Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1035/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Lani Putrić, u pravnoj stvari tužitelja IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćenik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-242/2026-4 od 30. ožujka 2026., dana 26. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se odluka o trošku sadržana pod stavkom II. izreke presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-242/2026-4 od 30. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Presuda zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P - 242/2026-4 od 30. ožujka 2026. u nepobijanom dijelu pod stavkom I. i III. izreke nije ispitivana u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe suđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 2402006 - 1031262160/51400607-5102095018, od 26. listopada 2004., sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koja u čl. 10. glasi:

''NAKNADA:

Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora."

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 454,64 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2026. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.“

2. Protiv prvostupanjske presude u pravovremenom roku žali se tuženik u dijelu pod stavkom II. izreke zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava te apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi ističe da se prilikom odmjeravanja troškova postupka sud vodio utvrđenom vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.400,00 EUR, a čime je primijenio viši tarifni razred. Iz predmetne tužbe razvidno je da tužiteljica postavlja deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva koje u naravi predstavlja prethodno pitanje za potencijalno potraživanje tužiteljice u iznosu naplaćene naknade u visini od 257,74 EUR. Slijedom navedenog, smatra da je vrijednost predmeta spora bila očito suviše visoko naznačena te se postavlja pitanje prava na naknadu troškova postupka. Ističe da je naznačeni iznos vrijednosti predmeta spora očigledno usmjeren na podizanje troškova postupka te da nije ni u kakvoj stvarnoj ili pravnoj vezi sa samim iznosom naplaćene naknade, te da kao takav predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja od strane tužitelja pa je slijedom navedenog, prvostupanjski sud bio dužan na temelju odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora prema visini naplaćene naknade od gore navedenih 257,74 EUR, a što je propustio učiniti. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu pod stavkom II. izreke ili podredno da istu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 339,05 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu pod stavkom II. izreke (odluci o troškovima postupka) povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijanog dijela presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, u vezi sa čl. 381. ZPP.

6. Neosnovano tuženik osporava odluku o parničnom trošku budući je ista pravilna i zakonita, kako po osnovu tako i po visini, ista je pravilno obrazložena, sadrži potrebne razloge, pravilno je utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi za rad troškova odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.).

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u tužbi vrijednost predmeta spora označio u iznosu od 1.400,00 EUR, koju vrijednost tuženik nije osporio u odgovoru na tužbu, a niti je dao odgovor na tužbu iako mu je uredno dostavljen poziv za podnošenje odgovora na tužbu i ostavljen rok od 30 dana za podnošenje odgovora na tužbu od dostave tužbe. Prema stanju spisa tužba je tuženiku uredno dostavljena 2. veljače 2026., na pripremno ročište održano 19. ožujka 2026. iako uredno pozvan tuženik nije pristupio, a presuda zbog ogluhe u ovom predmetu donesena je 30. ožujka 2026.

8. Dakle, na naznačeni iznos vrijednosti predmeta spora tuženik nije prigovorio, a niti je sud po službenoj dužnosti tako naznačenu vrijednost predmeta spora izmijenio svojim rješenjem, pri čemu se naznačena vrijednost predmeta spora može mijenjati samo na jedan od načina iz odredbe članka 40. ZPP (tako i Vrhovni sud u odluci Rev- 1306/2010-2 od 26. veljače 2013.).

9. Odredbom članka 40. stavak 1. ZPP propisano je: "Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota". Stavkom 2. istog članka propisano je: "U drugim slučajima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio." Stavkom 3. istog članka propisano je: "Ako je u slučaju iz stavka 2. ovog članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti, te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora."

10. Dakle, obzirom na sadržaj navedene odredbe prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno primijenio odredbe materijalnog prava kada je kao vrijednost spora uzeo iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, obzirom da je predmet spora deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe, a ne kako to tuženik stipulira potencijalni kondemnatorni zahtjev za isplatu naplaćene naknade koji bi posljedično bio relevantan za određivanje vrijednosti predmeta spora.

11. Također, treba naglasiti da je tuženik prigovorio vrijednosti predmeta spora tek u žalbi, osporavajući odluku o trošku, a u skladu sa odredbom čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice, a niti predlagati novi dokazi, a što upravo neosnovano čini tuženik svojim žalbenim navodima.

12. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 381. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

13. Tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova žalbe je odbijen kao neosnovan, jer isti nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s 154. st. 1. ZPP).

14. Prvostupanjska presuda zbog ogluhe u nepobijanom dijelu pod stavkom I. i III. izreke nije ispitivana u žalbenom postupku (čl. 365. st.1. ZPP).

U Varaždinu, 26. kolovoza 2026.

Sutkinja

Lana Putrić