Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1971/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Branki Mandić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Filipu Gereci, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika, Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-313/2020-61 od 3. travnja 2025., u sjednici vijeća, održanoj 26. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tuženika Grada Zagreba, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-313/2020-61 od 3. travnja 2025.:
a) po žalbi tuženika potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu kojim je točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka kao neosnovan,
b) po žalbi tuženika preinačuje u pobijanom dijelu kojim je točkom II. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, na način da ista presuda u tom dijelu glasi:
„Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.798,97 EUR-a, dok se za više zatraženi iznos od 125,00 EUR-a zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.“
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju s osnova naknade štete isplati iznos od 2.117,78 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. svibnja 2019. pa do isplate, točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.948,97 EUR-a, a točkom III. izreke, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška postupka kao neosnovan.
2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete, koju štetu tužitelj da je pretrpio dana 24. listopada 2017 na lokaciji Zagreb, [adresa], uslijed pada stabla zbog jakog vjetra, a koja šteta da je nastala na krovištu kuće i ogradi u vlasništvu tužitelja i koju štetu tužitelj da je sam sanirao.
6. Nije u pravu žalitelj, kada prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
7. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Budući, da prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tuženik, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.
9. Nije u pravu tuženik, niti, kada navodi, da se prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti, bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
11. Tako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja utvrdio slijedeće:
- da je neosnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije na strani tužitelja;
- tuženik da je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, jer predmetno stablo da se u trenutku štetnog događaja nalazilo na nerazvrstanoj cesti, kojom da upravlja Grad zagreb, pa da je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije;
- na dan nastanka štetnog događaja, 24. listopada 2017., vrijeme da je bilo sunčano i da je puhao je jak vjetar u vremenskom razdoblju od 05,15 sati do 16,30 sati, jačine 3Bf;
- dana 27. listopada 2017. da je oštećena imovina tužitelja, na način da je došlo do pada stabla, koje da se nalazilo na pješačkoj stazi nerazvrstane ceste, nasuprot nekretnine tužitelja, pri čemu krošnja stabla da je oštetila dio krovišta i dvorišnu ogradu;
- stablo koje se srušilo, obzirom na svoje dimenzije (visina debla preko 10 metara), kao i položaja u prostoru i to na pješačkoj stazi/nogostupu, da predstavlja opasnu stvar, od koje da prijeti povećana opasnost za okolinu, te kao takvo da je od strane tuženika, kao vlasnika, trebalo biti pažljivije nadgledano;
- obzirom da se predmetno stablo nalazilo na pješačkoj stazi, te pri padu da je prekrilo cijelu širinu kolnika i udarilo u krov obiteljske kuće tužitelja, da upućuje na to, da stablo s obzirom na svoju veličinu i mjesto rasta predstavlja povećanu opasnost za ljude i stvari, koji da obavljaju određene aktivnosti u njegovoj blizini;
- pad predmetnog stabla da nije uvjetovan višom silom, a vjetar navedene jačine (3 Bf), iako evidentiran kao jak vjetar, da je uobičajena pojava, te da se, obzirom na svoju jačinu, ne može smatrati nepredvidivom i izvanrednom pojavom za područje na kojem da je evidentiran;
- uslijed pada predmetnog stabla, na imovini tužitelja da je oštećen dio krova i dvorišna ograda, a koju štetu tužitelj sam da je sanirao, na način da je angažirao tvrtku NIL-MAR GRAĐENJE d.o.o., te visina sanirane štete da iznosi 2.117,76 EUR- a.
12. Na osnovu ovako valjano utvrđenog stanja, da se u konkretnom slučaju radi o stablu, koje da predstavlja opasnu stvar, kada je pravilno zaključio, da je utužena šteta od strane tužitelja, a temeljem odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), nastala u vezi s opasnom stvari, za koju štetu da, temeljem odredbe članka 1064. ZOO/05, odgovara tuženik kao vlasnik predmetnog stabla, koji da nije dokazao da postoje pretpostavke propisane odredbom članka 1067. ZOO/05, temeljem kojih da bi tuženik bio oslobođen odgovornosti za utuženu štetu na strani tužitelja, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je naložio tuženiku da naknadi tužitelju pretrpljenu štetu u iznosu od 2.117,78 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. svibnja 2019. pa do isplate, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbama članaka 1045. i 1064., te odredbi članka 1086. sve ZOO/05.
13. To stoga, što je odredbom članka 1045. ZOO/05 propisano, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, odredbom članka 1064. propisano je, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, dok je odredbom članka 1086. ZOO/05 propisano, obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastale štete.
14. I prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, iz izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja i rezultata kompletne raspravne građe, zaista proizlazi, da u konkretnom slučaju predmetno stablo, (jablan visine preko 10 metara), koje je utuženog dana palo i oštetilo krovište kuće tužitelja i njegovu ogradu, zaista, obzirom na svoj položaj i visinu, u konkretnom slučaju predstavlja opasnu stvar, slijedom čega je za nastalu štetu kod tužitelja odgovoran tuženik, kao vlasnik predmetnog stabla, a kako je sve to ispravno i zaključio obrazloženjem svoje presude sud prvog stupnja, kada je tuženiku naložio da tužitelju, na ime naknade pretrpljene štete, isplati iznos od 2.117,78 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. svibnja 2019. pa do isplate, a visinu koje štete je sud prvog stupnja ispravno utvrdio u provedenom postupku.
15. Žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, te daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
16. Tuženiku je, a u odnosu na njegove daljnje navode za odgovoriti, da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan (članak 186. stavak 3. ZPP-a), te je tuženiku suviše i za navesti, da, suprotno njegovim žalbenim navodima, sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari odluku nije utemeljio na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti.
17. Isto tako, tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene navode, za navesti, da iz stanja spisa predmeta i to tužbe (listovi od 1 do 3 spisa) proizlazi, da je tužitelj na okolnosti pretrpljene štete predložio izvođenje dokaza pregledom fotografija sa mjesta događaja, ispostavljenog mu računa od strane društvu NIL-MAR GRAĐENJE d.o.o. za saniranje pretrpljene štete, potvrde o provedenom nalogu za plaćane, te saslušanjem svjedoka ŽP, inače direktora društva koje da je izvodilo radove na sanaciji utužene štete kod tužitelja, dok iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, a izvođenjem predloženih dokaza od strane tužitelja, utvrdio da visina nastale, a sanirane, štete kod tužitelja iznosi 2.117,76 EUR-a, pa, u navedenim okolnostima, teret dokaza – da visina sanirane štete kod tužitelja ne iznosi 2.117,76 EUR-a, koliki iznos je naveden u predmetnom računu, koji račun, u smislu odredbe članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje: OZ), predstavlja vjerodostojnu ispravi – leži na tuženiku, a ne na tužitelju, kako to tuženik pogrešno smatra svojom žalbom.
18. Prema tome, žalba tuženika, izjavljena protiv točke I. izreke prvostupanjske presude, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.
19. Međutim, osnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom II. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, dok se njegova žalba protiv točke III. izreke prvostupanjske presude, kojom je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka, ukazuje neosnovana.
20. To stoga, što je sud prvog stupnja pogrešno postupio, kada je, a pozivom na Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 17/23 – dalje: Tarifa), tužitelju priznao trošak za sastav pet obrazloženih podneska.
21. Naime, Tbr. 8. točkom 1. tužitelju, koji je u cijelosti uspio u ovom postupku, pripada nagrada za četiri obrazložena podneska, dok za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. točke 1. Tarife, tužitelju temeljem Tbr. 8. točke 3. Tarife pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točaka 1., 4., 7. i 8. Tarife, ali ne više od 100 bodova.
22. Prema tome, tužitelju, a pozivom na Tbr. 8. točki 1. Tarife, pripada pravo na naknadu troška za sastav četiri obrazložena podnesaka i to podnesaka od 5. listopada 2020., 23. siječnja 2022., 15. listopada 2023. (list 142 spisa, kojim se tužitelj očitovao na Nalaz i mišljenje geodetskog vještaka) i 5. studenog 2023., po 100 bodova, odnosno po 200,00 EUR-a, za svaki od tih podnesaka uvećano za 25% PDV-a, dok tužitelju za sastav obrazloženog podneska od 19. siječnja 2025. (stranice 156 i 157 spisa, kojim je tužitelj precizirao svoj tužbeni zahtjev) pripada temeljem Tbr. 8. točke 3. Tarife 50 bodova, odnosno 100,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a, a ne 100 bodova, odnosno po 200,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a, kakao je to pogrešno sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude priznao tužitelju.
23. Kada se od, po sudu prvog stupnja, obračunatog troška tužitelju u ukupnom iznosu od 2.948,97 EUR-a oduzme više priznatih mu 125,00 EUR-a za sastav podneska od 19. siječnja 2025., to proizlazi da ukupan trošak tužitelja iznosi 2.798,97 EUR-a, koji iznos troška mu je, temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, dužan naknaditi tuženik, dok je zahtjev tužitelja za više tražene troškove u iznosu od 125,00 EUR-a valjalo odbiti kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod I. b) izreke (članak 380. točka 3. ZPP-a).
24. Tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka, obzirom da je isti svojom žalbom uspio samo u sporednom potraživanju (troškovima postupka), slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.
25. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.
Split, 26. kolovoza 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Tihana Pivac
