REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2855/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja AZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se ništetnom odredba pod. br. 2. Ugovora o kreditu broj 045-50-4024722 od 10. travnja 2007., solemniziranog dana 12. travnja 2007. god. kod javnog bilježnika Jadranke Knego- Rogina pod br. OV-8148/2007, sklopljenog između tužitelja EZ iz [adresa] 49232 Radoboj (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnika kredita novčanog iznosa od kunske protuvrijednosti 10.289,28 CHF s rokom otplate 60 mjeseci i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69 (OIB 53056966535) kao kreditora, kojim se tužitelj obvezao tuženiku platiti redovnu kamatu po stopi koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kamatnim stopama.

II./ Utvrđuje se ništetnom odredba pod člankom 7. Ugovora o kreditu broj 045-50- 4024722 od 10. travnja 2007. Godine, solemniziranog dana 12. travnja 2007.godine kod javnog bilježnika Jadranke Knego -Rogina pod brojem OV- 8148/2007. sklopljenog između tužitelja EZ iz [adresa] 49232 Radoboj (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kao korisnika kredita novčanog iznosa od kunske protuvrijednosti 10.289,28 CHF s rokom otplate 60 mjeseci i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69 (OIB: 53056966535), kao kreditora, prema kojem se kredit otplaćuje uz valutnu klauzulu, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, .. te se uplate po kreditu valutiraju s danom odobrenja računa banke.

III./ Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, OIB 53056966535 isplatiti tužitelju AZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.054,20 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:

0,61 € počevši od 29.02.2008. do isplate

2,59 € počevši od 31.03.2008. do isplate

8,66 € počevši od 31.10.2008. do isplate

2,28 € počevši od 30.11.2008. do isplate

10,39 € počevši od 31.12.2008. do isplate

11,63 € počevši od 31.01.2009. do isplate

12,20 € počevši od 28.02.2009. do isplate

10,65 € počevši od 31.03.2009. do isplate

10,94 € počevši od 30.04.2009. do isplate

8,57 € počevši od 31.05.2009. do isplate

6,82 € počevši od 30.06.2009. do isplate

7,29 € počevši od 31.07.2009. do isplate

8,21 € počevši od 30.08.2009. do isplate

8,13 € počevši od 30.09.2009. do isplate

7,19 € počevši od 31.10.2009. do isplate

8,94 € počevši od 30.11.2009. do isplate

10,34 € počevši od 31.12.2009. do isplate

12,34 € počevši od 31.01.2010. do isplate

11,88 € počevši od 28.02.2010. do isplate

14,59 € počevši od 31.03.2010. do isplate

14,07 € počevši od 30.04.2010. do isplate

15,07 € počevši od 31.05.2010. do isplate

23,73 € počevši od 30.06.2010. do isplate

21,95 € počevši od 31.07.2010. do isplate

27,40 € počevši od 31.08.2010. do isplate

25,51 € počevši od 30.09.2010. do isplate

22,49 € počevši od 31.10.2010. do isplate

28,87 € počevši od 30.11.2010. do isplate

37,00 € počevši od 31.12.2010. do isplate

31,24 € počevši od 31.01.2011. do isplate

33,26 € počevši od 28.02.2011. do isplate

30,70 € počevši od 31.03.2011. do isplate

31,16 € počevši od 30.04.2011. do isplate

42,05 € počevši od 31.05.2011. do isplate

43,11 € počevši od 30.06.2011. do isplate

52,21 € počevši od 31.07.2011. do isplate

47,53 € počevši od 30.08.2011. do isplate

42,42 € počevši od 30.09.2011. do isplate

41,87 € počevši od 31.10.2011. do isplate

41,47 € počevši od 30.11.2011. do isplate

43,91 € počevši od 31.12.2011. do isplate

46,04 € počevši od 31.01.2012. do isplate

136,92 € počevši od 08.02.2012. do isplate

s tim da se stopa zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

IV./ Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, OIB 53056966535 naknaditi tužitelju AZ OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.483,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 26. kolovoza 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

V./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 10. travnja 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 045-50-4024722, solemniziran kod javnog bilježnika Jadranke Knego- Rogina pod brojem OV-8148/2007 12. travnja 2007. kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 10.289,28 CHF obračunate po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita s rokom otplate na 60 mjeseci (5 godina).

1.1 Tužitelj tvrdi da je tuženik u taj ugovor ugradio ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, pa stoga tužitelj postavlja tužbene zahtjeve za utvrđenje ništetnosti, citirane pod točkama I./ i II./ izreke ove presude te kondemnatorni tužbeni zahtjev citiran pod točkom III./ izreke ove presude, kojim od tuženika potražuje vraćanje ukupnog iznosa koji je tužitelj platio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena primjena valutne klauzule sa zakonskom zateznom kamatom od pojedinih izvršenih plaćanja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da su parnične stranke zaključile ugovor o kreditu, kao što to u tužbi navodi tužitelj

2.1 Tuženik se protivi tužbenim zahtjevima te tvrdi da utvrđenja iz parnice ''Potrošač'' nisu primjenjiva na ugovor o kreditu zaključen između stranaka. Tvrdi da je odredba o valutnoj klauzuli bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, kako na gramatičkoj razini tako i u pogledu shvaćanja ukupnosti tužiteljeve obveze u budućnosti, u okviru realne mogućnosti prikaza budućeg neizvjesnog događaja. Tvrdi da je tuženik tužitelju dao sve informacije na temelju kojih je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku o zaključenju ugovora te ističe da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika. U pogledu pregovaranja, tuženik ističe da je tužitelj mogao birati hoće li zaključiti ugovor s valutnom klauzulom u CHF ili u EUR ili bez valutne klauzule (kunski kredit). Nadalje navodi da promjena kamatne stope nije bila rezultat tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, nego objektivnih tržišnih okolnosti. Tvrdi da je kamatnu stopu mijenjao iz opravdanih razloga te da je ista bila u skladu s njegovim općim aktima, a ovisno o tekućim tržišnim prilikama, cijeni novca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima. Naposljetku tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare te predlaže tužbeni zahtjev odbiti, uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

2.2 Nakon što je tužitelj po provedenom financijskom vještačenju specificirao tužbeni zahtjev za isplatu, tuženik navodi da je tužitelj djelomično povukao tužbu te da se tom povlačenju protivi.

3. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu te su izvedeni dokazi financijskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja.

4. Po ovako provedenom postupku, ocijenivši izvedene dokaze primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi osnovani.

5. Nije sporno da je tužitelj 10. travnja 2007. s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj 045-50-4024722, na temelju kojega je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos od 10.289,28 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, kojim je ugovorena valutna te promjenjiva kamatna stopa.

6. Između stranaka su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva. Nadalje je sporno je li utuženo potraživanje zastarjelo.

7. Radi utvrđenja činjenica odlučnih za osnovu tužbenog zahtjeva, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

8. Tužitelj je iskazao da je zaključio ugovor o kreditu kod tuženika jer mu je trebao auto za odlazak na posao u Zabok jer da živi [adresa], kao i za potrebe njegove obitelji, za vožnju djece. U pogledu okolnosti zaključenja ugovora o kreditu, tužitelj je iskazao da je došao u salon prodavača rabljenih automobila Porsche Jankomir u Zagrebu te da je tamo pronašao auto koji mu je odgovarao – rabljenu Seat Ibizu, staru dvije i pol godine, koja je koštala 46.000,00 kn, a što je iznosilo oko 10.300,00 CHF. Nadalje je tužitelj iskazao da su mu u auto kući rekli da surađuju s tuženikom, da je potom otišao k tuženiku i da je tamo dobio ovakav gotov ugovor o kreditu kakav je između stranaka zaključen, da su ga poslali javnom bilježniku; da je njega interesirao rok otplate i rata, jer da mu je za kupnju automobila bio potreban iznos od 46.000,00 kn. Kod tuženika su mu rekli da je to što mu nude najsigurniji i najpovoljniji kredit, u tom ugovoru koji su mu dali da ga odnese na potpis kod javnog bilježnika ''je bilo svašta'', a on nije ''te struke da bih znao te računice, rata je bila tolika i tolika, svota je bila iznos novca koji je meni trebao za platiti auto.'' Nadalje je tužitelj iskazao da su mu u banci (kod tuženika) rekli da je to standardni ugovor, da on nije razumio ništa, osim kolika će mu biti rata, koja je na početku iznosila 880,00 kn, da bi kasnije porasla na 1.250,00 kn, pa da je on zato otišao u banku, pitati što da radi jer mu je rata porasla puno više nego što je on mislio da je moguće te da su mu oni rekli da se ne može ništa i onda je on takav kredit u cijelosti otplatio, što mu je financijski bilo jako tegobno.

8.1 Ovaj sud nalazi da je tužitelj iskazivao jasno i logično te potpuno suglasno sadržaju pregledanog Ugovora o kreditu, pa stoga ovaj sud tužiteljev iskaz ocjenjuje u cijelosti istinitim. Naime, iz ugovora o kreditu, a što nije ni sporno, proizlazi da se radi o kreditu s valutnom klauzulom u CHF te promjenjivom kamatnom stopom te da je namjena kredita ''kupnja rabljenih automobila već registriranih u [adresa]'' (čl.6. Ugovora o kreditu). Nadalje, pregledavanjem predmetnog Ugovora o kreditu, kao i saslušanjem tužitelja, utvrđeno je da je Ugovor o kreditu standardizirani (tipski) ugovor sastavljen i otisnut od strane prednika tuženika, dakle banke.

9. Odredbom čl. 81.st.1. Zakona o zaštiti potrošača ''Narodne novine'' broj 96/2002, 46/2007 - dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9.1 Odredbom čl. 3. st. 1. ZZP određeno je da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz sadržaja Ugovora o kreditu ne proizlazi da je tužitelj bio kreditiran kao trgovac. Naime, u tom Ugovoru nije navedeno zanimanje ili djelatnost tužitelja, kao niti za koju bi to poslovnu aktivnost ili poduzetničku djelatnost tužitelj bio kreditiran, a što bi bilo sasvim očekivano da je tužitelj kreditiran kao trgovac, već je, nasuprot tome navedeno da je tužitelj zaposlen kod Jedinstvo d.d. Nadalje, saslušanjem tužitelja te prihvaćanjem njegovog logičnog, uvjerljivog, spontanog i iskrenog iskaza utvrđeno je da tužitelj sredstvima pribavljenim kreditom kupio automobil za svoje osobne potrebe i za potrebe svoje obitelji. Ovaj sud slijedom izloženoga zaključuje da tužitelj Ugovor o kreditu s tuženikom nije zaključio u svrhe koje su bile namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti niti poduzetničkoj djelatnosti, što znači da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. al. 9. ZZP te da kao potrošač uživa zaštitu prema odredbama ZZP.

10. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. (ovo je notorno i među strankama nesporno), te je u odnosu na ovdje tuženika pravomoćno odlučeno da je tuženik u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je naloženo skupini banaka među kojima je i tuženik da prekinu s gore opisanim postupanjem i zabranjuje im se takvo ili slično postupanje u buduće.

10.1 Odredba čl. 502. c ZPP propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te je ovaj sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, pod pretpostavkom da je tužitelj Ugovor o kreditu zaključio kao potrošač, a koja činjenica je utvrđena slijedom izloženoga pod točkom 9.1 ovoga obrazloženja. Dakle, radi se o ugovoru o potrošačkom kreditiranju te su navedene sporne odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka ništetne, pa je stoga odlučeno kao pod točkama I./ i II./ izreke ove presude.

11. Radi utvrđivanja visine iznosa koji je tužitelj platio tuženiku u ispunjenju svoje obveze iz ugovora iz ugovora o potrošačkom kreditu, primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Petri Blašković.

11.1 Nakon što je vještakinja izradila nalaz i mišljenje, stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun iznosa preplate, u odnosu na početni tečaj, do kojeg je došlo primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Ovaj sud u nalazu i mišljenju vještaka ne nalazi proturječnosti ni nedostataka te ga stoga u cijelosti prihvaća. Tako je po provedenom vještačenju utvrđeno da je tužitelj tuženiku, uslijed primjene u Ugovoru o kreditu sadržane ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, isplatio (preplatio svoju ugovornu obvezu korisnika kredita za) iznos od ukupno 1.054,20 EUR.

11.2 Stavljajući u odnos iznos kredita odobrenog tužitelju – tadašnja kunska protuvrijednost iznosa od 10.289,28 CHF te iznos od ukupno 1.054,20 EUR koji je tužitelj isplatio primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, ovaj sud zaključuje da je primjena te odredbe prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja kao potrošača.

12. Slijedom izloženoga, utvrđeno je da je tužitelj tuženiku primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatio iznos od ukupno 1.054,20 EUR, koliko tužitelj potražuje kondemnatornim tužbenim zahtjevom, specificiranom po provedenom vještačenju, pa je stoga na temelju odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO odlučeno kao pod točkom III./ izreke ove presude. Pritom je tužitelj tužbeni zahtjev i u pogledu zatraženog tijeka zatezne kamate postavio u skladu s prihvaćenim nalazom i mišljenjem vještaka te se odluka o početku tijeka zatezne kamate temelji na odredbi čl. 1115. ZOO, jer je tuženik nesavjestan stjecatelj. Naime, tuženiku je od zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu bilo poznato da je u istome sadržana ništetna odredba o valutnoj klauzuli, koju je tuženik u taj ugovor ugradio, postupivši pritom protivno načelu savjesnosti i poštenja, što znači da je nesavjesni stjecatelj.

12.1 Ujedno treba reći da je neosnovan prigovor tuženika da je tužitelj tužbeni zahtjev za isplatu snizio, jer je tužitelj svoj zahtjev specificirao po provedenom vještačenju, a budući da tužitelj nema stručnog znanja izraditi izračun preplate nastale primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga na radi o sniženju tužbenog zahtjeva koje bi imalo obilježja (djelomičnog) povlačenja tužbe, već o specifikaciji tužbenog zahtjeva, po već ranije zatraženoj istoj osnovi, a čemu se tuženik ne može protiviti.

13. Prethodno je neosnovanim ocijenjen prigovor zastare. Naime, valutna klauzula u valuti CHF o kojoj se potrošače nije adekvatno informiralo u potrošačkim kreditima s promjenjivom kamatnom stopom sukladno jednostranoj odluci banke pravomoćno je utvrđena ništetnom dana 14.06.2018., donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., te se ima smatrati temeljem odredbe čl. 502.c ZPP-a da tužitelju pravo na isplatu s ovog osnova teče upravo od tog datuma, tj. od dana 14.06.2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. travnja 2021., razvidno je da je podnesena unutar petogodišnjeg roka zastare potraživanja stečenog bez osnova iz odredbe čl. 225. ZOO. Istovjetan stav o zastari zauzet je i na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31.01.2022. (1/22, posl. br. Su-IV-33/2022-2).

14. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i 4. i čl. 155. ZPP.

14.1 Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici i to za sastavljanje tužbe – 75 bodova prema Tbr. 7/1 OT te za sastavljanje podnesaka od 30.06.2021., 02.11.2022. i 15.06.2026 po 75 bodova prema Tbr. 8/1 OT te za zastupanje na ročištima 29.06.2022. i 07.07.2026. po 75 bodova prema Tbr 9/1 OT, što iznosi ukupno 450 bodova, odnosno 900,00 EUR te uvećano za PDV 1.125,00 EUR. Nadalje mu je priznat trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom IV./ izreke ove presude tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.483,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.

14.2 Tužitelju nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude jer taj trošak od uvođenja e-komunikacije, odnosno e-oglasne ploče, više nije trošak potreban radi vođenja parnice. Naime, nije potrebno da punomoćnik odvjetnik pristupi sudu kako bi na ročištu na kojem se presuda objavljuje saznao za sadržaj presude, jer mu se ta presude odmah dostavlja i odmah mu je vidljiva. Stoga taj trošak, kao nepotreban za vođenje parnice, ne može pasti na teret suprotne strane. Nadalje mu nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu jer je nakon izmjena ZSP tužitelj u ovakvim parnicama oslobođen obveze plaćanja pristojbi.

14.3 Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom V./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu 26. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku osam dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2. t.3. ZPP. Žalba se podnosi pisano, županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. Tužitelju po pun,

2. Tuženiku po pun