REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Us I-938/2025-7
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Hana Lukić Hob, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 , radi poništenja rješenja, 26. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja (u dijelu koji se odnosi na datum od kada tužitelju pripada pravo na invalidsku mirovinu) Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II
– 141-02/25-03/03343883031, URBROJ: 341-99-06/2-25-1629 od 19. kolovoza 2025., kao i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, KLASA: UP/I 141-02/24-03/03343883031, URBROJ: 341-22-06/2-24- 22350 od 18. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-141-02/25-03/03343883031, URBROJ: 341-99-06/2-25-1629 od 19. kolovoza 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, KLASA: UP/I-141-02/24-03/03343883031, URBROJ: 341-22-06/2-24- 22350 od 18. veljače 2025.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem priznato je pravo na invalidsku mirovinu od 17. listopada 2024. Umjesto ove mirovine određuje se najniža mirovina u svoti 747,97 EUR, a isplata iste će se vršiti mjesečno unatrag.
2. Tužitelj u tužbi ističe kako osporava utemeljenost, točnost i zakonitost rješenja donesenih u upravnom postupku u odnosu na utvrđeni datum, 17. listopada 2024. od kada se priznaje pravo na invalidsku mirovinu. Poziva se na ranije doneseno rješenje vezano za određivanje prava na osobnu invalidninu radi oštećenja organizma za vrijeme Domovinskog rata. Smatra da mu isplata mirovine pripada ranije nego je to utvrđeno osporenim rješenjima te da bi isplata trebala biti utvrđena od 21. svibnja 2024., odnosno dana kada je pokrenuo zahtjev za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu. Predlaže poništiti osporena rješenja i priznati pravo na invalidsku mirovinu od dana podnošenja zahtjeva, 21. svibnja 2024.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužba nije osnovana. Smatra da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Ističe kako tužitelj u tužbi ponavlja navode koje je iznio u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik smatra da s obzirom na to da je Nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka, Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 561101/24-09/781, URBROJ: 426-5-1/27-25-7, evidencijski broj vještačenja 1296496 od 7. kolovoza 2025. (dalje: Vijeće viših vještaka) utvrđeno da je Nalaz i mišljenje Vijeća vještaka, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Osijeku, Izdvojenog mjesta rada u Vukovaru, KLASA:561-01/24-09/781, URBROJ: 426-04-04- 01/6-24-2, evidencijski broj vještačenja: 1135341 od 18. listopada 2024. (dalje Vijeće vještaka) pravilan, tužitelju je pravo na invalidsku mirovinu pravilno priznato počevši od 17. listopada 2024, odnosno od dana nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Kako je sporna primjena prava, činjenice su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj sud na temelju članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/2024. i 39/2026. – dalje: ZUS) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.
5. Na temelju razmatranja priložene materijalne dokumentacije i uzimanje u obzir svih činjenica koje su navedene, a sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni postupak pokrenut na zahtjev tužitelja 21. svibnja 2024. uz priloženu kompletnu medicinsku i drugu dokumentaciju. U provedenom postupku utvrđeno kako je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica 20% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 80% bolesti izvan tih okolnosti te mu se priznalo pravo na invalidsku mirovinu u iznosu 606,41 EUR, odnosno određena je najniža mirovina u iznosu 747, 97 EUR mjesečno, s tim da isplata mirovine pripada od 17. listopada 2024. koju će isplaćivati Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. U rješenju je detaljno obrazloženo koje su činjenice uzete u obzir prilikom rješavanja zahtjeva te su navedene zakonske odredbe koje su dovele Tijelo do takvoga zaključka.
7. Tužitelj je na prvostupanjsko rješenje podnio žalbu, ali samo u odnosu na datum od kojeg mu je utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu, odnosno 17. listopada 2024. Navodi kako je kod njega potpuni gubitak radne sposobnosti postojao i prije podnošenja zahtjeva, zato smatra kako mu se kao datum priznanja prava na invalidsku mirovinu treba navesti 21. svibnja 2024., odnosno dan podnošenja zahtjeva.
8. U povodu žalbe pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka kojim je utvrđeno da je nalaz i mišljenje Vijeća vještaka, pravilan te je potvrđen kumulativan razmjer da postoji potpuni gubitak radne sposobnosti s omjerom uzroka nastanka invalidnosti 20% bolesti u svezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske te 80% bolest koja nije u svezi s tim okolnostima. Na temelju navedenog drugostupanjsko tijelo utvrdilo je da nema osnove za uvažavanje navoda iz žalbe.
9. Sukladno članku 59., stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ( ''Narodne novine'' broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022. i 96/2025., dalje ZOMO) pravo na invalidsku mirovinu iz članaka 55. i 57. ovoga Zakona ima osiguranik od dana nastanka djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Nadalje, člankom 122. stavkom 1. ZOMO-a jasno je propisano da se, kada se rješava o pravu osiguranika, kao dan nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti uzima dan kada je na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju ili neposrednog pregleda Zavoda za vještačenje dano mišljenje. Iznimno, prema stavku 2. istog članka, može se utvrditi raniji datum nastanka na temelju medicinske dokumentacije iz prethodnog razdoblja.
10. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebice nalaz i mišljenje vještaka i Viših vještaka ovaj Sud zauzima zaključak kako je pravilno utvrđeno da isplata mirovine pripada od dana nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno, 17. listopada 2024. Naime, Vijeće vještaka donijelo je nalaz i mišljenje prema kojem je utvrđeno da je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom kao posljedica 20% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 80% bolesti nastale izvan tih okolnosti. Na navedeni nalaz i mišljenje je, 5. prosinca 2024. obavljena revizija te je Povjerenstvo za reviziju ocjenu radne sposobnosti dalo suglasnost na nalaz i mišljenje vještaka. U povodu žalbe tužitelja pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka kojim je utvrđeno da je nalaz i mišljenje Vijeća vještaka pravilan. S obzirom na sve navedeno Sud smatra kako je Tijelo pravilno utvrdilo da sukladno članku 59. stavka 1. ZOMO-a tužitelju pripada pravo na isplatu invalidske mirovine od dana kada je nastao potpuni gubitak sposobnosti, odnosno 17. listopada 2024. Prema stajalištu Visokog upravnog suda, u presudi Usž-656/2024-2 navodi se kako je Sud zaključio da je „dan nastanka invalidnosti činjenica koja se utvrđuje medicinskim vještačenjem. Potvrđeno je rješenje kojim je isplata određena od dana kada je vijeće vještaka donijelo nalaz na temelju pregleda, a ne od ranijeg datuma koji je tužitelj zahtijevao.“
11. Tužitelj se neosnovano poziva na ranije rješenje o priznanju statusa HRVI s 20% oštećenja organizma iz 2024.. Postojanje tjelesnog oštećenja (PTSP) ne znači automatski i nastupanje potpunog gubitka radne sposobnosti u smislu Zakona o mirovinskom osiguranju. Gubitak radne sposobnosti za potrebe ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu predstavlja specifičnu medicinsku i stručnu činjenicu čiji trenutak nastanka isključivo utvrđuju ovlaštena tijela vještačenja unutar mirovinskog sustava.
12. S obzirom na to da iz priloženih medicinskih i vještačkih nalaza ne proizlazi da je potpuni gubitak radne sposobnosti (u ukupnom omjeru 20% ratno / 80% izvan rata) postojao u trenutku podnošenja zahtjeva ili ranije, tuženik je pravilno primijenio članak 59. stavak 1. u vezi s člankom 122. ZOMO-a priznavši tužitelju pravo od datuma koji je medicinskim vještačenjem utvrđen kao dan nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti.
13. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan te odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
14. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS- a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
Osijek, 26. kolovoza 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćenici
2. Tuženiku
