Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-903/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun u izvanparničnom postupku predlagatelja NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv protustranke KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Goranka Herljević, odvjetnica u Zagrebu, radi pohrane oporuke, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. travnja 2026. broj R1-152/2025-9, (ispravno R2- 152/2025-9) dana 26. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. travnja 2026. broj R1-152/2025-9, (ispravno R2-152/2025-9) .

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog predlagatelja od 24. ožujka 2025. za pohranu vlastoručne oporuke KK od 23. lipnja 2008.

2. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je predlagatelj zatražio pohranu oporuke oporučiteljice KK od 23. lipnja 2008., da je oporučiteljica u podnesku od 6. listopada 2025. obavijestila sud da je oporuku opozvala i dostavila izjavu o opozivu oporuke, te da je na ročištu 6. listopada 2025. sud utvrdio da predlagatelj nema punomoć oporučiteljice za pohranu oporuke. Pozivom na čl. 167. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., u daljnjem tekstu: ZN) koji propisuje da bez obzira tko je oporuku sastavio oporuku na čuvanje predaje oporučitelj ili osoba koju je on za to opunomoćio, pa kako predlagatelj nema punomoć kojim bi ga oporučiteljica ovlastila na pohranu oporuke to je prijedlog odbio, ukazujući da je odlučivanje u ovom predmetu ograničeno samo na ispitivanje jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za pohranu oporuke, a ne i na pitanje valjanosti eventualnog opoziva oporuke.

3. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija predlagatelj ne navodeći zakonske žalbene razloge, te predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U bitnome tvrdi da je oporučiteljica u oporuci od 23. lipnja 2008. sadržajno navela: „Ova oporuka sastavljena je i potpisana dvadeset trećeg lipnja dvije tisuće i osme godine te je istu tog dana na moj izričiti zahtjev preuzeo na pohranu N“, pa smatra da su ispunjene pretpostavke za pohranu oporuke jer je isto izričito navedeno od strane oporučiteljice u samoj oporuci. Nadalje, ustraje u tvrdnji da je sud trebao ocijeniti valjanost „druge oporuke“, odnosno „ocijeniti jesu li obje oporuke za istovjetno darovanje“, a što je prvostupanjski sud propustio utvrditi i obrazložiti.

4. Protustranka nije podnijela odgovor na žalbu.

5. Žalba predlagatelja nije osnovana.

6. Ispitujući rješenje u okviru žalbenih navoda predlagatelja i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 175. st. 2. ZN, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje predlagatelj jer obrazloženje rješenja sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti prijedloga za pohranu oporuke.

7. Prvostupanjski sud nije bio dužan utvrđivati postoji li druga oporuka i da li je opoziv predmetne oporuke od 23. lipnja 2008. pravno valjan, odnosno da li se obje oporuke odnose na istu imovinu, kako pravilno navodi u obrazloženju rješenja, već je bio dužan samo utvrditi da li je predlagatelj ovlašten podnijeti oporuku na pohranu kod suda, pa s tim u vezi nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje predlagatelj.

8. Utvrđeno činjenično stanje i na njemu zasnovanu primjenu materijalnog prava kao pravilnim prihvaća i ovaj sud, te ista nije dovedena u sumnju žalbenim navodima predlagatelja.

9. Polazeći od čl. 167. st. 2. ZN koji propisuje da bez obzira tko je oporuku sastavio, osobe iz stavka 1. ovoga članka (sud ili javni bilježnik, a u inozemstvu hrvatskim državljanima konzularno, odnosno diplomatsko-konzularno predstavništvo Republike Hrvatske) ne smiju odbiti primitak oporuke na čuvanje, ako oporuku na čuvanje predaje oporučitelj ili osoba koju je on za to opunomoćio, te od st. 7. citirane zakonske odredbe koja propisuje da ako je oporuku na čuvanje predala osoba koju je oporučitelj za to opunomoćio, zapisniku će se priložiti ta punomoć, pored pravilnog utvrđenja da predlagatelj ne raspolaže s punomoći kojom ga je oporučiteljica KK ovlastila na pohranu oporuke od 23. lipnja 2008., prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio prijedlog neosnovanim.

10. Tvrdnje predlagatelja da je na pohranu oporuke ovlašten od oporučiteljice izjavom njezine volje u samoj oporuci od 23. lipnja 2008. nisu osnovane jer navedeno ne proizlazi iz sadržaja oporuke. Naime, iz sadržaja oporuke proizlazi da je oporuku na izričiti zahtjev oporučiteljice preuzeo predlagatelj na pohranu (da je drži kod sebe), a ne da je preda na pohranu kod suda ili javnog bilježnika (kako to tumači predlagatelj).

11. Kako žalbeni navodi predlagatelja nisu od utjecaja na zakonitost rješenja koje je doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava, to je ovaj sud odbio žalbu i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 175. st. 2. ZN potvrdio prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 26. kolovoza 2026.

Sutkinja

Sanja Bađun