REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3405/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, kojeg zastupa TB, punomoćnica (Su-785/15), protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2217/2022-16 od 10. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2217/2022-16 od 10. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -2217/2022-16 od 10. srpnja 2025. naloženo je tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 97.485,25 € s kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka s kamatama (točka II. izreke).
1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je, primjenom odredbi članaka 963. i 1109. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO), na tužitelja prešlo pravo regresa za isplaćene iznose, s obzirom na to da je za štetu isključivo odgovoran osiguranik tuženika. Prigovor zastare je otklonjen iz razloga što se radi o regresnom potraživanju, za koji vrijedi opći zastarni rok od 5 godina, prema odredba članka 225. ZOO-a.
1.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, a odluku o troškovima postupka temelji na odredbama članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 23/22. i 126/22.; dalje: Tarifa).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka.
2.1. Smatra da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, koja se očituje u činjenici što u ovom predmetu sud nije utvrđivao pa time niti utvrdio temeljem čega proizlazi odgovornost tuženikova osiguranika za predmetni štetni događaj, posebno jer je tuženik istu osporavao. Dalje, smatra kako je navod prvostupanjskog suda da pojedine činjenice (da je MB stradao kao putnik, da je zbog teških povreda koje je zadobio u toj nesreći izgubio radnu sposobnost, da mu je od strane HZMO-a priznata invalidska mirovina koju mu isplaćuje HZMO, da je HZMO tražio od tužitelja plaćanje regresa, te da su isti to i učinili) nisu sporne u suprotnosti s ispravama u spisu i navodima stranaka, jer iste tužitelj nije priznao, što znači da su sporne, a smatra i da za njih nema dokaza.
2.2. Ponavlja prigovor zatare te se poziva na odredbu članka 234. ZOO -a kojim je regulirano to pitanje u odnosu osiguranika i osiguratelja, a navodi i da je odgovornost tuženika sporna.
2.3. Predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.
6. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije zahvaćena niti povredom postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 11. ZPP -a, na koju se poziva žalitelj. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.
7. Osim navedenog, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, koja bi utjecala na pravilnost i zakonitost presude, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu te naveo razloge zbog kojih iste smatra utvrđenima. Činjenica da pojedine zaključke suda, koji se odnose na utvrđenja dokazana ispravama (dokazima o isplatama, pravomoćnom presudom u prilogu) tuženik nije izričito priznao, ne znači da iste sud ne može ocijeniti valjanima i istinitima temeljem priloženih isprava čija istinitost nije dovedena u sumnju.
8. U odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, treba ukazati da je, suprotno navodima tuženika, činjenično stanje utvrđeno temeljem isprava u spisu, a te isprave tuženik samo paušalno osporava u odgovoru na tužbu. Naime, tuženik u svom odgovoru na tužbu, osim prigovora zastare, navodi kako osporava odgovornost svojeg osiguranika za predmetni štetni događaj kao I visinu potraživanja, kao i da posebice osporava visinu potraživanja koja u sebi sadrži nepotrebne troškove I kamate parničnih postupaka koje je ovdje tužitelj nepotrebno prouzročio iako je znao da je u obvezi plaćanja naknada šteta putnicima koji su ga opravdano tužili za štetu.
9. Dakle, tuženik u odgovoru na tužbu istovremeno osporava da je tužitelj uopće platio štetu, da bi u slijedećoj rečenici naveo kako je tužitelj nepotrebno prouzročio plaćanje troškova i kamata, jer je znao da je u obvezi platiti naknadu štete, pri čemu ne osporava istinitost isprava koje je tužitelj dostavio, a koje se odnose na isplatu pojedinih iznosa.
10. S obzirom na tako paušalno i kontradiktorno osporavanje visine tužbenog zahtjeva, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenice o utvrđenim plaćanjima prema ispravama koje je tužitelj predao u spis.
11. U odnosu na postojanje odgovornosti tuženika, koja je također osporena u odgovoru na tužbu, treba ukazati da se tuženik uopće nije očitovao na dostavljene isprave, a posebno ne na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2892/2015 od 10. lipnja 2019., kojom je utvrđena isključiva odgovornost osiguranika tuženika HŽ Vuča vlakova d.o.o. za nesreću iz koje proizlazi i ova šteta. Prema tome, prvostupanjski je sud potpuno pravilno, temeljem tako neosporenih isprava, utvrdio postojanje odgovornosti tuženika, kao osiguratelja onoga tko je uzrokovao nesreću, te istoga obvezao na plaćanje utuženog iznosa na ime regresa.
12. Što se tiče prigovora zastare i pozivanja tužitelja na odredbu članka 234. ZOO-a, ovaj sud ukazuje da se navedena odredba tiče međusobnih odnosa osiguratelja, ugovaratelja osiguranja i osiguranika, i ne umanjuje prava trećih osoba prema osiguratelju.
13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako se na pitanje zastare regresnog zahtjeva tužitelja primjenjuje opći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a te da isti zastarijeva u roku od 5 godina od dana kada je tužitelj imao pravo od tuženika tražiti ispunjenje obveze.
14. Kako je najstarije potraživanje tužitelja nastalo 19. prosinca 2017., a tužba je podnesena 12. prosinca 2022., ista je podnesena prije isteka zastarnog roka od 5 godina, pa je istaknuti prigovor zastare neosnovan.
15. Tuženik ne navodi razloge zbog kojih smatra da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio koju od zakonskih odredbe vezano za odluku o troškovima postupka, osim općenite tvrdnje o tome da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti i trošak dosuditi tuženiku.
16. S obzirom na to da se odluka o trošku ne ispituje po službenoj dužnosti u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP -a), žalba je i u tom dijelu neosnovana.
17. Slijedom navedenog, tuženikova je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
Zagreb, 26. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
