Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pp-664/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sutkinji Sanji Jovanović Karajić, univ. mag. iur., spec. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Diane Gvozdić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika UU, kojeg zastupa braniteljica Željka Broz Manestar, odvjetnica u [adresa], zbog prekršaja iz čl. 54. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'', br. 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. – u daljnjem tekstu: ZSPC), povodom prigovora braniteljice okrivljenika podnesenog protiv obaveznog prekršajnog naloga PU karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, KLASA: 211-07/24-4/77584, URBROJ: 511-05-13-24-2 od 11. rujna 2024., nakon provedenog žurnog postupka, 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin AU i U, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, zaposlen, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, prekršajno neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je 16. travnja 2024. u 09:29 sati na cesti A1 Zagreb (Č. Lučko, A3) – Karlovac, Č. Bosiljevo 2 (A6), Č. Ž. Lokva (A7) – Split – Ploče – Opuzen – Zavala (G.RH/BiH) – Imotica (G.RH/BiH) – Dubrovnik – Osojnik (G.RH/BiH), dionica, općina Netretić, stacionaža 50. km + 0 m, kao vozač vozila M1 marke "Volkswagen" reg. oznake [registarska oznaka], upravljao navedenim osobnim automobilom, krećući se autocestom A1, izvan naselja gdje je vidno postavljenim prometnim znakom brzina kretanja vozila ograničena na 100 km/h, brzinom od 173 km/h, što umanjeno za sigurnosnu razliku od 10%, iznosi 155 km/h, čime je prekoračio dozvoljenu brzinu kretanja za 55 km/h,

čime je počinio prekršaj opisan u čl. 54. st. 1. ZSPC-a, a kažnjiv po čl. 54. st. 2. istog Zakona.

II. Na temelju čl. 54. st. 2. ZSPC-a okrivljeniku se izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 EUR (šestošezdeset eura i nula centi).

III. Na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., 114/22. i 86/26. – u daljnjem tekstu: PZ) okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 2 (dva) mjeseca od dana primitka ove presude na broj računa primatelja u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

IV. Na temelju čl. 152. st. 3. PZ-a ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dva) mjeseca dana od dana primitka ove presude uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u iznosu od 440,00 EUR (četiristočetrdeset eura i nula centi), smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

V. Na temelju čl. 34. st. 1. PZ-a ukoliko okrivljenik u navedenom roku ne plati izrečenu novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično, ista će se naplatiti prisilno u ukupnom iznosu od 660,00 EUR.

VI. Na temelju čl. 139. st. 3. PZ-a okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3.a PZ-a u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura i nula centi) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, jer će se u protivnom u smislu čl. 152. st. 4. PZ-a naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. PU karlovačka, Postaja prometne policije Karlovac je 11. rujna 2024. izdala obavezni prekršajni nalog okrivljeniku UU zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog kao u izreci presude. Protiv navedenog obaveznog prekršajnog naloga braniteljica okrivljenika je pravodobno podnijela prigovor zbog poricanja prekršaja pa je citirani nalog stavljen izvan snage i proveden je žurni postupak u skladu s odredbom čl. 244. st. 1. u svezi čl. 221. st. 1. toč. 6. PZ-a.

2. Okrivljenik je po svojoj braniteljici 4. prosinca 2025. zamolbenom Općinskom sudu u Rijeci, Stalna služba u Opatiji dostavio pisanu obranu u kojoj je naveo kako ističe da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Apsolutno je nejasno na koji su način činjenice utvrđene u pobijanom obaveznom prekršajnom nalogu, pogotovo s obzirom da u prilogu nisu dostavljeni ikakvi dokazi koji bi upućivali na takvo činjenično stanje. Kao mjesto navodnog počinjenja prekršaja navedena je dionica ceste na kojoj okrivljenik drži da nije naznačeno postojanje kamere koja mjeri brzinu, a svaka kontrola brzine na prometnici mora biti vozačima najavljena u formi upozorenja o kontroli brzine, što ovdje nije bio slučaj. Isto tako, riječ je o službenom vozilu, a nije dostavljena snimka kamere automobila koji nije u vlasništvu okrivljenika i koji se navodno kretao brzinom većom od dozvoljene. Nadalje, okrivljenik je zaposlen na radnom mjestu regionalnog voditelja maloprodaje kojom prilikom je učestalo u automobilu i na putu pa moli sud da predmetnu činjenicu uzme u obzir i izrečenu novčanu kaznu stavi van snage. Tijekom niza godina vožnje što po Hrvatskoj, što duž cijele Europe okrivljenik niti jednom nije kažnjavan kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Okrivljenik napravi i preko 25000 km godišnje i nema uopće negativnih bodova zbog učestalih prekršaja, što dovodi do zaključka da je riječi o savjesnom vozaču, a ne prekršajnom recidivistu. S obzirom da se pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom traži izricanje privremene mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, okrivljenik moli sud da mu ne izriče privremenu mjeru jer je višestruko ovisan o vozačkoj dozvoli koja mu je primarno potrebna radi posla jer većinu poslova obavlja automobilom. Okrivljenik je tada bio podvrgnut jednom zahvatu te se nalazio u procesu rehabilitacije, a vozačka dozvola mu je bila potrebna kako bi odlazio na terapije u Opatiju i Zagreb. Osim toga, okrivljenik je otac maloljetnog djeteta koje je potrebno prevoziti automobilom u vrtić i određene vrtićke i vanvrtićke aktivnosti. Ukoliko je dijete bolesno, okrivljenik ga mora voziti kod liječnika. Napomenuo je kako on jedini posjeduje vozačku dozvolu u obitelji i cijela obitelj je o njemu ovisna, a oduzimanjem vozačke dozvole narušila bi se nužna mobilnost cijele obitelji. Posebno je istaknuo da je njegova plaća trenutno jedini izvor prihoda u obitelji, budući da je cijelo vrijeme na putu, što mu je u opisu radnog mjesta i ima redovita mjesečna primanja, jedan kredit u iznosu od 300,00 eura mjesečno , te stan u kojem živi i za kojeg redovito plaća sve režijske i druge troškove oko 800,00 eura mjesečno. Uzdržava i pomaže svoju suprugu, dijete i oca koji ujedno i živi s okrivljenikom. Ukoliko bude morao platiti izrečenu novčanu kaznu, to će proizvesti učinke smanjenog novčanog primanja, dakle bit će upitna njegova egzistencija i egzistencija njegove obitelji. Navodim prekršajem koji se okrivljeniku stavlja na teret nije počinjena nikakva veća šteta protiv pravnog poretka Republike Hrvatske. Isto tako nije ugrožena nečija osobna, fizička ili emocionalna egzistencija. Sukladno navedenom okrivljenik smatra da su se u konkretnom slučaju ispunile sve pretpostavke iz čl. 24.a PZ-a sukladno kojemu bi se ovako opisan navodno počinjen prekršaj mogao opisati kao beznačajan. Navedene okolnosti sud bi svakako trebao cijeniti u svjetlu razloga za ekskulpaciju okrivljenika, budući da, ukoliko je prekršaj zaista i počinjen, do toga je moglo doći eventualnom omaškom i nepažnjom radi trenutne uznemirenosti, no nikako ne namjerno odnosno krivnjom. S obzirom na naprijed navedeni splet okolnosti postupak bi u ovoj pravnoj stvari trebalo obustaviti i obavezni prekršajni nalog staviti van snage. Vezano za visinu izrečene novčane kazne okrivljenik ističe da u odnosu na njega otegotnih okolnosti nema. Nikada ranije nije kažnjavan, niti je počinio prekršaje. Njegova su primanja mala i ne može si niti dopustiti počinjenje prekršaja ovakve vrste niti na ovaj način. Moli sud da se kazna, koju smatra previsokom i koja bi znatno utjecala na njegova raspoloživa sredstva, ublaži ili da ga se potpuno oslobodi kazne . Posebno je istaknuo da je njegova plaća jedini izvor prihoda u obitelji, ima jedan kredit u iznosu od 400,00 eura mjesečno, te stan u kojem živi i za kojeg redovito plaća sve režijske i druge troškove oko 400,00 eura mjesečno, uzdržava suprugu koja ne radi i maloljetno dijete. Predlaže da ukoliko sud smatra potrebnim da službenim putem od HZMO-a pribavi podatak o okrivljenikovom poslodavcu u vrijeme zaustavljanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud valja uzeti u obzir i činjenicu da je gospodarska situacija u državi iznimno loša zbog lošeg utjecaja gospodarske krize i recesije na gospodarstvo kao i prekomjernog povećanja cijena, dok plaće nisu porasle. Predmetno kršenje ovih odredbi zakona predstavlja izolirani slučaj koji se mogao dogoditi isključivo zbog nepažnje. Okrivljenik smatra da sud eventualno treba primijeniti mjeru upozorenja budući da se svrha prekršajne sankcije može ostvariti i izricanjem kazne bez njezina izvršenja. S obzirom na okolnosti počinjenja predmetnog prekršaja i loše imovinske prilike okrivljenika. Slijedom svega navedenog okrivljenik predlaže sudu da ga oslobodi od optužbe i sukladno čl. 38. st. 4. PZ-a oslobodi od kazne, a podredno da se kazna ublaži ako se okrivljenika ne oslobodi.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao sljedeće dokaze: podaci o vozaču (list 15 spisa), ovjernica broj O-02-02054/24 (list 22 spisa), uvjerenje o osposobljenosti (list 23 spisa), preslika fotografije brzine kretanja vozila (list 45 spisa) i potvrda iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list 46 i 47 spisa).

4. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane radi ispitivanja svjedoka AU i ŠU kao usmjeren na odugovlačenje postupka jer predloženi dokaz nije odlučan za utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom prekršajnom predmetu. Također, sud je odbio dokazne prijedloge obrane da se pribavi specifikacija automobila da podržava bluetooth, ispita svjedokinja MU i izvrši uvid u screenshot poziva u vrijeme okrivljenikovog razgovora s kolegicom MU jer su navedeni dokazni prijedlozi nevažni za utvrđivanje odlučne činjenice u ovom predmetu – da je okrivljenik upravljajući vozilom prekoračio dozvoljenu brzinu kretanja vozila.

5. Uvidom u podatke o vozaču (list 15 spisa) utvrđeno je da je postupajući po obavijesti o počinjenom prekršaju Postaje prometne policije Karlovac od **.**.2024. UUM, kao zaposlenica u trgovačkom društvu Auto Hrvatska d.d., koje je vlasnik predmetnog vozila, dala okrivljenikove podatke kao vozača koji je u vrijeme počinjenja prekršaja upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka].

6. Uvidom u ovjernicu br. O-02-02054/24 (list 22 spisa), koja je izdana 11. ožujka 2024., utvrđeno je da je laserski detektor brzine vrste "Lasercam 4" serijski broj LE1067, kojim je izmjerena brzina kretanja vozila reg. oznake [registarska oznaka], u kritično vrijeme bio ispravan s obzirom da je valjanost ovjernog žiga jedna godina, a najkasnije do 31. ožujka 2025.

7. Iz uvjerenja o osposobljenosti (list 23 spisa) proizlazi da je policijski službenik PU karlovačke FU pohađao osposobljavanje za mjerila i uređaje u nadzoru cestovnog prometa.

8. Pregledom preslike fotografije s lista 45 spisa utvrđeno je da je 16. travnja 2024. u 09:29:05 sati laserskim detektorom brzine serijski broj LE1067 snimljeno vozilo marke "Volkswagen" reg. oznake i br. [registarska oznaka] na dijelu ceste gdje je ograničenje brzine 100 km/h, a izmjereno je da se kretalo brzinom 173 km/h.

9. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve izvedene dokaze zajedno i u njihovoj međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj na način kako mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom.

10. Odredbom čl. 54. st. 1. ZSPC-a propisano je da se na cesti izvan naselja vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom, a najviše: 130 km na sat na autocestama, 110 km na sat na cestama namijenjenim isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti, 90 km na sat na ostalim cestama. Odredbom čl. 54. st. 2. istog Zakona propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura kazniti za prekršaj vozač koji se vozilom na cesti izvan naselja kreće brzinom koja je za više od 50 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine.

11. Sud je u cijelosti prihvatio uvjerenje o osposobljenosti policijskog službenika CU, ovjernicu br. O-02-02054/24 i presliku fotografije vozila kao zakonite i istinite dokaze jer se radi o službenim ispravama izdanim od strane ovlaštenih državnih tijela, s time da drugim dokazima nije dovedena u sumnju njihova vjerodostojnost.

12. Također, sud je prihvatio kao vjerodostojan dokaz podatke o vozaču (list 15 spisa), koje je dostavila zaposlenica vlasnika predmetnog vozila, s obzirom da je u obavijesti o počinjenom prekršaju od 25. travnja 2024. Auto Hrvatska d.d. kao vlasnik vozila, odnosno odgovorna osoba u navedenoj pravnoj osobi upozorena da je sukladno odredbi čl. 229. st. 3. ZSPC-a dužna dati vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je u vrijeme počinjenja prekršaja upravljala navedenim vozilom, a pritom je bila upozorena da čini prekršaj iz čl. 229. st. 7. ZSPC-a ukoliko u roku od 15 dana ne da odnosno ne dostavi vjerodostojan podatak o identitetu osobe koja je u vrijeme počinjenja prekršaja upravljala navedenim vozilom. Osim toga, imajući u vidu navode okrivljenika iz njegove pisane obrane nije niti sporno da je upravo okrivljenik kritične zgode kao vozač upravljao navedenim vozilom.

13. Imajući u vidu izvedene dokaze sud je obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje prekršaja i osporava činjenice na temelju kojih je izdan pobijani obavezni prekršajni nalog ocijenio isključivo usmjerenom na otklanjanje vlastite prekršajne odgovornosti.

14. Slijedom navedenog, sud je na temelju prethodno navedenih materijalnih dokaza utvrdio da je okrivljenik kao vozač u kritično vrijeme upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka], čiji je vlasnik Auto Hrvatska d.d., te se dolaskom na 50. km + 0 m autoceste A1, gdje je vidno postavljenim prometnim znakom brzina kretanja vozila ograničena na 100 km/h, kretao brzinom od 173 km/h, što umanjeno za sigurnosnu razliku od 10% iznosi 155 km/h, pa je time okrivljenik za 55 km/h prekoračio dozvoljenu brzinu kretanja na navedenom dijelu autoceste. Brzinu kretanja predmetnog vozila je izmjerio policijski službenik koji je osposobljen za mjerila i uređaje u nadzoru cestovnog prometa, koristeći laserski detektor brzine koji je u kritično vrijeme bio ispravan. Na opisani način su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja opisanog u čl. 54. st. 1. ZSPC-a. Stoga je sud proglasio okrivljenika krivim za počinjenje navedenog prekršaja, koji je kažnjiv po čl. 54. st. 2. ZSPC-a i to na način kako mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom.

15. Prilikom odmjeravanja kazne za okrivljenika uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, u skladu s odredbama čl. 36. PZ-a, pa su okrivljeniku kao olakotno uzete njegove obiteljske prilike (otac jednog maloljetnog djeteta, uzdržava nezaposlenu suprugu) i njegova dosadašnja prekršajna neosuđivanost (što je utvrđeno uvidom u potvrdu iz prekršajne evidencije okrivljenika) . Iako se okrivljenik u svojoj obrani poziva na loše imovno stanje i da bi plaćanjem novčane kazne iz pobijanog obaveznog prekršajnog naloga bila dovedena u pitanje njegova osobna egzistencija i egzistencija njegove obitelji, sud mu navedeno nije cijenio kao olakotnu okolnost jer nikakvim dokazima nije potkrijepio svoje navode o tome da ima mala mjesečna primanja koja su opterećena kreditom, te je čak nekonzistentan u svojoj obrani isprva navodeći da mjesečno plaća kredit u iznosu od 300,00 eura (toč. IV. pisane obrane), a zatim (u toč. V. pisane obrane) navodi da ima kredit u iznosu od 400,00 eura mjesečno. Otegotne okolnosti nisu nađene. Valja reći da navedene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti, pa je, suprotno navodima okrivljenika, sud utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 37. st. 2. PZ-a za primjenu instituta ublažavanja kazne. Uzimajući u obzir navedene okolnosti sud je na temelju čl. 54. st. 2. ZSPC-a okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u iznosu od 660,00 EUR, dakle u zakonom propisanom posebnom minimumu za ovu vrstu prekršaja. Sud smatra da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, te da će se poticajno djelovati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja prekršaja. Ukoliko okrivljenik u roku od dva mjeseca od dana primitka ove presude uplati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena, sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a. Okrivljenik je upozoren da će se u skladu sa čl. 34. st. 1. PZ-a novčana kazna naplatiti prisilno ukoliko je ne plati u cijelosti ili djelomično u podijeljenom roku.

16. Sud okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, smatrajući da će sama novčana kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da više ne čini prometne prekršaje, te da svoje ponašanje uskladi sa zakonom. Uz to je ocijenjeno da u konkretnom slučaju ne postoji opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, s obzirom da je okrivljenik prekršajno neosuđivana osoba te mu je ovo prvi puta da je počinio ovakvu vrstu prometnog prekršaja. Pritom valja naglasiti da prema odredbama PZ-a izricanje navedene zaštitne mjere nije obligatorno, već je fakultativno.

17. U skladu s odredbama čl. 138. st. 2. toč. 3.a i čl. 139. st. 3. PZ-a okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 40,00 EUR, koji su određeni prema trajanju i složenosti postupka.

Karlovac, 26. kolovoza 2026.

Sutkinja

Sanja Jovanović Karajić, univ. mag. iur., spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena na temelju čl. 244. st. 1. PZ-a.

Dostaviti:

1. Okrivljenik UU, [adresa]

2. Braniteljica Željka Broz Manestar, odvjetnica u Rijeci

3. Tužitelj PU karlovačka, Postaja prometne policije Karlovac