R E P U B L I K A H R V A T S K A

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81, 22000 Šibenik

Poslovni broj: P-588/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Marku Spahiji, pravnoj stvari tužiteljice JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Igor Dlačić i mr. sc. Ivana Markovinović Žunko, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika JVG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], North Melbourne 3051, Victoria, Australia, koju zastupaju punomoćnici Mladen Pavasović i Meri Blaslov Pavasović, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Ivane Markovinović Žunko odvjetnice u Zagrebu i zamjenika punomoćnika tužene RV, odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom uredu Krešimira Lušića, odvjetnika u Šibeniku, 26. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica ukupno 51/100 dijela nekretnine zk.č.br. 467 ZGR, KUĆA [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Tisno, te je tuženica suvlasnica ukupno 49/100 dijela nekretnine zk.č.br. 467 ZGR, KUĆA [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Tisno.

II. Nalaže se Tuženici izdati Tužiteljici tabularnu izjavu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na gore navedenoj nekretnini jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, i to sve u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se Tuženici isplatiti Tužiteljici trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici JV, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tuženici JVG, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime parničnog troška, iznos od 812,50 eura (osamsto dvanaest eura i pedeset eurocenti).

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da su ona i tužena suvlasnice nekretnine u [adresa] oznake kat. čest. *467, kuća stojna upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] (dalje predmetna nekretnina), svaka za ½ suvlasničkog dijela. Predmetna nekretnina da je obiteljska imovina bivšeg supruga tužiteljice pok. AV, koju da je isti naslijedio iza smrti Lujze Karović 1959. godine zajedno sa tuženom. 1965. godine da tužiteljica odlazi živjeti u [adresa] te je započela popravke, uvela struju i vodu te uredila kuću i izvana te interijer, a da joj je već tada tužena dopustila vršiti posjed cijele nekretnine te da tužena nije sudjelovala u troškovima. Nedugo nakon toga da se tužiteljica razvela od pok. CV te napustila kuću. 1975. godine da je CV sporazumno prenio kuću na tužiteljicu koja tada ponovno boravi u kući i započinje s radovima i trajnim ulaganjima te da je i tada tuženica prešutno dopustila tužiteljici da vrši posjed cijele nekretnine te da istom upravlja barem kao većinska suvlasnica. 1980. i 1981. godine da je kuću po prvi put posjetila majka tužene te da je tada s tuženom postignut dogovor gleda podjele posjeda i korištenja kuće te snošenju nužnih troškova kao i troškova redovitog održavanja. Unatoč dogovoru da do 1984. godine nitko se od strane tužene nije javio niti se počeo brinuti o održavanju kuće. 1984. godine tužiteljica da je oboljela od maligne bolesti te je bila hospitalizirana, a što predstavlja jedini period kada tužiteljica nije bila u mogućnosti javljati se tuženici u svezi upravljanja i održavanja nekretnine. Nakon toga tuženica da je pokrenula sudski postupak protiv tužiteljice, koji postupak da je rezultirao sklapanjem sudske nagodbe pred Općinskim sudom u Šibeniku od 25. travnja 1995. kojom da su uređeni međusobni odnosi na način da je izvršena podjela na istočni i zapadni dio kuće kao dvojni objekt. Tužiteljica da se nastavila brinuti o svom dijelu kuće, no da je došlo do situacija kada, po prirodi stvari, nije moguće ograničiti brigu samo na jedan dio kuće (npr. kada se u prometnoj nesreći zabio automobil u ogradu; kada je zbog sprječavanja poplave bila potrebna sanacija krovišta i sl). U svim tim situacijama, isključivo tužiteljica da je snosila sve nužne troškove održavanja zajedničkih dijelova kuće, a tuženica da se ne javlja i ne dolazi u nekretninu u čitavom tom periodu i nadalje ne doprinosi upravljanju i održavanju nekretnine, odnosno održavanje svojeg dijela kuće kao i zajedničkih dijelova u cijelosti namjerno zapostavlja i ostavlja na propadanje, te svu brigu upravljanja i održavanja prepušta tužiteljici. Takvim ponašanjem tužiteljici da izravno uzrokuje štetu i konstantno prouzrokuje dodatne radove na održavanju posebnih i zajedničkih dijelova kuće. Tužiteljica tvrdi da je tuženica takvim ponašanjem prepustila posjed cijele nekretnine na upravljanje tužiteljici, a time da je tužiteljica ustvari jedina osoba koja zaista upravlja nekretninom i o njoj se skrbi na prikladan način. Time da je tuženica sve poslovne redovitog upravljanja nekretninom prepustila tužiteljici, a što da implicira da je tužiteljica u poštenom posjedu cijele nekretnine u razdoblju dužem od 20 godina, a time i da ima položaj većinskog suvlasnika. Tužiteljica da je uputila dopis tuženici kojim ju poziva naknadu učinjenih troškova u paušalnom iznosu od 9.500,00 EUR, što je tužiteljica odbila, a nakon toga tuženica i nadalje uporno ustraje na nebrizi oko nekretnine, istu ne posjećuje, istu ne održava niti istom na bilo koji način upravlja. Nadalje, istaknula je da budući da je isključivo ulaganjem i održavanjem od strane tužiteljice u proteklih 70 godina očuvano sućanstvo stvari predmetne nekretnine, te je ista iz navedenog razloga danas očuvana i podobna za korištenje, tužiteljica predmetnom tužbom zahtijeva povećanje njezinog suvlasničkog dijela na ukupno 51/100 dijela zk.č. 467 ZGR, KUĆA [adresa], upisane pri Općinskom sudu u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Tisno, zk. ul. [broj ZK uloška], u kojem slučaju će tužiteljica biti većinska suvlasnica te će moći samostalno i pravovaljano donositi odluke o redovnom upravljanju i održavanju nekretnine, a s čime je u biti tuženica suglasna, ili je barem to prešutno potvrdila svojim ponašanjem u proteklih 70 godina. U odnosu na navedeno poziva se na članak 159. stavak 1. do 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje ZV), kao i na članak 160. stavak 1. i 2. ZV-a. Slijedom navedenog predložila je da sud prihvati tužbeni zahtjev, koji je uredila podneskom od 25. ožujka 2024.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu navela kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Istaknula je kako je rođena 1957. godine, pa u periodu „60-te i 70-te godine“ , niti je znala niti je mogla znati, da bi se tužiteljica navodno 1965. doselila u [adresa] te započela nekakve popravke na zajedničkoj kući, sve to dakle u vrijeme kada ista i nije bila vlasnica / suvlasnica iste. Bivši suprug tužiteljice, jednako kao i tužena, da su stekli, svaki svoj suvlasnički dio, nasljeđivanjem. Tužiteljica da se, a s obzirom da tužena živi u [adresa] ponašala kao vlasnica cijele kuće koju je tako i koristila te uskraćivala tuženoj bilo kakve informacije o stanju kuće, mada je to tužena, još i za života svoje majke, tražila posebno i da se izvrši podjela kuće kako bi svatko od suvlasnika nesmetano mogao koristiti svoj dio. Nadalje da tužiteljica nikada nije obavijestila niti tražila suglasnost tužene za izvođenje bilo kakvih radova u predmetnoj kući. Točno je da je tužena 1980., ne i 1981., sa svojom majkom, a kada su boravile u [adresa], boravila nekoliko dana i u kući u [adresa] kada su stranke razgovarale kako o načinu korištenja i mogućoj podjeli kuće tako i pripadajućeg dvorišta, ali dogovor tada nije postignut. Upravo iz razloga jer se tužena ponašale kao isključiva vlasnica kuće i istu u cijelosti koristila, tužena da je bi prisiljena, još 1991., pokrenuti odgovarajući sudski postupak u kojem je postignuta i nagodba sve u predmetu Općinskog suda u Šibeniku pod br. I-833/1991 od 25. travnja 1995. Pregledom teksta Sudske nagodbe da je razvidno da je tužiteljica (označena u Nagodbi kao dužnik zajedno sa MV) izvršila podjelu unutrašnjosti kuće, koja je poznata vjerovnici – tuženoj, sve prema nacrtu i elaboratu sudskog vještaka Albina Košuljandrića od 19. siječnja 1987., prema varijanti 1. koja je i sastavni dio predmetne Nagodbe. U točci 8. Nagodbe da je utvrđeno i da su stranke suglasne da su sklapanjem iste razriješile sve svoje imovinsko-pravne odnose te da utoliko među istima nema više neriješenih imovinsko- pravnih pitanja koja bi mogla predstavljati osnov bilo kakvog zahtjeva ili potraživanja jedne prema drugoj u odnosu na navedenu nekretninu. Prema naprijed iznesenom da navodna ulaganja prije sklapanja navedene nagodbe ne mogu biti osnov nikakvog potraživanja ili zahtjeva tužiteljice prema tuženoj. Također da nikada tužiteljica nije obavijestila tuženu da bi izvršila na kući neke nužne i neodgodive popravke, niti je obavijestila o iznosu koji je za te radove platila i zatražila od tužene naknadu za pripadajući suvlasnički dio. Sve to kod činjenice da je tužiteljica imala i ima točnu adresu stanovanja tužene te i njezin kontakt tel. broj. Početkom 2015. tužena da je odlučila dati na prodaju svoj suvlasničin dio kuće u [adresa] te je u tom smislu uputila i pismo tužiteljici JV navodeći da je voljna taj suvlasnički dio prodati njoj ukoliko je zainteresirana za kupnju, na koje pismo tužena nikada nije odgovorila. U rujnu 2017. tužena da je boravila u [adresa] te je prije toga također upućen dopis tužiteljici JV u kojem je ista obavještena da tužena dolazi u Hrvatsku i da želi pregledati kuću te je zatražila da joj se omogući obilazak kuće i predaju ključevi, na koji dopis također nije odgovoreno pa je tako tužena po dolasku u [adresa] mogla samo pogledati kuću izvana (iza ograde koja je bila zaključana ) jer u kući nije bilo nikoga. Obzirom na nemogućnost uspostave bilo kakvog kontakta s tužiteljicom, a tužena nije bila u posjedu naprijed navedene Sudske nagodbe koja je ostala kod njenog tadašnjeg punomoćnika (pokušaj pribavljanja iste od suda nije dao rezultata jer tužena nije više bila sigurna kada je predmetni postupak bio pokrenut) to da je tužena Općinskom sudu u Šibensku podnijela prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, sve s ciljem da se pokuša uspostaviti komunikacija s tuženom, što je u konačnici dalo i rezultata jer se uspostavila „kakva takva“ komunikacija između stranaka, budući je tužiteljica, po pozivu suda, morala dati odgovor na prijedlog za razvrgnuće. Kako je pak tužiteljica u tom postupku koji se vodio pod br . R1-175/2017 dostavila Sudsku nagodbu iz 1995. to je rješenjem suda od 17. siječnja 2018. predmetni postupak obustavljen. Tužena da je potom, putem punomoćnika, uputila dopis punomoćniku tužiteljice iz predmeta R1-175/2017 u kojem je, između ostalog, zatražila i predaju ključeva predmetne nekretnine, koja predaja je onda, poslije više tel. kontakata, i realizirana 01. rujna 2018. Koncem rujna 2019. tužena da je ponovno dolazila u Hrvatsku te je otišla i u [adresa] međutim predmetnim ključevima koji su predani njezinoj punomoćnici nije bilo moguće ući u kuću (ključ od lanca kojim se zatvaraju vanjska ulazna vrata te ključ ulaznih vrata s istočne strane kuće u koji bi se ulazilo u dio kuće koji je diobom iz 1995. pripao tuženoj) pa je tužena uspjela ući u kuću tek pošto je susjeda koja je imala ključeve, po prethodno dobivenom telefonskom ovlaštenju tužiteljice JV, kuću otvorila. Troškovi koji za predmetnu kući terete tuženu kao suvlasnicu, ista da redovito podmiruju sve prema računima nadležnih tvrtki i institucija koje prima. Ukoliko je dakle tužiteljica radi navodnog „očuvanja sućanstva stvari“ – kuće nešto i uložila u predmetnu nekretninu, za što uz tužbu nisu dostavljeni nikakvi dokazi, onda da je to radila po vlastitoj volji i nahođenju te je osnovano pretpostaviti i da se radilo o troškovima vezano za održavanje dijela koji je diobom pripao tužiteljici na korištenje jer za bilo kakve druge radove nije imala suglasnost druge strane – suvlasnika, niti ju je tražila. Nadalje, da je tužiteljice i priložila dokaze o nekakvom ulaganju i troškovima koje je imala glede nužnih i neodgodivih popravaka kuće, sve to svakako nije i ne može biti osnova stjecanja, u bilo kojem dijelu, vlasništva premetne nekretnine – kuće. Tužiteljica da nikada nje bila ni pošteni, ni istinit ni zakonit posjednik bilo kojeg većeg suvlasničkog dijela od onog koji već ima, pa nije ni jasno zašto se, tužiteljica u svojoj tužbi poziva na stjecanje vlasništva dospjelošću posebno ne kako je to stjecanje uspjela odrediti u omjeru od 1/100 dijela (već upisna na 50/100 dijela odnosno ½ dijela) nekretnine. Slijedom navedenog predložila je da sud obije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. 1. U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem i pregledom izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina] (str. 5. spisa), korespondencije između stranaka (str. 6. – 10. i 15. – 16. i 35. – 38. spisa), zapisnika od 25. travnja 1995. sastavljen od Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj I-833/91 (str. 12 – 14. spisa), Rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj R1-175/2017 od 21. studenog 2018. (str. 40. – 41. spisa), zapisa tužiteljice (str. 49. – 47. spisa), Ugovor o kreditu zaključen između Komunalne banke Šibenik i RVG od 20. svibnja 1965. (str. 48. -49. spisa), dopisa Turističkog društva Tijesno broj 01/70 (str. 50. spisa), računa Vodovoda i kanalizacije Šibenik br 955/Pir i 964/Pir (str. 51 i 52 spisa), računa broj 1 EV uz ponudu (str. 53. – 54. spisa), izmjere [obrt]" od 27. srpnja 2009. (str. 55. spisa).

3. 2. Sud je odbio prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka HV i provođenjem vještačenja po vještaku građevinske struke na okolnost ulaganja kao nevažnim, s obzirom da je sve sporne činjenice utvrdio iz izvedenih dokaza, a navedeni dokazi se niti ne odnose na utvrđivanje spornih činjenica niti su u vezi s tužbenim zahtjevom, a njihovo izvođenje bi dodatno produljilo postupak i izazvalo bi nepotrebne troškove.

3. 3. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. S obzirom na sve izvedene dokaze, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. 1. Predmet ovog postupka je utvrđenje suvlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini u 1/100 suvlasničkog dijela (s obzirom na to da je već od ranije upisana za ½ suvlasničkog dijela), za koji ista tvrdi da je stekla dosjelošću i to jer je isključivo ulagala i održavala predmetnu nekretninu.

5. 2. U postupku nije sporno da su tužiteljica i tužena suvlasnice predmetne nekretnine, već je sporno je li tužiteljica stekla većinsko suvlasništvo (51/100 dijela) zbog, po navodima tužiteljica, ulaganja i održavanja predmetne nekretnine.

6. 1. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] ZGR K. O. [katastarska općina] (str. 5. spisa) razvidno je da su tužiteljica i tužena upisane kao suvlasnice, svaka za ½ dijela predmetne nekretnine.

6. 2. Pregledom korespondencije između stranaka (str. 6. – 10. i 15. – 16. i 35. – 38. spisa), razvidno je da se tužiteljica 2022. godine obratila tuženoj po punomoćnicima radi uređivanja odnosa vezanih za predmetnu nekretninu, dok se još 2015. godine tužena obratila tužiteljici sa namjerom ponude kupnje njenog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, kao i da je tužena tužiteljicu obavijestila da dolazi tijekom 2017. godine u predmetnu nekretninu.

6. 3. Pregledom zapisnika od 25. travnja 1995. sastavljen od Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj I-833/91 (str. 12 – 14. spisa), razvidno je da su stranke sklopile nagodbu vezano za predmetnu nekretninu, odnosno da su uredile međusobne imovinske pravne odnose koji se odnose na predmetnu nekretninu te koji dio predmetne nekretnine pripada kojem od suvlasnika. Također su utanačili da između stranaka nema neriješenih imovinsko pravnih pitanja a koja bi mogla predstavljati osnov bilo kakvog zahtjeva ili potraživanja jedne prema drugoj stranci u odnosu na predmetnu nekretninu.

6. 4. Zapise tužiteljice (str. 49. – 47. spisa), Ugovor o kreditu zaključen između Komunalne banke Šibenik i RVG od 20. svibnja 1965. (str. 48. -49. spisa), dopis Turističkog društva Tijesno broj 01/70 (str. 50. spisa), račun i Vodovoda i kanalizacije Šibenik br 955/Pir i 964/Pir (str. 51 i 52 spisa), računi broj 1 EV uz ponudu (str. 53. – 54. spisa), kao i izmjere [obrt]" od 27. srpnja 2009. (str. 55. spisa), sud nije posebno ocjenjivao jer je sporne činjenice i činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu utvrdio iz izvedenih dokaza.

7. Dakle, iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da su tužiteljica i tužena suvlasnice predmetne nekretnine za ½ suvlasničkog dijela, da su 1995. godine sklopile sudsku nagodbu kojom su uredile svoj imovinske odnose koji se odnose na predmetnu nekretninu, kao i da je tužena ponudila tužiteljici i da od nje otkupi njen suvlasnički dio. Također, da se tužiteljica obraćala tuženoj, a vezano za podmirivanje troškova održavanja predmetne nekretnine.

8. 1. Člankom 159. stavkom 1. i 3. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

8. 2. Člankom 18., stavkom 3. ZV-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

9. 1. Tužiteljica nije mogla biti poštena (su)posjednica za još dodatnih 1/100 dijela s obzirom na to da je znala da joj pripada i vlasništvo i posjed predmetne nekretnine za ½ dijela. Uz to tužiteljica je sudjelovala i u postupku koji je rezultirao sklapanjem sudske nagodbe gdje su se stranke i ovog postupka dogovorile da između njih nema neriješenih imovinskopravnih odnosa vezanih za predmetnu nekretninu. Dakle, nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane člankom 159. stavkom 1. i 3. ZV-a za stjecanje prava (su)vlasništva dosjelošću u odnosu na tužiteljicu.

9. 2. Što se tiče upravljanja i održavanja nekretnine u suvlasništvu, kao što je predmetna, ono je regulirano zakonskim odredbama (Odjeljak 2. Glava 2. ZV-a) te isti ne predviđa stjecanja prava većinskog suvlasništva ukoliko netko od suvlasnika izvršava veći dio obaveza ili sve obveze. Ukoliko tužiteljica smatra da ima eventualnih potraživanja vezano za ulaganja, odnosno održavanje predmetne nekretnine, onda isto može ostvarivati u drugim postupcima, međutim, ista na temelju navedenog ne stječe pravo većinskog vlasništva, a što ista upravo zahtjeva u ovom postupku.

9. 3. S obzirom na sve navedeno, a kako je tužiteljica znala da je predmetna nekretnina u suvlasništvu tužene za ½ dijela, pa samim time da tužena ima pravo na posjed za ½ dijela predmetne nekretnine, tako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava (su)vlasništva za 1/100 dijela predmetne nekretnine, pa se ne može niti utvrditi da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine za ukupno 51/100 (već od ranije upisana kao vlasnica ½ dijela), slijedom čega je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, sud je tuženoj priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i one koje je zahtijevala. Priznati su joj troškovi angažiranjem kvalificiranog punomoćnika, dok je visina troškova odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., 107/2025., dalje: Tarifa) koja se primjenjuje sukladno Tbr. 52. stavku 3. Tarife te uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini od 9.500,00 eura.

10. 2. Sukladno navedenom, tuženoj je priznat trošak za:

- sastav odgovora na tužbu od 9. svibnja 2024, u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife);

- sastav podneska od 9. svibnja 2024. u visini od 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. Tarife);

- zastupanje na ročištima održanim 20. studenog 2025. i 8. srpnja 2026., za svako ročište u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), odnosno za dva takva ročišta, ukupno 200 bodova;

dakle sveukupno 325 bodova x 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), što iznosi 650,00 eura, uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife), odnosno iznos od 162,50 eura, što sveukupno iznosi 812,50 eura.

10. 3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Šibenik, 26. kolovoza 2026.

SUDAC

Marko Spahija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika