Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-406/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Ivane Mašić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska 69, OIB: 53056966535 zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda Vinkovcima, poslovni broj P-579/2023-23 od 27. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda Vinkovcima, poslovni broj P-579/2023-23 od 27. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda Vinkovcima, poslovni broj P-579/2023-23 od 27. ožujka 2026., odlučeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od **.**.2007. koji je zaključen između NT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB:53056966535, u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke kreditora za devize važećem na dan dospijeća, tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu od **.**.2007., te u navedenom dijelu predmetna odredba nema pravni učinak po ugovorne stranke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, Magazinska 69, OIB:53056966535 da tužitelju NT iz [adresa], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita isplati novčani iznos od 4.800,48 EUR (slovima: četiritisućeosamsto eura i četrdesetosam centi) sa zak. zat. kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od dana uplate preplaćenog iznosa do dana isplate - povrata, sa zak. zat. kamatama po stopi od 15 posto godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje po stopi od 14% godišnje, te počev od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promijene stope zak. zat. kamata u visini eskontne stope HNB-a vrjedeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počev od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

Na iznos od 0,65 EUR počev od 30. studenoga 2007. g. do isplate,

Na iznos od 2,84 EUR počev od 31. siječnja 2008. g. do isplate,

Na iznos od 4,53 EUR počev od 29. veljače 2008. g. do isplate

Na iznos od 7,43 EUR počev od 31. ožujka 2008. g. do isplate,

Na iznos od 3,08 EUR počev od 30. travnja 2008. g. do isplate,

Na iznos od 1,37 EUR počev od 31. svibnja 2008. g. do isplate,

Na iznos od 3,52 EUR počev od 30. lipnja 2008. g. do isplate,

Na iznos od 0,37 EUR počev od 31. srpnja 2008. g. do isplate,

Na iznos od 0,53 EUR počev od 31. kolovoza 2008. g. do isplate,

Na iznos od 2,39 EUR počev od 30. rujna 2008. g. do isplate,

Na iznos od 16,54 EUR počev od 31. listopada 2008. g. do isplate,

Na iznos od 7,06 EUR počev od 30. studenoga 2008. g. do isplate,

Na iznos od 19,11 EUR počev od 31. prosinca 2008. g. do isplate,

Na iznos od 20,96 EUR počev od 31. siječnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 21,80 EUR počev od 28. veljače 2009. g. do isplate,

Na iznos od 20,26 EUR počev od 31. ožujka 2009. g. do isplate,

Na iznos od 20,72 EUR počev od 30. travnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 17,05 EUR počev od 31. svibnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 14,36 EUR počev od 30. lipnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 15,07 EUR počev od 31. srpnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 16,50 EUR počev od 31. kolovoza 2009. g. do isplate,

Na iznos od 16,37 EUR počev od 30. rujna 2009. g. do isplate,

Na iznos od 14,93 EUR počev od 31. listopada 2009. g. do isplate,

Na iznos od 17,63 EUR počev od 30. studenoga 2009. g. do isplate,

Na iznos od 19,80 EUR počev od 31. prosinca 2009. g. do isplate,

Na iznos od 22,88 EUR počev od 31. siječnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 22,17 EUR počev od 28. veljače 2010. g. do isplate,

Na iznos od 26,35 EUR počev od 31. ožujka 2010. g. do isplate,

Na iznos od 25,56 EUR počev od 30. travnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 27,10 EUR počev od 31. svibnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 40,47 EUR počev od 30. lipnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 37,72 EUR počev od 31. srpnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 46,13 EUR počev od 31. kolovoza 2010. g. do isplate,

Na iznos od 43,22 EUR počev od 30. rujna 2010. g. do isplate,

Na iznos od 38,55 EUR počev od 31. listopada 2010. g. do isplate

Na iznos od 48,41 EUR počev od 30. studenoga 2010. g. do isplate,

Na iznos od 60,95 EUR počev od 31. prosinca 2010. g. do isplate,

Na iznos od 52,07 EUR počev od 31. siječnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 55,18 EUR počev od 28. veljače 2011. g. do isplate,

Na iznos od 51,22 EUR počev od 31. ožujka 2011. g. do isplate,

Na iznos od 51,93 EUR počev od 30. travnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 68,75 EUR počev od 31. svibnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 70,39 EUR počev od 30. lipnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 83,83 EUR počev od 31. srpnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 76,66 EUR počev od 31. kolovoza 2011. g. do isplate,

Na iznos od 68,82 EUR počev od 30. rujna 2011. g. do isplate,

Na iznos od 66,53 EUR počev od 31. listopada 2011. g. do isplate, "

Na iznos od 65,94 EUR počev od 30. studenoga 2011. g. do isplate,

Na iznos od 69,60 EUR počev od 31. prosinca 2011. g. do isplate,

Na iznos od 72,79 EUR počev od 31. siječnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 73,22 EUR počev od 29. veljače 2012. g. do isplate,

Na iznos od 71,01 EUR počev od 31. ožujka 2012. g. do isplate,

Na iznos od 72,50 EUR počev od 30. travnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 73,52 EUR počev od 31. svibnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 71,81 EUR počev od 30. lipnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 72,26 EUR počev od 31. srpnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 70,97 EUR počev od 31. kolovoza 2012. g. do isplate,

Na iznos od 68,19 EUR počev od 30. rujna 2012. g. do isplate,

Na iznos od 71,16 EUR počev od 31. listopada 2012. g. do isplate,

Na iznos od 72,58 EUR počev od 30. studenoga 2012. g. do isplate,

Na iznos od 71,58 EUR počev od 31. prosinca 2012. g. do isplate,

Na iznos od 65,99 EUR počev od 31. siječnja 2013. g. do isplate,

Na iznos od 70,74 EUR počev od 28. veljače 2013. g. do isplate,

Na iznos od 71,16 EUR počev od 31. ožujka 2013. g. do isplate,

Na iznos od 69,29 EUR počev od 30. travnja 2013. g. do isplate,

Na iznos od 2.156,41 EUR počev od 17. svibnja 2013. g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju NT iz [adresa], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.925,00 eura (slovima: tisućudevetstodvadesetipet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.ožujka 2026. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), kao i zbog odluke o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV i sudsku pristojbu na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti nerazumljivi te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula, kao i zahtjev za isplatom razlike između anuiteta po početnom tečaju CHF te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF.

8. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz predmetnog Ugovora o kreditu, da je ugovorom o kreditu sklopljenim 20. rujna 2007. tuženik kao kreditor, korisniku kredita, ovdje tužitelju, stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 22.999,63 švicarskih franaka (CHF), na rok otplate kredita od 84 mjeseca, te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora. Isto tako nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja, kao i da je za vrijeme otplate kredita tečaj CHF rastao.

9. U žalbenom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF i je li tuženik primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koji je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji je tužitelj kao korisnik kredita uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF, te je sporna osnovanost prigovora zastare.

10. Utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove, na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužitelja o riziku eventualnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF niti su utvrdili na koji će način promjena CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na promjeni valutne klauzule. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj temeljem promjene tečaja preplatio kredit i to za ukupan iznos od 4.800,48 EUR u utuženom periodu.

12. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge i pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a.

13. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

14. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

15. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

16. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019. - dalje: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

17. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.

18. Kako nema dokaza da je tužitelj kao korisnik kredita bio na odgovarajući način obaviješten o sadržaju i učincima osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač o njima mogao pojedinačno pregovarati ukazuje se neodlučnim za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, niti utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023.; 21.7.).

19. Za navesti je i to da se presuda u slučaju potrošač primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CFH ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što, dakle, ne razlikuje stambeni kredit od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Kako su sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu utvrđene nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.

20. Slijedom iznesenog, tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu,jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) u vezi sa člankom 1111. stavak 1. ZOO-a time da je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

21. Međutim, tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud ispravno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.

22. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.

23. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 14. lipnja 2023., tražbina tužitelja u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe 14. lipnja 2023. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navod tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuje u cijelosti neosnovanim.

24. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd - 1294/2021 od 12. listopada 2011.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju tvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

30. U odnosu na žalbeni navod da se u podnesku od 4. veljače 2026. tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 18. siječnja 2026., pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, odnosno da se radi o slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članka 190. i članak 191. ZPP-a), te da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti.

30.1. Neosnovano žalitelj ukazuje na zastaru preinačenog dijela tužbenog zahtjeva. Naime, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje. "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP -a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva".

31. Odluku o trošku prvostupanjski sud je pravilno donio temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a jer je tužitelj uspio u postupku.

32. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP -a odbiti žalbu tuženika kao nesnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke.

33. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na članak 166. stavak 1. ZPP-a jer nije uspio sa svojom žalbom pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Karlovcu 26. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić