REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: 172 Kmp-19/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji za mladež Antoniji Miočić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Lerge Smokrović, u kaznenom postupku protiv optuženog mlađeg punoljetnika KB zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 136/25., dalje u tekstu: KZ) u vezi s člankom 24. KZ-a i dr., povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj: KOmp-DO-20/2026 od 28. srpnja 2026., nakon održane javne rasprave zaključene 25. kolovoza 2026. u odsutnosti optuženog mlađeg punoljetnika, u prisutnosti zamjenika općinske državne odvjetnice Mislava Marčića, oštećene VB, oštećenog ĐB, oštećene TB i braniteljice po službenoj dužnosti Ree Atelj, odvjetnice u [adresa], **.**.2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/526., dalje u tekstu: ZKP),
u t v r đ u j e s e
da je optuženi mlađi punoljetnik KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĐB i VB, rođen **.**.2006. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, sa završenom osnovnom školom, bez imovine, neoženjen, bez djece, bez čina i bez odlikovanja, neosuđivan, koji se nalazi u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu,
u n e u b r o j i v o m s t a n j u
u periodu od početka 2026. do početka srpnja 2026., u Posedarju, na adresi [adresa], u obiteljskoj kući u kojoj živi zajedno sa svojim ocem žrtvom ĐB, koji je slijep i invalid Domovinskog rata, u stanju ispodprosječnih intelektualnih sposobnosti na razini lake duševne zaostalosti, pervazivnog poremećaja u razvoju i organskog sumanutog poremećaja zbog čega nije mogao upravljati svojom voljom, niti shvatiti značenje svog postupanja protivno odredbama članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ br. 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), iako svjestan da takvim svojim ponašanjem utječe na psihički status svog oca, pa pristajući na to, svog oca učestalo fizički napadao i udarao, a koje njegovo ponašanje je eskaliralo dana 3. srpnja 2026., oko 11,30 sati kada je s ciljem da uplaši svog oca ĐB, svoju majku VB i svoju sestru TB istima povišenim tonom rekao da će ih ubiti, da će doći do tragedije, čime je kod žrtava ĐB, VB i TB prouzročio osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život te je žrtvu ĐB opisanim ponašanjem doveo u ponižavajući položaj,
dakle, u neubrojivom stanju, grubo kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time člana obitelji doveo u ponižavajući položaj te izazvao osjećaj straha za njegovu sigurnost, a time nije počinjeno teže kazneno djelo te u neubrojivom stanju drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskim osobama i prema većem broju ljudi,
čime je počinio u stjecaju dva protupravna djela i to protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 136/25., dalje u tekstu: KZ) i protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ -a, kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ-a, sve uz primjenu članka 51. KZ-a i uz primjenu članka 24. KZ-a.
II. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP-a i članka 51. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14., dalje u tekstu: ZZODS) optuženom KB
o d r e đ u j e s e
PRISILNI SMJEŠTAJ NEUBROJIVE OSOBE U PSIHIJATRIJSKU USTANOVU
u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
III. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci te nagrada braniteljice po službenoj dužnosti padaju na teret proračunskih sredstava, a o visini kojih troškova će sud odlučiti posebnim rješenjem sukladno članku 148. stavku 4. ZKP- a, ako budu postavljeni.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnicu broj: Komp -DO- 20/2026 od 28. srpnja 2026. protiv optuženog mlađeg punoljetnika KB zbog počinjenja u stjecaju dva protupravna djela i to protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ-a i protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ- a, kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ-a, sve uz primjenu članka 51. KZ-a i uz primjenu članka 24. KZ-a. U optužnici je postavljen zahtjev da sud nakon rasprave utvrdi da je okrivljeni mlađi punoljetnik počinio protupravna djela u stanju neubrojivosti i da mu se na temelju članka 550. stavka 1. ZKP -a odredi prisilni smještaj prema odredbama ZZODS-a.
2. Sukladno odredbi članka 552. stavka 2. ZKP-a, prije početka rasprave, stalni sudski vještak psihijatrijske struke dr. Denis Sabljar proveo je ispitivanje optuženog mlađeg punoljetnika putem video veze sa Zatvorskom bolnicom u Zagrebu u kojoj je optuženi mlađi punoljetnik smješten, a radi utvrđivanja je li raspravno sposoban.
2.1. U odnosu na raspravnu sposobnost, stalni sudski vještak je iskazao kako optuženi mlađi punoljetnik nije raspravno sposoban i da se radi o trajnoj raspravnoj nesposobnosti. Naime, isti da nije sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka niti razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice, kao da nije sposoban pratiti tijek rasprave, odgovarati na pitanja niti se savjetovati s braniteljicom i davati joj upute.
3. S obzirom na takav iskaz vještaka, sud je raspravu proveo na temelju članka 552. stavka 2. ZKP-a u odsutnosti optuženog mlađeg punoljetnika, pri čemu se na temelju članka 552. stavka 4. ZKP-a smatra da isti poriče osnovanost optužbe, dok se na temelju članka 552. stavka 3. ZKP-a braniteljica po službenoj dužnosti očitovala da optuženi mlađi punoljetnik nije počinio protupravna djela koja mu se stavljaju na teret optužnicu. Optuženi mlađi punoljetnik zbog raspravne nesposobnosti obranu nije iznosio niti u prethodnom postupku.
4. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zadar (l.s. 9-10, 18-30) te liječničku dokumentacija za KB (l.s. 36), dok je preslušan DVD medij sa snimkom dojave žrtve ĐB od 3. srpnja 2026. (l.s. 100). Pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Denisa Sabljara (l.s. 45-51), koji je uz to i neposredno ispitan na raspravi. Uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedokinje OB (l.s. 87-88), svjedoka ČB (l.s.103) te svjedoka CB (l.s. 104 - 105). Također su pročitani zapisnici o ispitivanju svjedoka žrtve ĆB (l.s. 93), svjedokinje žrtve VB (l.s. 94), svjedokinje žrtve TB (l.s.95), svjedokinje MB (l.s. 96) te svjedoka AB (l.s. 97), a koji svjedoci su kao privilegirani koristili blagodat nesvjedočenja. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog mlađeg punoljetnika iz kojeg proizlazi da je neosuđivan.
5. U ovom kaznenom postupku, sukladno gore citiranim zakonskim odredbama smatra se da optuženik poriče osnovanost optužbe, a cijeneći kako se braniteljica po službenoj dužnosti očitovala da optuženi mlađi punoljetnik nije počinio protupravna djela koja mu se stavljaju na teret optužnicu, spornim se ukazuju sve odlučne činjenice, odnosno je li optuženi mlađi punoljetnik u neubrojivom stanju i u inkriminiranom vremenu i na mjestu počinio nasilje u obitelji na štetu oca, odnosno ozbiljno prijetio većem broju bliskih osoba.
6. Analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio dva protupravna djela i to protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ-a i protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ-a, sve u vezi s člankom 51. KZ-a. Sud je također utvrdio da su ispunjeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu optuženog mlađeg punoljetnika u trajanju od šest mjeseci, sukladno odredbi članka 51. stavka 1. ZZODS-a, a sve iz razloga kako slijedi u nastavku obrazloženja.
7. Prije svega se ističe da je sud je iz pročitane dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zadar (dalje u tekstu: Zavod) utvrdio da je Zavod postupao povodom e-maila TB, a iz kojeg proizlazi da se imenovana obratila sa zahtjevom za smještaj za brata – optuženog mlađeg punoljetnika KB u stanju potpune obiteljske i životne ugroženosti, s obzirom da njezin brat ima poremećaj iz spektra autizma i mentalna oštećenja IV stupnja i zbog svoje bolesti da manifestira ekstremnu fizičku i psihičku agresiju prema članovima obitelji, nanosi im ozljede, posebno prema ocu koji je slijepa osoba i nemoćan da se obrani, da je preko 20 puta bio hospitaliziran na odjelu psihijatrije Opće bolnice Zadar, da su prepušteni na milost i nemilost fizičkom nasilju bolesne osobe, zbog čega izražava bojazan da će ubiti roditelje, nju i sestru. Iz dokumentacije Zavoda proizlazi i da je sačinjena socijalna anamneza za optuženog mlađeg punoljetnika i to u lipnju 2026. iz koje prije svega proizlazi da optuženi mlađi punoljetnik živi s majkom VB, ocem ĐB, kao i sestrama TB i MB u [adresa], a iz zaključaka iste proizlazi da obitelj više nije u stanju nositi se sa stanjem optuženika koji da je ovisan 24 sata o pomoći druge osobe te je iniciran postupak za lišenje njegove poslovne sposobnosti i imenovanja posebnog skrbnika.
7.1. Nadalje, iz pročitane liječničke dokumentacije za optuženog mlađeg punoljetnika koja datira još iz lipnja 2024., a zaključno do srpnja 2026., sud je utvrdio kako je optuženi mlađi punoljetnik u više navrata hospitaliziran na Odjelu za psihijatriju Opće bolnice Zadar (dalje u tekstu: OB Zadar) zbog heteroagresivnog i agresivnog ponašanja prema roditeljima i sestri. Naime, iz liječničke dokumentacije u vidu otpusnih pisama OB Zadar proizlazi da je optuženi mlađi punoljetnik bio hospitaliziran u više navrata tijekom 2024., a u 2026. godini od 17. do 26. siječnja, od 17. do 20. veljače, od 26. do 31. ožujka te od 17. do 22. travnja. Zajedničko svim ovih hospitalizacijama jest da iz anamnestičkih podataka proizlazi da bi optuženi mlađi punoljetnik bio doveden u pratnji Hitne medicinske pomoći i to zbog agresivnih ispada prema ukućanima, uključujući i to da bi tukao iste.
8. Sud je navedenu dokumentaciju cijenio istinitom i vjerodostojnom, pri čemu tijekom postupka nitko nije isticao primjedbe na pročitano, a u odnosu na sam sadržaj e-maila kojeg je poslala TB, sud u cijelosti prihvaća isti kao istinit, s obzirom da je navedeno u e-mailu potkrijepljeno i ostalim provedenim dokazima, uključujući i personalnim u vidu iskaza ispitanih svjedoka, a kao što je naglašeno, stranke na isto nisu niti imale primjedbi.
9. Nadalje, iz preslušane snimke dojave žrtve ĐB Policijskoj upravi zadarskoj od 3. srpnja 2026. proizlazi da je dojavitelj izrazito uznemirenog glasa u više navrata vičući molio za pomoć govoreći da ih KB koji ima autizam tuče već pola sata, da ih je prebio, da ne zna što će više. Sud je preslušanu snimku cijenio istinitom i da vjerodostojno prenosi dojavu oštećenika. Stranke nisu imale primjedbi na preslušano.
10. Iz iskaza svjedokinje OB proizlazi da je socijalna radnica pri Zavodu i to u Stručnoj cjelini za odrasle osobe, a u tretmanu kojeg Zavoda da se nalazi i optuženik. Nakon što je županijska služba Zavoda zaprimila e-mail TB u kojem se navodi da će se desiti tragedija, da je nazvala Rokovog oca ĐB koji joj je rekao da im KB prijeti da će ih ubiti i da će se dogoditi tragedija i to da se dogodilo 3. srpnja 2026. navečer i da je čak njegov brat AB, priskočio upomoć da ih obrani. Potom da je nazvala i TB koja da je potvrdila ono što joj je ĐB rekao, odnosno da je rekla kako se oni boje KB, da im je prijetio, da će se dogoditi tragedija. Svjedokinja je iskazala i kako joj je prilikom telefonskog razgovora ĐB zvučao jako uznemireno i da je imala dojam da se baš boji za vlastiti život, što da je kasnije ponovila i TB, time da je ĐB rekao da bi se manje bojao da vidi jer da bi se možda mogao obraniti od KB da vidi, ali budući da je slijep, da se osjeća bespomoćno.
11. U dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pročitani su i iskazi svjedoka ČB i CB, policijskih službenika, iz kojih suglasno proizlazi da su postupali 3. srpnja 2026. u obiteljskoj kući u [adresa] zbog dojave ĐB da ga KB, koji boluje od autizma, napada u rastrojenom stanju.
11.2. Iz iskaza svjedoka ČB uz navedeno proizlazi da je na mjestu događaja zatekao KB, njegovog oca ĐB i majku VB, a KB da je bio rastrojen, da je pričao nepovezano i da ga nisu mogli razumjeti, nije bio agresivan, ali je mijenjao raspoloženja i čas plakao, čas bi se smirio. Svjedok je iskazao da je to bio prvi put da se susreo s ovom obitelji, a nije primijetio da bi bili prestrašeni.
11.3. Međutim, iz iskaza svjedoka CB u odnosu na odlučne činjenice proizlazi da su se po dolasku na mjesto događaja njemu roditelji optuženog mlađeg punoljetnika žalili da više s njim ne mogu vladati, da su s njime mogli izaći na kraj dok je bio dijete, ali sada da je velik i snažan i da su tražili smještaj u specijaliziranu ustanovu, ali da dugo čekaju i da nema mjesta. Svjedok je opisao njihovo stanje te je iskazao da su bili uznemireni, uzbuđeni, uplašeni za njega. Svjedoku da je to bio treći put da je upućen na postupanje u obitelj KB.
12. Sud je iskaze svjedoka OB, ČB i CB cijenio istinitima i vjerodostojnima, jer su njihovi iskazi dosljedni, logični i uvjerljivi te podudarni s ostalim izvedenim dokazima, pa ih je sud prihvatio u cijelosti, dok se ističe da niti stranke nisu imale primjedbi na iste.
13. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Denisa Sabljara proizlazi da je optuženi mlađi punoljetnik tempore criminis bio neubrojiv uslijed ispodprosječnih intelektualnih sposobnosti na razini lake duševne zaostalosti, pervazivnog poremećaja u razvoju i organskog sumanutog poremećaja zbog čega nije mogao upravljati svojom voljom i postupcima, niti shvatit i značenje svog postupanja. Prema vještaku psihijatru postoji visok stupanj vjerojatnosti da bi okrivljenik mlađi punoljetnik mogao počiniti teže kazneno djelo, zbog čega mu je potrebno izreći mjeru psihijatrijskog liječenja u psihijatrijskoj bolnici.
13.1. Ispitan na raspravi stalni sudski vještak dr. Denis Sabljar iskazao je da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja te je dodatno iskazao da i dalje smatra da kod optuženog mlađeg punoljetnika postoji opasnost da u budućnosti počini teže kazneno djelo, kao i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi. Nije mu bilo poznato koju terapiju točno optuženi mlađi punoljetnik uzima, jer da mu on to nije znao reći, pri čemu je vještak iskazao kako je mišljenja da bi istu trebalo podesiti jer da je utvrdio da do danas (ispitivanje na raspravi 24. kolovoza 2026.) nije došlo do nekog poboljšanja uspoređujući njegovo stanje tijekom ispitivanja na ODO Zadar. Optuženi mlađi punoljetnik da ga se čak nije ni sjetio jer da ga je prije intervjua pitao sjeća li ga se i jesu li prije razgovarali.
14. Slijedom navedenog, na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nespornim utvrdio da je optuženi mlađi punoljetnik u razdoblju od početka 2026. do početka srpnja 2026. u obiteljskoj kući, protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u obiteljskoj kući učestalo fizički napadao i udarao oca, dok je 3. srpnja 2026. roditeljima i sestri, dakle većem broju osobama koje su mu uz to i bliske u smislu kaznenog zakonodavstva, uputio riječi prijetnje da će ih ubiti i da će doći do tragedije, pri čemu je kod njih izazvao osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život, a dodatno i oca doveo u ponižavajući položaj.
14.1. Naime, u odnosu na protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 179.a KZ-a, premda su oštećenici koristili blagodat nesvjedočenja u ovom postupku, iz liječničke dokumentacije za optuženika sud je utvrdio kako je od početka godine redovito bio hospitaliziran na Odjelu psihijatrije OB Zadar i to upravo zbog agresivnog ponašanja prema članovima obitelji, uključujući fizičke napade. Kada se navedeno dovede u vezu sa sadržajem e-maila koji je TB poslala, a u kojem navodi da ih optuženik svakodnevno fizički napada i nanosi im ozljede, pri čemu je upravo istaknula oca kao slijepu osobu koja je potpuno nemoćna da obrani sebe i njih, kao i s iskazom svjedokinje OB u dijelu da bi joj upravo oštećeni ĐB rekao da se osjeća bespomoćno jer je slijep, kao i da bi se manje bojao da vidi jer da bi se tada mogao obraniti od KB, za zaključiti je da je optuženi mlađi punoljetnik, u stanju u kojem nije mogao vladati svojom voljom niti upravljati postupcima, prema svom ocu počinio nasilje u obitelji na način kako mu se to stavlja na teret, odnosno učestalo ga u obiteljskoj kući fizički napadao.
14.2. Upravo s obzirom na liječničku dokumentaciju, odnosno okolnost da su hospitalizacije optuženika i agresivno ponašanje prema članovima obitelji, uključujući ocu, postale učestale od početka 2026. godine, sud je činjenični opis djela u pogledu vremena počinjenja djela uskladio s utvrđenim. Naime, u nedostatku dokaza da bi nasilje prema ocu trajalo već od rujna 2025., sud je činjenični opis djela izmijenio te utvrdio da je optuženik nasilje u obitelji počinio u vremenu od početka 2026., upravo na temelju liječničke dokumentacije iz koje je razvidno da su agresivno ponašanje i fizički napadi postali učestali od početka 2026. pri čemu i iz e-maila oštećene TB od 6. srpnja 2026. proizlazi da bi optuženik u proteklih pet mjeseci bio hospitaliziran preko dvadeset puta, što s obzirom na vrijeme pisanja e -maila također odgovara vremenu od početka 2026., dok dokaza o nasilju prema ocu u vidu fizičkih napada za ranije vrijeme u spisu predmeta nema.
14.3. U odnosu na protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ-a, da bi optuženi mlađi punoljetnik prijetio većem broju osoba i to bliskih osoba, sud je nesporno utvrdio iz iskaza svjedokinje OB te snimke dojave ĐB. Naime, iz potresne snimke koju je sud preslušao proizlazi da je ovaj oštećenik zatražio pomoć, pri čemu je istaknuo da ih optužen mlađi punoljetnik tuče i da ih je prebio te da ne znaju što će više, dok je svjedokinja OB jasno i dosljedno iskazivala o svojim saznanjima pri čemu je iz njezina iskaza razvidno da joj je oštećeni ĐB u telefonskom razgovoru kazao da im KB prijeti i da će ih ubiti te da će se desiti tragedija, dakle upravo riječi koje se optuženom mlađem punoljetniku i stavljaju na teret, a iz njezinog iskaza proizlazi i da joj je rekao da se to desilo 3. srpnja 2026., a što joj je nakon razgovora sa ĐB potvrdila i TB, koja joj je dodatno rekla i da se KB boje. S obzirom da su izgovorene riječi objektivno podobne da kod osoba kojima su upućene izazovu strah za vlastiti život, a odnosile su se na tri osobe, odnosno veći broj osoba, za zaključit je kako su se u postupanju optuženog mlađeg punoljetnika ostvarila bitna obilježja i protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ-a.
15. Slijedom navedenog, u konkretnom predmetu je nedvojbeno utvrđeno da bi optuženi mlađi punoljetnik u neubrojivom stanju teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njegovu sigurnosti i doveo ga u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže djelo, kao i da je u neubrojivom stanju drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, pri čemu je djelo počinio prema bliskim osobama i većem broju ljudi.
15.1. U odnosu na subjektivne elemente protupravnih djela, s obzirom da je optuženik u vrijeme počinjenja istih bio u neubrojivom stanju, isključena je njegova krivnja za protupravno postupanje te mu se ne može izreći kazna, sve sukladno članku 24. KZ - a, već je prema njemu primijenjen Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Naime, upravo cijeneći rezultate provedenog vještačenja psihijatrijskim pregledom optuženog mlađeg punoljetnika na temelju kojeg je sud utvrdio da je isti postupao u neubrojivom stanju, a cijeneći i da iz mišljenja vještaka proizlazi da kod njega postoji opasnost da u budućnosti počini teže kazneno djelo, kao i da je predloženo određivanje liječenje od duševne bolesti u psihijatrijskoj ustanovi, sud je optuženom mlađem punoljetniku odredio prisilan smještaj u psihijatrijskoj ustanovi i to u trajanju od šest mjeseci, na temelju odredbe članka 554. stavka 1. ZKP-a u vezi s člankom 51. stavkom 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
16. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 554. stavak 1. ZKP -a po kojoj troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točaka 1. do 5. ZKP -a te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Zadar, 26. kolovoza 2026.
Sutkinja za mladež
Antonia Miočić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.
Dostavna naredba:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru na broj: Komp-DO-20/2026,
2. okrivljeni KB putem Zatvorske bolnice u Zagrebu,
3. braniteljica po službenoj dužnosti Rea Atelj, odvjetnica u Zadru,
4. oštećena VB,
5. oštećeni ĐB,
6. oštećena TB.