Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-517/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Britvec kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Šimi Saviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn-18/2025-4 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn- 18/2025-4 od 12. lipnja 2025. pod točkama I., II., III. i V. izreke.

II. Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn-18/2025-4 od 12. lipnja 2025. u točki IV. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176, isplatiti 1. do 3. tužiteljima parnične troškove u iznosu od 12.110,90 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 750,00 EUR kao neosnovanim 1. do 3. tužitelji odbijaju.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn-18/2025-4 od 12. lipnja 2025. odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176 tužitelju DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplatiti novčani iznos od 12.600,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24.08.2022. godine pa sve do isplate koje se do 31.12.2022. godine određuju po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176 tužiteljici ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplatiti novčani iznos od 12.600,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24.08.2022. godine pa sve do isplate koje se do 31.12.2022. godine određuju po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176 tužitelju AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplatiti novčani iznos od 12.600,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24.08.2022. godine pa sve do isplate koje se do 31.12.2022. godine određuju po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176 da tužiteljima solidarno nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.860,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od 12. lipnja 2025. do isplate; sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tuženik Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176 sa svojim zahtjevom za plaćanje troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 7.812,50 EUR; kao neosnovanim. "

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), kao i zbog odluke o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu, a podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV i sudsku pristojbu na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu 1. do 3. tužitelji osporavaju sve žalbene navode tuženika kao paušalne, neosnovane i neargumentirane. Predlažu da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i da potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana, ali samo u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti nerazumljivi te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

7. Predmet spora je zahtjev 1. do 3. tužitelja kao unuka za naknadu neimovinske štete odnosno pravične novčane naknade zbog smrti njihove bake ĆJ koja je stradala u prometnoj nesreći dana **.**.2022. kao treća osoba koja se nalazila u dvorištu svoje kuće, a koju prometnu nesreću je prouzročio osiguranik tuženika, te zahtjev za naknadu imovinske štete na ime vijenaca i svijeća i s osnova troškova crnine.

8. Među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija ni visina imovinske štete za svakog tužitelja od 200,00 EUR na ime vijenaca i svijeća i od 200,00 EUR s osnova troškova crnine. Tuženik je osporavao osnovanost potraživanja.

9. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 1101. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO), odnosno da tužitelji nisu dokazali da između njih i njihove bake postojala životna zajednica s trajnijom emocionalnom, ekonomskom i egzistencijalom povezanosti. Tuženik ističe da između 1. do 3. tužitelja i njihove bake postojao samo uobičajen odnos između unuka i pok. bake koji, kao takav, ne opravdava dosudu naknade štete.

10. Odredbom članka 1101. stavak 1. ZOO-a propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca, roditelji). Stavak 2. citiranog članka proširuje krug ovlaštenika na isplatu pravične naknade neimovinske štete te propisuje da se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

11. Prvostupanjski sud je pravilno pošao od ustaljenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postojanju pravnog standarda trajnije zajednice života koja ne podrazumijeva nužno i fizičko zajedničko življenje (pod istim krovom), već da je, naprotiv, dovoljno dokazati da je između tih osoba unatoč činjenici odrastanja neposredno oštećene odnosno unesrećene osobe zadržana i nastavljena čvrsta emotivna povezanost i međusobna upućenost, a što treba prosuđivati u okolnostima svakog konkretnog slučaja.

12. U ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud je saslušanjem svjedoka i samih tužitelja utvrdio da iz suglasnih iskaza proizlazi da su tužitelji bili izuzetno vezani sa svojom bakom i to fizički jer su redovito bili s njom u kontaktu jednom ili dva puta tjedno, bilo kod nje ili u obiteljima tužitelja, da su znali kod bake prespavati, da su joj obavljali kućanske poslove i poslove u dvorištu, da su ju često zvali telefonom, da je postojala i ekonomska povezanost jer im je baka znala financijski pomagati dok su se školovali, a kad su unuci odrasli oni su njoj pomagali na način da su joj kupovali kućne potrepštine, a utvrđena je i izrazita emocinalna povezanost jer su tužitelji, prema navodima susjeda, baku svakodnevno zvali telefonom i bili teško emocionalno pogođeni kad je baka poginula. Osim toga, utvrđeno je da je emotivna povezanost bake i tužitelja trajala dugi period od dvadesetak godina jer su tužitelji svakodnevno čuli s bakom, bili upućeni jedni na druge jer su zajedno sa svojim majkama kad su bili mali jednom ili dva puta tjedno redovito odlazili kod bake, a kad su odrasli da su najmanje dva puta tjedno odlazili sami kod bake, te da je baka svaki vikend dolazila kod njihovih obitelji na zajedničke ručkove. Sud je utvrdio da su tužitelji godinama pomagali baki, a koja pomoć joj je bila potrebna za košnju trave, nabavku namirnica i odvoženje kod liječnika. Utvrđeno je da iako nisu živjeli u zajedničkom domaćinstvu, da su 1. do 3. tužitelji bili snažno emocionalno povezani s bakom jer su svakodnevno bili u međusobnom telefonskom kontaktu, često su znali prespavati kod bake, te su u svakodnevnom životu bili upućeni jedni na druge, tj. bake na unuke i unuci na baku.

13. Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju, koje iznesenim žalbenim navodima tuženik po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije uspio dovesti u pitanje, proizlazi da je u konkretnom slučaju, cijeneći sve utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 1101. ZOO-a i pravilno zaključio da je između 1. do 3. tužitelja i njihove bake ĆJ postojala trajnija zajednica života, koja nije podrazumijevala i fizičko zajedničko življenje (iako su unuci znali prespavati kod bake), ali da je postojala čvrsta emotivna povezanost i međusobna upućenost koja opravdava dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete.

14. Visinu neimovinske štete prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u iznosu od 12.200,00 EUR za svakog tužitelja, pri čemu neosnovano u žalbi tuženik nastoji osporiti dosudu jednakog iznosa svakome od tužitelja, obzirom da iz svih izvedenih dokaza proizlazi da su svi tužitelji podjednako bili u čvrstoj emotivnoj povezanosti i međusobno upućeni na baku i baka na njih, tako da se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dosuda jednakih iznosa neimovinske štete svakome od tužitelja ukazuje pravičnom.

15. Pravilno u žalbi ukazuje tuženik da prvostupanjski sud navodeći da se troškovi 1. do 3. tužitelja sastoje od troška sastava tužbe, tri podneska i četiri pristupa ročištu, uvećano za 20% za zastupanje više osoba i za PDV, te sudske pristojbe na tužbu i presudu nije jasno naveo u kojem iznosu je priznao trošak za svaku pojedinu radnju, no odluka o trošku se ipak može ispitati kada se ima u vidu troškovnik 1. do 3. tužitelja na listu 186 spisa, tako da odluka o trošku nije zahvaćena apsolutno bitnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

15.1. Vrijednost predmeta spora iznosi 37.800,00 EUR, pa primjenom Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023., 107/2025. – dalje: Tarifa) proizlazi da 1. do 3. tužiteljima pripada trošak za sastav tužbe od 8. ožujka 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR, zatim temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife trošak sastava tri obrazložena podneska od 9. svibnja 2023., 12. travnja 2024. i 17. ožujka 2025. u iznosima od po 1.000,00 EUR, zatim trošak zastupanja na ročištima na kojima su se izvodili dokazi sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife i to za ročišta od 13. prosinca 2023., 14. veljače 2024. i 14. svibnja 2025. u iznosima od po 1.000,00 EUR te trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 20. rujna 2023., koji nije priznat u zatraženom iznosu od 1.000,00 EUR, nego u iznosu od 500,00 EUR, temeljem Tbr. 9. točka 2. Tarife, obzirom da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Slijedom toga trošak zastupanja 1. do 3. tužitelja iznosi 7.500,00 EUR, što valja uvećati za 20% za zastupanje tri osobe (Tbr. 40. točka 1. Tarife) u iznosu od 1.500,00 EUR, što ukupno iznosi 9.000,00 EUR. Taj iznos valja uvećati za PDV po stopi od 25% u iznosu od 2.250,00 EUR, te za plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 436,45 EUR (list 129 spisa) i za plaćenu sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 424,45 EUR (list 130 spisa), što ukupno iznosi 12.110,90 EUR, koji trošak je valjalo dosuditi 1. do 3. tužiteljima, dok je iste s viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 750,00 EUR valjalo odbiti. Odluka o trošku se temelji na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

16. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem odredbe članka 368. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I., II., III. i V. izreke, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

17. Odluku o trošku iz točke IV. izreke prvostupanjske presude valjalo je djelomično preinačiti kako je naprijed obrazloženo pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

18. Temeljem članka 166. ZPP-a u vezi članka 154. stavak 5. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer je tuženik djelomično uspio sa žalbom samo u odnosu na odluku o trošku, dok nije uspio sa žalbom u odnosu na odluku o glavnoj stvari, pa je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Karlovcu 26. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić