Poslovni broj: Usž-3394/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Brica, odvjetnik u Čakovcu, S. Radića 19, p.p. 148, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi naknade troškova upravnog postupka, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4592/2024-8 od 2. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4592/2024-8 od 2. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4592/2024-8 od 2. lipnja 2025. poništeno je rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/21- 01/337, urbroj: 513-04-24-21 od 14. listopada 2024. (točka I. izreke presude), naloženo je tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude isplati tužitelju iznos od 1.041,54 eura na ime troška za sastav žalbe od 5. siječnja 2019. sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke presude), u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen (točka III. izreke presude), naloženo je tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 125,00 eura (točka IV. izreke presude) te je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbijen (točka V. izreke presude).
2. Osporenim rješenjem tuženika od 14. listopada 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Protiv označene prvostupanjske presude tuženik je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 4. i 5. Zakona o upravnim sporovima – "Narodne novine", broj 36/24. i 39/26., dalje u tekstu: ZUS). Tuženik u žalbi u bitnom navodi da su upravni sudovi do donošenja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Uzpz-44/2016-6 od 14. srpnja 2021. potpuno suprotno odlučivali u istovjetnim činjeničnim i pravnim situacijama, ali ne manje značajno je naglasiti i prema istim zakonskim odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09.). Tuženik u žalbi citira prethodnu sudsku praksu u vezi troškova upravnog postupka te smatra da u okolnostima nepromijenjenih zakonskih odredbi Zakona o općem upravnom postupku kao i nedorečenih odredbi Tarife, niti tuženik nije mogao jednostavno i brzo postupati samo na temelju obrazloženja presude Us I-958/22-4 od 29. rujna 2022. jer je do tada sve iste takve zahtjeve zakonito odbijao, s naglaskom na "zakonito" zato što su to potvrđivale sudske presude. Ističe da je poništenim rješenjem naglasio kako je trošak zastupanja nastao sastavljanjem odnosno podnošenjem žalbe od 5. siječnja 2020., dakle, u vrijeme kada su upravni sudovi imali drugačiju sudsku praksu te kada su redom odbijali sve iste i slične zahtjeve pa nije jasno kako bi sada u odnosu na zahtjev iz vremena prije promjene sudske prakse, te istih zakonskih odredbi koje uređuju upravni postupak, trebalo odlučiti drugačije, a da se time ne dovedu u neravnopravan položaj sve druge stranke o čijim je zahtjevima iz istog razdoblja drugačije odlučeno. Smatra da se time samo potvrđuje stajalište Ustavnog suda kako kontradiktorne odluke u sličnim predmetima koje donosi isti sud, mogu dovesti do povrede načela pravne sigurnosti. Tuženik predlaže da ovaj Sud sukladno odredbi članka 135. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima poništi prvostupanjsku presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi predmetnu stvar na zakonit način.
4. Žalba tuženika dostavljena je tužitelju na odgovor, no međutim tužitelj u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tuženika, iako je istu uredno primio.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. i 39/26.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Osporeno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-958/22-4 od 29. rujna 2024., međutim tuženik je u osporenom rješenju u cijelosti ignorirao pravno shvaćanje i primjedbe suda izražene u obrazloženju pravomoćne presude donesene u konkretnom predmetu u odnosu na tužitelja, a nije postupio niti po izreci presude, jer rješenje nije donio u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, već nakon proteka dvije godine, a kako sve pravilno navodi i zaključuje prvostupanjski sud.
8. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da u konkretnom slučaju nije sporno da je upravni postupak u kojem je nastao sporni trošak pokrenut po službenoj dužnosti, jer se radilo o postupku poreznog nadzora, i da je okončan povoljno za tužitelja jer je postupak obustavljen zbog nastupa zastare rješenjima tuženika od 9. lipnja 2020. i 3. ožujka 2021.
9. Troškovi zastupanja po odvjetniku su troškovi stranke i predstavljaju troškove postupka te u konkretnom slučaju troškove postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo.
10. Naime, treba istaknuti da stranka može odlučiti da ne poduzima samostalno postupovne radnje, već da to svoje pravo prenese na drugu osobu, u pravilu stručnu, koja će u upravnom postupku poduzimati radnje u njeno ime i za njen račun. Tako, prema članku 32. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku stranku u postupku može zastupati osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik. Prema članku 36. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, stranka odnosno njezin zakonski zastupnik, može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati. Za opunomoćenika se može odrediti odvjetnik, odvjetnički ured ili druga pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku odnosno svaka druga potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom.
11. Troškovi postupka i stranaka u Zakonu o općem upravnom postupku su uređeni člancima 161. i 162. Prema članku 161. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, na koji se poziva prvostupanjski sud, javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. Iz istog članka Zakona proizlazi (stavak 2. i 3.) da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke troškove postupka uvijek snosi osoba koja je takav postupak izazvala bez obzira na ishod postupka.
12. Prema odredbi članka 161. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano. Dakle, u takvom slučaju, kao što je predmetni, troškove postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, kada god nije drukčije propisano. Javnopravno tijelo je pokrenulo postupak s ciljem nametanja neke obveze tužitelju, tužitelj je iskoristio svoje zakonsko pravo i opunomoćio odvjetnika da ga zastupa i štiti njegova prava i interese u postupku, a kako je postupak okončan povoljno za tužitelja, troškove takvog postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo.
13. Posebno treba istaknuti da je isto stajalište izraženo i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Uzpz-44/2016-8 od 14. srpnja 2021. time da Vrhovni sud upućuje i na praksu Europskog suda po kojoj pristup pravosuđu u demokratskom društvu zauzima osobito važno mjesto.
14. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima djelomično usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporeno rješenje kao nezakonito te sam riješio stvar na način da je tužitelju dosudio trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.041,54 eura dok ga je sa preostalim dijelom nepriznatog troška odbio kako je to detaljno navedeno u pobijanoj presudi te su navedeni razlozi zbog kojih je donio odluku kao u izreci prvostupanjske presude. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 26. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
