REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1763/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T.O.D. OS d.o.o. u stečaju, OIB: 98427347853, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Maja Šilić, odvjetnica u Zagrebu, Medveščak 1, po punomoći stečajnog upravitelja Vlade Šokca, protiv tuženika IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zec & partneri u Osijeku, radi pobijanja pravnih radnji, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-300/2024-40 od 26. ožujka 2026., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-300/2024-42 od 27. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-300/2024-40 od 26. ožujka 2026., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-300/2024-42 od 27. ožujka 2026. u pobijanoj točki I. njene izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-300/2024-40 od 26. ožujka 2026., ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-300/2024-42 od 27. ožujka 2026. u pobijanoj točki II. njene izreke i sudi:

Svaka strana snosi svoje troškove.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-300/2024-40 od 26. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-300/2024-40 od 26. ožujka 2026., ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-300/2024-42 od 27. ožujka 2026., odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se tuženiku naloži trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, uz istodobni upis vlasništva tužitelja (točka I.1. izreke presude) kao i zahtjev za brisanje upisanih zaloga (točka I.2. i I.3. izreke presude); naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.321,45 € (točka II. izreke presude) te je odbačena tužba u dijelu kojim tužitelj traži vraćanje nekretnine tužitelju i predaju u posjed, odnosno vraćanje nekretnine (izreka rješenja).

1.1. U bitnome, prvostupanjski sud ukazuje da je presudom na temelju priznanja tuženik priznao dio tužbenog zahtjeva u kojem se utvrđuje da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine u cijelosti bez ikakvog učinka prema stečajnoj masi tužitelja - stečajnog dužnika u stečajnom postupku koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem St 683/2023, te da je tuženiku bilo naloženo da istu preda tužitelju u posjed, u roku od 15 dana, a navodi i da je, na temelju pravomoćne i ovršne presude, proveden upis prava vlasništva na ime tužitelja, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen.

1.2. Dalje, u odnosu na zahtjev za brisanje zaloga, navodi da tuženik nije nositelj navedenih prava i da se u postupku protiv tuženika ne može naložiti brisanje založnog prava koja su upisana u korist trećih poštenih stjecatelja.

1.3. U odnosu na odbacivanje dijela tužbe, prvostupanjski sud navodi i da je tijekom postupka tuženik predao nekretninu u posjed tužitelja prema pravomoćnom i ovršnom rješenju Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-383/2023, koje predstavlja ovršnu ispravu.

1.4. Odluka o troškovima postupka temeljni se na odredbi članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa).

1.5. Rješenjem poslovni broj P-300/2024-42 od 27. ožujka 2026. prvostupanjski je sud ispravio presudu u dijelu točke II. izreke, zbog očite pogreške u pisanju. Protiv rješenja o ispravku nije podnesena žalba, te je isto pravomoćno.

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima žalbu je podnio tužitelj, zbog svih zakonskih razloga, navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitu povredu postupka jer presuda nema razloga u odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi u suprotnosti su s ispravama u spisu, dok je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio i provedene dokaze.

2.1. Prema mišljenju žalitelja, priznanje tuženika da je radnje poduzeo na štetu tužitelja te donošenjem pravomoćne presude na temelju priznanja tužitelj je uspio u sporu sa 100% u odnosu na osnovu i visinu zahtjeva. Osim toga, nakon donošenja djelomične presude na temelju priznanja tužitelj je preinačio tužbu te tražio predaju nekretnine u posjed, njeno vraćanje u stečajnu masu, naknadu troška postupka i brisanje tereta koje je tuženik zasnovao, a smatra da su ti zahtjevi neosnovano odbijeni odnosno odbačeni.

2.2. Žalitelj smatra kako ništetan pravni posao, odnosno ugovor koji ne proizvodi pravne učinke djeluje prema svima te da tužitelj ima pravo tražiti uklanjanje štete koja mu je nanesena, što se odnosi i na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, bez kasnije upisanih tereta, pa odbijanje takvog zahtjeva smatra neosnovanim.

2.3. U odnosu na odluku o troškovima dalje smatra da se ista ne može ispitati, jer sud nije naveo prema kojem je kriteriju odlučio o troškovima, posebno imajući u vidu vrijednost predmeta spora koju je tužitelj specificirao na ročištu 7. listopada 2025. Predlaže preinačiti presudu odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalitelja, te predlaže da sud odbije žalbu kao neosnovanu, uz naknadu troškova za odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

6. Točkom I.1. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev kojim se od tuženika traži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe ugovora, uz istodobni upis vlasništva tužitelja. Imajući u vidu činjenicu da je, djelomičnom presudom na temelju priznanja poslovni broj P-300/2024-13 od 17. veljače 2025., naloženo izvršiti upis brisanja vlasništva tuženog uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja, tužitelj u nastavku postupka doista neosnovano traži uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanje. Naime, provedbom djelomične presude na temelju priznanja, zemljišnoknjižno stanje kakvo je postojalo prije sklapanja ugovora već je uspostavljeno, pa je takva zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

7. Pri tome ovaj sud ukazuje da ovako postavljeni tužbeni zahtjev nije istovjetan zahtjevu o kojemu je odlučeno djelomičnom presudom na temelju priznanja, pa se ne radi o presuđenoj stvari u smislu odredbe članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a, na koju povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, već se radi o istom učinku dva različito postavljena tužbena zahtjeva, zbog čega je tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao u točki I.1. izreke presude.

8. Dalje, prvostupanjski sud pravilno ukazuje da tužitelj u ovom postupku protiv tuženika neosnovano traži brisanje zaloga trećih osoba (točke I.2 i I.3. izreke presude), jer te treće osobe nisu stranke u ovom postupku, a ovakav stav prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju navodima žalbe.

9. Naime, činjenica da je djelomičnom presudom na temelju priznanja poslovni broj P-300/2024-13 od 17. veljače 2025. utvrđeno kako predmetni ugovor o kupoprodaji ne proizvodi pravne učinke, suprotno mišljenju tužitelja, nema učinka na prava trećih osoba, upisana temeljem povjerenja u zemljišne knjige. S obzirom na to da pobijana presuda djeluje prvenstveno između stranaka, to što je tužitelj odbijen sa zahtjevom radi brisanja prava zaloga trećih osoba u ovom postupku, odnosi se samo na njegovo pravo da brisanje prava zaloga traži u postupku protiv tuženika, ali ne predstavlja prepreku u odnosu na pravo tužitelja da brisanje zaloga traži u posebnom postupku, pokrenutom protiv upisanih nositelja založnog prava.

10. Stoga je tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana, a presuda potvrđena u pobijanoj točki I. izreke presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

11. U odnosu na rješenje kojim je tužba odbačena u dijelu kojim tužitelj traži vraćanje i predaju u posjed nekretnine prvostupanjski sud obrazlaže da je isti zahtjev odbačen jer da je tijekom postupka dokazano da je tuženik predao tužitelju u posjed nekretninu čiju predaju u posjed tužitelj traži specificiranim tužbenim zahtjevima, a da je predaja nekretnine izvršena temeljem rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-683/2023 od 10. veljače 2026., koje predstavlja ovršnu ispravu.

12. Naime, predmetno rješenje doneseno je primjenom odredbe članka 216. stavaka 3. i 5. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24.; dalje: SZ), pri čemu prvostupanjski sud zaključuje da je upis vlasništva tužitelja na nekretnini proveden temeljem pravomoćne djelomične presude na temelju priznanja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-300/2024-13 od 17 veljače 2025.

13. Iz navedenog je razloga tužiteljeva žalba protiv rješenja odbijena kao neosnovana, a pobijano rješenje potvrđeno (članak 380. točka 2. ZPP-a).

14. U odnosu na odluku o troškovima prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na pitanje uspjeha stranaka u postupku, posebno vezano za vrijednost predmeta spora.

15. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude koji se odnosi na odluku o troškovima navodi da je istu donio temeljem odredbi članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. stavaka 1. i 4. ZPP-a, pri čemu u potpunosti zanemaruje činjenicu da je tužitelj djelomično uspio u sporu, zanemaruje specifičnosti ovog predmeta kao i to da je vrijednost predmeta spora utvrđena rješenjem na pripremnom ročištu 7. listopada 2025. i to različito za svaki od postavljenih zahtjeva.

16. Naime, prilikom odlučivanje o troškovima postupka sudovi nisu ograničeni na mehaničko zbrajanje troškova u odnosu na konačan uspjeh u postupku (članak 154. stavak 1. ZPP-a), već imaju znatnu diskreciju iste ocjenjivati i kvalitativno, u odnosu na njihovu opravdanost (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

17. Stoga je, posebno kod djelomičnog uspjeha stranaka u postupku (članak 154. stavci 2., 3. i 4. ZPP-a), prilikom određivanja troškova postupka izraze „djelomični uspjeh i „razmjerni dio troškova“ potrebno ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno, dakle kako s obzirom na visinu, tako i s obzirom na osnovu usvojenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva, a to je prvostupanjski sud propustio učiniti u ovom konkretnom slučaju.

18. U ovom predmetu tužitelj je, tužbom koja je podnesena 20. rujna 2024., tražio utvrđenje da je ugovor o kupoprodaji nekretnine u cijelosti bez ikakvog učinka prema stečajnoj masi tužitelja (točka I. tužbenog zahtjeva); tražio je vraćanje predmetne nekretnine tužitelju te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja (točke II., III. i IV. tužbenog zahtjeva) kao i naknadu troškova. Kao vrijednost predmeta cjelokupnog spora tužitelj je označio iznos od 50.000,00 €.

19. Dana 17. veljače 2025. donesena je djelomična presuda na temelju priznanja poslovni broj P-300/2024-13, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I., odnosno utvrđeno je da sporni ugovor o kupoprodaji nekretnine u cijelosti bez ikakvog učinka prema stečajnoj masi tužitelja, a tuženik je naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1162/2025-2 od 28. travnja 2025. ukinuta je odluka o troškovima te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, pri čemu je ukazano da se vrijednog predmeta spora koju je naveo tužitelj odnosi na cjelokupni zahtjev, a ne samo na njegov dio.

20. Raspravnim rješenjem od 7. listopada 2025. prvostupanjski je sud vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 54.750,00 € u odnosu na svaki postavljeni tužbeni zahtjev na način da tužbeni zahtjev opisan pod točkom I. vrijednost predmeta spora iznosi 48.000,00 €, a pod točkama II., III. i IV. za svaki ponaosob iznos od 1.350,00 €. Takvo je utvrđenje sukladno podnesku tužitelja od 7. listopada 2025., kojim je specificirao vrijednost predmeta spora za pojedine zahtjeve, te naveo da se VPS od 48.000,00 € odnosi na zahtjev za proglašenje da je ugovor bez utjecaja na stečajnu masu (točka I.), dok je naveo i kako se VPS do 1.350,00 € odnosi na svaki od ostalih pojedinačnih zahtjeva, koje je specificirao kao zahtjev pod II. (povrat nekretnine u posjed), zahtjev pod III. (povrat nekretnine u posjed i predaja u stečajnu masu) te zahtjev pod IV. (trpljenje uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja).

21. Pri tome ovaj sud ukazuje da tako utvrđena vrijednost predmeta spora obuhvaća i preinačeni tužbeni zahtjev iz podneska od 12. rujna 2025., kojim je tužitelj pored predaje nekretnine, te uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u smislu upisa brisanja upisanog vlasništva tuženika uz istovremeni upis vlasništva tužitelja (točka III.a preinačenog zahtjeva), zatražio i brisanje upisanih zaloga (točka III.b i III.c preinačenog zahtjeva). Naime, promatrano u širem smislu, i brisanje upisanih zaloga, kao dio preinačene tužbe pod točkom III. zahtjeva) predstavljalo bi uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, koji bi bio obuhvaćen specifikacijom VPS-a u iznosu od 1.350,00 €.

22. Tužitelj je, u konačnici, uspio s dijelom svog zahtjeva kojim traži proglašenje da je ugovor bez utjecaja na stečajnu masu (i za koji je određen najviši iznos VPS-a), dok nije uspio u sporu s dijelovima tužbenog zahtjeva za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i povratom nekretnine u posjed, za koje je utvrđen znatno niža vrijednost predmeta spora.

23. S druge strane, na dio tužbenog zahtjeva u kojemu je tužitelj uspio u sporu odnosi se najmanje troškova, jer je o istome odlučeno djelomičnom presudom na temelju priznanja (a ne radi se o slučaju iz članka 157. ZPP-a u kojemu tuženik nije dao povoda za tužbu), dok se na dio zahtjeva u kojemu tužitelj nije uspio u sporu odnosi puno više radnji.

24. Imajući u vidu sve gore navedeno, kao i činjenicu da je tužitelj ovršnu isprave zbog koje mu je dio tužbe odbačen stekao tek neposredno pred zaključenje glavne rasprave, ovaj sud smatra da bi, primjenom odredba članka 154. stavka 4. ZPP-a, svaka strana trebala snositi svoje troškove.

25. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

26. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, jer bi odluka ovog suda bila istovjetna i da odgovor na žalbu nije podnesen.

Zagreb, 26. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak