1                                                  Broj: Ppž-8356/2022

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.G., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac od 13. lipnja 2022., broj: 211-07/22-3/11680, u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.,

p r e s u d i o    j e

I. Odbija se prigovor okr. M.G. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. M.G. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 EUR (petnaest eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. M.G. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna 7.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 500,00 kuna te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije šest mjeseci.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik, osobno, pravodobno je podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.             

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6. Okrivljenik u prigovoru navodi da ne osporava počinjenje prekršaja, smatra da okolnosti počinjenog prekršaja ne ukazuju na postojanje opasnosti da će ubuduće ugroziti sigurnost prometa, ističe da je prekršaj počinjen izvan naselja, na autocesti, bez dovođenja u opasnost ostalih sudionika u prometu te da mu je posao, od kojeg živi i uzdržava svoju obitelj s dvoje maloljetne djece, usko povezan s cestovnim motornim vozilima pa bi izrečena zaštitna mjera za njega faktično značila nemogućnost obavljanja radnih zadataka, zbog čega bi posao bio zaustavljen, kao i prihodi kojima uzdržava svoju obitelj.

7. Ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije šest mjeseci. Prije svega, ovaj sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika (upravljanje vozilom brzinom koja je čak 91,1 km/h veća od dozvoljene) takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je izrečena zaštitna mjera nužna radi otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

8. Nadalje, ovaj sud je, sukladno ovlaštenju iz čl. 200. st. 2. Prekršajnog zakona, izvršio provjeru podatka o dosadašnjoj osuđivanosti okr. M.G., koji je naveden u obrazloženju prekršajnog naloga, te utvrdio da je okrivljenik već pravomoćno osuđivan i to upravo zbog istovrsnog prekršaja za koji je proglašena krivom i ovim prekršajnim nalogom. Navedena činjenica, da je okrivljenik specijalni povratnik evidentno upućuje njegovu upornost i drskost u identičnom protupravnom ponašanju, zbog čega ovaj sud smatra da nema osnove za ukidanje zaštitne mjere, kao ni za smanjenje njene duljine. Duljina trajanja izrečene mjere šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u donjoj polovici zakonom propisane duljine trajanja, a imajući na umu činjenicu da je okrivljenica specijalni povratnik, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

9. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole za obavljanje svakodnevnih poslovnih obveza, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere. Dapače, ovaj sud smatra da je to bio razlog više da se okrivljenik pridržava prometnih propisa. U odnosu na navode prigovora da okrivljenik  inkriminirane prilike nije ugrozio druge sudionike u prometu, treba navesti da se u ovom prekršajnom predmetu radi o počinjenju prekršaja koji u sebi sadrži apstraktnu opasnost ugrožavanja svih sudionika u prometu. Stoga, ni ova okolnost nema utjecaja na osnovanost primjene zaštitne mjere.

10. Svakako treba navesti da je ovaj sud, s obzirom da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži posebni minimum i neznatno blaži posebni maksimum novčane kazne, sve kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, propitivao da li bi, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, taj Zakon trebalo primijeniti i u ovom prekršajnom predmetu. Imajući na umu da okr. M.G. nije izrečen ni posebni minimum, ni posebni maksimum novčane kazne za prekršaj za koji je proglašen krivim, nego je novčana kazna izrečena iznad posebnog minimuma, a ispod posebnog maksimuma, kao i imajući na umu da ovaj sud ne nalazi postojanje okolnosti zbog kojih bi odluku o izrečenoj novčanoj kazni trebalo preinačavati te da je propisivanje neznatno blažeg posebnog minimuma i neznatno blažeg posebnog maksimuma novčane kazne isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a ne volje zakonodavca za blažom kaznenom politikom za prekršaj iz čl. 54. st. 1. i 2. Zakona sigurnosti prometa na cestama, ovaj sud smatra da, pogotovo uvažavajući pravila načela konkretnosti u primjeni blažeg zakona (odluka se donosi ovisno o specifičnosti slučaja koji je predmet postupka), u ovom prekršajnom predmetu nema mjesta primjeni „novog“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da je okrivljenik lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

Zagreb, 20. veljače 2024.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji prometne policije Karlovac u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.