REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-9/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko - upravni odjel, radi isplate razlike naknade plaće za godišnji odmor, nakon glavne javne rasprave zaključene 5. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika EO i državno odvjetničke savjetnice NO, po objavi 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju UO, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 11,71 EUR (slovima: jedanaest eura i sedamdeset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće tekućom:

- na iznos od 1,63 EUR od 16.01.2020. godine

- na iznos od 0,01 EUR od 16.04.2020. godine

- na iznos od 0,04 EUR od 16.10.2021. godine

- na iznos od 9,99 EUR od 16.01.2022. godine

- na iznos od 0,04 EUR od 16.10.2022. godine pa sve do isplate u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju UO, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati neto iznos od 121,12 EUR (slovima: sto dvadeset jedan euro i dvanaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 30,57 EUR od 16.01.2023. godine

- na iznos od 90,55 EUR od 16.01.2024. godine pa sve do isplate

kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.031,25 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 26. 8. 2026. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje, sve u roku 15 dana.

III Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće iz t. I izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji su zaposlenici kod tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska , sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe.

DOKAZ : - rješenje tuženika o radnom rasporedu tužitelja (rješenja o postavljenju)

2. U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina (a i ranije) tuženik nije isplaćivao tužiteljima naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima , posebice odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama (“Narodne novine“ broj 38/18) i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14, 70/18) a kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, zbog čega im je isplaćeni iznos naknade za godišnje odmore bio znatno manji od iznosa koji im pripada. DOKAZ : - rješenje tuženika o radnom rasporedu tužitelja (rješenja o postavljenju)

- uvid u sve isplatne liste tužitelja za utuženo razdoblje - tražiti od tuženika !

- izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor - tražiti od Financijske službe tuženika !

- financijsko-knjigovodstveno vještačenje, podredno (po potrebi)

3. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelji su se bili obratili tuženiku radi mirnog rješenja spora, ali je tuženik to odbio učiniti.

DOKAZ : - uvid u zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja

4. Obzirom na prezentirano činjenično stanje, a budući da tužitelji u ovom trenutku ne mogu utvrditi točnu visinu razlike naknade za godišnje odmore dok im tuženik ne dostavi podatke o njihovom radu u utuženom razdoblju, njihove sve obračunske liste, podatke o korištenom godišnjem odmoru te podatke o isplaćenoj naknadi za godišnji odmor, a kojima raspolaže tuženik, odnosno prije nego li se provede financijsko vještačenje, tužitelji ,sukladno čl. 186. b. ZPP -a, podnose stupnjevitu tužbu te predlažu da sud donese sljedeće:

R J E Š E N J E

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da dostavi : 1.podatke o radu tužitelja u utuženom razdoblju, njihove obračunske liste, podatke o korištenom godišnjem odmoru te podatke o isplaćenoj naknadi za godišnji odmor utuženom razdoblju od 25.01.2019.godine pa do 25.01.2024.godine

2.izračun iznosa bruto razlike naknade za godišnje odmore koji bi tužitelji primili da im je tuženik pravovremeno i ispravno isplaćivao naknadu za godišnje odmore u utuženom razdoblju od 25.01.2019. godine pa do 25.01.2024.godine“

i P R E S U D U

„Nalaže se Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, da svakome od tužitelja isplati , na ime razlike naknade za godišnje odmore ,za utuženo razdoblje od 25.01.2019.godine pa do 25.01.2024.godinene neutvrđeni bruto iznos (prema pribavljenim podacima i izračunu iz toč 1.i 2.gornjeg rješenja), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec, kao i izvršiti uplatu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.“

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 22. 12. 2025. tako da glasi:

1// „ Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju UO, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 11,71 EUR (slovima: jedanaest eura i sedamdeset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 1,63 EUR od 16.01.2020. godine

- na iznos od 0,01 EUR od 16.04.2020. godine

- na iznos od 0,04 EUR od 16.10.2021. godine

- na iznos od 9,99 EUR od 16.01.2022. godine

- na iznos od 0,04 EUR od 16.10.2022. godine pa sve do isplate

2// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju UO, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati neto iznos od 121,12 EUR (slovima: sto dvadeset jedan euro i dvanaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 30,57 EUR od 16.01.2023. godine

- na iznos od 90,55 EUR od 16.01.2024. godine pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

6. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da mu je dostavljena tužba kojom tužitelji potražuju isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024.

7. U utuženom razdoblju na snazi je bila odredba čl.4. st.2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 54/14 i 70/18) prema kojoj djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

8. Tuženik je punomoćniku tužitelja dostavio odluku o zahtjevu za mirno rješenje spora od 29. travnja 2024. broj N-DO-19/2024 u kojoj je prihvatio zahtjev za mirno rješenje spora:

- JO za iznos od 48,17 eura,

- ĆO za iznos od 1,61 eura,

- HO za iznos od 206,48 eura,

- UO za iznos od 1,09 eura,

- BO za iznos od 0,01 eura,

- ZO za iznos od 1,01 eura,

- PO za iznos od 0,41 eura,

- SO osnovan za iznos od 0,01 eura,

- ŽO za iznos od 0,01 eura,

- MO za iznos od 0,02 eura,

- AO za iznos od 545,33 eura,

- TO za iznos od 0,01 eura,

- DO za iznos od 10,09 eura,

- IO za iznos od 2,60 eura.

Odbijen je zahtjev za mirno rješenje spora podnositelja zahtjeva ŠO, GO, CO, OO i RO jer je utvrđeno da njihovo potraživanje nije osnovano.

9. Tužiteljima su uz odluku o zahtjevu za mirno rješenje spora dostavljeni izračuni iznosa bruto razlike naknade za godišnje odmore i kartoni primanja iz kojih su vidljivi podaci o radu podnositelja zahtjeva, izvršene isplate, te iskorišteni godišnji odmor, kao i podaci o isplaćenoj naknadi za godišnji odmor, čime je udovoljeno zahtjevu tužitelja za dostavu te dokumentacije. Tužitelji kojima je prihvaćen zahtjev za mirno rješenje spora su pozvani dostaviti podatke o brojevima računa radi isplate ali ih do pisanja ovog odgovora na tužbu nisu dostavili.

Dokaz: uvid u odluku o zahtjevu za mirno rješenje spora s dostavnicom,

- kartoni primanja

- izračuni dugovanja

10. Slijedom navedenog tuženik priznaje tužbeni zahtjev sukladno izračunima koje dostavlja u prilogu i odluci o zahtjevu za mirno rješenje spora za tužitelje u odnosu na koje je nađeno dugovanje, dok u odnosu na ostale tužitelje osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, rješenja MORH-a, dopise MORH-a, kartice djelatnika, očitovanja MORH-a, evidencije radnog vremena, te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

12. Predmet tužbe je potraživanje tužitelja s osnove razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024.

13. Naime, odredbom čl. 60. st. 1. Zakona o radu (NN 149/09) odnosno čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14) propisan je minimum zajamčenih prava u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora, odnosno kako radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Dakle, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može biti propisana samo povoljnija naknada plaće za godišnji odmor od one propisane Zakonom o radu, a ukoliko su doneseni akti čije su odredbe nepovoljnije po radnika, primjenjuje se izravno Zakon o radu jer se navedeno pravo može uređivati i mijenjati samo u korist radnika, ali ne i na njihovu štetu. I odredbom čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, dakle uz razvidnu primjenu donjeg limita naknade plaće kao kogentne odredbe općeg propisa.

14. Osnovano tužitelj navodi da je sam zakonodavac naknadnom intervencijom u odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske te je isti po pitanju naknade plaće za godišnji odmor uskladio s odredbama općeg propisa - Zakona o radu (upravo na jednak način kako je to bilo propisano ranijim Pravilnikom NN140/02, 68/11) te je takvim pristupom de facto potvrđena nezakonitost odredbi Pravilnika (NN 54/14) na koje tijekom postupka ukazuju tužitelji. Nadalje, Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 39/18, 54/19), koja je stupila na snagu 01. svibnja 2018. godine, tužena tužiteljima isplaćuje naknadu za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva. Odredbom članka 149.a Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi, a što su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo. Kako je u stavku 6. istoga članka propisano kako naknada za posebne oblike rada iz stavka 2. isključuje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično to ja razvidno da navedena naknada predstavlja novo kompenzacijsko proširenje prava glede rada tužitelja. Da je tome tako potvrđuju i odredbe Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi koje različito propisuju naknadu za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva kada se takav rad odvija subotom i nedjeljom, blagdanom ili drugim neradnim danom utvrđenim zakonom (u većem iznosu nego za takav rad u tjednu), to je sasvim jasno kako predmetna naknada predstavlja naknadu za obavljeni rad (kao što je i ranijim uređenjem rad vikendom i blagdanima bio dodatno plaćen u odnosu na rad u tjednu).

15. Osnovano tužitelj navodi da je riječ o naknadi za obavljen rad u smislu plaće, a ne o naknadi materijalnih troškova vezanih uz rad tužitelja (trošak prijevoza, naknada za odvojeni život, naknada za stanovanje, itd.) u kojem bi tek slučaju ti materijalni troškovi ne bi bili biti vrednovani u prosjek plaća za izračun naknade za godišnji odmor (niti je za iste to u ovome postupku i traženo). Okolnost što je naknada za prednje navedeni oblik rada u službi propisana u neto iznosu, stvar je odluke zakonodavca, no takvo uređenje ne onemogućuje niti ne isključuje njeno vrednovanje kao plaće i obračuna naknade plaće za godišnji odmor (može se tek razmatrati samo aspekt uštede poslodavca glede obveze obračunavanja, obustave i uplate propisane obveze za javna davanja, u čemu i je za pretpostaviti ratio takvog uređenja te in concreto, obzirom na specifičnost poslodavca u ovom predmetu, intencija uštede za državni proračun na uštrb materijalnih prava radnika), već se u tom slučaju navedeni iznosi s osnova predmetne naknade za rad tužitelja upravo i vrednuju u neto iznosu te nužno rezultiraju dodatnom neto razlikom naknade plaće za godišnji odmor u tom dijelu.

16. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Na osnovu opisanog nalaza u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, proizlazi kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. s osnova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 11,71 EUR.

Pojedini iznosi razlika dani su u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza, s datumima dospijeća u stupcu ‘r’ Tabele 1 iz nalaza.

17. U skladu s postavljenim zadatkom sukladno nalogu suda po prijedlogu tužitelja sudski vještak sačinio je novi izračun:

ako se naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora obračunava isključivo u odnosu na obračunane i isplaćene bruto plaće, tada neisplaćene razlike bruto naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. iznose ukupno 11,71 EUR (u EUR prema tečaju konverzije),

ako se naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora obračunava u odnosu na obračunane i isplaćene bruto plaće i u odnosu na isplaćene neto naknade za posebne oblike rada, tada:

o neisplaćene razlike bruto naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. iznose ukupno 11,71 EUR (u EUR prema tečaju konverzije), a o neisplaćene neto naknade za vrijeme godišnjeg odmora tužitelja za razdoblje od 25. siječnja 2019. do 25. siječnja 2024. iznose ukupno 121,12 EUR (u EUR prema tečaju konverzije).

Pojedini iznosi bruto razlika dani su u stupcu 'p' Tabele 1 iz osnovnog nalaza, a neto razlika u stupcu 'g' Tabele 2 iz ovog nalaza. Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa razlika dani su u stupcu 's' Tabele 1 iz osnovnog nalaza i stupcu 'i' Tabele 2 iz ovog nalaza.

Napomena: Za pojedini mjesec utuženog razdoblja plaća i neto naknade za posebne oblike rada su isplaćivane na različiti dan. Isto tako, neto naknade nisu nužno isplaćivane, tj. ostvarene u mjesecu u kojem je tužitelj koristio godišnji odmor. Prema tome kao dan dospijeće neto naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora se pretpostavlja dan isplate plaće, odnosno dan kada je tužitelju isplaćena bruto naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

Napomena: Iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn).

18. Tuženik se protivi kako osnovnom tako i dopunskom nalazu sudskog vještaka. Tužena u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju vještaka.

Vještaku je naloženo prilikom obračuna prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunati tužitelju sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad – naknadu za rad na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva u neto iznosu.

Tužena se protivi ovakvoj metodologiji izračuna.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu se isplati razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Naknada plaće za godišnji odmor predstavlja novčanu tražbinu po osnovu radnog odnosa koja se utvrđuje u bruto iznosu pa je sukladno odredbi članka 433. ZPP-a tužitelj dužan tu naknadu utužiti u bruto iznosu. Naknade za posebne oblike rada u službi (teren, straža, dežurstvo) ne smatraju se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada u skladu s propisima o porezu na dohodak (članak 149.a stavak 7. ZOS-a).

Zakon o porezu na dohodak („Narodne novine” broj 115/2016., 106/2018., 121/2019., 32/2020. i 138/2020.) u članku 9. točka 9. propisuje da se porez na dohodak ne plaća na primitke radnika i fizičkih osnova po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće.

Naknade za posebne oblike rada u službi (teren, straža i dežurstvo) ne smatra se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada u skladu s propisima o porezu na dohodak (članak 149.a stavak 7. ZOS-a).

Naknada za posebne oblike rada u službi su primanja koja se isplaćuju u neto iznosu. To su primici koji nemaju karakter plaće.

Dakle, navedene naknade ne predstavljaju naknade za rad u smislu plaće koja se isplaćuje u bruto iznosu kao što je isplata plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

Iste se isplaćuju kao i ostale naknade ostvarene u radnom odnosu kao što su dnevnice, terenski dodatak i razne druge neoporezive naknade.

Povrh toga, tužitelj predmetnom tužbom nije potraživao isplatu neisplaćene naknade za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi te naknade za rad u dežurstvu, već razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, radi čega ne postoji zakonsko uporište da se navedene naknade obračunavaju kao naknada plaće za godišnji odmor u neto iznosima.

Isplata razlike naknade za rad na terenu, naknade stražarske službe i naknade za dežurstvo sukladno Odluci o naknadi za posebne oblike rada u službi („Narodne novine” broj 39/2018.), može samo eventualno biti predmet odvojenog zahtjeva tužitelja a što nije slučaj u konkretnom predmetu.

Tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se isključivo na isplatu razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, koja plaća se prema odredbi članka 433.a ZPP -a ima iskazati isključivo u bruto iznosu.

Navedenom odredbom propisuje se da kada se utužuje novčana tražbina po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, što je slučaj u konkretnom predmetu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtjeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos.

Stoga se nikakvi neto iznosi razlike naknade za rad na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva ne mogu računati i dosuđivati tužiteljima po osnovi razlike plaće za godišnji odmor.

Slijedom iznijetog tuženik se protivi nalazu i mišljenju vještaka.

19. Tuženik u cijelosti prigovara dopunskom nalazu i mišljenju vještaka iz razloga što je vještak za izračun razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u obračun uzimao neto iznose naknade za rad na terenu, naknade za stražarsku službu te naknade za dežurstvo koje je tužitelj ostvario temeljem odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi (Narodne novine 39/2018., 54/2019. i 103/2023.).

Navedena varijanta izračuna neispravna je obzirom da se radi o primicima radnika na temelju radnog odnosa koji se ne smatraju plaćom, a u takvim izračunima se ne uračunavaju ona primanja koja nemaju karakter plaće, a takovo primanje je i naknada za rad na terenu, naknada za stražarsku službu te naknada za dežurstvo. Prema odredbama Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023.) u tromjesečni prosjek računanja naknade plaće ulaze primici radnika koji se smatraju plaćom, a ne ulaze primici koji predstavljaju materijalna prava iz radnog odnosa ni naknade troškova. Tuženik napominje kako je sukladno Zakonu o službi u Oružanim snagama propisano pravo djelatnih vojnih osoba na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava i to na način i pod uvjetima koji se uređuju tim zakonom i propisima donesenim na temelju tog zakona. Također člankom 149.A propisano je da se naknade za posebne oblike rada ne smatraju oporezivim primitkom po osnovi nesamostalnog rada u skladu s propisima o porezu na dohodak. Slijedom navedenog ista se isplaćuje u neto iznosima po danu obnašanja dužnosti sukladno odluci ministra bez obzira na sate rada i sate korištenja godišnjeg odmora tako da se ni u kojem slučaju ne računa neto satnica za neto isplaćene naknade kao što je radio vještak u svom nalazu. Tuženik ističe kako je za vrijednost satnice za sate korištenja godišnjeg odmora potreban zbroj bruto plaća prethodna tri mjeseca u kojima djelatnik nije bio na bolovanju podijeliti sa tri, a dobiveni iznos prosječne bruto plaće podijeliti sa fondom sati u kojem je djelatnik koristio godišnji odmor.

Slijedom navedenog tuženik prigovara dopunskom nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti.

20. U pisanom očitovanju na prigovore tuženika sudski vještak navodi:

Tuženik predmetnim podneskom prigovara dodatnom nalazu i mišljenju, odnosno prigovara izračunima (razlika) naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora u neto iznosima, odnosno na bazi naknada koje je tužitelja primao za posebne oblike rada (teren, straža, dežurstvo), pri čemu tuženik prvenstveno iznosi svoja pravna shvaćanja zbog čega se takve naknade ne uzimaju u obzir prilikom izračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Vještak ističe kako je svoje izračune razlika naknada za vrijeme godišnjeg odmora sačinio u osnovnom nalazu i mišljenju, uz detaljno navođenje propisa na temelju kojih su izračuni sačinjeni i kod tih izračuna vještak u cijelosti ostaje. Izračune iz dodatnog pisanog nalaza i mišljenja od 5. prosinca 2025. vještak je sačinio na temelju izričitog naloga suda, a pravno je pitanje (o kojem će odlučiti sud) treba li ili ne uzeti u obzir i neto naknade prilikom izračuna naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora. S obzirom da tuženik nije iznio niti jedan prigovor na matematički dio izračuna, već je samo iznosio prigovore pravne prirode, u biti se ne radi o prigovoru na nalaz i mišljenje, jer se vještak na pravna pitanja nema što očitovati (o istima će odlučiti sud).

Slijedom iznesenoga, u cijelosti se ostaje kod utvrđenja i izračuna iz nalaza, kao i kod danog mišljenja.

21. Sud je nalaz i mišljenje, kao i dopunu nalaza prihvatio u cijelosti, kao jasan, određen i detaljno obrazložen. Tuženik se očitovao da su prigovori tuženika pravne prirode stoga na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka.

22. Slijedom svega navedenoga, s obzirom na zakonodavno rješenje po kojem se isplata naknada za posebne oblike rada u službi (dakle, naknada za oblike rada, a ne naknada materijalnih troškova vezanih uz rad, što je bitna i odlučna razlika) vrši u neto iznosu prema Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske to je obzirom da navedeni zakon predstavlja lex specialis propis pa se za segment isplata takvih naknada njihov utjecaj na ukupnu naknadu plaće za godišnji odmor, odnosno razliku naknade plaće za godišnji odmor, može promatrati jedino u iznosu u kojem su sporne naknade i propisane, tj. za naknade za rad u terenskim uvjetima, za rad u stražarskoj službi kao i za rad u službi dežurstva kao neto iznosi.

23. Kako je odredbom članka 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a Zakonom o radu (NN 149/09) u članku 60. stavku 1. odnosno članku 81. Zakona o radu (NN 93/14) propisan je minimum zajamčenih prava u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora, odnosno kako radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, to je razvidno da se i naknada za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva ima uvrstiti u obračun naknade plaće za godišnji odmor.

24. Tužitelj je u prilog izloženog stava u tijeku postupka dostavio mnogobrojnu sudsku praksu u istovjetnim predmetima po pitanju uračunavanja naknade za rad u terenskim uvjetima, naknade za rad u stražarskoj službi kao i naknade za rad u službi dežurstva, u iznosima kako su propisani važećim aktima, prilikom obračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor, tako presuda Županijskog suda u Osijeku, Posl.br.:

Gžr-243/24 od 06. veljače 2025. godine, presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici, Posl.br.: Gžr-23/24 od 12. lipnja 2024. godine. Tužitelj ukazuje i na izvod iz Izvješća Komisije od 26. travnja 2017. godine gdje se u pogledu temeljnog prava na plaćeni godišnji odmor navodi kako sve članice izričito predviđaju da radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora mora primiti svoju „prosječnu plaću“, odnosno „prosječnu mjesečnu naknadu“ dok je na odmoru. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u t. I i II izreke presude.

25. Zatezna kamata na iznos bruto razlike naknade plaće dosuđena je od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa naknade razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržane u dosuđenim bruto iznosima u t. I. izreke presude. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa i poreza na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je odlučeno kao u t. III izreke presude. Na iznose neto razlike naknade plaće zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike naknade plaće po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP).

27. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 25 bodova kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora, sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 6. 6. 2024., sastavljanje podneska od 7. 10. 2025., sastavljanje podneska od 22. 12. 2025., sastavljanje podneska od 4. 2. 2026., zastupanje na ročištu 21. 11. 2024. i zastupanje na ročištu 5. 5. 2026. za svaku radnju iznos od 62,50 eura sa PDV-om, pristup na ročište za objavu presude iznos od 31,25 eura sa PDV-om, što sve zbrojeno iznosi 531,25 eura. Tužitelju je dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 1.031,25 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 4. 2. 2025., 21. 10. 2025. i 19. 1. 2026. – obavijest o uplati predujma za vještačenje jer su podaci o uplati predujma za vještačenje vidljivi u e-Spisu. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 26. kolovoza 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel