REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-8187/2023-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud, u Zagrebu po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja KŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupana punomoćnik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Privredne banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, 26. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I./ Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke dio članka 4.1. i dio članka 4. 2. Ugovora o kreditu broj 9012776804, a koji glase:
- „ Na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana…“
- visinu kamatne stope banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (slovima: prvi siječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvi siječnja) do 30.6. (slovima: tridesetog lipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvog srpnja), a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. ( slovima: prvog srpnja) do 31.12. (slovima: trideset prvog prosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.“
II./ Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke dio članka 7.2. Ugovora o kreditu broj 9012776804, a koji glasi: „u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“
III./ Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke dio članka 10. Ugovora o kreditu broj 9012776804, a koji glasi:
„U tom slučaju korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećim na dan prijevremene otplate.“
IV./ Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke dio članka 12.3. Ugovora o kreditu broj 9012776804, a koji glasi:
„Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% (slovima: jedan posto) od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kuna.“
V./ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. OIB 02535697732 isplatiti tužitelju ŠŽ OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.534,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, i to:
-iznos od 36,75 eura od 29. 02. 2008. g. pa do isplate;
-iznos od 36,75 eura od 31. 03. 2008. g. pa do isplate;
-iznos od 36,75 eura od 30. 04. 2008. g. pa do isplate;
-iznos od 36,75 eura od 31. 05. 2008. g. pa do isplate;
-iznos od 36,75 eura od 30. 06. 2008. g. pa do isplate;
-iznos od 36,75 eura od 31. 07. 2008. g. pa do isplate;
-iznos od 36,75 eura od 31. 08. 2008. g. pa do isplate;
-iznos od 36,75 eura od 30. 09. 2008. g. pa do isplate;
-iznos od 36,75 eura od 31. 10. 2008. g. pa do isplate;
-iznos od 36,75 eura od 30. 11. 2008. g. pa do isplate;
-iznos od 36,75 eura od 31. 12. 2008. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 01. 2009. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 28. 02. 2009. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 03. 2009. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 04. 2009. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 05. 2009. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 06. 2009. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 07. 2009. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 08. 2009. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 09. 2009. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 10. 2009. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 11. 2009. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 12. 2009. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 01. 2010. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 28. 02. 2010. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 03. 2010. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 04. 2010. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 05. 2010. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 06. 2010 g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 07. 2010. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 08. 2010.g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 09. 2010. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 10. 2010. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 11. 2010. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 12. 2010. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 01. 2011. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 28. 02. 2011. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 03. 2011. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 04. 2011. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 05. 2011. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 06. 2011. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 07. 2011. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 08. 2011. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 09. 2011. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 10. 2011. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 11. 2011. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 12. 2011. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 01. 2012. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 29. 02. 2012. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 03. 2012. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 04. 2012. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 05. 2012. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 06. 2012. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 07. 2012. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 08. 2012. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 09. 2012. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 10. 2012. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 11. 2012. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 12. 2012. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 01. 2013. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 28. 02. 2013. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 03. 2013. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 04. 2013. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 05. 2013. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 06. 2013. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 07. 2013. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 08. 2013. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 09. 2013. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 10. 2013. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 11. 2013. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 12. 2013. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 01. 2014. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 28. 02. 2014. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 03. 2014. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 04. 2014. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 05. 2014. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 30. 06. 2014. g. pa do isplate;
-iznos od 38,27 eura od 31. 07. 2014. g. pa do isplate;
-iznos od 25,33 eura od 31. 08. 2014. g. pa do isplate;
-iznos od 25,33 eura od 30. 09. 2014. g. pa do isplate;
-iznos od 25,33 eura od 31. 10. 2014. g. pa do isplate;
-iznos od 25,33 eura od 30. 11. 2014. g. pa do isplate;
-iznos od 25,33 eura od 31. 12. 2014. g. pa do isplate;
-iznos od 25,33 eura od 31. 01. 2015. g. pa do isplate;
-iznos od 21,50 eura od 28. 02. 2015. g. pa do isplate;
-iznos od 21,50 eura od 31. 03. 2015. g. pa do isplate;
-iznos od 21,50 eura od 30. 04. 2015. g. pa do isplate;
-iznos od 21,50 eura od 31. 05. 2015. g. pa do isplate;
-iznos od 21,50 eura od 30. 06. 2015. g. pa do isplate;
-iznos od 21,50 eura od 31. 07. 2015. g. pa do isplate;
-iznos od 17,81 eura od 31. 08. 2015. g. pa do isplate;
-iznos od 17,81 eura od 30. 09. 2015. g. pa do isplate;
-iznos od 17,81 eura od 31. 10. 2015. g. pa do isplate;
-iznos od 17,81 eura od 30. 11. 2015. g. pa do isplate;
-iznos od 17,81 eura od 31. 12. 2015. g. pa do isplate;
-iznos od 17,81 eura od 31. 01. 2016. g. pa do isplate;
-iznos od 13,02 eura od 29. 02. 2016. g. pa do isplate;
-iznos od 13,02 eura od 31. 03. 2016. g. pa do isplate;
-iznos od 13,02 eura od 30. 04. 2016. g. pa do isplate;
-iznos od 13,02 eura od 31. 05. 2016. g. pa do isplate;
-iznos od 13,02 eura od 30. 06. 2016. g. pa do isplate;
-iznos od 13,02 eura od 31. 07. 2016. g. pa do isplate;
-iznos od 10,68 eura od 31. 08. 2016. g. pa do isplate;
-iznos od 10,68 eura od 30. 09. 2016. g. pa do isplate;
-iznos od 10,68 eura od 31. 10. 2016. g. pa do isplate;
-iznos od 10,68 eura od 30. 11. 2016. g. pa do isplate;
-iznos od 10,68 eura od 31. 12. 2016. g. pa do isplate;
-iznos od 10,68 eura od 31. 01. 2017. g. pa do isplate;
-iznos od 5,67 eura od 28. 02. 2017. g. pa do isplate;
-iznos od 5,67 eura od 31. 03. 2017. g. pa do isplate;
-iznos od 5,67 eura od 30. 04. 2017. g. pa do isplate;
-iznos od 5,67 eura od 31. 05. 2017. g. pa do isplate;
-iznos od 5,67 eura od 30. 06. 2017. g. pa do isplate;
-iznos od 5,67 eura od 31. 07. 2017. g. pa do isplate;
-iznos od 0,15 eura od 31. 08. 2017. g. pa do isplate;
-iznos od 0,15 eura od 30. 09. 2017. g. pa do isplate;
-iznos od 0,15 eura od 31. 10. 2017. g. pa do isplate;
-iznos od 0,15 eura od 31. 11. 2017. g. pa do isplate;
-iznos od 0,15 eura od 31. 12. 2017. g. pa do isplate;
-iznos od 0,15 eura od 31. 01. 2018. g. pa do isplate;
po stopi koja se za razdoblje od 5. studenog 2008. do 1. kolovoza 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
VI./ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. OIB 02535697732 naknaditi tužitelju ŠŽ OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.994,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 26. kolovoza 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
VII./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.
Obrazloženje
1. U ovom parničnom postupku između tužitelja JŽ i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. . nije sporno:
- da je tuženik kao kreditor Ugovorom o kreditu zaključenim između parničnih stranaka 13. srpnja 2007. tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje stavio iznos od 365.500,00 kn;
- da su u ugovoru o kreditu sadržane odredbe citirane pod točkom I./ i II./ izreke ove presude, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke (tuženika) o kreditiranju građana;
- da je u ugovoru o kreditu sadržana odredba citirana pod točkom III./ izreke ove presude, kojom je ugovorena obveza tužitelja kao korisnika kredita platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita (tzv. izlazna naknada) u visini utvrđenoj aktima Banke (tuženika) važećima na dan prijevremene otplate te
- da je u ugovoru o kreditu sadržana odredba citirana pod točkom IV./ izreke ove presude, kojom je ugovorena obveza tužitelja kao korisnika kredita platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva (tzv. ulazna naknada) u visini od 1% (jedan posto) od iznosa kredita, a najviše do 7.000,00 kn.
2. Tužitelj tvrdi da su navedene odredbe ugovora o kreditu ništetne. Obrazlaže da su odredbe kojima je ugovoreno da se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje banci (tuženiku) platiti kamatu po promjenjivoj kamatnoj stopi za posljedicu imale izmjenu visine prvotno ugovorene kamatne stope te stoga visine mjesečnih anuiteta i kamata, koje je tužitelj tako izmijenjene plaćao. Tužitelj navodi da su ugovorne odredbe koje promjenu ugovorene kamatu čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, i to banke, uzrokovale u konkretnom slučaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača te da su te odredbe u Ugovor unijete na inicijativu banke (tuženika), kao dio sadržaja standardnog ugovora o kreditu, na koji tužitelj nije mogao utjecati. Tužitelj ističe da ni u Općim uvjetima poslovanja banaka, niti u Ugovoru nisu utvrđeni parametri na temelju kojih će banke mijenjati kamatnu stopu, kao što nije utvrđena niti metoda izračuna tih parametara te da je stoga razvidno da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika nepoštene i ništetne. Zakonom o zaštiti potrošača jasno je definirano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
2.1 Tužitelj tvrdi da se nije pregovaralo niti o ugovornim odredbama o plaćanju tzv. ulazne i izlazne naknade te da su i te odredbe ništetne na temelju odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača.
2.2 Tužitelj slijedom izloženoga postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkama I./ i II./ izreke ove presude, kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Nadalje tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredbe o obvezi tužitelja platiti tzv. ulaznu naknadu (točka III./ izreke ove presude) te utvrđenje ništetnosti odredbe o obvezi plaćanja tzv. izlazne naknade (točka IV./ izreke ove presude).
2.3 Nadalje tužitelj tužbenim zahtjevom citiranim od točkom V./ izreke ove presude, po provedenom financijskom vještačenju, potražuje od tuženika isplatu iznosa plaćenog primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Naposljetku tužitelj potražuje naknadu troška parničnog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
3.1 Tuženik osporava da je tužitelj potrošač te da uživa zaštitu prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je vlasnik obrta. Navodi da je u svakom konkretnom slučaju nužno utvrditi vezu između ugovora o namjenskom kreditu s profesionalnom aktivnošću osobe koja takav ugovor s određenom namjenom sklopila. Ako sud zaključi da je tužitelj Ugovor o kreditu zaključio kao potrošač, tuženik ističe da je ugovoreno da se kamatna stopa mijenja prema Općim uvjetima poslovanja, pa da se stoga moraju uzeti u obzir svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita te na način promjene kamatne stope. Takvi elementi javno su dostupni i tuženik ih nije odredio po nekom proizvoljnom kriteriju, već ovise o uvjetima tržišta, troškovima izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, o regulatornim troškovima HNB-a, o kreditnom riziku zemlje (CDS) te o marži koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta. Tuženik zaključuje dakle da se radi o cijeni kredita koja samim time određuje i visinu kamatne stope. Ističe da je sve svoje obveze propisane važećim propisima ispunio kako u pogledu promjene visine kamatne stope, tako i u pogledu obavještavanja svih korisnika kredita, uključujući i tužitelja te da je promjena kamatne stope bila rezultat točno određenih, odnosno definiranih parametara i metodologije. Navodi da je tužitelj mogao izdvojiti ugovornu odredbu kao nejasnu ili spornu, tražiti objašnjenja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu te dodatka tom Ugovoru, kao i kod javnog bilježnika prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu, pa da ga je objašnjenje tuženika odvratilo od sklapanja ugovora, da taj ugovor nije bio prisiljen sklopiti. Zaključno ističe da se kamatna stopa mijenja i mijenjala isključivo u zakonskim okvirima i sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Navodi da je nesporno da ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i zakonito te da primjena kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora o kreditu kroz cijelo ugovorno razdoblje, dakle kao fiksna kamatna stopa, svakako nema uporište niti u jednom propisu pa je stoga nezakonito i nedopušteno. Ugovaranje kredita s promjenjivom kamatnom stopom bila je volja ugovornih stranaka te bi pretvaranjem takvog ugovora o kreditu u kredit s fiksnom kamatnom stopu bilo povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidaba.
3.2 U pogledu tvrdnje da su ništetne odredbe o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi, tuženik navodi da ugovaranje tih naknada nije zabranjeno niti odredbama ZOO, kao ni ZZP niti ZPK kao lex specialisa. Ističe da tužitelj pogrešno i neosnovano ističe da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno plaćanje naknada ništetne te tvrdi da suprotno navodima tužitelja predmetna naknada ne uzrokuje protivno načelu savjesnosti i poštenja značajnu neravnotežu u smislu odredbe čl. 81. st. 1 ZZP, pa da stoga nije ništetna. Navodi nadalje da sporne odredbe nisu nejasne i neodređene jer da je tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kredita znao da će naknada iznositi određeni, Ugovorom definirani postotak od iznosa kredita i da je na nju pristao tako da je iznos naknade fiksan i poznat tužitelju u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu. Ističe da u Ugovoru nije bilo nužno navoditi što točno i konkretno ta naknada predstavlja jer da to nije obveza tuženika te tvrdi da prema praksi suda EU nije niti bitno što naknada uključuje, već koliko ona iznosi, a da je to tužitelju bilo poznato, pa je stoga mogao donijeti informiranu odluku o sklapanju Ugovora o kreditu. Tvrdi da je ta odredba jasna, razumljiva te lako uočljiva. Ističe da je točkom 3.8 Općih uvjeta poslovanja određeno da korisnik kredita plaća naknadu za obradu kreditnog zahtjeva utvrđenu Odlukom o naknadama i drugim troškovima banke i Ugovorom o kreditu. Ističe nadalje da naknada za obradu kredita predstavlja naknadu za sam proces odobravanja kredita, da je tužitelj pristao platiti iznos određen tom odredbom te da se radi o jasnoj odredbi kojom je jasno i nesumnjivo izražena ugovorna volja stranaka. Ističe prigovor zastare jer da je tužba podnesena 2023., odnosno 11 godina nakon što je već nastupila zastara kondemnatornog zahtjeva. Ako je kondemnatorni dio u zastari, tužitelj nema niti pravni interes za utvrđenje ništetnosti.
3.3 Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja, navodeći da odredbom čl. 225. ZOO propisan rok zastare od pet godina te navodi da taj rok počinje teći od dana sklapanja Ugovora o kreditu te nadalje da prema odredbi čl. 226. st. 1. ZOO tražbine anuiteta zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Navodi da se na tužitelja ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača te da je kada bi se utvrđenja iz kolektivnog spora primijenila na ugovorni odnos između stranka da je rok zastare istekao 14. lipnja 2019. Tuženik slijedom izloženog predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu troška parničnog postupka.
4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj se očitovao navodeći, u bitnom, da je iz Ugovora o kreditu razvidna namjena tog kredita te da isti nije ni na koji način u svezi s tužiteljevom obrtnom djelatnošću te da je Ugovor o kreditu zaključen između stranaka potrošački ugovor. Navodi da su sporne odredbe u Ugovor unesene jednostrano, isključivom voljom tuženika, bez pregovora te da je time došlo do povrede načela savjesnosti i poštenja te do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi nadalje da tužiteljevo potraživanje nije u zastari jer da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom takvih tužbi te da je presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17, kojom je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u točki VIII. izreke koja se odnosi na tuženika postala pravomoćna u lipnju 2018., pa da stoga tužiteljevo potraživanje nije u zastari. Nadalje tužitelj tvrdi da se na temelju odredbe čl. 502. C ZPP primjenjuju u ovoj parnici utvrđenja iz kolektivne tužbe radi zaštite potrošača.
5. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković (list 112-122 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.
5.1 Po ovako provedenom postupku, ocijenivši izvedene dokaze primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi osnovani.
6. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik 13. rujna 2007. zaključili Ugovor o kreditu, kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje stavio iznos od 365.000,00 kn.
6.1 Nije sporno niti da je Ugovorom o kreditu između stranaka ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana (čl. 4. Ugovora o kreditu).
6.2 Nije sporno nadalje niti da je ugovoreno da se tužitelj obvezuje platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita (tzv. izlazna naknada) u visini određenim aktima banke važećim na dan prijevremene otplate (čl. 10. Ugovora o namjenskom kreditu) te da se tužitelj obvezuje platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva (tzv. ulazna naknada) u visini od 1% kredita, a najviše 7.000,00 kn.
6.3 Naposljetku, nesporno je da je u Ugovoru o kreditu navedeno da potpisom ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. (tuženika) s građanima i da pristaju na njihovu primjenu; da su ugovorne strane suglasne da se, na sve što nije regulirano tim ugovorom o kreditu, primjenjuju Opći uvjeti poslovanja tuženika s građanima, ostali akti tuženika kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune, o čemu će ih Banka (tuženik) izvijestiti putem svojim distribucijskih kanala (čl. 12.8 Ugovora o kreditu).
6.4 Između stranaka je sporno jesu li ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena primjena promjenjive kamatne stope te obveza plaćanja tzv. ulazne i tzv. izlazne naknade. Nadalje je sporna visina potraživanja plaćenoga primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Naposljetku je sporno je li nastupila zastara.
7. Prvenstveno treba reći da se na ovu parnicu ne mogu primijeniti pravna utvrđenja iz parnice koja se vodila radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/12, jer se u tom postupku raspravljalo i odlučivalo isključivo o kreditima u kojima je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu CHF i u kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, dok se u ovom slučaju radi o kreditu ugovorenom u kunama. Stoga nema mjesta primjeni odredbe čl. 502.c ZPP, što znači da je potrebno ispitati valjanost odredbi predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika; dakle, jednostranom odlukom banke, kao i odredbi ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se tužitelj obvezuje platiti tzv. ulaznu i tzv. izlaznu naknadu.
8. Radi utvrđenja je li tužitelj ugovor o kreditu zaključio kao potrošač, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja te čitanjem Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka.
8.1 Tužitelj je iskazao da je predmetni kredit podigao kod tuženika za kupnju zemlje, za gradnju obiteljske kuće te da nije još započeo gradnju, već je to plan za budućnost. Iskazao je nadalje da je po zanimanju ugostitelj - vlasnik kafića "Vega" u Zagrebu, u Strojarskoj 8, no da taj njegov posao nema nikakve veze s ovim kreditom.
8.2 Nadalje je tužitelj iskazao da je ugovor o kreditu zaključio s tuženikom 2007., pa se svih okolnosti više i ne sjeća te da je ono čega se sjeća to da je došao u banku i da su mu tamo dali neki papir na kojem je pisalo koje sve isprave treba skupiti kako bi dobio kredit, što je on i učinio: ''Ja sam te papire skupio, digao sam kredit i to je bilo to.'' Nadalje je tužitelj iskazao da je ugovor o kreditu dobio unaprijed sastavljen te da je upravo ovakav ugovor o kreditu zaključio zato što mu je tuženik samo taj ugovor ponudio te da nije bilo u redu to što o sadržaju ugovora o kreditu nije bilo pregovaranja; da su mu dali ugovor koji su oni (banka) sastavili unaprijed i da je on jedino takav ugovor mogao potpisati te naposljetku da on predmetni ugovor još uvijek otplaćuje. Naposljetku je tužitelj iskazao da je pročitao ugovor o kreditu koji je potpisao i u cijelosti ga je razumio, no naravno u mjeri u kojoj to može razumjeti osoba koja nije u bankarskoj struci te da naravno da nije razumio puno značenje svake ugovorne odredbe; kao i da nije tražio nikakva posebna objašnjenja, ali da mu banka (tuženik) nije niti ponudila nikakva objašnjenja vezano uz bilo koju ugovornu odredbu.
9. Ovaj sud nalazi da je tužitelj iskazivao jasno i logično te potpuno suglasno sadržaju pregledanog Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, pa stoga ovaj sud njegov iskaz ocjenjuje u cijelosti istinitim. Naime, iz ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita bila kupnja i uređenje građevinskog zemljišta (čl. 2. Ugovora). Prihvaćanjem tužiteljevog gore izloženoga uvjerljivog i logičnog iskaza utvrđeno je da tužitelju nije bilo omogućeno s tuženikom pregovarati niti o jednoj odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, pa tako niti o ovdje spornim odredbama, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci Banke o kreditiranju građana (ugovorne odredbe citirane pod točkama I.i II./ izreke ove presude) te plaćanje tzv. izlazne naknade ''u visini utvrđenoj aktima važećima na dan prijevremene otplate'' (kao što je citirano pod točkom III./ izreke ove presude) te plaćanje tzv. ulazne naknade koja iznosi 1 % od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kn (kao što je citirano pod točkom IV./ izreke ove presude). Nadalje je čitanjem, odnosno pregledavanjem predmetnog Ugovora o kreditu, kao i saslušanjem tužitelja, utvrđeno je da je Ugovor o kreditu standardizirani (tipski) ugovor sastavljen i otisnut od strane banke, tj. tuženika. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st.2. ZZP), a što tuženik i ne osporava.
10. Odredbom čl. 3. st. 1. al. 9. Zakona o zaštiti propisano je da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Iz sadržaja Ugovora o kreditu ne proizlazi da je tužitelj bio kreditiran kao obrtnik ili trgovac. Naime, u tom Ugovoru nije navedeno za koju bi to poslovnu aktivnost ili poduzetničku djelatnost, bilo obrtničku, bilo trgovačku tužitelj bio kreditiran, a što bi bilo sasvim očekivano da je tužitelj bio kreditiran vezano uz njegovu obrtničku ugostiteljsku djelatnost. Suprotno tome, u ugovoru o kreditu, koji je dakle sastavio jednostrano tuženik, bez pregovora, stoji da je namjena ugovora kupnja i uređenje građevinskog zemljišta te da se na ugovorni odnos između stranaka primjenjuju Opći uvjeti poslovanja tuženika s građanima te svi ostali akti tuženika kojima je regulirano kreditiranje građana (čl. 12.8 Ugovora o kreditu). Nadalje, saslušanjem tužitelja te prihvaćanjem njegovog logičnog, uvjerljivog, spontanog i iskrenog iskaza utvrđeno je da je tužitelj sredstvima pribavljenima kreditom kupio građevinsko zemljište na kojem planira izgraditi obiteljsku kuću, s gradnjom koje još nije započeo. Kako je odredbom čl. 2.2. Ugovora o kreditu, zaključenog 2007., ugovoreno da se korisnik kredita obvezuke sredstva kredita koristiti za ugovorenu namjenu te da tuženik zadržava pravo kontroliranja namjenskog korištenja kredita, nije logično da bi, da je tužitelj ugovor o kreditu zaključio kao obrtnik, tuženik tolerirao korištenje sredstava kredita za kupnju građevinskog zemljišta koje nije vez ano uz obrtničku djelatnost tužitelja. Stoga ovaj sud zaključuje da tužitelj Ugovor o kreditu s tuženikom nije zaključio u svrhe koje bi bile namijenjene njegovoj trgovačkoj, poslovnoj, obrtničkoj ili profesionalnoj djelatnosti, što znači da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. al. 9. ZZP te da kao potrošač uživa zaštitu prema odredbama ZZP.
11. Kao što je gore navedeno te između stranaka nesporno, ugovorom o namjenskom kreditu zaključenim između stranaka ugovorena je promjenjivost redovne kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana (čl. 4. Ugovora o kreditu); nadalje da se tužitelj obvezuje platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita (tzv. izlazna naknada) u visini određenim aktima banke važećim na dan prijevremene otplate (čl. 10. Ugovora o namjenskom kreditu) te da se tužitelj obvezuje platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva (tzv. ulazna naknada) u visini od 1% kredita, a najviše 7.000,00 kn.
11.1 Isto tako, u Ugovoru o kreditu navedeno je da potpisom ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. (tuženika) s građanima i da pristaju na njihovu primjenu; da su ugovorne strane suglasne da se, na sve što nije regulirano tim ugovorom o kreditu, primjenjuju Opći uvjeti poslovanja tuženika s građanima, ostali akti tuženika kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune, o čemu će ih Banka (tuženik) izvijestiti putem svojim distribucijskih kanala (čl. 12.8 Ugovora o kreditu).
11.2 Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelju ikada predao ili predočio Odluku Banke o kreditiranju građana, kojom je određivao promjenu redovne kamatne stope, kao niti da Opći uvjeti tuženika predstavljaju sastavni dio Ugovora o kreditu. Naime, u predmetnom ugovoru o kreditu nije izrijekom navedeno kada su doneseni ili od kada su u primjeni ili koji je poslovni broj ovih općih uvjeta tuženika koji se primjenjuju upravo na ovaj sporni odnos stranaka. Isto tako, ugovorna strana ne može unaprijed pristati valjano na jednostrane buduće izmjene ugovora, aktima banke (tuženika) koji bi bili važeći u budućnosti, na dan eventualne prijevremene otplate kredita (koji akt bi se onda primijenio na plaćanje tzv. izlazne naknade).
11.3 Naposljetku, tuženik nije niti tijekom ovog postupka dostavio Odluku Banke o kreditiranju građana, kojom je, kako to tvrdi sam tuženik, donosio odluke o promjeni kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu.
11.4 Isto tako, tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je odluke o kamatnim stopama, koje su rezultirale porastom početno ugovorene kamatne stope, donosio uz suglasnost tužitelja, pa stoga ovaj sud primjenom odredbi čl. 221. a ZPP-a i čl. 290. st. 1. u vezi s čl. 1022. st. 1 i čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje: ZOO) zaključuje da Opći uvjeti tuženika, kao niti Odluke Banke o kreditiranju građana, ne predstavljaju sastavni dio ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, pa stoga niti nemaju učinak na njihove pravne odnose.
11.5 Nadalje, spornom odredbom ugovora o kreditu zaključenog između stranaka jedino je tuženiku dano pravo da mijenja redovnu kamatnu stopu, bez da tužitelj na bilo koji način u tome sudjeluje. Pritom su sporne ugovorne odredbe, citirane pod točkom I./ izreke ove presude, nejasne i nerazumljive, u dijelu u kojem se određuje promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika, zato što nije jasno primjerice koje tijelo donosi odluku o promjeni kamatne stope, što znače uopće ''grupe proizvoda'' te ostali kriteriji koji su u odredbi o promjenjivosti kamatne stope određeni kao kriterij za njezinu izmjenu, niti tko i kada čini kalkulaciju visine nove stope redovne kamate. Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO određeno je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, a odredbom čl. 270. st. 1. ZOO određeno je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Stoga su već odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i obvezi plaćanja tzv. izlazne naknade ništetne već primjenom ZOO, kao općeg propisa obveznog prava.
12. Nadalje, s obzirom na tvrdnju tuženika da sporne odredbe o tzv. ulaznoj i tzv. izlaznoj naknadi nisu nejasne niti neodređene, odredba kojom se tužitelja obvezuje na plaćanje eventualne buduće tzv. izlazne naknade je neodređena, a kao što je gore obrazloženo. Nadalje, odredba kojom je naloženo plaćanje tzv. ulazne naknade u visini od 1% od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kn ne odnosi se na predmet ugovora o kreditu niti cijenu (jer je predmet ugovora o kreditu obveza banke staviti korisniku na raspolaganje određeni iznos sredstava te obveza korisnika iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, dok je cijena kredita ugovorena kamata- čl. 2021. u svezi sa čl. 247. ZOO), što znači da je dopušteno ocjenjivati je ta odredba poštena (s tim da navedeno proizlazi i iz t. 8. Zaključka VSRH od 5. studenog 2020. posl.br. Su IV – 308/2020). Stoga netočno navodi tuženik da činjenica da je točno navedena visina, odnosno parametar izračuna tzv. ulazne naknade znači da valjanost te odredbe nije dopušteno ispitivati.
12.1 Načelo transparentnosti, kao načelo prava EU kojim se uređuje zaštita potrošača, nalaže da u trenutku sklapanja pravnog posla odredbe ugovora moraju biti jasne ne samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već je tuženik kao trgovac bio dužan pružiti tužitelju dovoljno informacija na temelju kojih on može shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja određene obveze, odnosno trgovac je dužan omogućiti potrošaču da odluka o sklapanju određenog pravnog posla bude posljedica informiranog izbora potrošača, a jednostrano nametanje promjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana, kao i jednostrano nametanje određenog parametra izračuna tzv. ulazne naknade ne predstavljaju punu informaciju, ako tuženik pritom u cijelosti ne informira tužitelja kao potrošača o riziku ugovaranja promjenjive kamatne stope te o razlogu ugovaranja parametra za izračun visine tzv. ulazne naknade upravo u ugovorenom postotku od 1%, a najviše 7.000,00 kn. Naime, tek s takvom pruženom informacijom tužitelj kao potrošač bio bi u mogućnosti ocijeniti predstavlja li mu zaključenje ugovora o kreditu tj. preuzimanje obveze iz takvog ugovora, u sadržaju ponuđenom od strane tuženika, prihvatljiv ekonomski rizik ako zaključi ugovor s promjenjivom kamatnom stopom te opravdan trošak ako pristane na plaćanje tzv. ulazne naknade u visini od 1% odobrenog kredita.
13. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 96. st.1. ZZP).
14. Imajući u vidu da je slijedom svega izloženoga dopušteno ocjenjivati valjanost svih spornih ugovornih odredbi, kao i utvrđene činjenice da je tužitelj ugovor o kreditu s tuženikom zaključio kao potrošač, da tužitelju nije bilo omogućeno s tuženikom pregovarati niti o jednoj odredbi predmetnog Ugovora o kreditu slijedom citirane odredbe čl. 96. st.1. ZZP potrebno je ocijeniti uzrokuju li predmetne sporne odredbe značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.
15. Radi utvrđivanja visine iznosa koji je tužitelj platila primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, izveden je dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković.
15.1 Nalaz i mišljenje vještakinje ovaj sud ocjenjuje stručnim i jasnim te na njezin matematički izračun primjedbi nisu imale niti stranke, pa ga stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća.
15.2 Tako je po provedenom financijskom vještačenju utvrđeno da je tužitelj ispunjenjem svoje ugovorne obveze uslijed primjene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, rastom iste, isplatio tuženiku iznos od ukupno 3.534,50 EUR, s tim da su datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa (razlike u odnosu na početnu kamatnu stopu) navedeni pod točkom V./ izreke ove presude, a u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.
15.3 Stavljajući u odnos iznos kredita odobrenog tužitelju u svrhu kupnje građevinskog zemljišta, od 365.500,00 kn- dakle, 48.510,18 EUR s iznosom od 3.534,50 EUR koji je tužiteljica platio primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovoreni iznos od 1% odobrenog kredita za tzv. ulaznu naknadu, dakle financijski rezultat primjene spornih ugovornih odredbi, pri čemu iznos tzv. eventualne (ako tužitelj kredit otplati prijevremeno) izlazne naknade još nije ni poznat, ovaj sud zaključuje da sporne odredbe Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, koje je tuženik, koji je bankarska institucija ekonomske snage neusporedive s tužiteljevom, bez mogućnosti pregovaranja nametnuo tužitelju, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja kao potrošača.
16. Slijedom svega izloženoga, ovaj sud zaključuje da su sporne odredbe Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, citirane pod točkom I./, II./ II./ i IV./ izreke ove presude nepoštene u smislu odredbe čl. 96. st.1. ZZP. Naime, o tim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo te one suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna (čl. 102. st.1. ZZP), pa je stoga odlučeno kao pod točkama I./, II./, III./ i IV./ izreke ove presude.
17. Kao što je gore navedeno, financijskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj, primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, isplato tuženiku iznos od ukupno 3.534,50 EUR na datume kao što je to navedeno pod točkom V./ izreke ove presude. Stoga na temelju odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO odlučeno kao pod točkama V./ izreke ove presude. Pritom se odluka o početku tijeka zatezne kamate temelji na odredbi čl. 1115. ZOO, jer je tuženik nesavjestan stjecatelj. Naime, tuženiku je od zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu bilo poznato da je u istome sadržana sporna odredbe, koje je tuženik u taj ugovor ugradio, te je propuštanjem davanja potpune informacije tužitelju tuženik postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja, što znači da je nesavjesni stjecatelj.
18. Prethodno je neosnovanim ocijenjen prigovor zastare. Osim što je odredbom čl. 328. ZOO određeno da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. (broj: Su-IV-47/2020-2) glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Kako je tek ovom presudom, koja još nije ni pravomoćna, utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o kreditu kao što je to navedeno pod točkama I./, II./, III./ i IV./ izreke ove presude, proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena prije isteka petogodišnjeg roka zastare za tražbine s naslova stečenog bez osnova iz čl. odredbe 225. ZOO.
19. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155 ZPP.
19.1 Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastavljanje tužbe 100 bodova prema Tbr. 7/1 OT,
- za sastavljanje podnesaka od 24.11.2023., 27.08.2024. i 05.05.2026. – po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT,
- za sastavljanje podneska od 09.05.2024. – 25 bodova prema Tbr. 8/4 OT te
- za zastupanje na ročištima 24.04.2024., 24.09.2025. i 07.07.2026. – po 100 bodova prema Tbr 9/1 OT,
što iznosi ukupno 725 bodova, odnosno 1.450,00 EUR te uvećano za PDV 1.812,50 EUR. Nadalje mu je priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i na presudu u iznosu od 155,35 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom VI./ izreke ove presude tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.994,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.
19.2 Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastavljanja podneska od 31.03.2025. jer se radi o požurnici, a eventualno nepostupanje suda slučaj je koji pogađa obje stranke, pa ne može pasti na teret jednoj od njih (arg. iz čl. 156. st.1. ZPP). Nadalje mu nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude jer taj trošak od uvođenja e-komunikacije, odnosno e-oglasne ploče, više nije trošak potreban radi vođenja parnice. Naime, nije potrebno da punomoćnik tužitelja pristupi sudu kako bi na ročištu na kojem se presuda objavljuje saznao za sadržaj presude, jer mu se ta presude odmah dostavlja elektronički i odmah mu je vidljiva. Stoga taj trošak, kao nepotreban za vođenje parnice, ne može pasti na teret suprotne strane.
19.3 Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom VII./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.
U Zagrebu 26. kolovoza 2026.
Sutkinja
Katarina Jukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, županijskom sudu, putem ovoga suda.
DNA:
1. Tužitelju po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 155,35
EUR, prema osnovici od 3.534,50 EUR
2. Tuženiku po pun.
