REPUBLIKA HRVATSKA

P-1244/2024-24

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, na prijedlog sudske savjetnice Josipe Belamarić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d. OIB 22694857747 Vukovarska 282 HR-10000 ZAGREB zastupan po OD Grgić & partneri Pisarnica Split II, Varaždinska 54 HR-21000 Split po odvjetniku Božani Ivanda protiv 1. tuženika KS, [adresa] HR-22000 ŠIBENIK OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika ŽS [adresa], Bilice HR-22000 ŠIBENIK OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Suzana Malenica, odvj. u Šibeniku, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 24. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Božane Ivanda, odvjetnice u Splitu i 2. tuženika osobno uz pun. Suzana Malenica, odvj. u Šibeniku, 26. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: ''Nalaže se 1. tuženiku KS OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplatiti tužitelju iznos od 4.013,84 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od 4. lipnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: ''Nalaže se 2. tuženiku ŽS [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju iznos od 4.013,84 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od 04.06.2020. do isplate o stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se 1. tuženiku KS, [adresa] HR-22000 ŠIBENIK OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.043,30 eura u roku od 15 dana, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu počev od donošenja ove presude 26. kolovoza 2026. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja dok se u preostalom dijelu od 1.235,39 eura odbija kao neosnovan, jednako kao i zahtjev tužitelja da mu 1. tuženik plati zateznu zakonsku kamatu na trošak ovog postupka za razdoblje od zaključenja glavne rasprave (24. lipnja 2026.) pa do donošenja ove presude.

IV. Nalaže se tužitelju EUROHERC osiguranje d.d. OIB 22694857747 naknaditi 2. tuženiku ŽS [adresa], Bilice HR-22000 ŠIBENIK OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 937,50 u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu od 462,50 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 25. studenoga 2022. navodi da se dana 12. lipnja 2019. dogodila prometna nezgoda na način da je tuženik ad.1 bez odgovarajuće vozačke dozvole i pod utjecajem alkohola od 0,51 g/kg upravljao vozilom marke „Piaggio Fly“ u vlasništvu tuženika ad.2 kao i da se tijekom vršenja radnje pretjecanja nije sa sigurnošću uvjerio da tu radnju može obaviti, pa da je stražnjim dijelom vozila udario u prednji dio vozila „Passat“ INO kojim je upravljao vozač MS, te da je nastala materijalna šteta na vozilima.

1.1. Nadalje, 1. tuženik da je u vrijeme nezgode vozio bez odgovarajuće vozačke dozvole-A1 kategorije, te da je protiv tuženika ad.1 izdan Obvezni Prekršajni nalog. Vozilo „Piaggio“ da je imalo kod tužitelja zaključenu policu osiguranja motornih vozila pod brojem 08103838223.

1.2. Na vozilu „Passat“ da je nastala šteta u iznosu 30.242,26 kn koju da je tužitelj po potpisanom sporazumu o izvansudskoj nagodbi isplatio punomoćniku oštećenika.

1.3. Zaključno, budući da je 1. tuženik upravljao vozilom bez odgovarajuće vozačke dozvole i pod utjecajem alkohola, a što da mu je 2. tuženik kao vlasnik vozila omogućio, isti da je sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu i Uvjetima za osiguranje od AO izgubio prava iz osiguranja slijedom čega da tužitelj ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete solidarno od oba tuženika u visini isplaćene naknade štete od 30.242,26 kn, slijedom čega je predložio nakon izvedenih dokaza donijeti odluku kojom će se u cijelosti usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev.

1.4. Predmetna tužba podnesena je Općinskom sudu u Splitu.

2. Tuženik KS je u svom odgovoru na tužbu od 22. veljače 2023. u bitnom naveo da se ne smatra krivim, osim za prekršaj iz ZOSPC-a, jer da je upravljao motociklom bez kategorije, a da je alkohol konzumirao nakon predmetnog događaja, da je policija došla tek dva sata kasnije, kao i da je šteta na vozilu passat precijenjena, isto tako da je auto odvedeno na servis tek 3 mjeseca nakon štetnog događaja.

2.1. U odnosu na okolnosti predmetnog događaja naveo je da je da se nezgoda dogodila na sredini kolnika; sporne prigode da je prolazio Ul. Splitski put, te da je pored k. br. 4 vršio radnju obilaženja, a da se pored k. br. 2 zaustavio pred križanjem sa ulicom V. Nazora, u kojem trenutku da je iza njega ''doletio'' VW passat njemačkih reg. oznaka koji da je sredinom prednjeg dijela vozila udario u zadnji dio motocikla kojim je upravljao.

2.2. Nakon podnošenja odgovora na tužbu 1. tuženik nije više poduzimao procesne radnje niti je pristupao na zakazana ročišta. Iz spisa proizlazi da je sud, nakon što su se ostvarile pretpostavke propisane člankom 143. ZPP-a, pri čemu su se dostave uzastopno vraćale s naznakom „obaviješten, nije tražio“, vršio dostavu pismena osim na adresu prebivališta 1. tuženika i objavljivanjem na e-oglasnu ploču suda.

3. Tuženik ŽS je u odgovoru na tužbu od 1. veljače 2023. istaknuo prigovor promašene mjesne nadležnosti, budući da je njegovo prebivalište u [adresa], jednako kao i prebivalište 1. tuženog, odnosno upravo u mjestu u kojem je nastupila šteta, slijedom čega je o navedenom prigovoru meritorno odlučeno rješenjem Općinskog suda u Splitu od 19. ožujka 2024. pod posl.br. P-4281/22-11, a koje rješenje je po žalbi tužitelja potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli od 6. lipnja 2024. pod posl.br. Gž-820/24-2 te predmet dostavljen stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Šibeniku.

3.1. U odnosu na navode iz tužbe istaknuo je da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u dijelu u kojem bi on kao vlasnik vozila marke „Piaggio Fly“ bio solidarno obvezan isplatiti tužitelju iznos od 4.013,84 eura zajedno sa 1. tuženim KS. Da je nesporno da je dana 12. lipnja 2019. 1. tuženik KS upravljajući vozilom marke „Piaggio Fly“ u njegovom vlasništvu, a koje je osigurano kod tužitelja pod br. police osiguranja 08103838223, sudjelovao u prometnoj nezgodi prilikom koje je došlo do materijalnog oštećenja vozila marke „VW Passat“ inozemnih registarskih oznaka, međutim, da ne postoji osnova po kojem bi 2. tuženik omogućio 1. tuženom da upravlja njegovim vozilom i to bez odgovarajuće dozvole i pod utjecajem alkohola, jer da nije roditelj, skrbnik niti poslodavac 1. tuženom pa da bi mu „omogućio korištenje“ njegova vozila.

3.2. Dapače, da sa 1. tuženikom nije ni u kakvom pravnom odnosu, a na osnovu ili u vezi s kojom bi 2. tuženik omogućio, odobrio ili naložio 1. tuženom korištenje svojeg vozila, u bilo kakvu svrhu. Da je činjenica da je 1. tuženik spornog 12. lipnja 2019. neovlašteno i samovlasno uzeo ključeve vozila „Piaggio Fly“, a koji ključevi da su se nalazili u ugostiteljskom objektu „Pizzerija Forum“, a čiji je tada vlasnik bio 2. tuženik. Da 2. tuženik navedene prigode nije bio prisutan u ugostiteljskom objektu, a posebno da nije dao nalog ili dozvolu 1. tuženiku da se koristi njegovim vozilom, shodno čemu 2. tuženik da nije mogao imati ni saznanja da bi 1. tuženik tada bio u alkoholiziranom stanju ili da nema valjanu vozačku dozvolu za upravljanje vozilom marke „Piaggio Fly“.

4. U daljnjem tijeku postupka, a nastavno na iskaze saslušanih svjedoka i 2. tuženika tužitelj je isticao da 2. tuženik nije postupio s povećanom pažnjom s obzirom da je vozilo opasna stvar, odnosno da je postupio sa krajnjom nepažnjom koja da se u građanskom pravu izjednačava s namjerom, a s obzirom na to da je evidentno da je ključ bio dostupan svakome, da je takvim pasivnim postupanjem i omogućio da i 1. tuženiku bude dostupno motorno vozilo u alkoholiziranom stanju, kao i da 2. tuženik nije ponudio sudu dokaz da bi policiji prijavio kazneno djelo neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari protiv 1. tuženika slijedom čega da smatra da je 2. tuženik solidarno odgovoran sa 1. tuženikom.

5. U ovom postupku pregledane su sljedeće isprave: Potvrda PP Šibensko-Kninska od 10. srpnja 2019. (na str. 5-6 spisa), Odštetni zahtjev od 13. veljače 2020., polica osiguranja br. [broj police osiguranja], fotografije oštećenja na vozilu, Izvid štete br. 202110550015/1, Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 26. ožujka 2020., Dokaz o plaćanju na dan 3. lipnja 2020., Regresni poziv 1. tuženiku u mirnom postupku izvan suda od 22. ožujka 2021., uvjeti za obvezno osiguranje od AO tužitelja, spis MUP, PU Šibensko-Kninska, PPP broj 511-13-11-149-1023/19 Saslušane su svjedokinje DS i FS te 2. tuženik kao stranka; stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan u odnosu na 1. tuženika KS, dok je neosnovan u odnosu na 2. tuženika ŽS.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj osiguratelj kod kojeg je bilo osigurano predmetno motorno vozilo (motocikl), da je u vezi s predmetnim štetnim događajem oštećenoj osobi isplatio naknadu štete te da predmetno potraživanje temelji na zakonskoj subrogaciji i regresnom pravu. Nije sporno niti da je 2. tuženik vlasnik predmetnog motornog vozila, kao i da je predmetno vozilo u vrijeme štetnog događaja predstavljalo dostavno vozilo pizzerije. Nesporno je i da je 12. lipnja 2019. predmetnim motociklom upravljao 1. tuženik, koji u vrijeme štetnog događaja nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće kategorije.

8. Iz odgovora na tužbu 1. tuženika proizlazi da isti ne osporava da je upravljao predmetnim motornim vozilom i da je u vezi s predmetnim događajem odgovoran za prekršaj, ali iz dikcije podneska proizlazi da osporava svoju građanskopravnu odgovornost za nastalu štetu kao i činjenicu da je u vrijeme prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola, navodeći da je alkohol konzumirao tek nakon prometne nezgode. Također, osporava i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je šteta previsoko označena.

9. Među strankama je, dakle, sporno je li 1. tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode, odnosno je li odgovornost solidarna sa 2. tuženikom; sporno je li 1. tuženik u trenutku prometne nezgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, kao i je li 1. tuženik predmetno vozilo koristio bez suglasnosti 2. tuženika, odnosno je li imao svojstvo neovlaštenog vozača, kao i je li 2. tuženik, kao vlasnik vozila, svojom krivnjom omogućio njegovo neovlašteno korištenje; te je li visina isplaćene, odnosno regresno potraživane štete osnovana i dokazana u postavljenom iznosu od 30.242,26 kuna/4.013,84 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 4. lipnja 2020. do isplate.

10. Savjesnom i brižljivom ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio odlučne činjenice koje su djelomično potkrijepile tužbenu tezu tužitelja, i to na način da je utvrđena obveza tuženika ad/1 isplatiti tužitelju utuženi iznos s pripadajućim kamatama, pa je stoga presuđeno kao pod t. I izreke ove presude, dok je u odnosu na tuženika ad/2 tužbeni zahtjev ocijenjen kao neosnovan te je odlučeno kao pod II. izreke ove presude.

11. Ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva sud je ocijenio izvedene dokaze na način kako slijedi:

11.1. Iz Odštetnog zahtjeva od 13. veljače 2020. proizlazi da je oštećenik MS po punomoćniku od tužitelja zahtijevao isplatu 6.340,88 eura na ime naknade štete; iz police osiguranja br. [broj police osiguranja] proizlazi da ej osiguranik i ugovaratelj 2. tuženik te da je riječ o polici osiguranja od AO za predmetni motocikl, Izvida štete br. 202110550015/1 proizlazi da je oštećeno vozilo marke passat u prednjem dijelu, Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 26. ožujka 2020. i dokaza o plaćanju na dan 3. lipnja 2020. proizlazi da je tužitelj oštećeniku isplatio 4.000,30 eura na ime naknade štete; iz regresnog zahtjeva od 22. ožujka 2021. proizlazi da je tužitelj izvan suda uputio poziv 1. tuženiku na plaćanje.

11.2. Pregledom spisa MUP-a, PU Šibensko-Kninska, PPP broj 511-13- 11-149-1023/19 sud je utvrdio da je protiv 1. tuženika 16. kolovoza 2019. izdan obavezni prekršajni nalog jer da je 12. lipnja 2019. u 15,10 sati u ulici Splitski put upravljao motociklom marke piaggio fly reg. oznake K kojim je vršio pretjecanje na način da je ometao/ugrožavao promet, uslijed čega da je došlo do prometne nezgode - sudara sa vozačem VW paassata LS, pri čemu je 1. tuženik u organizmu imao 0,51 g/kg alkohola te je upravljao bez vozačke dozvole za tu kategoriju vozila. Također, utvrđeno je da je 1. tuženik pred policijskim službenicima izjavio da je oko 15,00 sati popio 2 piva od 0,5 litara, a što je u suprotnosti s navodima odgovora na tužbu da je alkohol konzumirao nakon prometne nezgode.

11.3. Iz iskaza svjedokinje DS proizlazi da je sporne prigode radila u predmetnom ugostiteljskom objektu kao konobarica, te da je 1. tuženik KS sjedio na svom stolu i pio pivu, i da je bio pod utjecajem alkohola, a što da je za njega bilo uobičajeno jer da je takav obično dolazio u pizzeriju. Na njega da dalje nije posebno obraćala pažnju sve dok kasnije šef, 2. tuženik, nije došao i rekao njoj i FS, koje da su tog dana jedine bile u smjeni, da je KS uzeo ključeve od motora te se odvezao i imao prometnu nezgodu. Da je to iznenadilo jer su ključevi uvijek stajali na istom mjestu u šanku i nitko ih nikad nije uzeo bez pitanja te ova situacija u potpunosti bila neuobičajena, da je motor uobičajeno koristio 2. tuženik kao i da drugih dostavljača nije bilo. Također da joj nije poznato da bi tuženik KS ikad prije koristio predmetni motor kao i da nju nije pitao za dopuštenje da onda uzme ključ.

11.3.1. Sud je iskaz svjedokinje ocijenio vjerodostojnim, uvjerljivim i životno logičnim, jer je isti u skladu sa drugim izvedenim dokazima.

11.3.2. U odnosu na navod da 1. tuženik nikad nije koristio predmetno vozilo, a što je u suprotnosti sa izjavom svjedokinje FS i 2. tuženika, ocjena je ovog suda da svjedokinja to nužno nije morala znati, te isto nije od utjecaja na vjerodostojnost njezina iskaza u cjelini.

11.4. Iz iskaza svjedokinje FS, današnje supruge 2. tuženika, proizlazi da je utužene prigode radila u ugostiteljskom objektu u vlasništvu 2. tuženika kao, konobarica, da je 1. tuženik KS, inače poznanik njezina supruga, bio gost te da popio pivo te pripit napustio objekt. Da je KS predmetnog dana pripit i došao u pizzeriju, a što da nije neuobičajeno, jer da ga rijetko vidjela trijeznog. Da je navedenog dana, prije nego je napustio objekt, bez znanja i dopuštenja nje ili kolegice DS, koja da je bila u smjeni, uzeo ključ motocikla koji je služio kao dostavno vozilo. Da je 1. tuženik ranije kod 2. tuženika tražio posao, koju ponudu da 2. tuženik nije prihvatio jer je smatrao da radi alkoholizma nije adekvatan tom poslu. Da se sjeća da je 1. tuženik sporne prigode došao u pizzeriju, da ga je pozdravila, da je popio pivo, te da se u jednom trenu pozdravio i otišao, ali da ga nije vidjela da je uzeo ključeve od motora. Da su ključevi dostavnog vozila uobičajeno stajali u čaši na šanku, te da ga je pretežno vozio samo 2. tuženik, jer da kad nije bilo njega, ne bi bilo ni dostave. Da bi ključ motocikla ponekad uzimale i treće osobe, osim njezina supruga, kao i da je 1. tuženik nekoliko puta, prije predmetnog slučaja, koristio motor uz dopuštenje 2. tuženika, ali da tad nije bio pijan. Da sporne prigode 2. tuženik nije bio prisutan u pizzeriji. Da je za predmetni događaj saznala tek nakon što ju je nazvao 2. tuženik, te ju pitao gdje su ključevi od motora, a nakon čega je ona vidjela da ih nema.

11.4.1. Sud je iskaz svjedokinje FS, koja je u vrijeme štetnog događaja bila zaposlenica pizzerije, a koja je naknadno postala supruga 2. tuženika, prihvatio kao vjerodostojan u bitnom dijelu, budući da je jasan i u odlučnim okolnostima suglasan s ostalim izvedenim dokazima. Okolnost da je svjedokinja navela da se ključ nalazio „u čaši na šanku“ sud ne smatra odlučnom, već navedeni iskaz ocjenjuje u kontekstu njezina cjelokupnog iskaza i drugih provedenih dokaza, iz kojih proizlazi da se ključ nalazio na strani šanka namijenjenoj osoblju, odnosno izvan uobičajenog dosega gostiju. Sud prihvaća njezin iskaz da je ključ bio lako dostupan u smislu da nije bio zaključan niti posebno zaštićen u šanku, ali takav način držanja ključa, s obzirom na to da je motocikl dostavno vozilo i činjenicu da se nalazio u prostoru namijenjenom osoblju, sam po sebi po ocjeni ovog suda ne predstavlja propust 2. tuženika, budući da nije razumno očekivati da se ključ vozila koje se svakodnevno koristi u poslovanju pizzerije drži zaključan u primjerice sefu, štoviše jer je isti bio pohranjen na mjestu na kojem mu gosti uobičajeno ne pristupaju. Zaključno, sud navod svjedokinje ne ocjenjuje kao tvrdnju da je ključ bio ostavljen na javno dostupnom mjestu izvan kontrole osoblja (jer iz utvrđenog u ovom postupku o kontroli korištenja motocikla proizlazi suprotno), već kao neprecizan opis mjesta držanja ključa, a ne kao tvrdnju u prilog općoj dostupnosti ključeva.

11.4.2. Činjenicu da je svjedokinja FS naknadno postala supruga 2. tuženika sud je imao u vidu pri ocjeni njezina iskaza, no navedena okolnost sama po sebi nije razlog za njegovo neprihvaćanje, osobito imajući u vidu da je u bitnim dijelovima njezin iskaz suglasan sa ostalim izvedenim dokazima osobito u pogledu činjenice da 1. tuženiku za predmetno korištenje vozila nije dano odobrenje.

11.4.3. Sud prihvaća kao vjerodostojan naročito dio iskaza u kojem navodi da nije dala odobrenje za korištenje predmetnog motornog vozila, jednako kao ni druga konobarica, svjedokinja DS, da se 1. tuženik u pizzeriji nalazio kao gost, da je pio pivo, te da je uobičajeno bio pod utjecajem alkohola, budući da je svjedokinja u vrijeme štetnog događaja neposredno radila u predmetnom poslovnom prostoru te je imala neposredna saznanja o načinu držanja ključa, načinu korištenja predmetnog vozila i ponašanju 1. tuženika kao gosta.

11.5. Iz iskaza 2. tuženika ŽS kao stranke proizlazi da je u predmetno vrijeme bio vlasnik pizzerije te je u svrhu dostave imao i ovdje sporni motor za dostavu. Budući da je vodio ''bitke'' sa radnicima, da je osobno dostavljanje hrane. Predmetnog dana da je radio do 14 sati, iza da je otišao kući, te da nije bio prisutan u pizzeriji kad je 1. tuženik KS, neovlašteno uzeo ključeve od motora. Da je KS bio njegov poznanik, jer da su se znali od vremena kad smo oboje radili kao policijski službenici. Da jedini put kad je dopustio 1. Tuženiku KS da upravlja predmetnim motorom, je bilo nekoliko mjeseci prije predmetnog događaja i to na 1 dan - kad ga je zaposlio - kao dostavljača, ali budući da je tijekom istog dana vidio da pije pivo, da ga upitao imali li vozačku te da mu je rekao da ne može piti alkohol dok radi. Nakon toga da mu je KS rekao da mu je vozačka uzeta, stoga da mu je istog dana rekao da ne može raditi kod njega, a neovisno o tome KS da je nastavio dolaziti u pizzeriju kao gost, također da je uglavnom bio alkoholiziran, ali miroljubiv, te da osim ovog incidenta, drugih incidenata da nije bilo. Da ga je predmetnog dana na telefon nazvala policija koja ga je obavijestila da je s njegovim motorom skrivljena prometna nezgoda, a da je upravljao KS, ovdje 1. tuženik, na što da je odmah nazvao pizzeriju, upitavši osoblje je li tamo bio KS, a na što da su oni rekli da jest. Potom da je otišao na mjesto događaja na kojem da je susreo i KS te da ga pitao zašto je uzeo motor i koga je pitao za dopuštenje, a na što je on nešto nerazgovjetno rekao, bez da se pokušao braniti. Da je 1. tuženik KS neko vrijeme nakon došao do njega u pizzeriju te ga pitao što će s nezgodom, a na što da mu je on (2. tuženik) rekao da je pio i vozio unatoč zabrani da vozi, da je skrivio nesreću i da da neka se snalazi kako zna. Neko vrijeme nakon toga da je dobio sudski poziv u kojem je označen kao jedan od tuženika te da ga osiguranje regresno tereti. Nakon toga da je pokušao stupiti u kontakt s KS, ali da se on nije javljao te da je stoga angažirao odvjetnicu. Da je postojala ustaljena navika da ključevi predmetnog motora stoje s unutarnje strane šanka, sa strane „kuće'', te da istog nitko bez dopuštenja nije mogao uzeti. Da nije bilo drugih situacija da bi treće osobe bez njegova znanja uzimale predmetni motor, ali da je po potrebi znao posuditi prijateljima motor, na njihovo upit, kad bi nešto imali za obaviti u gradu, ali uvijek s njegovim izričitim dopuštenjem. Da nadležnim tijelima nije prijavio neovlašteno uzimanje vozila, ali da mu je bilo žao zašto nije nakon što je dobio sudski poziv u kojem je označen kao tuženik. Da je u predmetno vrijeme isključio on vršio dostavu te da nije bilo drugih zaposlenih dostavljača.

11.5.1. Sud je iskaz 2. tuženika ocijenio kao vjerodostojan, budući da je u bitnim dijelovima suglasan s iskazima obje svjedokinje te je logičan i životno uvjerljiv. Osobito je potvrđen u pogledu načina držanja ključa i činjenice da se predmetno vozilo uobičajeno koristilo uz odobrenje 2. tuženika. Sud stoga ne nalazi razloga sumnjati u vjerodostojnost njegova iskaza u odlučnim činjenicama. Okolnost da je 2. tuženik u vrijeme spornog događaja bio odsutan s mjesta događaja, ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njegova iskaza o okolnostima koje su mu neposredno poznate, dok njegov iskaz o prethodnom korištenju vozila od strane 1. tuženika sud ocjenjuje osobito uvjerljivim jer je suglasan s činjenicom da je takvo korištenje bilo vezano uz izričito dopuštenje vlasnika, slijedom čega sud stoga ne nalazi razloga posumnjati u vjerodostojnost iskaza 2. tuženika u odlučnim činjenicama, pače, nije životno logično da bi 1. tuženik imao odobrenje za korištenje motocikla, kad mu je baš radi njegovih životnih navika isto prethodno bilo uskraćeno.

11.6. Slijedom naprijed navedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan isključivo u odnosu na 1. tuženika, te je visina tužbenog zahtjeva ocjenjivana isključivo u odnosu na 1. tuženika.

12. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je relevantnim i dostatnim smatrao dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja, posebice dokaze iz t. 11.1. obrazloženja ove presude, tim više što je 1. tuženik u odgovoru na tužbu tek paušalno osporio visinu tužbenog zahtjeva, ne nudeći niti predlažući sudu ikakve relevantne dokaze koji bi dokazivali njegove tvrdnje, niti je doveo u sumnju dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja. Nasuprot tome, tužitelj je visinu svojeg potraživanja dokazao dokumentacijom o nastaloj šteti, dokumentacijom o izvršenom popravku te dokazom o isplati naknade štete oštećenoj osobi, iz koje jasno proizlazi visina iznosa koji je tužitelj isplatio kao naknadu štete te ju je sud uzeo kao relevantnu.

12.1. Sud stoga, ocjenjujući izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjenjuje dokazanim da je tužitelj oštećenoj osobi na ime naknade štete isplatio iznos koji potražuje od 1. tuženika te da visina regresnog potraživanja odgovara nastaloj šteti, popravku i izvršenoj isplati.

12.2. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev prema 1. tuženiku osnovan je i po osnovi i po visini.

13. Iz supstrata izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće odlučne činjenice, po ocjeni ovog suda, važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari:

- da je tužitelj kao osiguratelj motocikla marke Piaggio fly reg. oznake K u vlasništvu 2. tuženika, podmirio štetu nastalu na vozilu VW passat vozača IS, kao posljedicu prometne nezgode koju je kao vozač prouzročio 1. tuženik,

- da je 1. tuženik 12. lipnja 2019. upravljao motociklom u vlasništvu 2. tuženika, koje je dostavno vozilo ugostiteljskog objekta pizzerije ''Forum'' u [adresa] u vlasništvu 2. tuženika,

- da je do prometne nezgode došlo na način da je 1. tuženik ugrožavao promet, vršeći radnju pretjecanja uz nedovoljnu udaljenost među vozilima, uslijed čega je došlo do sudara sa vozačem VW passata LS, a kojom prigodom je 1. tuženik u organizmu imao 0,51 g/kg alkohola te je upravljao bez vozačke dozvole predviđene za tu kategoriju vozila,

- da je 1. tuženik prethodno kao gost ugostiteljskog objekta neovlašteno uzeo ključ motocikla i to bez prethodnog pitanja, ili odobrenja, vlasnika motocikla (2.tuženika) i/ili osoblja ugostiteljskog objekta ''Forum'' u [adresa] (u vlasništvu 2. tuženika),

- da je ključ motocikla uobičajeno stajao s unutrašnje strane šanka ugostiteljskog objekta ''Forum'' u [adresa], te da se koristio kao dostavno vozilo.

14. U skladu s čl. 24. st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014., dalje: ZOOP) osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u slučaju ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije (t. 2. navedenog stavka) odnosno ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice (t.4.).

14.1. U skladu s čl. 25. st. 1. ZOOP-a ako je štetu prouzročio vozač koji je neovlašteno upravljao vozilom, oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju (osim u slučaju iz članka 23. stavka 1. točke 3. ZOOP-a - suputnik koji je dragovoljno ušao u vozilo kojim je uzrokovana šteta, a kojim je upravljao neovlašteni vozač, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata), dok je st. 2. propisano da se neovlaštenim vozačem smatra osoba koja je u vrijeme štetnog događaja bez suglasnosti vlasnika upotrijebila vozilo, a nije kod njega zaposlena u vezi s pogonom motornog vozila, nije ni član njegovoga obiteljskog kućanstva, a niti joj je vlasnik vozilo predao u posjed.

14.2. U skladu s čl. 25. st. 3. ZOOP-a društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova.

14.3. U skladu s čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je st. 3. propisano da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

14.4. U skladu s čl. 1063. šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, dok u skladu s čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. U skladu s čl.1065 ako je vlasniku oduzeta opasna stvar na protupravan način, za štetu koja od nje potječe ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako vlasnik nije za to odgovoran.

14.5. U skladu s čl. 1069. st.1. ZOO za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik.

14.6. U skladu s čl. 1070. ZOO-a, st. 1. neovlašteni korisnik motornog vozila odgovara trećim osobama umjesto vlasnika i jednako kao vlasnik; st. 2. pored neovlaštenog korisnika i solidarno s njim odgovara i vlasnik motornog vozila, ako je svojom krivnjom ili krivnjom osoba koje su se trebale brinuti o vozilu, omogućio neovlašteno korištenje vozila te st. 3. neovlašteni korisnik je osoba koja u vrijeme štetnog događaja koristi motorno vozilo bez suglasnosti vlasnika, a nije kod njega zaposlena u vezi s pogonom motornog vozila, niti je član njegova obiteljskog kućanstva, niti joj je vlasnik vozilo predao u posjed.

14.7. U skladu s čl. 963. ZOO-a st. 1. isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

14.8. U skladu s čl. 181. st. 5. Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019 i 42/2020, dalje: ZSPC) sudionici prometne nesreće od trenutka nastanka nesreće do provođenja ispitivanja ne smiju uzimati alkoholna pića, opojne droge ni lijekove koji se ne smiju uzimati za vrijeme vožnje ili određeno vrijeme prije započinjanja vožnje.

15. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, sud nalazi da je 1. tuženik u skladu s čl. 1065. i čl. 1070. ZOO-a te čl. 25. ZOOP-a u vrijeme štetnog događaja imao svojstvo neovlaštenog korisnika motornog vozila, budući da u vrijeme štetnog događaja nije bio zaposlenik 2. tuženika, član kućanstva niti mu je predmetno vozilo bilo predano u posjed, već je u pizzeriju došao kao gost te je bez suglasnosti vlasnika i osoblja samovoljno uzeo ključ i predmetno vozilo.

15.1. Nadalje, činjenica da je 1. tuženik prethodno određeno vrijeme radio kod 2. tuženika nije od utjecaja na naprijed izneseni zaključak suda, budući da u vrijeme štetnog događaja više nije bio zaposlenik, niti mu je bilo povjereno predmetno vozilo. Naprotiv, utvrđeno je da je prethodno prestao raditi kod 2. tuženika nakon što je utvrđeno da konzumira alkohol i da nema odgovarajuću vozačku dozvolu, pače isto prisnažuje tvrdnjama 2. tuženika da nije imao odobrenje te da je vozilo uzeo samovlasno, povrh toga, sporne prigode se nesporno u ugostiteljskom objektu nalazio kao gost. Slijedom navedenog, ne postojia osnova za zaključak da je 1. tuženik imao prešutnu ili izričitu suglasnost za uporabu predmetnog vozila.

15.2. Slijedom naprijed iznesenog, u odnosu na odgovornost 2. tuženika odlučno pitanje je li isti svojim protupravnim ili nesavjesnim postupanjem omogućio 1. tuženiku da predmetno vozilo neovlašteno uzme i koristi, a u kojem pogledu sud nalazi da odgovornost 2. tuženika nije dokazana. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da se ključ dostavnog vozila držao s unutarnje strane šanka u pizzeriji, na mjestu na kojem se uobičajeno držao ključ predmetnog vozila. Dakle, ključ nije bio ostavljen u vozilu, na javnom mjestu niti na drugom mjestu koje bi po svojoj naravi bilo dostupno neograničenom broju i krugu osoba. Nalazio se unutar poslovnog prostora, na mjestu predviđenom za držanje ključa i kojem pristupa osoblje, te za koji dio ugostiteljskog objekta nije razumno očekivati da pristupaju treće osobe, osim zaposlenika.

15.3. Sama okolnost da je 1. tuženik, za kojeg je dokazano da se u sporno vrijeme nalazio u pizzeriji kao gost, u alkoholiziranom stanju, uspio doći do ključa ne znači da je 2. tuženik svojim postupanjem omogućio njegovo neovlašteno korištenje u smislu članka 1070. stavka 2. ZOO-a. Za takav zaključak bilo bi potrebno utvrditi postojanje konkretnog propusta 2. tuženika u čuvanju vozila, odnosno ključa, koji bi se mogao dovesti u uzročnu vezu s neovlaštenim korištenjem vozila. Ocjena je ovog suda da nije životno logično niti se očekuje da vlasnici ugostiteljskih objekata, a za koja mjesta nije neuobičajeno da gosti konzumiraju alkohol, predviđaju takvo ponašanje gostiju koje uključuje ulazak u prostor za osoblje i neovlašteno otuđenje ključeva i vozila, slijedom čega ovaj sud navode tužitelja da je 2. tuženik postupao s krajnjom nepažnjom ocjenjuje neosnovanima.

15.4. U dokaznom postupku ovaj sud nije utvrdio propust 2. tuženika, naprotiv, način držanja ključa, s unutarnje strane šanka, predstavljao bi uobičajen način čuvanja ključa dostavnog vozila u poslovnom prostoru.

15.5. Okolnost da je 1. tuženik prethodno na kratko vrijeme radio kod 2. tuženika ne dovodi do drugačijeg zaključka suda, jer je u vrijeme štetnog događaja taj radni odnos već bio okončan. Štoviše, prema utvrđenom činjeničnom stanju, 1. tuženik je prethodno upravo zbog činjenice da je konzumirao alkohol i da nije imao odgovarajuću vozačku dozvolu prestao raditi kod 2. tuženika. Stoga 2. tuženik nije imao razloga računati s time da će 1. tuženik, kao bivši zaposlenik i tadašnji gost, imati bilo kakvo pravo ili ovlaštenje koristiti dostavno vozilo.

15.6. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je predmetno vozilo 1. tuženik neovlašteno i samovoljno uzeo, a da nije dokazano da je 2. tuženik svojom krivnjom omogućio takvo korištenje, stoga se smislu članka 1065. i članka 1070. ZOO- a, odgovornost za štetu nastalu uporabom vozila u konkretnim okolnostima ne može staviti na teret 2. tuženiku samo na temelju njegova vlasništva nad vozilom, već je isključivo odgovoran 1. tuženik.

15.7. Nasuprot tome, u odnosu na 1. tuženika utvrđeno je da je upravo on bez suglasnosti vlasnika uzeo i koristio predmetno vozilo te njime prouzročio prometnu nezgodu. Time su ostvarene pretpostavke odgovornosti neovlaštenog korisnika iz članka 1070. stavka 1. i 3. ZOO-a, kao i neovlaštenog vozača iz članka 25. stavka 2. ZOOP-a.

15.8. Također, utvrđeno je da 1. tuženik u vrijeme štetnog događaja nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće kategorije te da je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola. Navedene okolnosti predstavljaju okolnosti zbog kojih osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u smislu članka 24. ZOOP-a, pri čemu gubitak prava iz osiguranja nema utjecaja na obvezu osiguratelja prema oštećenoj osobi, već osiguratelju daje pravo na regres prema osobi odgovornoj za štetu u zakonom propisanom opsegu.

15.9. Međutim, odlučno za regresnu odgovornost 1. tuženika u konkretnom slučaju nije samo činjenica vožnje bez odgovarajuće vozačke dozvole i pod utjecajem alkohola, već i činjenica da je isti predmetno vozilo koristio kao neovlašteni vozač, odnosno bez suglasnosti vlasnika.

15.10. Budući da je u postupku utvrđeno da je tužitelj oštećenoj osobi isplatio naknadu štete u vezi s predmetnim štetnim događajem, na tužitelja su, sukladno članku 963. ZOO-a, prešla prava prema osobi odgovornoj za štetu, do visine izvršene isplate. Budući da je 1. tuženik neovlaštenim korištenjem predmetnog vozila prouzročio štetni događaj, a pritom je upravljao vozilom bez odgovarajuće vozačke dozvole i pod utjecajem alkohola, pravno je utemeljen regresni zahtjev tužitelja u opsegu utvrđenom člankom 25. ZOOP-a.

15.11. U odnosu na navode tužitelja da je 2. tuženik postupao s krajnjom nepažnjom uz obrazloženje da motor predstavlja opasnu stvar, za istaknuti je se opasnost koja proizlazi iz motornog vozila ostvaruje njegovim korištenjem u prometu, a upravo je do takvog korištenja u konkretnom slučaju došlo neovlaštenim postupanjem 1. tuženika, koji je kao neovlašteni vozač bez dopuštenja uzeo ključ i pokrenuo vozilo. Također, uzevši u obzir činjenicu da motocikl može predstavljati izvor povećane opasnosti sud ocjenjuje da ponašanje 2. tuženika ne upućuje na to da je svojom krivnjom ili krivnjom osoba koje su se trebale brinuti o vozilu, omogućio neovlašteno korištenje vozila, baš zato što je u konkretnom slučaju vozilo bilo parkirano, a ključ se nalazio na strani šanka namijenjenoj osoblju, izvan uobičajenog dosega gostiju. Stoga sama činjenica da motorno vozilo u pokretu predstavlja opasnu stvar nije dovoljna za zaključak da je 2. tuženik svojom krajnjom nepažnjom omogućio njegovo neovlašteno korištenje.

15.12. U odnosu na navode 1. tuženika kojima je osporio da je u vrijeme prometne nezgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, navodeći da je alkohol konzumirao nakon prometne nezgode, ističe se čl. 181. stavku 5. ZSPC-a, u skladu s kojim sudionici prometne nesreće do provođenja ispitivanja ne smiju uzimati alkoholna pića. Stoga se 1. tuženik ne može s uspjehom pozivati na navodnu konzumaciju alkohola nakon prometne nezgode kao okolnost kojom bi osporio rezultat provedenog ispitivanja alkoholiziranosti. Isto tako, za istaknuti je da su takvi navodi 1. tuženika u suprotnosti sa navedenim na zapisniku kod policije na dan prometne nezgode, gdje je izričito priznao da je popio 2 piva od 0,5L, jednako kao i u suprotnosti sa iskazima obiju svjedokinja da je predmetnog dana 1. tuženik već došao u pizzeriju pod utjecajem alkohola te da je pio pivo, slijedom čega su njegovi navodi ocijenjeni kao paušalni, nevjerodostojni, te neosnovani.

15.13. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da je tužbeni zahtjev prema 1. tuženiku osnovan, dok je u odnosu na 2. tuženika neosnovan. U odnosu na 1. tuženika odgovornost proizlazi iz njegova svojstva neovlaštenog korisnika i neovlaštenog vozača koji je prouzročio štetu, dok u odnosu na 2. tuženika nije dokazana posebna pretpostavka iz članka 1070. stavka 2. ZOO-a, odnosno njegova krivnja kojom bi omogućio neovlašteno korištenje vozila. Stoga je tužbeni zahtjev prema 2. tuženiku valjalo odbiti kao neosnovan.

16. Odredba o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate tekuće od dospijeća. U konkretnom slučaju riječ je o regresnom zahtjevu osiguratelja, pri čemu tužitelj svoje potraživanje temelji na isplati izvršenoj 4.6.2020. oštećeniku. Takva isplata ima za posljedicu prijelaz prava na tužitelja u skladu s čl. 963. ZOO-a, te ujedno predstavlja i samostalnu novčanu tražbinu prema tuženiku. Slijedom toga, pravilno je tužitelj postavio tužbeni zahtjev zatraživši zateznu kamatu na glavnicu na način da iste teče od dana kada je tužitelj izvršio isplatu. Naime, u trenutku kada tužitelj izvrši isplatu osigurnine, on u tom dijelu stupa u prava oštećenika prema odgovornoj osobi, čime nastaje njegova regresna tražbina, a dužnik dolazi u zakašnjenje ako tu obvezu ne ispuni bez odgode nakon njezina nastanka. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod I. izreke ove presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., 155. i 164. ZPP-a.

17.1. Tužitelju je u skladu s člankom 154. stavka 1., 155. i 164. ZPP -a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 4.013,84 eura, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14.-ispravak, 107/15. i 37/22., odnosno „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa), obistinio trošak za sastav tužbe u vrijednosti 100 bodova u skladu s Tbr. 7. stavku 1., za pristup ročištima 18.5.2025. i 24.6.2026. u vrijednosti po 100 bodova u skladu s Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za pristup ročištu 13.2.2024. u vrijednosti po 50 bodova u skladu s Tbr. 9. toč. 2., te za pristup ročištu i 19.2.2025. i 19.5.2026. u vrijednosti po 25 bodova u skladu s Tbr. 9. toč. 5. odnosno ukupno 400 bodova ili u novcu (1 bod je 2 eur po Tbr. 54. Tarife) ukupno 800,00 eura plus 25% pdv iznosi 1000,00 eura. Također, obistinjen mu je i trošak sudske pristojbe u iznosu od 43,30 eura, što sveukupno iznosi 1.043,30 na ime parničnog troška tužitelja.

17.2. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za zastupanje na ročištima 13. 2. 2024., 19. 2. 2025. i 19 .5. 2026. u visini od 100 bodova, usvojen je djelomično budući da je za pristup ročištu 13. 2. 2024. i 19. 2. 2025. primijenjena Tbr. 9. toč. 2. Tarife, dok je za pristup ročištu 19.5.2026. primijenjena Tbr. 9. toč. 5. Tarife.

17.3. Tužitelju nisu priznati ni troškovi za sastav žalbe u potraživanom iznosu od 250,00 eura plus PDV i prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 200 eura plus pdv, izjavljene protiv odluka kojima je odlučeno o mjesnoj nadležnosti, jednako kao i pristojbe na iste (izdatak r.br. 3. i 4. troškovnika tužitelja), budući da, prema ocjeni ovog suda, isti nisu bili potrebni za svrhovito vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a, i to stoga jer je tužitelj parnicu pokrenuo pred Općinskim sudom u Splitu, unatoč tome što oba tuženika imaju prebivalište na području [adresa], te je i mjesto nastanka štetnog događaja na području [adresa]. Dakle, već prema okolnostima poznatim tužitelju u trenutku podnošenja tužbe, za vođenje predmetne parnice nije postojala potreba obraćanja sudu u Splitu, već je tužba mogla i trebala biti podnesena pred mjesno nadležnim sudom u [adresa], a nakon što je odluka o mjesnoj nenadležnosti donesena, tužitelj je podnošenjem žalbe, a potom i prijedloga za dopuštenje revizije, nastojao osporiti pitanje mjesne nadležnosti, premda su okolnosti odlučne za određivanje mjesne nadležnosti, odnosno prebivalište oba tuženika i mjesto nastanka štetnog događaja, bile vezane uz područje [adresa]. Stoga navedene procesne radnje, kojima je tužitelj nastojao zadržati postupak pred sudom u Splitu, nisu bile objektivno potrebne za ostvarenje njegovog tužbenog zahtjeva, već su predstavljale troškove nastale u vezi s njegovim izborom mjesno nenadležnog suda. Slijedom navedenog, navedeni troškovi nisu priznati kao potrebni troškovi parnice u smislu članka 155. ZPP-a te je odlučeno kao pod III. izreke ove presude.

17.4. Naposlijetku, u skladu s čl. 164. ZPP-a sud nije obistinio izdatak tužitelja pod r.br. 2. troškovnika tužitelja u iznosu od 43,00 eura budući da je isti postavljen neodređeno kao ''ostalo'', slijedom čega iz troškovnika, jednako kao ni pregledom spisa predmeta, ne proizlazi na što bi se potraživani trošak odnosio.

17.5. Tužitelju je na zahtjev dosuđena zatezna kamata na parnični trošak u skladu s čl. 151. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je presuđeno kao pod točkom II. izreke ove presude, dok je odbijen u preostalom dijelu zahtjeva kojim traži da mu 1. tuženik plati zateznu zakonsku kamatu za razdoblje od zaključenja glavne rasprave (24. lipnja 2026.) pa do donošenja ove presude.

17.6. Tuženiku ŽS je u skladu s člankom 154. stavka 1., 155. i 164. ZPP -a, u skladu s troškovnikom 2. tuženika popisanom na zapisnik kod suda 24. lipnja 2026., obistinio trošak za sastav odgovora na tužbu u vrijednosti 100 bodova u skladu s Tbr. 7. stavku 1., za pristup ročištima 18.5.2025. i 24.6.2026. u vrijednosti po 100 bodova u skladu s Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za pristup ročištu 13.2.2024. u vrijednosti po 50 bodova u skladu s Tbr. 9. toč. 2, te za pristup ročištu 19.2.2025. u vrijednosti od 25 bodova u skladu s Tbr. 9. toč. 5. Tarife odnosno ukupno 375 bodova ili u novcu 750 eura (1 bod je 2 eur po Tbr. 54. Tarife) plus 25% pdv iznosi ukupno 937,50 eura.

17.7. Zahtjev 2. tuženika za naknadu troška za zastupanje na ročištu 13.2.2024. u iznosu od 200,00 eura te na ročištu 19.2.2025. u iznosu 100,00 eura oboje + 25% pdv usvojen je djelomično, budući da je za pristup ročištu 13.2.2024. primijenjen Tbr. 9. toč. 2, a za pristup ročištu 19.2.2025. Tbr. 9. toč. 5. Tarife.

17.8. Tuženiku u skladu s čl. 155. ZPP-a, nije priznat putni trošak za ročište 13. veljače 2024. u Splitu, kao ni trošak goriva, u ukupno potraživanom iznosu 220,00 eura i to stoga što je isti mogao angažirati odvjetnika sa područja sjedišta Općinskog suda u Splitu, a o čemu postoji brojna sudska praksa, te je odlučeno kao pod IV. izreke ove presude. Odvjetnik, svakako, ima pravo naplatiti putni trošak od svoje stranke ako je tako ugovoreno, ali ga sud neće dosuditi na teret protivne stranke, budući da istog ne smatra nužnim i potrebnim za vođenje ovog postupka.

Šibenik, 26. kolovoza 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- u skladu sa zapisnikom o objavi odluke