REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž – 1557/2026

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. FK, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 36/2024.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 4. veljače 2026., broj: Pp – 266/2026-10, u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. FK, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj od 4. veljače 2026., broj: Pp - 266/2026-10, proglašen je krivim okr. FK da je na način činjenično opisan točki a) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te da je na način činjenično opisan u točki b) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 5. istog zakona, za koje mu je, nakon utvrđivanja kazne zatvora od 60 dana za svaki pojedini prekršaj, izrečena ukupna kazna zatvora od 120 dana, u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 1. veljače 2026. do 2. veljače 2026., kao 2 dana u kaznu zatvora, tako da je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 118 dana kazne zatvora, dok je odbijen prijedlog tužitelja da se okrivljeniku izrekne zaštitna mjera zabrane približavanja, uspostavljanja ili održavanja veze sa kćerkom IK, zaštitna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti od alkohola te zaštitna mejra udaljenja iz zajedničkog kućanstva.

1.2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, okrivljenik je obvezan na naknadu istih u paušalnom iznosu od 25,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik po braniteljima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu OD Ljubičić – Vrdoljak&Partneri d.o.o., naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijana presudu preinači, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupka. U korist okrivljenika žalbu je podnijela i supruga okrivljenika po branitelju Predragu Trutinu, odvjetniku u Makarskoj, naznačujući da se žali zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da je od strane prvostupanjskog suda potpuno izostala ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza već da sud samo reproducira dokaze, dok ih ne ocjenjuje iako su dokazi u evidentnoj oprečnosti.

5.1. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku o prekršajnoj odgovornosti okr. FK utemeljio na obrani okrivljenika, iskazu svjedokinje žrtve LK, svjedokinje FKT te svjedoka RK, a koje iskaze je prvostupanjski sud prihvatio istinitim.

5.2. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, iskazi u postupku ispitanih svjedoka nisu za sada takve kvalitete da bi se nesporno moglo zaključiti o ostvarenju svih bitnih obilježja prekršaja iz članka 22. stavak 5. i 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5.3. Prvenstveno se ističe da je, a u odnosu na prekršaj iz članak 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisano u točki a) izreke pobijane presude, kojim se okrivljeniku stavlja na teret da je ponovio u prisutnosti djeteta UK, psihički oblik nasilja na štetu svoje kćerke IK na način da je „…prišao svojoj kćerki ŽK i vikao na nju riječima: „Jesi li završila“ te time prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenosti žrtve“ koje je definirano člankom 10. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, psihičko nasilje, nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Iz takve definicije jasno je da je prouzročenje osjećaja uznemirenosti ili povrede dostojanstva konstitutivni element bića inkriminiranog prekršaja radi čega i činjenica prouzročenja uznemirenost mora biti nesporno dokazana, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

5.3.1. Naime, svjedokinja žrtva GK, osim što nije iskazivala o vikanju od strane okrivljenika, budući je u svom iskazu navela da otac nije ništa govorio niti vikao te dok su jeli nakon otprilike 10 min ju je pitao je li završila, ista u svom iskazu nije svjedočila niti o činjenici da je to pitanje, a niti ponašanje okrivljenika u cjelini kod nje prouzročilo uznemirenost ili povredu dostojanstva. Osim toga, o posljedice uznemirenosti ili povrede dostojanstva nisu iskazivali niti svjedoci IKT i UK, dok je okrivljenik u svojoj obrani izričito poricao da bi vikao na svoju kćerku GK. Stoga, iz takvih iskaza, a posebno iskaza svjedokinje žrtve IK ne proizlazi nesporno da je ista zbog ponašanja okrivljenika odnosno vikanja okrivljenika bila uznemirena odnosno da je došlo do povrede njezina dostojanstva, pa time nije niti ispunjeno jedno od zakonskih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret.

5.4. Ističe se da neovisno o naprijed obrazloženom pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u odnosu na psihički oblik nasilja u obitelji, činjenično opisano u točki a) izreke pobijane presude, po ocjeni ovog suda pogrešno je prvostupanjski sud okr. FK proglasio krivim za dva prekršaja kao pod a) i b) izreke presude, odnosno za prekršaj iz članka 22. stavak 5. i 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, neovisno o tako podnesenoj optužbi od strane tužitelja.

5.4.1. Naime, iz činjeničnog opisa prekršaja koji se okrivljeniku stavljanju na teret proizlazi da se radi o prividnom stjecaju, a ne pravom stjecaju, budući da je okrivljenik počinio i psihički i fizički oblik nasilja u obitelji, prema istoj žrtvi i u istom događaju te su radnje okrivljenika povezane, u prostoru i vremenu pa je okrivljenik svojim protupravnim ponašanjem ostvario samo kvalificirani oblik nasilja u obitelji i to iz članka 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, o čemu će prvostupanjski sud voditi računa prilikom ponovnog odlučivanja.

6. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog suda ponovno provesti dokazni postupak, a nakon toga će ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, obrazloženu u skladu sa odredbom člankom 185. stavak 7. Prekršajnog zakona.

7. Stoga je, na temelju članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.