REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj: Pn-1286/2019-68
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A (OIB:75665455333), kojeg zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 1. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka i tužiteljice osobno, 26. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici 5.109,83 eura sa zateznom kamatom od 23. siječnja 2018. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na 5.109,83 eura za razdoblje od 10. svibnja 2017. do 23. siječnja 2018.
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak od 3.976,18 eura sa zateznom kamatom od 26. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
Obrazloženje:
1. Tužiteljica u tužbi od 15.5.2019. navodi da je 5.10.2016. došlo do prometne nezgode u kojoj je nastradala kao putnica u autobusu reg. [registarska oznaka] u vlasništvu Darko Tours d.o.o., koji je bio osiguran kod tuženika policom automobilske odgovornosti br. 260467743. Radi naknade štete zbog pretrpljene povrede prava osobnosti tužiteljica se obratila tuženiku, no s obzirom da do mirnog rješenja spora nije došlo, tužbom od tuženika traži naknadu štete od 5.109,83 eura i naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pasivnu legitimaciju jer je tužiteljica bila putnica u autobusu koji je kod tuženika osiguran policom osiguranja od automobilske odgovornosti, a ne policom osiguranja od profesionalne – prijevozničke djelatnosti. Osporava i dinamiku nastanka događaja koji tužiteljica opisuje u tužbi (naglo kočenje), tvrdeći da se događaj zbio prilikom prelaska autobusa preko uspornika. Ističe da tužiteljica nije dostavila dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da je do ozljeda došlo za vrijeme vožnje predmetnim autobusom. Poriče i uzročno-posljedičnu vezu između tužiteljičinih ozljeda i prelaska autobusa preko uspornika, ističe doprinos tužiteljice za nastanak štete jer nije bila vezana u autobusu, a pomoć nije zatražila odmah, već 5.10.2016. i time utjecala na obujam štete. Osporava visinu zahtjeva, zahtjev za isplatu zatezne kamate i predlaže ga odbiti.
3. Sud je tijekom postupka pročitao tužiteljičinu medicinsku dokumentaciju, potvrdu tužiteljičine uplate za putovanje na hodočašće, policu osiguranja od automobilske odgovornosti br. 260467743, tužiteljičin odštetni zahtjev, odgovor tuženika bez datuma, pisanu izjavu osiguranika o prometnoj nezgodi, pisanu izjavu tužiteljice i drugu dokumentaciju u spisu, saslušao tužiteljicu, svjedoke JV i RV, proveo medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu dr Žarku Rašiću, kombinirano prometno- sudskomedicinsko vještačenje po vještacima dipl. ing. Igoru Jakopliću i dr ĆV i ocjenom svih izvedenih dokaza po čl. 8. Zakona o parničnom postupku utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
4. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, dinamika nastanka štetnog događaja, uzročna veza između ozljeda tužiteljice i štetnog događaja, pitanje doprinosa tužiteljice nastaloj šteti, osnova i visina zahtjeva te tijek zateznih kamata.
5. Nije sporno da je vozilo reg. [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Tuženik osporava pasivnu legitimaciju jer je tužiteljica u nezgodi sudjelovala kao putnica, sklopivši ugovor o prijevozu s osiguranikom tuženika, a polica na koju se poziva ne pokriva osiguranje od prijevozničke djelatnosti za štete koje nastanu tijekom prijevoza osoba, niti osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti.
6. Odredbom čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) propisana je dužnost vlasnika vozila na sklapanje ugovora o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Ugovorom o osiguranju pokrivene su i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta. U čl. 23. ZOOP propisane su pretpostavke za isključenje odgovornosti po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti, pri čemu putnik u vozilu nije isključen.
7. Po čl. 1069. st. 1. ZOO za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik, a u st. 4. istog članka propisano je da se trećom osobom smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila. Putnik u autobusu jest treća osoba u smislu citiranih odredbi čl. 1069. ZOO, a to je shvaćanje zauzeto i u odlukama VSRH Revr-363/05 od 20.12.2005., Rev-1518/90 i Rev-3200/16 od 31.8.2021. Na temelju navedenih odredbi, tuženik je odgovoran za štetu tužiteljici – putnici u autobusu čiji vlasnik s njime ima sklopljenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti, pri čemu nije odlučno je li prijevoznik s tuženikom sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti iz prijevozničke djelatnosti (VSRH Rev-3200/2016 od 31.8.2021.). Zato je prigovor promašene pasivne legitimacije odbijen kao neosnovan.
8. Radi utvrđivanja sporne dinamike štetnog događaja sud je saslušao tužiteljicu, svjedoke JV i RV. Tužiteljica je ustvrdila da je autobus više puta poskočio od kočenja, a svjedok JV, vozač autobusa izjavio je da je autobus naišao na neku izbočinu ili uspornik koji nije vidio. I svjedokinja RV navela je da je autobus naišao na uspornik. S obzirom na to da se tužiteljica nalazila na samom kraju autobusa (prema vlastitoj izjavi i izjavi svjedokinje RV), što znači da nije imala pregled prometnice, sud je iskaz vozača autobusa ocijenio točnim i utvrdio da je u kritičnom trenutku autobus naišao na uspornik ili izbočinu koju vozač, prema vlastitoj izjavi, nije primijetio, što je – a ne kočenje, kao što je to očigledno pretpostavila tužiteljica - dovelo do nepredviđenog gibanja putnika u autobusu.
9. Iz svih izvedenih personalnih dokaza - iskaza tužiteljice, RV i vozača JV sud je utvrdio da se tužiteljica tom prilikom ozlijedila. S obzirom na navedeno, iz razloga ekonomičnosti odbijen je prijedlog da se na okolnost ozljeđivanja tužiteljice saslušaju preostali po tužiteljici predloženi svjedoci, PV, ZV, EV, AV, ČV i KV.
10. Iako tužiteljica u tužbi navodi da je do nezgode došlo 5.10.2016., iz njezinog iskaza, iskaza svjedoka RV i JV proizlazi da je to bilo ranije, za vrijeme puta prema Lourdesu. Iz potvrde uplate utvrđeno je da je putovanje trajalo od 21.9.2016. do 4.10.2016., iz izjava saslupanih svjedoka utvrđeno je da je do ozljeđivanja došlo tijekom puta, a ne na samom povratku. Tužiteljica je konkretno ustvrdila da je nakon ozljeđivanja četiri dana trpjela strašne bolove i bila uskraćena od razgledavanja. Ovo znači da je tužiteljica bila ozlijeđena 1.10.2016., kako je navedeno i u medicinskoj dokumentaciji.
11. Iz tužiteljičine medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja vještaka kirurga dr Žarka Rašića sud je utvrdio da je tužiteljica zadobila prijelom dvanaestog prsnog kralješka, da je pregledana 5.10.2016., četiri dana nakon štetnog događaja, da je zaprimljena na bolničko liječenje u razdoblju od 5.10.2016. do 7.10.2016., da je liječena po neurologu, kirurgu, otorinolaringologu, fizijatru, da je učinjena odgovarajuća RTG obrada kojom je utvrđen prijelom kralješka, da je njezino liječenje završeno nakon provedene fizikalne terapije, 9.5.2017., da je trpjela bolove jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno 4 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana, slabije bolove trajne sumarno 60 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tužiteljica je pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta kraćeg trajanja, sekundarni strah jači kumulativno 3 dana, srednje jaki kumulativno 8 dana i manjeg intenziteta kumulativno 21 dan. Ozljeda kralješnice (prijelom dvanaestog prsnog kralješka) dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 10%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti prsno- slabinskog segmenta te povremenim bolovima u prsno-slabinskom dijelu kralješnice prilikom dužeg stajanja, hodanja, poteškoća prilikom saginjanja i izvođenja čučnja. Tužiteljici je nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od sumarno 75 dana po 2 sata dnevno te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, dakle ukupno 180 sati.
12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Rašića koji se na prigovore tuženika jasno i nedvosmisleno očitovao obrazlažući nalaz i mišljenje na ročištu 23.2.2022. i po ocjeni suda sve prigovore argumentirano otklonio. Vještak je razlučio i pad tužiteljice nakon štetnog događaja, 7.1.2017., odnosno ovu ozljedu nije uzeo u obzir pri procjenu smanjenja životnih aktivnosti. S obzirom na ovu ocjenu suda, odbijen je dalji neobrazloženi prijedlog tuženika da se provede novo vještačenje po vještaku kirurgu jer za ovo sud nije našao razloga.
13. Tuženik je, radi dokazivanja osnovanosti prigovora nepostojanja uzročne veze između ozljeđivanja tužiteljice i prelaska autobusa preko uspornika predložio provesti kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje i sud je taj dokaz prihvatio, a vještačenje povjerio vještacima za promet i sudsku medicinu dipl. ing. Igoru Jakopliću i dr. ĆV.
14. Iz rezultata ovog dokaza proizlazi da ne postoje tehnički načini da se iz dokumentacije u spisu utvrdi točno mjesto nezgode niti točan izgled neravnine na kolniku na koju je autobus naletio i preko nje prešao, koju je vozač opisao kao "ležećeg policajca“ ili neku izbočinu, niti brzinu kretanja autobusa prilikom naleta koju je vozač procijenio na 50-60 km/h. Točno mjesto nezgode po ocjeni suda nije u konkretnom slučaju odlučno jer je prije svega iz iskaza vozača osiguranika tuženika sud utvrdio da je autobus prešao preko uspornika ili izbočine koju vozač nije na vrijeme uočio, a prihvatio je i njegov iskaz u dijelu u kojem je naveo da je autobusom u to vrijeme upravljao brzinom od 50-60 km/h, s obzirom na to da je prolazio kroz naseljeno mjesto.
15. Iz rezultata vještačenja sud je utvrdio da prilikom naleta autobusa na izbočinu na kolniku ili uzdignutu plohu iskazanom brzinom dolazi kod ulaznog kontakta do manjeg djelovanja udarne sile na način da tijelo putnika potisne vertikalno prema dolje stražnjicom prema sjedištu, a vještak je procijenio da je moglo doći do promjene brzine od oko 5 km/h. Nakon toga dolazi do propinjanja vozila i pada vozila na kolnik, a pri padu na kolnik moglo je doći do promjene brzine u rasponu koji vještak procjenjuje na 15 do 30 km/h, pri čemu je tijelo putnika potisnuto također vertikalno prema dolje. Ozljede u vidu kompresivnih prijeloma kralješaka koje je tužiteljica pretrpjela nastaju djelovanjem sile na uzdužnu osovinu kralješnice. Ove su sile u konkretnom slučaju bile ostvarene prilikom "odskakivanja" stražnjeg dijela autobusa. Pri opisanoj dinamici odvijanja prometne nezgode tužiteljica je mogla zadobiti kompresivni prijelom dvanaestog prsnog kralješka i usprkos korištenju sigurnosnog pojasa: naime, sigurnosni pojas štiti pri djelovanju sile na uzdužnu osovinu vozila, ali ne i prilikom bočnih, rotacionih i okomitih djelovanja sile, a upravo je djelovanje okomite sile bilo odgovorno za nastanak utvrđene ozljede tužiteljice.
16. Vještaci su se na prigovore tuženika očitovali na ročištu 1.6.2026. i ustvrdili da je za potrebe vještačenja uzeto u obzir da je u konkretnom slučaju bila riječ o turističkom autobusu, kao i činjenica da autobus ima ovjes namijenjen za dugotrajna putovanja koji je bitno udobniji od gradskog autobusa, da ovjes ublažava udare pri naletu na neravninu na način da opruge upijaju dio kinetičke energije i ublažavaju djelovanje udarne sile na putnike. Moguće promjene brzine utvrđene su s obzirom na poznate, ranije obrazložene podatke, no riječ je o izvanrednim i neuobičajenim promjenama brzinama koje se ne mogu smatrati redovnim opterećenjima. Ovo sud i iskustveno prihvaća jer prelazak autobusa preko (neuočenog) uspornika pri brzini od 50 do 60 km/h suprotno je namjeni i svrsi uspornika i ne bi trebalo biti sporno da uzrokuje izvanredno opterećenje. Vještaci su dalje ustvrdili i da u opisanoj dinamici kretanja autobusa sigurnosni pojas nije trebao biti interventno zakočen niti u potpunosti zadržavati tijelo tužiteljice uz sjedalo. Vještaci su otklonili i prigovor tuženika koji osporava da je u opisanoj dinamici odvijanja štetnog događaja može nastati prijelom dvanaestog prsnog kralješka jer da se to opterećenje pojavljuje samo u slabinskom dijelu kralješnice, i to zato što kralješnica predstavlja jednu dinamičku cjelinu, a dvanaesti prsni kralježak zadnji je od grupe prsnih kralježaka, nakon kojega slijede slabinski kralješci koji su međusobno funkcionalno povezani. Zbog toga je moguće da se sila koja djeluje na slabinsku kralješnicu prenese na dvanaesti, a moguće i na jedanaesti prsni kralježak. Dinamika koja bi bila ostvarena prelaskom preko uspornika omogućava nastanak prijeloma kralježaka - prije svega slabinskih, ali i nižih prsnih - i to zbog djelovanja sile na uzdužnu osovinu kralješnice, za što nisu potrebne velike sile. Zbog toga je mišljenje vještaka da je opisana dinamika mogla dovesti do ozljeđivanja tužiteljice.
17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za promet i sudsku medicinu ocijenivši ga objektivnim, jasnim, temeljitim, radi čega je odbio prijedlog tuženika da se provede novo kombinirano prometno-sudsko medicinsko vještačenje. Po ocjeni suda vještaci su vrlo jasno iznijeli i argumentirali nalaz i mišljenje koje tuženik ponavljanjem prigovora na koje su vještaci odgovorili nije doveo u pitanje.
18. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljica nastradala 1.10.2016. u autobusu osiguranika tuženika za vrijeme putovanja na hodočašće, kada je autobus brzinom od 50 do 60 km/h prešao preko neuočenog uspornika, pri čemu je tužiteljica zadobila prijelom dvanaestog prsnog kralješka, da bi tu ozljedu zadobila neovisno o tome je li bila vezana, da je zbog toga četiri preostala dana putovanja za vrijeme razgledavanja ležala u autobusu, a po povratku u Zagreb otišla u bolnicu i provela liječenje.
19. Sve, po vještaku kirurgu dr. Rašiću opisane, povrede i posljedice opravdavaju, prema ocjeni ovog suda, dosuđenje naknade štete tužiteljici koja je zbog povrede iz predmetnog štetnog događaja provodila liječenje, bila hospitalizirana, nosila ortozu, trpjela bolove i strah, a bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga ona osnovano postavlja zahtjev za naknadom te štete - pravo na naknadu za pretrpljene duševne boli, bolove i strah, po čl. 1100. st 1. ZOO, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100. st. 2. ZOO. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao u ovom slučaju (povreda tjelesnog i duševnog zdravlja), opravdano je dosuditi jedan iznos naknade za sve oblike neimovinske i imovinske štete, a sud je pritom raspravljao i utvrđivao kriterije koje je tužitelj naveo u tužbi, kao kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu.
20. S obzirom na ranije opisanu jačinu i intenzitet bolova i straha, neugodnosti tijekom liječenja, potrebe za imobilizacijom, nemogućnosti slobodnog samostalnog kretanja, odlaske na kontrole, provođenje fizikalne terapije, trajanje liječenja te opseg i manifestacije zaostalih posljedica, ovaj sud smatra primjerenom zatraženu naknadu neimovinske štete od 4.512,58 eura.
21. Tuđa pomoć i njega bila je tužiteljici potrebna u ukupnom trajanju od 180 sati, i to nestručne pomoći. Uzimajući u obzir kretanja cijena ovakve pomoći na slobodnom tržištu, sud je smatrao primjerenim po ovoj osnovi priznati tužiteljici zatraženih 597,25 eura.
22. Zatezna kamata pripada tužiteljici od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, konkretno 23.1.2018., kako to proizlazi iz potvrde tuženika o prijavi štete (list 24 spisa), sve po čl. 12. st. 4. ZOOP i čl. 1103. ZOO, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO. Ni iz čega ne proizlazi da se tužiteljica tuženiku obratila 10.5.2017. Zbog toga je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 10.5.2017. do 17.1.2018.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154., 155. i 156. ZPP-a. Tužiteljici su dosuđeni troškovi zastupanja po odvjetniku, po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika: za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe po 200,00 eura (tbr. 7/1), sastav podnesaka od 12.11.2019., 28.9.2021., 15.10.2021., 4.9.2023., po 200,00 eura (tbr 8/1), za podnesak od 3.3.2026. iznos od 100,00 eura (tbr 8/3), za zastupanje na ročištima 12.2.2020., 25.5.2021., 23.2.2022., 14.6.2022., 1.10.2024., 10.2.2026. i 1.6.2026. po 200,00 eura (tbr. 9/1), dakle ukupno 2.700,00 eura, što uvećano za PDV 25% od 675,00 eura, iznosi 3.375,00 eura. Na taj je iznos pribrojen je trošak pristojbe na tužbu i presudu od po 97,55 eura i trošak vještačenja od 199,08 eura, ukupno 3.769,18. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je od presuđenja po čl. 151. st. 3. ZPP.
Zagreb, 26. kolovoza 2026.
Sudac:
Ivana Marangunić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pisana ovom sudu, odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun. tužiteljice
-pun. tuženika
