Poslovni broj: K-215/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Dubravki Đivanović, uz sudjelovanje Anđele Turuk kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužen ika PĆ po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pod brojem KO-DO-202/2024 od 26. kolovoza 2024. radi kaznenog djela iz članka 235. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11) u stjecaju sa kaznenim djelom iz čl. 139. st. 2. KZ/11, a sve u svezi sa čl. 51. KZ/11 nakon javne rasprave održane dana 30. lipnja 2026 i zaključene na ročištu dana 26. kolovoza 2026. i koje ročište je održano u prisutnosti državno odvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku NĆ, optuženika PĆ, oštećenika ŽĆ istog dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

1.

I. Temeljem odredbe čl. 544. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 - dalje: ZKP/08) kazneni nalog ovog suda poslovni broj K- 215/2024 od 30. rujna 2024. stavlja se izvan snage.

II. Optuženi: PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i VĆ rođene N, rođen **.**.1969. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektrotehničar, zaposlen, plaća u iznosu od 1000,00 eura, razveden, bez djece, sa završenom srednjom školom, vlasnik osobnog vozila marke Volkswagen Pasat, godina proizvodnje 2016.

K r i v  j e

što je dana 21. lipnja 2024. oko 07,10 sati u [adresa], ispred hotela Alfir, u nakani izazivanja osjećaja straha i prepasti, prišao ŽĆ koji je mobitelom snimao izvođenje građevinskih radova i udario ga po glavi, uslijed čega su ŽĆ ispale naočale i mobitel marke Samsung A32 na tlo, a nakon čega mu je rekao da će ga srediti i ubiti, što je sve kod ŽĆ izazvalo osjećaj straha i prepasti

dakle, drugome prijetio da će ga ubiti,

III. pa je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja, označeno i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11)

IV. Na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 optuženik PĆ se za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

V. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku PĆ se izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku kušnje od 2 (dvije) godine, od pravomoćnosti ove presude,

ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni ŽĆ se sa imovinsko pravnim zahtjevom u iznosu od 5.000,00 EUR (pettisuća eura) upućuje u parnicu.

VII. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 - dalje: ZKP/08) troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 iznosi 200,00 eura padaju na teret optuženog PĆ koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64 IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj primatelja 6084-3847-21524 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-215/2024), te dokaz o uplati dostaviti ovome sudu.

VIII. Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 - dalje: ZKP/08)

Optuženik: PĆ (s podacima kao gore)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi dana 21. lipnja 2024. oko 07,10 sati u [adresa], ispred hotela Alfir, u nakani oštećenja, prišao ŽĆ koji je mobitelom snimao izvođenje građevinskih radova i uslijed udarca po glavi ŽĆ je ŽĆ ispao mobitel marke Samsung A32 na tlo i pri čemu je došlo do oštećenja ekrana mobitela, na koji način je oštećen za najmanje 100,00 eura,

dakle, drugome oštetio tuđu stvar,

IX. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, označeno i kažnjivo po čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj:

125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 u daljnjem tekstu:

KZ/11)

X. Na temelju čl. 158. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni ŽĆ se sa imovinsko pravnim zahtjevom u iznosu od 100,00 EUR (sto eura) upućuje u parnicu.

O b r a z l o ž e nj e

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod brojem KO-DO-202/2024 od 26. kolovoza 2024 protiv optuženika PĆ radi kaznenog djela iz čl. 235. st. 1, čl. 139. st. 2. KZ/11, a sve u svezi čl. 51. KZ/11 s prijedlogom za izdavanje kaznenog naloga.

2. Općinski sud u Dubrovniku prihvatio je zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, i presudom K-215/2024 od 30. rujna 2024. izdao kazneni nalog kojim je okrivljeni PĆ proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1 i čl. 139. st. 2. KZ/11, a sve u svezi čl. 51. KZ/11, te mu je za kazneno djelo iz čl. čl. 235. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, za kazneno djelo iz 139. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 2 (dvije) godine.

3. Okrivljenik je pravodobno podnio prigovor protiv kaznenog naloga te je optužnica dostavljena optužnom vijeću koje je rješenjima poslovni broj Kov-183/2024 od 25. listopada 2024. potvrdilo optužnicu.

4. Kako je optuženik pravodobno podnio prigovor protiv kaznenog naloga odlučeno je kao pod točkom 1. I. izreke i kazneni nalog ovog Suda poslovni broj K-215/2024 od 30. rujna 2024. je stavljen izvan snage.

5. Pozvan da se očituje o optužnici optuženik je izjavio da se ne smatra krivim.

6. U dokaznom postupku ispitani su svjedok oštećeni ŽĆ, svjedoci UĆ, AĆ, pročitani su i pregledani obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu ŽĆ Zavoda za hitnu medicinu DNŽ od 21. lipnja 2024., fotografija oštećenog mobitela, imovinskopravni zahtjev ŽĆ od 24. lipnja 2024., reproduciran je i pregledan DVD sa snimkom događaja.

7. Kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika.

8. Sukladno svom očitovanju o krivnji optuženik PĆ je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka. U svojoj obrani je naveo da je gospodin (rukom je pokazivao na oštećenika) svaki dan dolazio na gradilište, zvao inspekciju, komunalne redare, a on je zaposlenik hotela Alfir. Gospodin je (rukom je pokazivao na oštećenika) dolazio na privatno vlasništvo hotela Alfir, mjesto gdje su se odvijali radovi građevinski, gradnje stepenica prema moru i kako je gospodin dolazio on je radio svaki dan u hotelu i non stop ga gledao kako dolazi i ometao je sa slikavanjem i sa tim komunalnim redarima sa kojima je dolazio i gospodin je prijavljivao komunalnim redarima da dolaze pogledati što se radi, i on je istome rekao da se odmakne više od gradilišta. Nakon jedan ili dva puta što mu je rekao da se udalji, to mu nije rekao u jednom danu već u dva dana. Pošto je to njegovo ponašanje prevršilo svaku mjeru je istoga s gradilišta odgurao na cestu i pri tome je bilo naguravanja oko mobitela, on je istome govorio da prestane sa mobitelom, pri tom naguravanju mobitel nije puknuo i to je trajalo cca 2 do 3 minuta on je istome rekao da ide u pičku materinu i to je završetak priče. Iz gradilišta ga je izbacio na cestu i naguravanje je bilo na cesti i to se vidi iz snimke koja je pregledana na raspravi. On stoji iza te snimke i to nije sporno. To što je isti naveo u ambulanti i na hitnoj to njega ne interesira. Nije bilo nikakvih udaraca, možda je istoga nehotice uhvatio za kosu ali udaraca nikakvih nije bilo, naguravanja je bilo. Prije ovog događaja gospodin je otuđio reklamu hotela Alfir koja je bila na hotelu, hotel se u to vrijeme adaptirao. Gospodin mje njemu također govorio neke stvari koje neće sada govoriti na sudu a koje su brutalno ružne i on istoga nije prijavio zbog toga što je otuđio reklamu, prešli su preko toga. Na upit sutkinje naveo je da prilikom naguravanja prema mobitelu, isti je kliznuo iz ruke gospodina (rukom je pokazao na oštećenika) i pao je na pod i gospodin ga je uzeo, možda je on sudjelovao u tome da je mobitel pao na pod, a kako su se naguravali, možda je sudjelovao u tome padu mobitela na pod.

8.1. Pročitan je pregledan preslušan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika PĆ s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom pred policijskim službenicima (list spisa 9-14).

9. Svjedok oštećeni ŽĆ je iskazao da je bio napadnut dok je snimao radove koji su se izvodili nedaleko od njegove kuće i on je u vezi događaja davao iskaz u Policijskoj postaji u Korčuli te u cijelosti ostaje pri tom iskazu kojeg je dao u Policijskoj postaji u Korčuli. Obzirom da je svjedok iskazao da ostaje pri iskazu kojeg je dao u policiji pročitan je iskaz svjedoka ŽĆ dan na zapisniku o ispitivanju svjedoka u Policijskoj postaji Korčula 08. kolovoza 2024. kada je iskazao da kako je već ranije izjavio policijskom službenicima zbog izvođenja radova bagerom na renoviranju hotela "Alfir" i izgradnje plaže u vrijeme trajanja zabrane izvođenja građevinskih radova bio je primoran to prijaviti komunalnom redaru Općine Blato, međutim radnici poduzeća "Griža" iz [adresa] nisu prestali već su svakodnevno nastavili sa izvođenjem radova. Dana 21. lipnja 2024. oko 7,10 sati iz svoje kuće koja se nalazi u neposrednoj blizini začuo je da su radnici počeli izvoditi građevinske radove na području hotelske plaže koja je od njegove kuće udaljena otprilike 50 .ak metara. Izašao je iz kuće da se uvjeri o čemu se radi i po izlasku iz kuće vidio je PĆ koji je pokušavao s njim razgovarati, međutim on je šutio, pošao naprijed, te se uvjerio da se na plaži vrše građevinski radovi i vratio se kući kako bi uzeo mobilni telefon da snimi te radove. Po povratku i sa uključenim mobitelom u opciji snimanje videa vidio je PĆ kako iz ceste nadgleda radove i u trenutku dok je snimajući prilazio isti mu je prišao i vikao govoreći mu što ti imaš snimati, tko si ti te mu pokušao oduzeti mobilni telefon. Kako istome to nije dozvolio isti ga je udario po ruci i srušio na zemlju i uzeo mu telefon iz ruke koji je nakon što se pridigao uspio otrgnuti iz ruke. Međutim, isti je nastavio sa nasrtajima na njega i sa svojom lijevom rukom ga čvrsto zagrlio te je morao uložiti jako veliki napor da se istrgne. Nakon što se istrgnuo iz zagrljaja isti ga je udario otvorenim dlanom po zatiljku glave uslijed čega su mu ispale naočale i mobilni telefon na pod. Isti je nogom pokušao uništiti njegove naočale ali kako ih je on rukom zaštitio to nije uspio. Nakon toga isti ga je nekoliko puta pokušao udariti u rebra i u glavu ali on je to izbjegao i nije mu dozvolio da mu uzme telefon iz ruke. Kako nije uspio da mu uzme telefon uputio mu je prijetnju govoreći mu da će ga srediti i da će ga ubiti. Mora napomenuti da je tijekom ovog sukoba osjetio jak zadah alkohola kod PĆ. Prilikom ovog sukoba zadobio je i površinske ozljede odnosno oguljotine na podlaktici i laktu desne ruke . Odgovarajući na upit policijskog istražitelja da li je bilo svjedoka ovom događaju naveo je da su bili prisutni radnici koji su obavljali građevinske radove, ali su bili daleko i radio je bager te misli da to nisu mogli čuti ni vidjeti. I dalje je ustrašen za svoj život i misli da bi PĆ mogao svoju prijetnju ostvariti te ustraje u kaznenom progonu PĆ i postavlja imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 5000,00 eura.

Nakon što je pročitan njegov iskaz dan u Policijskoj postaji Korčula svjedok je naveo da je to njegov iskaz i ostaje pri tom iskazu kojeg je dao u Policijskoj postaji Korčula 08. kolovoza 2024., te je dodao da u momentu kada je on snimao bager nije radio ali su radnici lupali, a bager je radio danima i on je dolazio na gradilište svaki dan da vidi što se radi.

10. Svjedok UĆ je iskazao da mu je poznato zašto je pozvan na sud. Pretprošle godine, 2024. radio je oko 2 mjeseca, počeo je raditi u mjesecu travnju i radio je, ne zna točno do kojeg datuma u mjesecu lipnju u [adresa] za hotel, kojem se ne sjeća imena, vlasnik je TĆ i radio je poslove izgradnje stepenica od hotela do mora i hotelu rivu uz more. Gospodin (rukom je pokazao na oštećenika) je došao te je fotografirao po gradilištu, njih je fotografirao, smetao je. On je zamolio gospodina (rukom je pokazao na optuženika) ne zna mu sad ime, isti je vodio poslove za hotel na kojem su oni radili, da pomjeri čovjeka ( rukom je pokazao na oštećenika) da im ne smeta jer su žurili da završe radove. Tada se je zagužvalo, vidio je da je između istih došlo do međusobnog nesporazuma, držali su se za ruke, nešto vezano za mobitel, bilo je uzimanja mobitela i naguravanja, bilo je prepiranje a tuču ni je vidio niti je bilo, on je stajao tu na udaljenosti od cca 5 do 6 metara. On je došao gore do blizu istih jer je bila tu uzbrdica od mjesta gdje je on bio do ceste a gdje su isti bili i isti su se tu raspravili i razišli su se. Na upit zastupnice optužbe tko se je naguravao naveo je da nije vidio tko je koga gurnuo, držali su se za ruke. Na daljnji upit da li je čuo o čemu su govorili naveo je da je čuo da gospodin (rukom pokazuje na oštećenog) govori mobitel a gospodin (rukom pokazuje na optuženika) govori da se pomjeri sa gradilišta, da se makne. Na daljnji upit da li je tu bilo strojeva i da li su radili naveo je da je tu bio jedan stroj, mali bager a sada se ne sjeća da li je u to vrijeme sukoba između ova dva gospodina taj stroj i radio. Na daljnji upit što je on radio u trenutku sukoba naveo je da je on izvodio radove gradnje stepenica i rive i gospodin je došao slikati i smetati im. Tu su bili 2 mjeseca i nitko im nije od susjeda dolazio smetati a ovaj gospodin ne zna odakle je došao, njegova kuća je udaljena cca 300 metara od gradilišta, tamo daleko, on poznaje sve susjede u blizini gradilišta, tog gospodina nije nikada prije vidio i ne poznaje ga i stajao je 5 do 6 metara od njih, tu je kao što je rekao bila uzbrdica i on je došao gore na cestu i tu je bila prepirka između njih dvojice, naguravanje, tu tuču nije vidio i tuče nije bilo. Gospodin (rukom je pokazao na oštećenika) ponašao se agresivno, tu je došao i njima smetao, okrivljenik ga je opomenuo da se makne a isti se derao, on 40 godina radi po gradilištima i takav pristup nije do tada vidio. Na daljnji upit da li je oštećenik bio na nogama cijelo vrijeme naveo je da jest, na daljnji upit što je bilo sa mobitelom naveo je da zna da je bila rasprava oko mobitela i kad je gospodin (rukom je pokazao na oštećenika) otišao, pitao je okrivljenika što je bilo s mobitelom i isti mu je rekao da je mobitel pao i rekao mu je da ga je podigao i dao oštećeniku. Misli da je okrivljenik podigao mobitel i dao oštećeniku, njemu je trebalo pola minute da uz uzbrdicu dođe na cestu i vidio je da je bila prepirka oko mobitela, zna da je rekao okrivljeniku da kaže oštećenom da se pomjeri ali isti to nije htio i dalje je slikao i trenutno se ne sjeća da li je vidio da okrivljenik podiže mobitel ili mu je to okrivljenik rekao.

11. Svjedok AĆ je iskazao da mu je poznato zašto je pozvan na sud. Sa gospodinom UĆ radio je na gradilištu hotela Alfir u [adresa] i oni su "šalovali" stepenice na malim terasama koje se nalaze od hotela dolje prema moru. Najprije je hotel pa cesta te terase prema moru. Čuli su neku dreku gore na ulici i on je vidio da je gospodin optuženi gurnuo gospodina (rukom je pokazao na oštećenika). Smirilo se i oni su nastavili raditi dok nije došla policija i policija je njih pozvala da dođu na parking hotela, gore na cesti. Mjesto gdje su oni radili je bilo udaljeno cca 40-ak metara od ceste. Na upit zastupnice optužbe da li su sa udaljenosti gdje su se nalazili mogli čuti što govore optuženik i oštećenik naveo je da nisu. Dok im je policija tražila na uvid dokumente on je čuo da se gospodin (rukom pokazuje na oštećenika) žalio da mu je oštećen mobitel. Na daljnji upit gdje se nalazio gospodin UĆ u vrijeme naguravanja naveo je da misli da je bio blizu njega, otprilike 40-ak metara udaljeni od optuženika i gospodina (rukom pokazuje na oštećenika). Na daljnji upit da li je oštećenik u vrijeme tog događaja cijelo vrijeme bio na nogama naveo je da jest. Na daljnji upit u kakvim je odnosima sa optuženikom naveo je da optuženika poznaje iz viđenja, obojica su zaposlena u istoj tvrtki samo što on radi u hotelu na Lastovu a optuženik u hotelu na Korčuli. Optuženika je u dvije godine vidio možda dva puta. Na upit sutkinje naveo je da optuženi i gospodin (rukom je pokazao na oštećenika) se nisu spuštali na gradilište gdje su bili on i UĆ. Na daljnji upit naveo je da UĆ koliko se on sjeća nije za vrijeme događaja do dolaska policije išao na cestu, UĆ nije išao na cestu gdje se odvijao događaj a vezano za događaj. Možda je išao po materijal potreban im za gradilište. Na daljnji upit naveo je da s mjesta gdje su se oni nalazili vidjelo se mjesto događaja gdje su bili optuženi i gospodin (rukom je pokazao na oštećenika), on je, kada je podigao glavu, vidio da je optuženi gurnuo gospodina.

12. Nakon provedenog postupka, analizirajući obranu optuženika i sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, ovaj sud je našao dokazanim da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 kako je to navedeno u točki 1.I. izreke ove presude, dok nije našao dokazanim da bi počinio kazneno djelo iz čl. 235. st. 1.

U odnosu na osuđujući dio presude

13. Optuženik u svojoj obrani poriče učin inkriminiranog kaznenog djela pri tome navodeći da je on u naguravanju oštećenom ŽĆ rekao da ide u pičku materinu. Obranu optuženika sud je cijenio nevjerodostojnom i usmjerenoj ka oslobađanju od kazneno pravne odgovornosti i kao takvoj joj nije poklonio vjeru. Naime, sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka oštećenog ŽĆ koji je životno, detaljno, i okolnosno opisao tijek i dinamiku događaja pri tome decidirano navodeći riječi prijetnje koje mu je optuženik inkriminirane zgode uputio , pa nije bilo razloga sumnjati u njegovu vjerodostojnost, a tim više što isti zasigurno nema razloga neistinito teretiti optuženika i na taj način sebe izlagati kaznenom progonu.

14. U odnosu na vjerodostojnost iskaza ostalih svjedoka ispitanih u ovom postupku sud je ocjenjujući svaki iskaz zasebno i uspoređujući ih međusobno sa rezultatima provedenog postupka došao do slijedećih zaključaka:

14.1 Svjedok AĆ u svom iskazu navodi da su on i LĆ u inkriminirano vrijeme radili i nalazili se udaljeni od optuženika i oštećenika cca 40-ak metara, te odgovarajući na upit zastupnice optužbe decidirano navodi da nisu s mjesta gdje su se nalazili mogli čuti što optuženik i oštećenik govore. Dakle, iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da on i UĆ nemaju neposrednih saznanja o tome što je optuženik inkriminiran zgode govorio oštećenom. Iskazu ovog svjedoka, osim u dijelu da je oštećenik u vrijeme događaja cijelo vrijeme bio na nogama, sud je poklonio vjeru cijeneći ga uvjerljivim i istinitim tim više što u tom dijelu njegov iskaz potvrđuje svojim iskazom i svjedok, oštećeni ŽĆ. U odnosu na navode ovog svjedoka, a gdje je odgovarajući na upit zastupnice optužbe naveo da je oštećenik u vrijeme događaja cijelo vrijeme bio na nogama, za istaknuti je da ih sud nije cijenio vjerodostojnim jer su u suprotnosti sa navodima iskaza svjedoka oštećenog ŽĆ koji detaljno i uvjerljivo opisuje da se našao na tlu kao i način kako je do toga došlo i koji iskaz svjedoka ŽĆ je prihvaćen od strane suda istinitim.

14.2. U odnosu na iskaz svjedoka UĆ za istaknuti je da ovaj svjedok iako navodi da su u naguravanju i prepiranju sudjelovali i optuženik i oštećenik, u opisivanju događanja nastoji prikazati oštećenika u što negativnijem svjetlu, a optuženika u pozitivnom svjetlu. Nadalje iskaz ovog svjedoka obrane, osim što je u suprotnosti sa iskazom svjedoka oštećenog ŽĆ u suprotnosti je dijelom i sa iskazom svjedoka AĆ. Naime, UĆ u iskazu navodi da je čuo da oštećeni govori mobitel, a optuženik govori da se pomjeri sa gradilišta, da se makne, dok AĆ u svom iskazu decidirano navodi da sa udaljenosti gdje su se nalazili on I UĆ nisu mogli čuti što govore optuženik i oštećenik. Nadalje, UĆ navodi u svom iskazu da je stajao 5 do 6 metara od njih, da je tu bila uzbrdica i on je došao gore na cestu, dok AĆ navodi da su se nalazili otprilike 40-ak metara udaljeni od optuženika i oštećenika, da UĆ nije išao na cestu gdje se odvijao događaj a vezano za događaj, da je možda išao po materijal potreban im za gradilište. iskaz svjedoka UĆ sud stoga nije cijenio vjerodostojnim i kao takvom mu nije poklonio vjeru.

15. Za postojanje kaznenog djela prijetnje dovoljno je da se ponašanje počinitelja može objektivno obuhvatiti pojmom ozbiljne prijetnje, neovisno o tome je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti i bez obzira na to iz kojih se razloga prijeti i što se time želi postići. Kod prijetnje je bitno da je ona takva da je s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da u osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost, nesigurnost pod navedenim okolnostima. Po stavu ovog vijeća inkriminirane riječi, a koje se stavljaju na teret optuženiku da je s istim prijetio oštećenom ŽĆ same po sebi su podobne da se s istim počini kazneno djelo prijetnje na način kako se optuženika tereti predmetnom optužnicom.

16. Navedene prijetnje upućene od strane optuženika predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenom da će ga usmrtiti i objektivno su kod oštećenog mogle izazvati osobnu ugroženost, strah, uznemirenost i nesigurnost pod navedenim okolnostima.

17. Znači, zbog takvog ponašanja optuženika, oštećeni je doveden u stanje osobne nesigurnosti, a očito je da je optuženik upravo htio inkriminiranim radnjama zastrašiti istog i da je želio da on ove prijetnje shvati ozbiljno.

18. Dakle, sud je utvrdio da je optuženik postupio na način opisan u točki 1. II. izreke presude, pri čemu je kao odrasla osoba sa određenim životnim iskustvom bio svjestan zabranjenosti takvog ponašanja i takvo ponašanje htio kao svoje, pa je postupao s oblikom krivnje koji se u kaznenom pravu naziva izravna namjera.

19. Ubrojivost optuženika nije dovedena u pitanje.

20. Na taj način u radnji optuženika, opisanoj u izreci presude, ostvarena su sva bitna obilježja bića kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, pa ga je sud za isto proglasio krivim i osudio ovom presudom.

21. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne optuženiku sud smatra kako će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u konkretnom slučaju postići izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje 2 (dvije) godine, odnosno smatra kako će na optuženika PĆ bez izvršenja kazne dovoljno utjecati da se ubuduće kloni počinjenja kaznenih djela, da će se utjecati na sve ostale da se klone počinjenja kaznenih djela i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a optuženom će se omogućiti ponovo uključivanje u društvo. Pri izricanju kazne sud je optuženiku olakotnim okolnostima cijenio raniju neosuđivanost, a kako to proizlazi iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave za optuženika, dok posebno otegotnih okolnosti nije nađeno.

22. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećeni ŽĆ je sa imovinsko pravnim zahtjevom u iznosu od 5.000,00 EUR (pettisuća eura) upućen u parnicu budući u spisu nema podataka koji bi dali pouzdanu osnovu bilo za potpuno, bilo za djelomično presuđenje.

23. Na temelju čl. 148. st. 1 ZKP/08, s obzirom na to da je proglašen krivim u ovom postupku odlučeno je da troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 iznosi 200,00 eura padaju na teret optuženog PĆ koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je vodio računa o trajanju i složenost ovog postupka kao i imovinskim prilikama optuženika.

U odnosu na oslobađajući dio presude.

24. Optuženik poriče da bi inkriminirane zgode došlo do oštećenja mobitela ŽĆ. Obrana optuženika da nije došlo do oštećenja mobitela nije obeskrijepljena rezultatima provedenog dokaznog postupka. Naime, iz iskaza svjedoka oštećenog ŽĆ, a kojem iskazu je sud poklonio vjeru, ne proizlazi da bi ŽĆ inkriminirane zgode bio oštećen mobitel. Također, ni iz iskaza u ovom postupku ispitanih svjedoka UĆ i AĆ ne proizlazi da bi oni vidjeli da je inkriminirane zgode oštećen mobitel ŽĆ. U odnosu na fotografiju mobitela koju je optužba priložila uz optužnicu za istaknuti je da se radi o fotografiji ekrana mobitela na kojoj nije vidljivo o kojem mobitelu se radi, nije vidljivo vrijeme kada je fotografija nastala pa ista nije nedvojben dokaz da se radi o mobitelu koji bi bio oštećen na dan 21. lipnja 2024. oko 07,10 sati. ,

25. Sukladno čl. 3. st. 2. ZKP/08 odnosno načelu „in dubio pro reo“, sve činjenice koje se stavljaju na teret optuženiku moraju biti izvjesno utvrđene i dokazane, a ukoliko se pojavi sumnja u njihovo postojanje ima se smatrati da te činjenice ne postoje odnosno ukoliko se činjenice i okolnosti koje idu u prilog optuženiku ne mogu otkloniti s potpunom izvjesnošću ima se smatrati da takve činjenice postoje.

26. Kada se ima u vidu i odredba čl. 3. st. 2. ZKP/08, da je teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje optuženika na tužitelju, a prema st. 3. istog članka, sud je dužan svaku dvojbu oko postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena Kaznenog zakona, riješiti presudom na način koji je povoljniji za optuženika, a u ovom postupku sud nije utvrdio da je nedvojbeno i izvan svake razumne sumnje dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11

27. Stoga je sud, a u nedostatku dokaza da je optuženi počinio kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11 optuženika, temeljem odredbe čl. 453. t. 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe i odlučio kao pod točkom 2. VIII. Izreke presude

28. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 upućen je oštećeni ŽĆ da imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 100,00 EUR (sto eura) može ostvarivati u parnici.

Dubrovnik, 26. kolovoza 2026.

Sutkinja

Dubravka Đivanović

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog Suda za Županijski sud, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na KO-DO-202/2024

- optuženik PĆ

- oštećenik ŽĆ