Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7405/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, kao predsjednice vijeća, te Drage Klasnića i Ivanke Mašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆH, kojeg brane odvjetnici Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, zbog prekršaja iz članka 216. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22), rješavajući o žalbi okrivljenika ĆH podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pp-2185/2026 od 10. lipnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 26. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ĆH i potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik SH obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o  j e

III. Žalba FH odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik SH proglašen je krivim i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) dana, zbog djela prekršaja iz članka 216. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci presude. U trajanje izrečene kazne uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika od 2 (dva) dana te mu je preostalo za izdržati 10 (deset) dana zatvora. Isto presudom je opozvana uvjetna osuda izrečena pravomoćnom presudom istog suda broj Pp-454/2023, kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana, te je temeljem članka 46. stavak 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana.

2. Presudom je okrivljenik obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura.

3. Okrivljeniku je oduzeto osobno vozilo marke DS registarske oznake i broja [registarska oznaka], vlasništvo KH.

4. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i izrečene prekršajnopravne sankcije, iako iz sadržaja iste proizlazi da je žalba podnesena zbog izrečene kazne zatvora i oduzetog motornog vozila. Navodi da prvostupanjski sud nije na odgovarajući način cijeni sve utvrđene olakotne okolnosti. Ističe da je mlađe životne dobi, otac maloljetnog djeteta o kojem skrbi, da su mu primanja 900 eura mjesečno, da pokušava pokrenuti vlastitu djelatnosti, da je vozio na kratkoj relaciji jer je vozilo vozio na servis, te da je izrečena kazna zatvora prestrogo određena. Vozilo je vlasništvo njegove bake i isto je prodano trećoj osobi prije počinjenja prekršaj. Također smatra da kod donošenja odluke o oduzimanju vozila sud nije proveo test razmjernosti.

Predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

5. Žalbu protiv odluke o oduzimanju vozila podnio je i FH, i u istoj navodi da je vlasnik vozila kojeg je kupio nekoliko dana prije počinjenog prekršaja te da tokom postupka nije bio ispitan niti mu je omogućeno da sudjeluje u postupku. Predlaže da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Žalba okrivljenika je neosnovana, dok je žalba FH nedopuštena.

6. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio okrivljeniku izreći kaznu zatvora, kao težu sankciju, smatrajući da će se samo istom postići svrha kažnjavanja, jer je okrivljenik kažnjavan zbog istovrsnog prometnog prekršaja, za koji mu je izricana novčana kazna, ali i uvjetna osuda, koje očigledno nisu postigle svrhu kažnjavanja, već i nadalje čini istovrsne prekršaje u prometu upravljajući vozilom prije stjecanja prava na upravljanje jer nema položen vozački ispit niti jedne kategorije. Izrečena kazna zatvora primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, kao i utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, i ista je u dovoljnoj mjeri individualizirana pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za ublažavanje kazne. Ovaj sud također smatra da je odluka o opozivu uvjetne osude pravilna i zakonita s obzirom da je okrivljenik prekršaj počinio u vrijeme kušnje.

8. Nadalje, ispitujući odluku o oduzimanju vozila ovaj sud smatra da je ista pravilno i zakonito izrečena za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Mjera oduzimanja motornog vozila okrivljeniku je izrečena jer je isto upotrijebljeno za počinjenje prekršaja i, s obzirom na činjenicu da je istim vozilom okrivljenik više puta počinio isto djelo prekršaja, očigledno postoji opasnost da će navedeno vozilo upotrijebiti za počinjenje prekršaja. Prvostupanjski sud je uzeo u obzir okrivljenikovu upornost u činjenju istovrsnog prekršaja i osnovano zaključio da je navedena mjera nužna i razmjerna općem interesu zajednice i zaštite svih sudionika u prometu. Okrivljenik u žalbi neosnovano ističe da je vozilo prodao i da je navedene zgode isto vozio kod servisera radi otklanjanja nedostataka, s obzirom da tokom postupka isti niti u jednom trenutku nije naveo da je vozilo prodano, odnosno da njegova baka više nije vlasnik vozila. Vezano za navode okrivljenika da oduzeto vozilo nije njegovo vlasništvo, već njegove bake KH, valja naglasiti da je odredbom članka 76.a stavak 4. Prekršajnog zakona propisano: „Oduzeti predmeti i sredstva postaju vlasništvo Republike Hrvatske. To ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta ili sredstva. Vlasnik oduzetog predmeta ili sredstva koji nije počinitelj djela ima pravo na povrat predmeta i sredstva ili naknadu njihove tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, osim ako je najmanje krajnjom nepažnjom pridonio da predmet ili sredstvo bude namijenjeno ili uporabljeno za počinjenje prekršaja ili da nastane njegovim počinjenjem ili ako je pribavio predmet ili sredstvo znajući za okolnosti koje omogućuju njegovo oduzimanje.“

9. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, isti je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka, čija visina je primjerena složenosti i trajanju postupka.

10. Ispitujući žalbene navode CH, koji je žalbu podnio u svojstvu novog vlasnika vozika, valja istaknuti da je vlasnik vozila sukladno članku 108. stavku 2. točki 4. Prekršajnog zakona sudionik postupka, ali isti nije i ovlaštenik podnošenja žalbe protiv presude sukladno odredbi članka 192. Prekršajnog zakona, te je ista žalba odbačena kao nedopuštena. Iz odredbe članka 192. stavka 5. Prekršajnog zakona jasno proizlazi da osoba kojoj je oduzeta imovinska korist, a ta osoba nije ujedno i okrivljenik ima ograničeno pravo žalbe protiv presude, ali da to pravo nije predviđeno za osobu kojoj je oduzet predmet sukladno članku 76.a Prekršajnog zakona, kada ta osoba nije ujedno i okrivljenik. Iz tako formulirane odredbe jasno proizlazi i volja zakonodavca da se iz popisa ovlaštenika na podnošenje žalbe protiv presude isključi sudionik prekršajnog postupka koji je vlasnik predmeta kojim je počinjen prekršaj, a nije ujedno i okrivljenik.

14. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2026.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sanja Klauda v.r.

Renata Popović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.