Poslovni broj P-766/26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Renatu Caru, odvjetniku iz Crikvenice , protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3a OIB: 23057039320, zastupanog po pun iz OD Mačešić i partneri, odvjetnicima iz Rijeke, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun Marku Vukeliću, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, nakon održane glavne rasprave dana 23. srpnja 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika, umješača i punomoćnika umješača, dana 26. kolovoza 2026. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da u korist nekretnine zč. br. 2501/5, kuća od 32,8 čhv, dvor od 78,7 čhv ukupno 111,5 čhv, iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 9. suvlasnički dio: 146/1000 etažno vlasništvo (E-9), jednosobnog stana na prvom katu A 54 koji se sastoji od dnevnog boravka s blagovaonicom, sobe, kupaone, kuhinje i loggie ukupne korisne površine 43,72 m2, te pripadajućeg parkirnog mjesta u okućnici P4 površine 12,50 m2, u nacrtu označeno ružičastom bojom kao povlasnog dobra, na teret nekretnine zč. br. 2501/4, kuća od 33,4 čhv, dvor od 78,4 čhv, ukupno 111,8 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 4. suvlasnički dio 341/1000 etažno vlasništvo (E-4), dvosobnog stana na drugom katu C44 koji se sastoji od hodnika, dvije sobe, kupaone, kuhinje s blagovaonom, dnevnog boravka, balkona i loggie ukupne korisne površine od 92,64 m2, te pripadajućeg parkirnog mjesta u okućnici P3 površine 14 i P5 površine 12,50 m2 (u nacrtu označeno crvenom bojom) kao poslužnog dobra postoji pravo stvarne služnosti, pravo uporabe – korištenja pripadajućeg parkirnog mjesta P5 od 12,50 m2, kao pripatka opisanog stana što je tuženik i svakodobni vlasnik poslužne nekretnine dužan trpjeti, slijedom čega je tužiteljica ovlaštena zatražiti upis opisanog stečenog prava stvarne služnosti, prava uporabe – korištenja na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.388,27 EUR-a, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu mu zatraženih troškova postupka preko iznosa dosuđenog u točki II. izreke ove presude.

IV. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi umješaču HA, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR-a, u roku 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 01. lipnja 2021. godine, u bitnome, navodi da je vlasnica stana koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na zč.br. 2501/5, kuća od 32,8 čhv, dvor od 78,7 čhv, ukupno 111,5 čhv, iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 9. suvlasnički dio 146/1000 etažno vlasništvo E-9, jednosobni stan na I. katu A54 koji se sastoji od dnevnog boravka sa blagovaonicom, sobe, kupaone, kuhinje i loggie, ukupne površine 43,72 m2, te pripadajućeg parkirnog mjesta u okućnici P4, površine 12,50 m2, u nacrtu označeno ružičastom bojom. Da je tuženik vlasnik stana koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na zč.br. 2501/4, kuća od 33,4 čhv, dvor od 78,4 čhv, ukupno 111,8 čhv, iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 4. suvlasnički dio 341/1000 etažno vlasništvo E-4, dvosobni stan na II. katu C44, koji se sastoji od hodnika, dvije sobe, kupaone, kuhinje sa blagovaonom, dnevnog boravka, balkona i loggie, ukupne površine 92,64m2, te pripadajućeg parkirnog mjesta u okućnici P3, površine 14,00 m2 i P5 površine P-12,50 m2, u nacrtu označeno crvenom bojom. U korist stana u vlasništvu tužiteljice da postoji pravo stvarne služnosti uporabe parkirnog mjesta P5 koji je pripadak opisanog stana u vlasništvu tuženika, a koje pravo je tužiteljica stekla Ugovorom o uspostavi stvarne služnosti od dana 27. kolovoza 2020. godine sklopljenog između Renting d.o.o iz Zagreba, Ozaljska 33, kao ondašnjeg vlasnika stana sada u vlasništvu tuženika, te tužiteljice. Da ista nije upisala svoje pravo obzirom je vlasnik trgovačkog društva Renting EA otišao u inozemstvo i više se nije vratio u RH. Da se ona nalazi od dana sklapanja predmetnog Ugovora o uspostavi stvarne služnosti u posjedu parkirnog mjesta jer se njezino vozilo cijelo vrijeme nalazi parkirano na istome, a isto tako to pravo joj nitko nije osporavao niti ju je uznemiravao u istome. Preložila je da sud po provedenom dokaznom postupku donese odluku na način pobliže opisan u izreci ove odluke.

2. U svome odgovoru na tužbu tuženik navodi da su neosnovani navodi tužiteljice da je na temelju Ugovora o uspostavi stvarne služnosti zaključenog dana 27. kolovoza 2020. godine između Renting d.o.o. kao vlasnika poslužne nekretnine i GA, kao vlasnika povlasne nekretnine stekla stvarnu služnost pravo uporabe/korištenja parkirnog mjesta P5 kao pripatka poslužne nekretnine. Da stvarna služnost pravo uporabe/korištenja nije služnost sukladno kongentnim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa da kada bi pravo uporabe i bilo osnovano u korist tužiteljice, a što se izričito osporava, da bi se moglo raditi jedino o osobnoj služnosti. Nadalje, da nisu ispunjeni niti pretpostavke za uspostavu stvarne služnosti na temelju ugovora obzirom je predmetni ugovor ništetan, a kada bi isti bio valjan da je čl. 4 st. 2 istoga određeno da na temelju Ugovora niti jedna od stranaka nema pravo zabilježbe ili predbilježbe u zemljišnim knjigama, pa tako tužiteljica nema valjani pravni osnov za stjecanje služnosti. Također osporili su da bi tužiteljica stekla pravo služnosti dosjelošću jer se istome može steći samo stvarna služnost, a nije protekao niti rok od 20 godina potrebnih za dosjelost. Nadalje, osporio je da mu je moralo biti poznato postojanje Ugovora, a niti je bilo kakva služnost upisana u zemljišne knjige, a tuženik je stekao nekretninu u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci, posl.br. Ovr -4436/16 od 29. siječnja 2020. godine. Slijedom navedenog, predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, te obveže tužiteljicu na snašanje prouzročenog parničnog troška.

3. Dana 01. kolovoza 2025. godine zaprimljen je podnesak HA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem navodi da je u ovoj pravnoj stvari predmet spora utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti, pravo uporabe - korištenja parkirnog mjesta kao pripatka stana koji je u vlasništvu umješača na strani tuženika pa ima pravni interes da tuženik uspije u ovom postupku stoga predlaže da sud donese odluku kojom prihvaća njegovo sudjelovanje u konkretnom predmetu (čl. 206. i čl. 207. ZPP-a). Ovosudnim rješenjem na zapisniku od dana 23. srpnja 2026. godine prihvaćeno je sudjelovanje istoga kao umješača na strani tuženika.

4. Odlukom Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-3210/23-3, od dana 20. svibnja 2025. godine ukinuta je presuda ovoga suda poslovni broj P-552/21 od 07. ožujka 2023. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to u:

Ugovor o uspostavi stvarne služnosti (str 5 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str 7-9 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str 10-11 spisa), rješenje o dosudi posl. br.Ovr-4436/16 (str 24-26 spisa), a proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka GA. Tužiteljica je tijekom postupka predlagala da se izvede dokaz njezinim saslušanjem kao parnične stranke, te svjedoka OA, međutim isti iako uredno pozvani nisu pristupili na ročišta određena za dana 11. listopada 2022. godine, te 31. siječnja 2023. godine, pa sud predmetne dokaze nije izvodio, obzirom je stava da bi se istim nepotrebno otegnuo predmetni parnični postupak, a što bi bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka sukladno čl. 7 i 10 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP). Niti u ponovljenom postupku sud nije izvodio dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka OA upravo iz gore navedenih razloga, a isto tako nije izvodio dokaz niti saslušanjem svjedoka ZA obzirom je navedeni dokazni prijedlog stavljen nakon zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari, a tužiteljica nije ničim dokazala da predmetni dokaz bez svoje krivnje nije mogla iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe čl. 299. st. 2 ZPP-a.

6. Uvidom u Ugovor o uspostavi stvarne služnosti (list 5 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen između Renting d.o.o. iz Zagreba, Ozaljska 33, zastupanog po direktoru EA, kao vlasniku poslužne nekretnine, te tužiteljice i GA kao vlasnika povlasne nekretnine, u Zagrebu, dana 27. kolovoza 2010. godine. Čl. 1 je utvrđeno da je Renting d.o.o. iz Zagreba, Ozaljska 33, vlasnik stana C-44, sagrađenog na adresi u [adresa], te da istome pripadaju parkirna mjesta P3 od 14,00 m2 i P5 od 12,50 m2. Čl. 2 određeno je da je LA vlasnica 168/100 dijela nekretnine povezane s vlasništvom 4. etaže jednosobni stan na I. katu A 54 koji se sastoji od dnevnog boravka sa blagovaonicom, sobe, kupaone, kuhinje, loggie ukupne korisne površine 43,72 m2, te pripadajućeg parkirnog mjesta u okućnici P4, površine 12,50 m2, u nacrtu označeno ružičastom bojom, a koji stan je izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Strane Ugovora konstatiraju kako parkirno mjesto koje pripada stanu iz čl. 2 u naravi nije izvedeno , te se vlasnik odriče prigovora na isto. Člankom 3 predmetnog Ugovora određeno je da ugovorne strane radi činjenice da nekretnina opisana u čl. 2 Ugovora u vlasništvu LA, nema pripadajuće parkirno mjesto P4, su suglasne da se temeljem ovog Ugovora uspostavi pravo stvarne služnosti pravo uporabe –parkirnog mjesta P5 od 12,50 m2, iz čl. 1 Ugovora, a sve za korist svagdašnjeg vlasnika stana A 54 iz čl 2 i bez ikakve naknade. Nadalje, člankom 4 regulirano je i pravo trajnog korištenja prostora pokraj parkirnog mjesta P4, a koje pripada stanu B 43, u vlasništvu GA, u korist svagdašnjeg vlasnika opisanog stana, te na temelju ovog ugovora niti jedna od strana nema pravo zabilježbe, niti predbilježbe u zemljišnim knjigama.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (str 7 do 9 spisa) je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica stana koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na zč.br. 2501/5, kuća od 32,8 čhv, dvor od 78,7 čhv, ukupno 111,5 čhv, iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 9. suvlasnički dio 146/1000 etažno vlasništvo E-9, jednosobni stan na I. katu A54 koji se sastoji od dnevnog boravka sa blagovaonicom, sobe, kupaone, kuhinje i loggie, ukupne površine 43,72 m2, te pripadajućeg parkirnog mjesta u okućnici P4, površine 12,50 m2, u nacrtu označeno ružičastom bojom.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (str 10 do 11 spisa) je utvrđeno da je ovdje tuženik upisan kao vlasnik stana koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na zč.br. 2501/4, kuća od 33,4 čhv, dvor od 78,4 čhv, ukupno 111,8 čhv, iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 4. suvlasnički dio 341/1000 etažno vlasništvo E-4, dvosobni stan na II. katu C 44 koji se sastoji od hodnika, dvije sobe, kupaone, kuhinje sa blagovaonom, dnevnog boravka, balkona i loggie, ukupne površine 92,64m2, te pripadajućeg parkirnog mjesta u okućnici P3, površine 14,00 m2 i P5 površine 12,50 m2, u nacrtu označeno crvenom bojom.

9. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Rijeci, posl.br. Ovr-4436/16 od 29. siječnja 2020. godine (stanice 24-26 spisa) je utvrđeno da se istim tuženiku dosuđuje nekretnina- stan koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na zč.br. 2501/4, kuća od 33,4 čhv, dvor od 78,4 čhv, ukupno 111,8 čhv, iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 4. suvlasnički dio 341/1000 etažno vlasništvo E -4, dvosobni stan na II. katu C 44 koji se sastoji od hodnika, dvije sobe, kupaone, kuhinje sa blagovaonom, dnevnog boravka, balkona i loggie, ukupne površine 92,64m2, te pripadajućeg parkirnog mjesta u okućnici P3, površine 14,00 m2 i P5 površine 12,50 m2, u nacrtu označeno crvenom bojom, koje rješenje je postalo pravomoćno dana 18. veljače 2020. godine.

10. Saslušan kao svjedok GA, u svome iskazu navodi da je on vodio cijeli projekt, a njegova kćer, ovdje tužiteljica je vlasnica na papiru. Isto tako tuženik je cijelo vrijeme bio upoznat sa projektom obzirom je i sam kredit dizan kod tuženika. Stan koji je u vlasništvu njegove kćeri ima na papiru sukladno etažnom elaboratu jedno parkirno mjesto s time da ga u naravi na terenu nije bilo, a nema ga ni sad. Kako on nije htio ući u taj posao odnosno uzeti stan bez parkirnog mjesta dogovoreno je sa Rentingom, uz prisutstvo predstavnika banke, da se u korist stana u vlasništvu njegove kćeri osnuje služnost od stana koji se vodi pod brojem C44 koji je pak imao dva parkirna mjesta u naravi, pa je jedan od tih parkinga pripao stanu u vlasništvu tužiteljice. Banka je cijelo vrijeme bila upoznata sa svime time, da su prethodno htjeli da se etažni elaborat promjeni, međutim tada bi nastali dodatni troškovi što su oni htjeli izbjeći. Da njegova kćer normalno koristi parkirno mjesto i nitko joj pravo na korištenje nije osporavao niti joj sada osporava. Da su sklopili ugovor o osnivanju služnosti u Zagrebu koji nije bio ovjeren , ali je mislio da je isti upisan i proveden kroz zemljišne knjige. I tek kada je banka preuzela stan od Rentinga da je saznao da predmetni ugovor nije proveden. Da se tuženik od samog početka izgradnje predmetnog naselja uključio obzirom je Renting digao kredit kod banke i ona je cijeli proces nadgledala, a sve je napravljeno kako bi se mogle dobiti građevinska i uporabna dozvola i kako bi se etažiranje provelo kroz zemljišne knjige iako su cijelo vrijeme znali da u etažnom elaboratu isti postoji, a u naravi ga nema. Da su u Ugovoru koji prileži spisu na list 5 dogovorili i da jedan dodatni otprilike metar koji se nalazi uz predmetni parking da se pripoji stanu 43 ali za predmetni dio ne traže da se provede kroz knjige nego samo za ovaj konkretni parking. Da se u čl. 4 predmetnog ugovora navodi da na temelju ugovora niti jedna strana nema pravo zabilježbe ili predbilježbe u zemljišnim knjigama ta zabrana se odnosi na ovaj dio parkinga koji bi pripao stanu 43, a ne na ovaj parking koji je predmet ovog postupka, a stavili su to jer bi promjena elaborata bila jako komplicirana i obzirom nisu htjeli mijenjati isti zbog ovog prethodnog parkinga držao je da neće niti radi ovog dodatka nego su samo dodali taj dio. Da je predmetni ugovor sastavio odvjetnik od Rentinga koji je vodio cijeli taj projekt i koji je bio prisutan potpisivanju ugovora i oni su svi pročitali odredbe i složili se oko istih. Kada je banka preuzela predmetne nekretnine da je nazvao svog odvjetnika koji ga je savjetovao da kontaktira banku i onda je kontaktirao njihovu odvjetničku službu i tada su mu rekli da oni neće dozvoliti provedbu tog ugovora. Da predmetni ugovor nije ovjeren kod javnog bilježnika jer su mu referent banke i predstavnik Rentinga rekli da to nije potrebno a da on nije pravnik po struci. Da je parking predan od strane Rentinga bez naknade jer on ne bi kupio stan bez parkinga.

11.Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

12. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica jednosobnog stana u [adresa], na adresi [adresa], na I. katu A 54, ukupne površine 43,72 m2, a da je tuženik vlasnik dvosobnog stana koji se nalazi u zgradi u [adresa], na II. katu C-44, ukupne površine 92,64m2, te pripadajućeg parkirnog mjesta u okućnici P3, površine 14,00 m2 i P5 površine 12,50 m2, u nacrtu označeno crvenom bojom.

13. Među strankama je sporna valjanost Ugovora o uspostavi stvarne služnosti zaključenog dana 27. kolovoza 2020. godine, obzirom tuženik tvrdi da pravo korištenja nije služnost, niti stvarno pravo, a pravo uporabe nije stvarna služnost, pa je po njemu samim time predmetni ugovor ništetan, te nisu ispunjene pretpostavke za uspostavu stvarne služnosti na temelju ugovora, a kada bi isti bio valjan da je čl. 4. st. 2 istoga određeno je da niti jedna od stranaka nema pravo zabilježbe ili predbilježbe u zemljišnim knjigama, pa tako tužiteljica nema valjani pravni osnov za stjecanje služnosti. Također tuženik drži da tužiteljica nije stekla pravo služnosti dosjelošću jer se istome može steći samo stvarna služnost, a nije protekao niti rok od 20 godina potrebnih za dosjelost. Nadalje, osporio je da mu je moralo biti poznato postojanje Ugovora, obzirom služnost nije upisana u zemljišne knjige, a stekao je nekretninu u ovršnom postupku. Isto tako tuženik je u ponovljenom postupku istaknuo i prigovor pasivne legitimacije obzirom više nije vlasnik nekretnine i pripadajućeg parkirnog mjesta.

14. Prilikom donošenja odluke sud je cijenio okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom, pri čemu je poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno, tako i ostalim provedenim dokazima.

15. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedoka GA, kao životan i logičan, iako isti treba uzeti sa dozom rezerve obzirom se radi o ocu tužiteljice, međutim isti je iskazivao iscrpno i detaljno, u skladu sa ostalim izvedenim dokazima, a kako je i sam u iskazu naveo on je vodio cijeli projekt oko kupnje predmetne nekretnine, te je i jedna od stranka predmetnog Ugovora o uspostavi stvarne služnosti.

16. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika obzirom isti više nije vlasnik prijepornog parkirnog mjesta, sud je mišljenja da je predmetni prigovor tuženika neosnovan. Ovo stoga što prema članku 195. ZPP-a otuđenje stvari ili prava o kojem teče parnica ne sprječava dovršetak parnice među istim strankama. Odredbom čl. 1 st. 6 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 14/06, 146/08, 38/09, 159/09, 143/12, 152/14, 81/15; 94/17, nastavno ZV) je određeno što god je zakonom određeno za pravo vlasništva i vlasnike, vrijedi na odgovarajući način i za sva druga stvarna prava ako za njih nije što posebno određeno , niti što drugo proizlazi iz njihove pravne naravi. Odredbom čl. 186 ZV-a je određeno da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina) čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Člankom 188 st. 1 ZV-a određeno je da vlasnik povlasne i vlasnik poslužne nekretnine mogu osnivati stvarne služnosti bilo kojeg sadržaja koji je moguć i nije zabranjen. Stavkom 2 istog članka određeno je da sadržaj služnosti određuje vlasnik poslužne stvari svojom voljom ili u sporazumu sa stjecateljem pravnim poslom iz stavka 1 ovog članka. Odredbom st. 4 istog članka određeno je da pravni posao kojemu je cilj osnutak služnosti, osim što mora zadovoljavati opće pretpostavke za valjanost treba biti i u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina. Iz gore citiranih zakonski odredbi po mišljenju ovoga suda proizlazi da je Ugovor o uspostavi stvarne služnosti od dana 27. kolovoza 2010. godine valjan, jer su vlasnik povlasne i poslužne nekretnine ugovorili sadržaj koji je moguć i nije zabranjen, a radi se uporabi točno određenog parkirnog mjesta, a isto tako predmetni ugovor sastavljen je u pisanome obliku obzirom je poslužna stvar nekretnina. Iako je tuženik tijekom postupka upirao da se u konkretnoj stvari radi o osobnoj služnosti ovaj sud je mišljenja da se radi o stvarnoj služnosti a imajući u vidu odredbu čl. 175 st 2 ZV-a kojim je određeno da ako je svrha služnosti bolje i korisnije gospodarenje nekretninom služnost je stvarna, inače je osobna. Dakle, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica imala valjani pravni temelj za posjedovanje predmetnog parkirnog mjesta, da ista nije imala saznanja da predmetni ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama do stjecanja poslužne nekretnine od strane tuženika, kao i da joj pravo na posjed nitko nije osporavao, te se i danas nalazi u posjedu istoga. Nadalje, odredbom čl. 228 ZV-a određeno je da će se neposredno na temelju zakona pravo služnosti osnovati kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti. Nadalje, odredbom čl. 229 st. 1 određeno je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću ako je posjednik povlasne nekretnine istu pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Odredbom čl. 18 st.1 a ZV dana je definicija zakonitog posjeda kao posjeda u kojem posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja, a st. 2 istoga članka određeno je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, niti potajno, niti prijevarno niti zlouporabom povjerenja. St 3 istog članka dana je definicija poštenog posjeda u smislu da je pošteni posjednik onaj koji ga je stekao nije znao, niti obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati, da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Po mišljenju ovoga suda tužiteljica je izvan svake razumne dvojbe uspjela dokazati da je kvalificirani posjednik predmetnog parkirnog mjesta od 27. kolovoza 2010. godine, međutim imajući u vidu odredbu čl. 1 st. 6 ZV-a u dijelu koji navodi da što god je zakonom određeno za pravo vlasništva i vlasnike vrijedi na odgovarajući način i za sva druga stvarna prava ako za njih nije što posebno određeno, te odredbu čl. 228 ZV-a koja izričito propisuje stjecanje stvarne služnosti, to na konkretan slučaj valja primijeniti rok od 20 godina koji još nije potekao, pa tužiteljica nije dosjelošću stekla predmetno pravo stvarne služnosti. Nadalje, odredbom čl. 230 ZV-a određeno je i da pravo stvarnih služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se, niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona. Dakle, služnost stečena dosjelošću koja nije upisana u zemljišne knjige neće djelovati prema trećem stjecatelju koji je bio u dobroj vjeri i koji je svoje pravo upisao u zemljišne knjige, te će takav stjecatelj steći nekretninu bez prava stvarne služnosti. Kao pretpostavka pozivanja na načelo povjerenja u zemljišne knjige traži se dobra vjera stjecatelja vlasništva, tj. da neovisno o zemljišnoknjižnom stanju nije znao, niti je morao znati za postojanje služnosti. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ovdje tuženik svoje pravo vlasništva prijepora stekao 2020. godine u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci pod posl. br. Ovr-4436/2016, na temelju rješenja o dosudi posl. br. Ovr- 4436/2016 od 29. siječnja 2020. koje je postalo pravomoćno 18. veljače 2020.godine, da ugovor o Ugovor o uspostavi stvarne služnosti nije bio proveden kroz zemljišne knjige, te tuženik nije bio dužan istraživati izvanknjižno stanje (čl. 122. st. 3. ZV-a) pa nije znao niti mogao znati za postojanje spornog Ugovora i služnosti. Pa kada bi tužiteljica i stekla pravo predmetne služnosti dosjelošću, što po mišljenju ovoga suda iz gore navedenih razloga nije stekla, s obzirom da nije upisana u zemljišnim knjigama, takva služnost prestala bi u trenutku kada je tuženik stekao poslužnu nekretninu jer nije znao niti je morao znati za tu služnost. Imajući u vidu sve gore navedeno valjalo je odbiti tuženih zahtjev tužiteljice odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

17. Odluka o parničnim troškovima tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, dosuđeni iznos odnosi na trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 EUR-a, dok se u preostalom dijelu odnosi na trošak zastupanja tuženika u parnici po punomoćniku odvjetniku u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku je priznata jednokratna novčana nagrada u iznosu od 500,00 EUR-a za prvostupanjski postupak u parnicama radi služnosti sukladno Tbr. 7/2 i Tbr 50 Tarife. Zatim priznat mu je i trošak sastava žalbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 100,00 EUR-a, kao i jednokratna novčana nagrada u iznosu od 500,00 EUR-a za ponovljeni postupak u parnicama radi služnosti. Ukupni trošak zastupanja tuženika po punomoćniku iznosi 1.100,00 EUR- a, što uvećano za PDV po stopi od 25 % u iznosu od 275,00 EUR-a, ukupno iznosi 1.375,00 EUR-a, uvećano za trošak sudske pristojbe ukupno 1.388,27 EUR-a, te je odlučeno kao u točki II. ove presude.

18. Sukladno čl. 4 st. 2 Zakona o sudskim pristojbama za odgovor na tužbu obveza plaćanja pristojbe nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Slijedom navedenog, a kako je tijekom postupka utvrđeno da tuženik nije imao trošak sudskih pristojbi obzirom da predmetni postupak još nije pravomoćno okončan a i obzirom na uspjeh u sporu, obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu još nije ni nastala to je u tome dijelu valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom troškova i odlučiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.

19. Odluka o parničnim troškovima umješača temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, dosuđeni iznos odnosi na trošak zastupanja u parnici po punomoćniku odvjetniku u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Umješaču je priznata jednokratna novčana nagrada u iznosu od 500,00 EUR-a za prvostupanjski postupak u parnicama radi služnosti sukladno Tbr. 7/2 i Tbr 50 Tarife, uvećano za PDV u iznosu od 125,00 EUR-a, ukupno 625,00 EUR-a, te je valjalo odlučiti kao u točki IV. izreke ove presude.

U Crikvenici, 26. kolovoza 2026.

Sutkinja

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.