Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1 Broj: Ppž-1471/2024
REPUBLIKA HRVATSKA |
|
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske |
|
Zagreb |
Broj: Ppž-1471/2024 |
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I. S., zbog prekršaja iz čl 30. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90., 92/94. i 114/22.)., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 20. studenog 2023., broj: Pp J-1068/2020-7, u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
U povodu žalbe okr. I. S., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda te se izriče:
I. Na temelju čl. 181. toč. 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 118/18. i 114/22.), protiv okr. I. S. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),
ODBIJA SE OPTUŽBA
da bi:
5. kolovoza 2020. u 21,00 sati u R., K. p. x, držao svog psa bez nadzora, kojom prilikom je isti napao psa od susjeda E. M. koji je šetao svog psa na povodcu, a dok su se psi sukobljavali E. ih je pokušao razdvojiti te dok ih je razdvajao, pas I. S. ga je ugrizao za desnu ruku,
- pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II. Uslijed gornje odluke, žalba okr. I. S., u odnosu na prekršaj iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je bespredmetna.
III. Uslijed odluke pod t. I., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okr. I. S., za prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je proglašen krivim u t. 2) izreke prvostupanjske presude, na temelju te zakonske odredbe izriče novčana kazna 100,00 EUR (sto eura), koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
IV. U ostalom dijelu, žalba okr. I. S. se odbija kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
V. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. I. S. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 EUR (petnaest eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 20. studenog 2023., broj: Pp J-1068/2020-7, proglašen je krivim okr. I. S. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz čl. 30. i čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje mu je, nakon utvrđenja novčanih kazni za svaki počinjeni prekršaj, izrečena ukupna novčana kazna 150,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne, dok je, u odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno da se okrivljenik oslobađa obveze naknade istih.
2. Protiv navedene presude, okrivljenik je osobno, pravodobno podnio žalbu, iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine.
3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.
4. Prije svega, ispitivanjem po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u odnosu na prekršaj iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je žalitelj proglašen krivim u t. 1.) izreke pobijane presude, nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega je presudu u tom dijelu trebalo preinačiti i odbiti optužbu.
4.1. Naime, žalitelju je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinio 5. kolovoza 2020.
4.2. Odredbom čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je „prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom čl. 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog (obavezni prekršajni nalog), između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,51 eura za fizičku osobu. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za vrijeme važenja najblažeg propisa (propis naznačen u uvodu presude), od 20,00 do 100,00 eura, očigledno je da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi čl. 239. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan, izvan procesnih situacija stjecaja s prekršajima izvan režima obaveznog prekršajnog naloga, izdati obavezni prekršajni nalog. No, za procesni režim primjene pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv i vrsta optužnog akta nego uvjeti propisani odredbom čl. 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj, u odnosu na prekršaj iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine, neovisno koji optužni akt je tužitelj izdao.
4.3. Budući da se u ovom prekršajnom postupku, kako je to već navedeno, žalitelj tereti za prekršaj iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, počinjen 5. kolovoza 2020., to je, pravilnom primjenom odredbe čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona, nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon pa je, na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona, u tom dijelu, trebalo odbiti optužbu.
4.4. Uslijed svega navedenog, žalba okrivljenika, u odnosu na prekršaj iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, je bespredmetna.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik se manje referira na prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (već više na prekršaj iz čl 30. istog Zakona), no, navodi da nema "učešća u ovom slučaju" te traži suočavanje.
5.1. Prvenstveno, predlaganje suočavanja sa svjedocima u postupku ne mogu isticati po osnovi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, koja zakonska odredba propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu nije ostvaren, jer okrivljenik u postupku nije predlagao suočavanje sa svjedocima.
5.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Prije svega, treba navesti da je okrivljenik, iako je izjavio da se ne smatra krivim, iznio obranu u kojoj izričito ne spori da je izgovorio riječi koje su mu stavljene na teret, točnije, naveo je da se ne sjeća je li svjedoku E. M. rekao pogrdne riječi koje su navedene u optužnom prijedlogu. Okrivljenik je tako nadalje naveo "možda da je, možda da nije, bio je ljut, kćer E., L. G. da nije ulazila u dvorište, ona da je bila na cesti, a ne zna je li ga pitala da li je njegov pas cijepljen." Ovdje treba napomenuti da se okrivljeniku na teret stavlja da je vičući vrijeđao kćer svjedoka E. M., L. G., iako iz inkriminiranih riječi: "Idite u pizdu materinu, sve ću vas izudarati lopatom", za koje vrijeme je mahao lopatom, proizlazi da se riječi odnose i na svjedoka E. M. (koji je nesporno bio prisutan), jer je okrivljenik govorio u množini. Međutim, ispravno je sud temeljem Zapisnika o ispitivanju svjedokinje L. G., koja je ispitana u policijskoj postaji, donio zaključak o krivnji okrivljenika. Njezin iskaz je uvjerljiv jer je detaljno i nedvojbeno iskazivala o počinjenom prekršaju i okolnostima istog, a nije imala razloga neistino teretiti okrivljenika, pa povezujući njezin iskaz s obranom okrivljenika koji se zapravo ne sjeća i ostavlja mogućnost počinjenja prekršaja, i ovaj sud smatra dokazanim počinjenje prekršaja. Iako je svjedok E. M. naveo da okrivljenik nije upućivao njemu proste riječi, iz iskaza svjedokinje proizlazi da se navedeno zbilo dok je svjedok bio ozlijeđen i dok mu je ruka krvarila, pa je logično da se u takvoj situaciji ne sjeća je li okrivljenik njegovoj kćeri izgovarao "proste riječi", a koje su se odnosile i na njega. Uzimajući u obzir navedeno, kao i da je svjedok E. M. prethodno u svom iskazu naveo da mu je okrivljenik zaprijetio da će ga izudarati lopatom te da su vrijeđajuće riječi bile primarno upućene svjedokinji, iskaz svjedoka E. M. ne dovodi u sumnju iskaz ispitane svjedokinje L. G.
5.3. Stoga, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.
6. S obzirom da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, jer, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Ovdje valja napomenuti da obrazloženje prvostupanjskog suda o novčanoj kazni nije ispravno, jer nije točno da je okrivljeniku izrečena minimalna novčana kazna, već je izrečena maksimalna novčana kazna. Naime, uzimajući u obzir načelo primjene blažeg propisa, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.) za okrivljenika je propisano najblaže kažnjavanje - novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je navedena novčana kazna, kao blaža vrsta kazne, primjerena svim okolnostima, uzimajući u obzir da je otegotno to što je okrivljenik prethodno prekršajno osuđivan te veću protupravnu količinu okrivljenikova ponašanja (sadržaj izgovorenih riječi, kao i istodobno mahanje lopatom, okolnosti prekršaja), dok je olakotna okolnost okrivljenikova starija životna dob.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da je okrivljenik tako lošeg imovnog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 15,00 eura, dakle u gotovo minimalnom mogućem iznosu paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
8. Stoga je, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zapisničarka: Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r. Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.