljenju služnosti za sporno zemljište, te navodi kako u tom dijelu nisu riješeni imovinskopravni odnosi.

2.2. Smatra i da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka te navodi kako je iznos naveden u odbijajućem dijelu izreke naveden u kunama, dok u točki II. odbijajućeg dijela presude nije naveden datum od kojega teče kamata, pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, zbog koje se presuda ne može ispitati.

2.3. Prema mišljenju tužitelja, presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te predlaže presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno istu preinačiti.

2.4. Neovisno o tome što tužitelj navodi kako presudu pobija u cijelosti, iz sadržaja žalbe jasno je vidljivo da se presuda pobija u točkama I., II. i IV. njene izreke, odnosno u dijelu u kojemu tužitelj nije uspio u sporu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a, s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 €.

6. Prema odredbi članka 467. ZPP-a žalba u sporovima male vrijednosti može se podnijeti isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

7. Stoga je pobijana presuda ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda iz članka 467. ZPP-a, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

8. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredo odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zbog koje se presuda ne bi mogla ispitati. Naime, u ovom je konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odbijen onako kako je postavljen, pa činjenica da je prvostupanjski sud utuženi iznos naveo u kunama, kao i da nije naveo dan od kojega je tužitelj tražio isplatu zatezne kamate na trošak postupka, sama po sebi, ne predstavlja razlog zbog kojega se presuda ne bi mogla ispitati. Pri tome ovaj sud ukazuje da iskazivanje iznosa u kunama, umjesto u eurima, po svom sadržaju predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava (točnije, odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, „Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.), no kako je tužbeni zahtjev u tom dijelu pravilno odbijen nema razloga niti za preinaku tog dijela presude.

9. Naime, na utvrđeno činjenično stanje prema kojemu su kablovi položeni između 1,73 i 2,87 m od ruba asfalta, pri čemu izgrađena cesta nije izgrađena u punom profilu (bez bankine, rubnjaka), kao i da su drugo i treće tuženik pribavili potrebne suglasnosti, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo te utvrdio da su radovi izvedeni uz odobrenje nadležnih organa, u okviru zaštićenog pojasa ceste.

10. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda temelji se na odredbi članka 55. stavka 2. ZC-a, prema kojoj se zaštitni pojas ceste mjeri od vanjskog ruba zemljišnog pojasa, a njegova širina iznosi 10 m za lokalne ceste, odnosno 25 m za državne ceste, kako je to i navedeno u točki 59. obrazloženja prvostupanjske presude.

11. S obzirom na to da je činjenično utvrđeno kako su radovi polaganja kablova izvršeni u blizini županijske ceste ŽC-6781 (lokalna cesta) i državne ceste DC-76 ([adresa] – [adresa]), i ovaj sud prihvaća mišljenje prvostupanjskog suda o tome kako su isti izvršeni u okviru zaštićenog pojasa ceste, te da su drugo i trećetuženik posjedovali odgovarajuća odobrenja.

12. Navodi žalitelja, prema kojima činjenica da je županijska cesta doista izgrađena ne utječe na pravo tužitelja na naknadu štete zbog toga što nije proveden postupak izdvajanja nekretnine niti je odlukom nadležnog tijela ustanovljeno pravo služnosti nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

13. Naime, pitanje što ulazi u zaštićeni pojas ceste, kao i pod kojim se uvjetima na tom pojasu mogu izvoditi radovi, regulirano je samim zakonom. Stoga to što, za konkretnu česticu, doista nije proveden postupak izdvajanja nekretnine niti je ustanovljena služnost na nekretnini odlukom nadležnog tijela, nije od utjecaja na postojanje prava tužitelja na naknadu štete niti na odgovornost drugo i trećetuženika za naknadu štete.

14. S obzirom na to da su drugo i trećetuženik izvodili radove na temelju odgovarajućih odobrenja nadležnih tijela, a tužitelj nije dokazao da bi tuženik Grad Imotski bio investitor za navedene radove, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na tuženike IN i NN nije dokazano postojanje protupravnosti, dok za tuženika Grad Imotski nije dokazano postojanje pasivne legitimacije.

15. U odnosu na dosuđene troškove parničnog postupka tužitelj ne navodi razloge zbog kojih smatra da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava u odnosu na pojedine dosuđene iznose, a taj dio presude ovaj sud ne ispituje po službenoj dužnosti u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava.

16. Slijedom navedenog, tužiteljeva je žalba odbijena kao neosnovna, a prvostupanjska presuda potvrđena (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 26. kolovoza 2026.

Sudac

Mladen Šimundić