- 1 -              III Kr 152/2023-5

 

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 152/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Z. T. zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Karlovcu od 12. travnja 2022. broj K-18/2021-19. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 25. studenog 2022. broj I Kž-207/2022-8, u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog Z. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Karlovcu od 12. travnja 2022. broj K-18/2021-19. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 25. studenog 2022. broj I Kž-207/2022-8, na temelju članka 508. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22; - dalje: ZKP/08.) ostavljena je na snazi presuda Županijskog suda u Karlovcu od 2. rujna 2019. broj K-8/2011-107 preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. siječnja 2020. broj Kž-588/2019-5, kojom je pod točkama 2.) i 3.) izreke osuđeni Z. T. proglašen krivim i osuđen zbog dva kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. te mu je za svako djelo utvrđena kazna zatvora od jedne godine, a uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i dva mjeseca, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 20. lipnja 2000. do 23. prosinca 2000.

 

1.1. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. od osuđenika je oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u odnosu na točku 2.) izreke i to 255.500,00 kuna, a u odnosu na točku 3.) izreke i to 2.442.222,08 kuna.

 

2. Osuđeni Z. T. je pravovremeno po branitelju A. I., odvjetniku u Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude na temelju "čl. 517. st. 1. t. 2. u vezi sa čl. 468. st. 2. ZKP, jer je teško povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, kao i temeljem čl. 517. st. 1. t. 3., jer je povrijeđeno njegovo pravo na obranu na raspravi, te jer je u žalbenom postupku došlo do povrede odredaba kaznenog postupka, koje povrede su mogle utjecati na presudu.“ Predloženo je da „Vrhovni sud RH ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu ili samo drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovnu odluku ili suđenje, prvostupanjskom ili višem sudu.“ Također je predloženo da „prvostupanjski ili Vrhovni sud riješe da se odgodi, odnosno prekine izvršenje pravomoćne presude donesene u ovom postupku."

 

3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Osuđenik u zahtjevu navodi da je citiranom presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske odbijena kao neosnovana žalba osuđenika i potvrđena prvostupanjska presuda s obrazloženjem u točki 8.1. drugostupanjske presude "da je iskaz svjedokinje P. čitan usljed nemogućnosti da svjedokinja pristupi na sud, odnosno jer se ispitana svjedokinja ne može pronaći, obzirom da je dostava vraćena sa naznakom „nepoznat“, a obrana nije imala saznanja ni mogućnosti pribaviti adresu imenovane, te da je iskaz ove svjedokinje valjalo pročitati na temelju čl. 431. st. 1. t. 2. ZKP, a ne kako je prvostupanjski sud odlučio temeljem čl. 431. st. 1. t. 8. ZKP, a pogrešna oznaka odredbe ZKP da nije utjecala na presudu."

 

5.1. Osuđenik smatra da se ne može reći da tu svjedokinju, državljanku Češke Republike, nije bilo moguće pronaći, odnosno da je njezin dolazak nemoguć samo zbog toga što se jedna pismovna pošiljka vratila s naznakom "nepoznat" jer da se sud u toj situaciji trebao poslužiti međunarodnom pravnom pomoći. Prema mišljenju osuđenika ne radi se o situaciji iz članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08. na koju odredbu se pozvao drugostupanjski sud pa, stoga, "nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 431. ZKP za čitanje iskaza svjedokinje P., a povreda te odredbe dovela je do osuđujuće presude, budući da za krivnju osuđenika nema drugog dokaza osim ovog iskaza".

 

5.2. Međutim, osuđenik nije u pravu kada tvrdi da mu je time teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno njegovo pravo na obranu na raspravi, a niti su u žalbenom postupku povrijeđene odredbe kaznenog postupka koje bi mogle utjecati na presudu.

 

5.3. Naime, prvostupanjski sud je, nakon što je na raspravi u obnovljenom postupku prihvatio prijedlog osuđenika da se svjedokinja H. P. neposredno ispita, uputio poziv toj svjedokinji na adresu njenog prebivališta u Češkoj Republici, ali se dostava poziva vratila neuručena s naznakom da je na toj adresi nepoznata (pismeno na listu 772. spisa).

 

5.4. Neovisno o tome je li sud iskoristio ili nije sve zakonom propisane mogućnosti za osiguranje prisutnosti te svjedokinje na raspravi, na što osuđenik posebno ukazuje u zahtjevu, čitanjem iskaza te svjedokinje, pozivom na odredbu članka 431. ZKP/08., nije povrijeđeno pravo osuđenika na raspravi niti je time, u cjelini gledano, teško povrijeđeno pravo osuđenika na pravično suđenje u smislu odredbe članka 6. stavka 3. točke d. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10.; - dalje: Konvencija) da svatko tko je optužen za kazneno djelo ima pravo sam ispitivati ili zahtijevati ispitivanje svjedoka optužbe.

 

5.5. Naime, H. P. iskazivala je u svojstvu svjedokinje pred istražnim sucem Županijskog suda u Gospiću dana 20. srpnja 2000. u prisutnosti državnog odvjetnika, osuđenog Z. T., njegovih tadašnjih branitelja V. D. i J. S. pa je osuđenik bio u mogućnosti iskoristiti svoje pravo postavljanja pitanja svjedokinji, a koje pravo je, prema sadržaju zapisnika na listu 122. spisa i iskoristio. Time je zadovoljen kriterij iz članka 6. stavka 3. točke d. Konvencije, kako je to pravilno zaključio i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u pobijanoj presudi pa nema govora o povredi istaknutoj u zahtjevu.

 

5.6. Uz naprijed iznijeto treba navesti da prigovor osuđenika da je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da je iskaz svjedokinje H. P. trebalo pročitati na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08., a ne na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08., kako je to učinio prvostupanjski sud, ne čini drugostupanjsku presudu nezakonitom jer time nije došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja bi mogla utjecati na presudu, kako to pogrešno smatra osuđenik.

 

5.7. Osuđenik u zahtjevu, također, ističe da se "u odnosu na kazneno djelo iz točke 3., osuđujuća presuda zasniva isključivo na nalazu i mišljenju knjigovodstveno financijskog vještaka, koji je na raspravi 25.4.2005. (list 442 spisa) naveo da prilikom izrade nalaza i mišljenja nije imao uvid u dokumentaciju društva „T.“ d.d., a osuđenik je proglašen krivim upravo u odnosu na to društvo." Stoga je obrana predložila pribaviti knjigovodstvenu dokumentaciju tog trgovačkog društva sa Trgovačkog suda u Splitu pred kojim se vodio stečajni postupak kao i od Financijske policije u G. Međutim, prvostupanjski taj sud je dokazni prijedlog odbio kao odugovlačeći na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08 s obrazloženjem da obrana "nije konkretizirala okolnosti koje bi se trebale tom dopunom utvrditi, niti precizirala dokumentaciju koja bi eventualno bila od značaja".

 

5.8. Odbijanjem dokaznog prijedloga obrane za provođenjem dopunskog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, kao "jedinom dokaznom prijedlogu obrane u odnosu na ovo kazneno djelo", po mišljenju osuđenika, sud je "teško povrijedio pravo optuženika na pravično suđenje, vrijeđajući načelo jednakosti oružja koje je konstitutivni element toga prava, pa je time počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka opisanu u čl. 468. st.2. ZKP".

 

5.9. Suprotno ovim navodima osuđenika, odbijanje dokaznog prijedloga za provođenjem dopunskog knjigovodstveno financijskog vještačenja, obrazloženog na raspravi u obnovljenom postupku 12. travnja 2022. (list 786 spisa) na način da bi dopunskim vještačenjem "trebalo obuhvatiti svu dokumentaciju poduzeća „T.“, M. G.“ i „C. d. t.“, a kako bi se utvrdile međusobne veze tih društava i potraživanja u razdoblju od kraja 1997. do kraja 1999.", po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne predstavlja tešku povredu prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

 

5.10. Prije svega treba navesti da dokazivanje, sukladno odredbi članka 418. stavka 1. ZKP/08., obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. To drugim riječima znači da sud nije obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože, već je ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima iz članka 421. stavka 1. ZKP/08. vodeći računa o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

5.11. Iako osuda nakon izvođenja dokaza optužbe, uz odbijanje dokaznih prijedloga obrane (osuđenik tvrdi da je odbijeni dokazni prijedlog bio jedini dokazni prijedlog obrane u odnosu na navedeno kazneno djelo) može predstavljati povredu načela pravičnosti proklamiranog člankom 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst; dalje: Ustav), odnosno konfrontacijskog prava iz članka 29. stavka 3. alineje 6. Ustava, kao i povredu tih prava propisanih člankom 6. stavcima 1. i 3., prema standardima ustanovljenima i opisanima u nizu presuda Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) - primjerice, u predmetima Topić v. Croatia, Horvatić v. Croatia, Asch v. Austria, Sevinc v. Turkey, Byikov v. Russia, Barim v. Turkey, Khan v. UK, P.G. i J.K. v. UK, Vidal v. Belgium, do povrede tih načela može doći samo ako su dokazni prijedlozi dovoljno obrazloženi, ako su važni za predmet optužbe, ako mogu pojačati poziciju obrane ili čak dovesti do oslobođenja i ako nisu "dosadni ili tegobni" te ako sud njihovo odbijanje nije dovoljno obrazložio.

 

5.12. Sudski vještak Z. R. u iskazu danom na raspravi 14. prosinca 2010. (list 545 spisa), koji je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi u obnovljenom postupku, izjavio je da je pregledana dokumentacija poslovanja trgovačkog društva T. d.d. u cijelosti dovoljna za davanje nalaza i mišljenja i da se bez detaljnog očitovanja obrane o tome "koji dio obrađenih poslovnih događaja bi eventualno bio promijenjen pribavom nove dokumentacije, odnosno koja je to uopće dokumentacija koja bi se pribavljala" ne može općenito očitovati o tome bi li nekakva druga dokumentacija promijenila dani nalaz i mišljenje.

 

5.13. S obzirom na iznijeto mišljenje vještaka, vrlo općenito i paušalno obrazloženje dokaznog prijedloga obrane o potrebi provođenja dopunskog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne bi pridonijelo boljem utvrđenju okolnosti na koje je taj dokazni prijedlog predložen jer ne sadrži dostatne razloge zbog čega bi taj dokazni prijedlog bio važan za predmet, odnosno zašto bi on mogao pojačati poziciju osuđenika u kaznenom postupku. Stoga, nije zadovoljen jedan o temeljnih kriterija za ispunjavanje standarda ustanovljenih i opisanih u ranije citiranim presudama ESLJP-a o ostvarenju teške povrede prava na pravično suđenje, odnosno obveza predlagatelja da svaki dokazni prijedlog dovoljno obrazloži.

 

5.14. Slijedom iznijetoga, uz ovom sudu prihvatljive razloge prvostupanjskog i drugostupanjskog suda kojima je obrazloženo odbijanje dokaznog prijedloga o dopunskom financijsko knjigovodstvenom vještačenju, nije počinjen niti ovaj oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. koju navedenim tvrdnjama ističe osuđenik u zahtjevu.

 

6. Osuđenikovo neslaganje s argumentima i zaključcima, kako prvostupanjskog, tako i drugostupanjskog suda svodi se u biti na njegovo neslaganje s činjeničnim utvrđenjima u pobijanoj pravomoćnoj presudi, a iz te osnove se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnositi.

 

7. Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 20. veljače 2024.