REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-66/2026-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja IDDQD d.o.o., Ičići, Antona Dminaka 18, OIB: 10829142553, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Fanuko, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika 1. BLUE VOYAGE YACHTING d.o.o., Rijeka, Zdravka Kučića 29, OIB: 35314462531, i 2. ZE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik iz Rijeke, radi predaje u posjed brodice, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2026. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, punomoćnika tužitelja, i punomoćnika prvo i drugo tuženika, 26. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku da tužitelju preda u posjed plovilo Ranieri SAUVAGE 22, broj trupa: IT – RNG SV212 A 4 24, izvanbrodski motor: HONDA BF 150D XRU, serijski broj motora: BBTJ-1006009, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika koji glasi: „Nalaže se drugotuženiku da tužitelju preda u posjed plovilo Ranieri SAUVAGE 22, broj trupa: IT – RNG SV212 A 4 24, izvanbrodski motor: HONDA BF 150D XRU, serijski broj motora: BBTJ-1006009.“

III. Nalaže se prvotuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 5.767,34 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. kolovoza 2026. do isplate, a određuju se za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Nalaže se da tužitelju da drugotuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.750,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. kolovoza 2026. do isplate, a određuju se za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4.2.2026. podnio tužbu radi predaje u posjed brodice Ranieri SAUVAGE 22, broj trupa: IT – RNG SV212 A 4 24, izvanbrodski motor: HONDA BF 150D XRU, serijski broj motora: BBTJ-1006009. Navodi da su tužitelj kao korisnik usluge i tuženik kao pružatelj usluge zaključili 18.12.2024. ugovor o čuvanju brodice. Člankom 1. ugovora tuženik se obvezao pružiti uslugu čuvanja brodice. Brodica je u vlasništvu tužitelja. Tužitelj je u nekoliko navrata usmenim putem, ali i slanjem pošte (21.10.2025.) i poruka, pozvao tuženika pod 2.) u svojstvu zakonskog zastupnika tuženika pod 1.), kao i osobno, da mu vrati brodicu, odnosno da mu je preda u posjed. Međutim, tuženik 2.) nije htio zaprimiti poštu (vraćena tužitelju s napomenom obaviješten, nije podigao pošiljku) a u istoj je raskinuo ugovor o čuvanju brodice i tražio predaju u posjed), a na Whatsapp poruku tužitelja tuženik pod 2.) je odgovorio 20.1.2026. s porukom da neće predati brodicu u posjed. Iako je ugovor o čuvanju plovila sklopljen između tužitelja i tuženika pod 1.), faktičnu kontrolu nad plovilom ima tuženik pod 2.) kao član uprave, odnosno zakonski zastupnik tuženika pod 1.), jer društvo nema drugih zaposlenika, član uprave osobno upravlja lokacijom suhe marine, član uprave osobno odlučuje o pristupu i predaji plovila te nema stvarne operativne razdvojenosti između društva i fizičke osobe. Tužitelj ističe kako se tužba na predaju podnosi i protiv tuženika pod 2.) isključivo zbog neposredne predaje u posjed brodice tužitelju, a i zbog činjenice da je tuženik pod 1.) u blokadi, dok je tuženik pod 2.) s druge strane u listopadu 2025. osnovao novo trgovačko društvo koje imenom i opisom poslova gotovo identično odgovara tuženiku pod 1.), odnosno osnovao je trgovačko društvo BLUE VOYAGE YACHTING GROUP d.o.o. (najprije osnovano kao j.d.o.o., a 26.1.2026. pretvoreno u d.o.o.). Slijedom svega navedenoga, jasno je kako tuženici ne žele predati tužitelju u posjed njegovu brodicu ni nakon nekoliko poziva. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tužitelj je uz tužbu podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom raspolaganjem brodicom. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-66/2026-2 od 4.2.2026. razdvojeno je postupanje po prijedlogu tužitelja – predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere prema tuženicima – protivnicima osiguranja, te je određeno da će se postupak voditi pod novim poslovnim brojem R1-66/2026 (stranica 24 spisa).

3. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbeni zahtjev. Ističe kako tužitelj nije ovlašten potraživati posjed brodice koja je predmet tužbenog zahtjeva jer nije u cijelosti ispunio preuzete obveze. 2. tuženik je u ime Blue Voyage yachting d.o.o. zaključio s tužiteljem ugovor o kupoprodaji brod ice. Stvarna kupoprodajna cijena iznosila je 66.000,00 eura uvećano za PDV, a koji iznos tužitelj nikada u cijelosti nije podmirio. Obzirom da je tužitelj inzistirao prikazati manju cijenu u ugovoru kako bi izbjegao plaćanje poreza, isključivo po njegovom inzistiranju u ugovoru je navedena cijena od 35.000,00 eura, a plaćen je samo dio razlike u cijeni, dakle ni od tih 35.000,00 eura nije plaćen iznos u cijelosti, a kamoli tek ostatak iznosa. Glede ostatka ci jene dogovoren je način plaćanja „na ruke“, međutim do takvog podmirenja obveze od strane tužitelja nije došlo. Od dogovorenog i stvarnog kupoprodajnog iznosa, tužitelj nije u cijelosti platio cijenu, dok također nije u cijelosti podmirio niti iznos naveden u samome ugovoru. Navedeno proizlazi iz konto kartica koje se prilažu u privitku, kao uostalom i iz whatsapp prepiske koju prilaže uz tužbu i sam tužitelj u kojoj na navedenu činjenicu jasno upućuje 2. tuženik. Tuženici smatraju bilo kakvo pozivanje na predaju u posjed plovila neosnovanim. Predložili su odbiti tužbeni zahtjev.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici predaju u posjed brodicu Ranieri SAUVAGE 22, broj trupa: IT – RNG SV212 A 4 24, izvanbrodski motor: HONDA BF 150D XRU, serijski broj motora: BBTJ-1006009.

5. Među strankama je sporna visina kupoprodajne cijene te da li je tuženik dužan predati u posjed tužitelju brodicu.

6. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja JE (list 63-64 spisa). Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07–Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., i 146/25.) te je zaključio da je tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika osnovan, a u odnosu na 2. tuženika neosnovan.

7. Iz provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da su tužitelj kao kupac i 1. tuženik kao prodavatelj bili u poslovnom odnosu kupoprodaje brodice prema 1. tuženikovom računu broj 25-1-1 od 18.12.2024. (str. 52 spisa) koji ima za cilj stjecanje prava vlasništva. Tužitelj je stekao pravo vlasništva jer je upisan kao vlasnik u upisnom listu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Lučke kapetanije Rijeka upisom od 31.12.2024. (str. 16-21 spisa). Sud je prihvatio da je tužitelj platio kupoprodajnu cijenu od 37.500,00 EUR u cijelosti na način da je platio 25.000,00 EUR 19.12.2024.(str. 50 spisa); 6.800,00 EUR 23.12.2024. (str. 49 spisa) te 5.700,00 EUR prijebojem prema tužiteljevim računima izdanim temeljem ugovora o najmu na str. 47-48 spisa. Na računu (str. 52. spisa) kao način plaćanja naveden je transakcijski račun. Iz toga proizlazi da je tužitelj kupoprodajnu cijenu platio u cijelosti.

8. Tuženici su tvrdili da tužitelj ipak nije u cijelosti platio kupoprodajnu cijenu jer je dio cijene bio dogovoren usmeno s načinom plaćanja „na ruke“.

9. U odnosu na taj prigovor, tuženicima valja navesti da ista činjenica nije odlučna u ovom postupku. To iz razloga što je tužitelj upisani vlasnik brodice, pa se ovdje radi o vlasničkoj tužbi kojom vlasnik neposjednik traži povrat stvari od nevlasnika posjednika.

10. Odredbom čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP-a, "Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) propisano je: da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

11. Tužitelj je upisnim listom dokazao svoje vlasništvo, a ugovorom o čuvanju plovila od 18.12.2024. 1. tuženikov posjed. Osim toga, činjenicu posjeda 1. tuženik nije niti osporavao.

12. Što se tiče visine kupoprodajne cijene iz pisane dokumentacije proizlazi da je ista plaćena u cijelosti. Tuženici nisu dokazali da je dio cijene dogovoren usmeno i „na ruke“. Zakonski zastupnik tuženika i tuženik (ista osoba) nisu pristupili na ročište određeno za njihovo saslušanje a nisu podnijeli niti dokaz o spriječenosti pristupanja, slijedom čega je sud odlučio na ročištu saslušati tužitelja, sve sukladno upozorenju od 25.5.2026. na str. 59 spisa i provođenju postupka bez odugovlačenja.

13. Sve i da je zakonski zastupnik tuženika iskazivao drugačije radilo bi se o suprotnim tvrdnjama stranaka koje nisu bez drugih dokaza provjerljive.

14. No, neovisno o navedenome, a sve i da tužitelj nije u cijelosti platio cijenu (o čemu nema dokaza), kraj činjenice da je upisani vlasnik brodice, tuženici ne mogu osnovano zadržavati tužiteljevo plovilo s tim argumentima (da nije plaćena cijena u cijelosti). Oni svoja prava mogu ostvarivati kroz obveznopravne zahtjeve (za isplatu ostatka cijene i sl.), a ne uskratom predaje brodice, pored činjenice da je vlasništvo u registru već preneseno.

15. Kako je tužitelj bio u obveznopravnom (i stvarnopravnom) odnosu s 1. tuženikom kao pravnom osobom, te kako upravo 1. tuženik ima posjed nad brodicom temeljem ugovora o čuvanju plovila od 18.12.2024. na str. 6 spisa, to je sud zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika.

16. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbu čl. 162. st. 1. ZVDSP -a prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika, odnosno donio je odluku sukladno točki izreke presude.

17. Iz postupka ne proizlazi da je tužitelj bio u bilo kakvom poslovnom odnosu s 2. tuženikom osobno kao fizičkom osobom (unatoč tome što je isti zakonski zastupnik 1. tuženika). Ne proizlazi niti da 2. tuženik osobno drži brodicu u svom posjedu. Stoga je po mišljenju suda tužbeni zahtjev prema 2. tuženiku neosnovan, slijedom čega je u odnosu na 2. tuženika tužbeni zahtjev odbio i donio odluku sukladno točki II. izreke presude.

18. Sud nije odgodio saslušanje stranaka zbog nepristupanja zastupnika tuženika FE koji je bio uredno pozvan na ročište 9.7.2026. radi saslušanja, ali na isto nije pristupio i nije dostavio nikakav dokaz o spriječenosti. Sud je sve odlučne činjenice utvrdio na temelju isprava sukladno odredbi čl. 492.a ZPP -a, i temeljem saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja JE, slijedom čega se saslušanje zakonskog zastupnika tuženika ukazalo nepotrebnim i neekonomičnim, s obzirom na prigovorne tvrdnje koje iznosu (neplaćanje cijene u cijelosti).

19. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u odnosu na 1. tuženika. Parnični trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) koji se sastoji od sljedećeg troška određenog prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe:

- sastav tužbe od 4.2.2026. od 1.000,00 eur (tbr. 7. t. 1.)

- sastav podneska od 27.3.2026. iznos od 1.000,00 eur (tbr. 8. t. 1.);

- pristup na ročišta 25.5.2026. i 9.7.2026. u iznosima od 1.000,00 eur za svako, ukupno

2.000,00 eur (tbr. 9. t. 1.);

- trošak PDV-a (25%) od 1.000,00 eur, ukupno 5.000,00 eur.

Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu od 297,34 i pristojbu na presudu od 470,00 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama Republike Hrvatske.

20. Slijedom navedenog, sud je 1. tuženika obvezao da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 5.767,34 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki III. izreke presude.

21. U odnosu na 2. tuženika, tužitelj nije uspio u sporu, odnosno upravo je 2. tuženik u cijelosti uspio u sporu. Parnični trošak 2. tuženika odnosi se na trošak zastupanja po Tarifi koji se sastoji od sljedećeg troška određenog prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe određenog za dvije osobe:

- sastav odgovora na tužbu od od 1.100,00 eur (tbr. 8. t. 1. , 36.)

- sastav podneska od 11.3.2026. iznos od 1.100,00 eur (tbr. 8. t. 1., 36.);

- pristup na ročišta 25.5.2026. i 9.7.2026. u iznosima od 1.100,00 eur za svako, ukupno 2.200,00 eur (tbr. 9. t. 1., 36.);

- trošak PDV-a (25%) od 1.100,00 eur, ukupno 5.500,00 eur.

22. Kako se radi o zastupanju dvije osobe u istom postupku na 2. tuženika otpada 50% odnosno 2.750,00 EUR.

23. Slijedom navedenog, sud je tužitelja obvezao da 2. tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.750,00 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki IV. izreke presude.

24. Slijedom navedenog, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 26. kolovoza 2026.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.