Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26 d

Poslovni broj: Gž-1146/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak- Babić, predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović, članice vijeća, u izvanparničnom predmetu DI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada u Županijskoj bolnici Čakovec, Odjel psihijatrije, zastupanog po punomoćnici postavljenoj po službenoj dužnosti Jeleni Tkalec, odvjetnici u Varaždinu, radi prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi, povodom žalbe DI izjavljene protiv rješenja ovog suda, poslovni broj: R1-23/2026-7 od 18. kolovoza 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba DI i potvrđuje rješenje ovog suda, poslovni broj: R1-23/2026-7 od 18. kolovoza 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem DI, prisilno je smješten u Županijsku bolnicu u Čakovcu na Odjel psihijatrije najduže do 30 dana i to od 11. kolovoza 2026. do zaključno 9. rujna 2026.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija DI (dalje: žalitelj) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje ukine, odbije prijedlog za prisilni smještaj i odredi njegov otpust iz psihijatrijske ustanove.

3. Žalba žalitelja nije osnovana.

4. Prije svega valja istači da je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio nakon što je rješenjem poslovni broj: R1-23/2026-2 od 12. kolovoza 2026., a povodom obavijesti navedene bolnice o donošenju Odluke za prisilno zadržavanje osobe s težim duševnim smetnjama, po službenoj dužnosti pokrenuo postupak za prisilni smještaj istog u psihijatrijsku ustanovu, obzirom da je 11. kolovoza 2026. žalitelj prisilno zadržan na liječenju uz dijagnozu F20.0- paranoidna šizofrenija.

5. Svoje stajalište prvostupanjski sud temelji na rezultatu provedenog psihijatrijskog vještačenja po vještaku dr. Mirni Zagrajski-Brkić, koja je utvrdila da kod žalitelja postoje zadovoljeni kriteriji za dijagnozu endogene psihoze po MKB-10 šifra F20.0 te da je u ovom konkretnom slučaju riječ o kroničnom psihičkom poremećaju kod kojeg dolazi do promjena na razini mišljenja, afekta, volje i kognicije. DI zbog aktualnog utjecaja psihotične simptomatike prema mišljenju vještakinje nije u mogućnosti adekvatno razumjeti svoje stanje, niti dati slobodan pristanak za svoje liječenje i nije u mogućnosti upravljati svojim postupcima te sumanute misli utječu na njegovo ponašanje, radi čega je prisutno izravno ugrožavanje vlastitog zdravlja time da opis okolnosti kod dolaska u bolnicu upućuju i na prisutan visok rizik izravnog ugrožavanja zdravlja, života i sigurnosti drugih osoba. Stoga, vještakinja predlaže odrediti nastavak prisilnog liječenja i smještaj u zdravstvenoj ustanovi na način kako to predviđaju odredbe Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

6. Na osnovu navedenog prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke za njegov prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u smislu odredbi čl. 27. i čl. 39. st. 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj: 76/14 – dalje: ZZODS) u trajanju do najduže trideset dana, računajući od dana kada je donijeta odluka o njegovom prisilnom zadržavanju (11. kolovoza 2026.) do zaključno 9. rujna 2026., a kako je to odlučeno u izreci pobijanog rješenja.

7. U žalbi žalitelj ističe da sama činjenica postojanja duševne smetnje, kao niti nekritičnost prema bolesti i raniji prekid uzimanja terapije, nije dovoljna za zaključak da su ispunjeni uvjeti za prisilni smještaj. Ukazuje da živi sa bratom koji je spreman pomoći mu zbog čega smatra da se odgovarajućim liječenjem i uz pomoć člana obitelji kod njega može osigurati nastavak skrbi i redovito uzimanje terapije, bez potrebe za daljnjim prisilnim smještajem.

8. Ispitujući prvostupanjsko rješenje sukladno žalbenim navodima , a i po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka US RH, 84/08., 96/08. - odluka US RH, 123/08. – ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka US RH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) u svezi s čl. 34. st. 8. ZZODS-a, da u pobijanom rješenju nije počinjena ni jedna bitna povreda na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

9. Kako iz stanja spisa proizlazi da je prisilna hospitalizacija žalitelja određena nakon što je u bolnici zaprimljen zbog psihotične dekompenzacije uslijed prestanka uzimanja psihofarmakoterapije iako boluje od shizofrenije, a za vrijeme liječenja njegov stav se nije promijenio te i nadalje tvrdi da ne treba liječenje ni ambulantno ni bolničko nego samo eventualno savjet od liječnika za lijekove i kako iz zaključka vještaka proizlazi da i dalje postoje okolnosti koje nalažu zadržavanje ovog pacijenta na psihijatrijskom odjelu protiv njegove volje budući on ostajući pod direktnim uplivom svoje psihopatologije ima ozbiljne smetnje u rasuđivanju, to je sud valjano zaključio da sve naprijed navedeno ukazuje da se kod žalitelja radi o težoj duševnoj smetnji, koja zbog intenziteta ograničava i otežava psihičke funkcije istog u mjeri da mu je neophodna psihijatrijska pomoć te zbog koje bi isti mogao izravno i ozbiljno ugroziti vlastito zdravlje i sigurnost te sigurnosti drugih osoba, pa je sud zakonito primijenio materijalno pravo kad je žalitelju odredio prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi sukladno odredbi čl. 27. ZZODS-a.

10. Bez značaja su žalbeni navodi žalitelja da sud nije konkretizirao okolnosti kojima DI izravno ugrožava svoj život ili zdravlje, odnosno sigurnost drugih ljudi, kraj činjenice da je uslijed neuzimanja lijekova DI (prema navodima sadržanim u razlozima prijema u bolnicu), dočekao policijske službenika ispred ustanove te im prijetio i nije znao smisleno objasniti što se zbiva. I prema ocjeni ovoga suda upravo je osnovan zaključak suda prvog stupnja da je DI u ovom trenutku osnovano odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi kako bi se zaštitilo njegovo zdravlje i život i kako bi se zaštitila sigurnost drugih osoba.

11. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a u svezi s čl. 43. st. 1. i 3. ZZODS-a potvrditi pobijano rješenje odbijanjem žalbe žalitelja.

U Varaždinu 26. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak- Babić