Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĆR, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994. i 114/2022.), odlučujući o žalbi okr. ĆR, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 21. lipnja 2024., broj: 25. Pp - 1369/2022, u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okr. ĆR, a po službenoj dužnosti te djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. ĆR, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okr. ĆR, za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna 70,00 (sedamdeset) eura, koju je dužan platiti u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. ĆR kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjske presuda.
III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ĆR je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 (trideset) eura, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 21. lipnja 2024., broj: 25. Pp - 1369/2022, proglašen je krivim okr. ĆR da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je, izrečena novčana kazna 100,00 eura, koju je dužan platiti u roku 1 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 75,00 eura.
2. Protiv te presude, okr. ĆR osobno je pravodobno, podnio žalbu ne naznačujući žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da je pogrešno prvostupanjski sud odluku o njegovoj krivnji utemeljio na iskazima u postupku ispitanih svjedoka te da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da se radilo o javnom mjestu.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, osnovano je, prvostupanjski sud iskaze svjedoka ČR, OR i ER i, ocijenio vjerodostojnim, budući da su iskazivali jasno i precizno te suglasno o ponašanju okr. ĆR inkriminirane prilike, a što nesporno ukazuje na ponašanje okrivljenika kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao što je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se događaj odvijao na javnom mjestu, reciklažnom dvorištu i u radno vrijeme reciklažnog dvorišta, za što je prvostupanjski sud dao valjane i dostane razloge u točki IV/4. obrazloženja pobijane presude, na koje se upućuje okrivljenik radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
5.4. Stoga, žalbenim navodima okr. ĆR činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. ĆR nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene.
6.1. Međutim, imajući u vidu da je u odnosu na dosadašnju osuđivanost okrivljenika, a koju okolnost je prvostupanjski sud cijenio kao otegotnu okolnost prilikom odmjeravanja kazne nastupila rehabilitacija, a što proizlazi iz Izvatka iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa pa se sada okrivljenik smatra neosuđivanom osobom to po ocjeni ovog suda, nema mjesta izricanju novčane kazne u visini zakonskog maksimuma novčane kazne za počinjeni prekršaj. Stoga, ispravno ocjenjujući sve navedene olakotne okolnosti, uz činjenicu da nije utvrđena ni jedna otegotna okolnost, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je stanovišta da je novčana kazna od 70,00 eura, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 70,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.
8. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 26. kolovoza 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.