REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-2117/2024-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Puljiz, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Špehar, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, dana 26. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Željke Picukarić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-164/2018 od 4. travnja 2018. te se tužba u ovoj pravnoj stvari odbacuje.
Obrazloženje:
1. Temeljem ovršnog prijedloga tužitelja od 4. travnja 2018. Javni bilježnik Željka Picukarić iz Zagreba izdala je Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-164/2018 od 4. travnja 2018., a platnim nalogom sadržanim u istom rješenju o ovrsi naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.914,43 EUR u kunskoj vrijednosti po srednjem tečaju tužitelja na dan plaćanja zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 5.892,33 EUR od 20. ožujka 2017. pa do isplate, uz naknadu nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 2.293,80 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.
2. Predmetno potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi-izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 5 spisa), a isto potraživanje se odnosi na dugovanje na dan 19. ožujka 2018., po Ugovoru o kreditu broj 9015323281 od 8. rujna 2010. (s osnove glavnice u iznosu od 5.892,33 EUR i zateznih kamata u iznosu od 22,10 EUR).
3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor u kojem je osporio osnovu predmetnog potraživanja i istaknuo prigovor zastare.
4. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-5350/2018 od 10. rujna 2018. citirano Rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka - kao povodom prigovora protiv platnog naloga, sukladno odredbama čl. 58 Ovršnog Zakona ("Narodne Novine" broj 112/12, 25/13,93/14,55/16 i 73/17 dalje: OZ).
5. Tužitelj tijekom postupka (listovi 16-17 spisa) u bitnom navodi da predmetno potraživanje proizlazi iz ugovornog odnosa-između stranaka zaključenog Ugovora o kreditu broj 9015323281 od 8. rujna 2010., temeljem kojeg je tužitelj odobrio tuženiku kredit u iznosu od 13.700,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju (tužitelja) za EUR. Budući tuženik nije ispunjavao ugovorne obveze, predmetni Ugovor o kreditu je otkazan dana 1. prosinca 2017., u kojem je trenutku dospjela cjelokupna tražbina tužitelja prema tuženiku. Osporava osnovanost prigovor zastare te predlaže predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti održati na snazi.
6. Tuženik tijekom postupka ustraje kod prethodno istaknutih prigovora, pri čemu naknadno tijekom postupka, u podnesku od 29. listopada 2020. , navodi da je temeljem predmetnog Ugovora o kreditu od 8. rujna 2010., a kao jamstvo (sredstvo osiguranja) za plaćanje svojih obveza, tužitelju izdao zadužnicu od 8. rujna 2010., koja predstavlja ovršnu ispravu, a temeljem koje je tužitelj i naplatio dio svog potraživanja od tuženika iz predmetnog Ugovora o kreditu putem FINA-e. Stoga ističe da tužitelj nema pravni interes za vođenje predmetne parnice za istu tražbinu, jer raspolaže ovršnom ispravom koja je po pravnim učincima izjednačena s ovršnom ispravom koju traži ishoditi u parničnom postupku. Slijedom navedenog, predlaže u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i tužbu odbaciti.
7. Tužitelj u dostavljenom očitovanju na podnesak tužitelja od 29. listopada 2020. u bitnom ukazuje da tuženik u navedenom podnesku, nakon zaključenja prethodnog postupka, ističe nove činjenice i predlaže nove dokaze, protivno odredbama čl. 299.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje: ZPP), pa stoga pozivom na odredbe čl. 299. st.3. ZPP-a predlaže da iste sud ne uzme u obzir.
8.1. Prvenstveno valja istaknuti da je jedno od temeljnih načela parničnog postupka načelo pravnog interesa, prema kojem se pravo na traženje sudske pravne zaštite može priznati samo ako se pravna korist, koju očekuje osoba koja traži pravnu zaštitu, ne može na neki drugi, svrsishodniji način ostvariti. Pravni interes je opća procesna pretpostavka za suđenje u određenoj pravnoj stvari, na koju sud pazi po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka, ali i po prigovoru stranaka.
8.2. Odredbom čl. 288. st. 2. ZPP-a izrijekom je propisano da je sud dužan odbaciti tužbu ako utvrdi da ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje (tzv. deklaratorna tužba), s time da valja navesti da i u teoriji i u sudskoj praksi doseg navedene odredbe proširen i tužbe s kondemnatornim zahtjevom. Naime, iako tužitelj u pravilu ima pravni interes tražiti kondemnatornu zaštitu i nije ga dužan posebno dokazivati (isto se presumira), u određenim slučajevima pravni interes mu ipak može nedostajati zbog postojanja neke od negativnih procesnih pretpostavki (procesnih smetnji) za vođenje parnice (primjerice litispendencija, sudska nagodba, pravomoćno presuđena stvar). U tom pravcu u konkretnom slučaju valja ukazati na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema kojem postojanje ovršne isprave predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za vođenje parnice u smislu nedostatka pravnog interesa i kod kondemnatornog tužbenog zahtjeva (Revt 300/2018-8 od 5. prosinca 2018., Revt 527/16-2 od 4. listopada 2017, Revt 371/13-2 od 10. siječnja 2018., Rev 2414/2016-2 od 11. listopada 2021. Rev 1133/2020-2 od 2. veljače 2021. Rev- 3231/2016-2 od 15. siječnja 2020. i dr.).
8.3. S obzirom na prethodno navedeno, ovaj sud je uzeo u obzir činjenice i prihvatio dokaze koje tuženik predložio u svezi istaknutog prigovora o nepostojanju interesa tužitelja za vođenje predmetne parnice, neovisno o tome što se radi o novim činjenicama i dokazima istaknutim nakon zaključenja prethodnog postupka.
9. Nije sporno da je između stranaka zaključen predmetni Ugovor o kreditu broj 9015323281 od 8. rujna 2010. (listovi 18-22 spisa), iz sadržaja kojeg u bitnom proizlazi da je tužitelj kao kreditor (Banka), tuženiku kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 13.700,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste tuženika važeće na dana korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 120 mjeseci te nadalje u bitnom proizlazi da je u čl. 8.1. predmetnog Ugovora o kreditu navedeno da radi osiguranja plaćanja tražbina iz ovog Ugovora, Korisnik kredita uručuje Banci, između ostalog, ovjerovljenu zadužnicu izdanu od Korisnika kredita.
10. Iz dopisa tužitelja od 1. prosinca 2017. (list 23), koji je dostavljen tuženiku tijekom prosinca 2017. (povratnica na listu 24 spisa) proizlazi da je zbog neispunjavanja ugovornih obveza tuženika, premetni Ugovor otkazan, uz poziv tuženiku na podmirenje cjelokupnog dugovanja
11.Iz Zadužnice od 8. rujna 2010. (listovi 113-114) u bitnom proizlazi da ista izdana od strane tuženika kao korisnika kredita/ dužnika tužitelju kao vjerovniku, sukladno čl. 183. u to vrijeme važećeg Ovršnog zakona ("Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08); da ista sadrži izjavu o suglasnosti tuženika da se radi naplate tražbina tužitelja po predmetnom Ugovoru zaplijene svi računi tuženika otvoreni na njegovo ime kod bilo koje banke te da da se novčana sredstva s tih računa izravno isplaćuju tužitelju na njegov račun..(toč.I.); da navedena Zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi Vjerovniku (tužitelju) radi naplate (toč. II.) te da sukladno članku 183. st.7. Ovršnog zakona navedena Zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha radi prisilne naplate tužiteljevih tražbina po predmetnom Ugovoru o kreditu i to ovrhom na cjelokupnoj imovini tuženika; da je na navedenoj Zadužnici izvršena ovjera potpisa tuženika kod Javnog bilježnika Branka Jakića dana 9. rujna 2010. pod brojem OV-16179/10.
12.1. Iz dokumentacije priložene u spisu proizlazi da je prethodno navedena Zadužnica tužitelju i uručena (kako je to i utvrđeno u čl. 8.1. predmetnog Ugovora o kreditu) te da je tužitelj dana 1. ožujka 2017. istu dostavio Financijskoj agenciji uz Zahtjev za postupanje po zadužnici od 28. veljače 2017. (list 112), radi naplate dospjelih neplaćenih tražbina iz predmetnog Ugovora o kreditu (dospjelih na dan 28. veljače 2017.) u ukupnom iznosu od 302,52 EUR (s osnove glavnice 252,68 EUR, s osnove redovnih kamata 48,49 EUR i s osnove zateznih kamata u iznosu od 1,35 EUR) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 28. veljače 2017. do podmirenja obveze.
12.2. Nadalje, proizlazi da naknadno dana 3. siječnja 2018. (nakon otkaza predmetnog Ugovora o kreditu i prije podnošenja prijedloga za ovrhu u ovom predmetu, koji je podnesen 4. travnja 2018.) tužitelj kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika Financijskoj agenciji podnio Zahtjev za izravnu naplatu od 2. siječnja 2018. (listovi 137-138 spisa), temeljem predmetne Zadužnice, radi naplate novčane tražbine prema specifikaciji u popratno dostavljenom Zahtjevu za postupanje po zadužnici OV-16179/10 od 2. siječnja 2018. (list 139 spisa), u kojem se Zahtjevu po predmetnoj Zadužnici (izvornik koje je ovršne isprave sve vrijeme ostao deponiran kod FINA-e, kako to proizlazi iz sadržaja navedenog Zahtjeva), pored naplate prethodno navedene neplaćane tražbine, traži i naplata daljnje- novo dospjele tražbine koja na dan 2. siječnja 2018. iznosi 5.552,40 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2018. do podmirenja obveze.
12.3. Konačno, iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje broj OV-16179/10-Z005 izdane od strane Financijske agencije dana 6. ožujka 2023. (listovi 158-159 spisa) proizlazi da su po predmetnoj Zadužnici (ovršnoj ispravi) vršene naplate te da je, pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava s računa ovdje tuženika kao ovršenika na račun ovdje tužitelja kao ovrhovoditelja, u razdoblju do 8. veljače 2023. ukupno naplaćen iznos od 2.491,90 EUR.
13. Imajući u vidu prethodno navedena utvrđenja jasno proizlazi da tužitelj i bez donošenja presude u ovoj pravnoj stvari već raspolaže ovršnom ispravom- Zadužnicom od 8. rujna 2010., ovjerenom kod Javnog bilježnika Branka Jakića dana 9. rujna 2010. pod brojem OV-16179/10, a koja je pri tome već prije pokretanja ovog postupka (podnošenja prijedloga za ovrhu od 4. travnja 2018.) i dostavljena Financijskoj agenciji radi ovrhe, odnosno naplate upravo tražbine koju tužitelj potražuje u ovoj parnici te na temelju koje se i nadalje provodi ovrha naplate predmetnog potraživanja (suprotno tužitelj ne tvrdi), to jasno proizlazi da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice i traženje kondemnatorne zaštite od suda budući već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti identičnu pravnu korist.
14. Slijedom svih prethodno navedenih razloga, primjenom čl. 451. st.3. ZPP-a valjalo je platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u cijelosti ukinuti te temeljem čl. 288.st.2. u svezi čl. 187. ZPP-a tužbu odbaciti, slijedom čega je riješeno kao u izreci.
U Zagrebu, 26. kolovoza 2026.
Sutkinja:
Zrinka Berečki
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1.pun. tužitelja
2. pun. tuženika
