REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-401/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Dekana Pravnog fakulteta Osijek, Stjepana Radića 13, Osijek, OIB: 26416570803, radi prigovora na ocjenu za istraživački seminar na doktorskom studiju, 26. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se odluka Dekana Pravnog fakulteta Osijek, KLASA: 052-01/25-04/2, URBROJ: 2158-95-02-25-2 od 4. travnja 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak, te tuženik ima obvezu, u roku od dva radna dana od primitka ove presude, postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženim u obrazloženju presude.

Obrazloženje

1. Osporavanom odlukom tuženika KLASA: 052-01/25-04/2, URBROJ: 2158- 95-02-25-2 od 4. travnja 2025. odlučeno je da se na zahtjev tužiteljice ne mogu primijeniti odredbe Pravilnika o studijima i studiranju na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera, te se sukladno tome, ne može udovoljiti njezinom zahtjevu (prosinac 2023.).

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je u svibnju 2023. upisala Doktorski studij Pravo na Pravnom fakultetu u Osijeku te je na obveznom predmetu Metodologija i pravne znanosti ocjenjena ocjenama odličan i vrlo dobar, s konačno upisanom ocjenom vrlo dobar. Navodi da je 16. veljače 2024. predala na pregled i ocjenu istraživački seminar I. koji predstavlja obvezu u okviru predmeta Metodologija i pravne znanosti koji, unatoč tome što je više puta molila ocjenu istraživačkog seminara, nije ocijenjen u razdoblju od godinu dana. Dana 17. veljače 2025. nastavnica na doktorskom studiju je putem elektroničke pošte obavijestila tužiteljicu da je njezin istraživački seminar ocijenjen ocjenom nedovoljan. Ističe da je 26. ožujka 2025. ponovo predmetni istraživački seminar dostavila na pregled i ocjenu drugoj nastavnici na kolegiju, koja je 1. travnja 2025. predmetni seminar također ocijenila ocjenom nedovoljan, suštinski navodeći da se radi o istom radu koji je već ocijenjen te da ne postoji mogućnost ponovnog preispitivanja sadržaja istog rada. Tužiteljica, nadalje, navodi da je nakon saznanja za (drugu) negativnu ocjenu, 2. svibnja 2025., izjavila prigovor na istu tuženiku sa zahtjevom za imenovanje povjerenstva koje će ponovno ocjenjivati njezin seminar, a na koji prigovor je tuženik odgovorio osporavanom odlukom. Smatra da joj je navedenom odlukom onemogućeno ostvarivanje prava na prigovor na negativnu ocjenu, a što za posljedicu ima onemogućavanje nastavka Doktorskog studija Pravo Pravnog fakulteta Osijek. Navodi kako osporavana odluka predstavlja arbitrarno odlučivanje dekana kojim je tužiteljici uskraćena pravna zaštita njenih zakonom zajamčenih studentskih prava, odnosno prava prigovora na ocjenu. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavanu odluku i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da iz tužbe nije jasno tko je tuženik te da dopis dekana upućen tužiteljici nije upravni akt. Poziva se na odredbe Pravilnika o studijima i studiranju na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te ističe da iz tih odredbi proizlazi da se navedeni Pravilnik ne primjenjuje na studente poslijediplomskih studija, a čija prava i obveze su regulirana Pravilnikom o poslijediplomskim studijima na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (srpanj 2015.). Ističe da je pogrešna tvrdnja tužiteljice da je dekan Pravnog fakulteta donio "Odluku" već je predmet dopisa "Odgovor" na prigovor tužiteljice iz čega je za zaključiti da u ovom slučaju ne postoji propisana forma, jer ne postoji ni pravo na podnošenje prigovora. Naglašava da su, a s obzirom da Pravilnikom o doktorskom studiju Pravo Pravnog fakulteta Osijek nije predviđeno pravo podnošenja prigovora na ocjenu, da se Pravilnikom o poslijediplomskim studijima na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku pobliže ne uređuju pravila studiranja na doktorskim studijima sveučilišnih sastavnica, te s obzirom da se Pravilnik o studijima i studiranju na sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku ne može primijeniti na studente doktorskih studija, iscrpljene sve mogućnosti u ovom slučaju. Ističe i da je tužiteljici ponuđeno da napiše novi istraživački seminar koji bi bio i ocijenjen, unatoč tome što su je dvije profesorice negativno ocijenile. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbaciti tužbu.

4. U svom očitovanju na odgovor na tužbu, tužiteljica, vezano za tvrdnju tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji, ističe da u skladu sa odredbama Pravilnika o studijima i studiranju na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku dekan ima dužnost odučiti o prigovoru studenata na negativnu ocjenu na način da imenuje povjerenstvo koje će preispitivati negativnu ocjenu. Navodi da tvrdnja tuženika da njegov dopis, kojim joj uskraćuje pravnu zaštitu studentskog prava na prigovor na ocjenu, nema narav upravnog akta, predstavlja suštinsko negiranje zakonskih i statutarnih ovlasti dekana, kao i negiranje prava na pravnu zaštitu njezinih studentskih prava. Smatra da je na dekanu dužnost materijalne i procesne pravne ocjene njezinog prigovora, a da je na njoj obveza iznijeti činjeničnu osnovu prigovora, što je i učinila. Vezano za tvrdnju tuženika prema kojoj ima mogućnost predaje novog istraživačkog seminara ističe da novi seminar predstavlja novu činjeničnu osnovu koja nije relevantna za ovu upravnu stvar u kojoj zahtijeva ostvarivanje zaštite svog studentskog prava na izjavljivanje prigovora na negativnu ocjenu predmetnog seminara.

5. U podnesku od 27. listopada 2025. tuženik, u bitnome, ponavlja navode iz odgovora na tužbu te ističe da se Pravilnik o studijima i studiranju na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, a na koji se poziva tužiteljica, ne primjenjuje na studente poslijediplomskih studija, te da je apsurdno da student koji nije ostvario prolaznu ocjenu na ispitu koristi upravni spor kako bi položio taj ispit.

6. U podnesku od 3. studenog 2025. tužiteljica ističe da pokretanjem upravnog spora nije zatražila od suda pozitivnu ocjenu predmetnog seminara, nego nastoji u sudskoj proceduri ukazati na nužnost zaštite temeljnog studentskog prava na prigovor na negativnu ocjenu. Smatra apsurdnim da predmetna profesorica godinu dana nije ocijenila njezin seminar i nije snosila nikakve sankcije od strane dekana, nego je isprovocirana studentskom prijavom istraživački seminar ocijenila negativno.

7. Budući da stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, Sud je primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/2024 i 39/26; dalje: ZUS), riješio ovaj upravni spor bez rasprave.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja se nalazi spisu kao i u spis provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS -a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica, 2. travnja 2025., izjavila prigovor tuženiku, na ocjenu istraživačkog seminara na Doktorskom studiju Pravo sa zahtjevom za ponavljanje ispita pred nastavničkim vijećem.

10. Nije sporno da je tužiteljica svoj seminarski rad predala na pregled i ocjenu 16. veljače 2024. te da je (tek) 17. veljače 2025. njezin istraživački seminar ocijenjen ocjenom nedovoljan.

11. Nije sporno niti da je predmetni istraživački seminar 1. travnja 2025. od druge nastavnice na doktorskom studiju ocijenjen ocjenom nedovoljan, pri čemu je nejasno je li se uopće radilo o ponovnom sadržajnom preispitivanju.

12.1. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je tuženik aktom KLASA: 052-01/25-04/2, URBROJ: 2158-95-02-25-2 od 4. travnja 2025., naslovljenim kao odgovor na prigovor na ocjenu istraživačkog seminara I. na Doktorskom studiju Pravo od 2. travnja 2025. odgovorio da je odredbom članka 1. Pravilnika o studijima i studiranju na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku propisano što isti uređuje i na što se primjenjuje. S obzirom na navedeno, na zahtjev tužiteljice ne mogu se primijeniti odredbe Pravilnika o studijima i studiranju na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera, te sukladno tome ne može se udovoljiti njezinom zahtjevu.

12.2. Kao što je to pravilno navela i tužiteljica, tuženik primjenom odredbi članka 20. stavak 2. točka 8. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ("Narodne novine" br. 119/22.), odnosno primjenom Statuta Pravnog fakulteta Osijek kao i Pravilnika o studijima i studiranju na sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, ima ovlaštenje i obvezu donositi akte u upravnom postupku kojima se odlučuje o pravima i obvezama zaposlenika i studenata.

12.3. Tako i citirani Pravilnik o studijima i studiranju na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku definira dekana fakulteta kao osobu odgovornu za odlučivanje o prigovoru studenta na negativnu ocjenu putem imenovanja povjerenstva za preispitivanje negativne ocjene.

12.4. Odredba članka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/2009. i 110/2021., dalje: ZUP) propisuje da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje (stavak 1.); Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.).

12.5. Odredbom članka 3. ZUS-a propisano je da su predmet upravnog spora (između ostaloga): 1. ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek; 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.

13.1. Prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2100/2014 od 19. svibnja 2020. u odnosu na pojedinačne akte javnopravnih tijela, neovisno o tome imaju li oni ili nemaju svojstvo upravnih ili kakvih drugih akata, mora biti osigurana sudska zaštita.

13.2. Nadalje, iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III- 3446/2016 od 26. svibnja 2022., između ostaloga, proizlazi da sudbena zaštita mora biti osigurana za sve pojedinačne akte javnopravnih tijela.

13.3. Iz prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-5755/2020 od 14. ožujka 2024. proizlazi da je obveza sudova, i u slučaju vlastite nenadležnosti, pa i u slučaju zakonske podnormiranosti, pitanje sudske nadležnosti ili dopuštenosti pojedinog pravnog sredstva, metodom teleološkog tumačenja osigurati ostvarivanje prava na sud za svaku stranku, barem usmjeravanjem na drugi raspoloživi put učinkovite pravne zaštite utvrđenjem koji bi to pravni put bio, a ako ga nema onda utvrđenjem zašto sudska zaštita nije potrebna.

13.4. U pogledu primjene načela jednakog postupanja sud smatra usporedivom situaciju iz presude Suda Europske unije od 16. prosinca 2008., Arcelor Atlantique et Lorraine i dr., C 127/07, EU:C:2008:728, t. 26, odnosno da: “elemente koji razlikuju različite situacije, kao i njihovu moguću usporedivost treba utvrđivati i cijeniti vodeći računa o predmetu i cilju koji se nastoji postići odredbama o kojima je riječ, pri čemu u tu svrhu treba uzeti u obzir načela i ciljeve područja o kojemu je riječ”.

14. Pravilan je navod tuženika da se u ovoj upravnoj stvari nisu mogle primijeniti odredbe Pravilnika o studijima i studiranju na sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (koje se ne odnose izravno na studente doktorskog studija), dok odredbe Pravilnika o doktorskom studiju Pravo Pravnog fakulteta Osijek kao ni Pravilnika o poslijediplomskim studijima na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku ne propisuju mogućnost podnošenja prigovora na ocjenu, konkretno istraživačkog seminara u sklopu doktorskog studija.

15. Nesporno je da Pravilnik o studijima i studiranju na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku propisuje u članku 59. mehanizam mogućnosti podnošenja prigovora na ocjenu koji može podnijeti student koji nije zadovoljan postignutom ocjenom.

16. Pravilnik o doktorskom studiju Pravo Pravnog fakulteta Osijek svoju primjenu temelji na Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti te općim aktima Sveučilišta i Fakulteta, te propisuje uvjete upisa, obveze doktoranada, rokove te postupak prijave, ocjene i obrane doktorskog rada.

17. Odredba članka 4. Pravilnika o studijima i studiranju na sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku propisuje da se na Sveučilištu i sveučilišnim sastavnicama ustrojavaju i izvode sveučilišni studiji u skladu sa zakonom koji uređuje visoko obrazovanje i znanstvenu djelatnost, propisima koji uređuju osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti, Statutom te općim aktom Sveučilišta.

18. Odredba članka 5. stavak 3. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti propisuje da se na postupak kojim se odlučuje o pravima i obvezama nastavnika, znanstvenika, suradnika i studenata te na postupak koji vode matični odbori i matična povjerenstva primjenjuju odredbe zakona kojim je uređen opći upravni postupak.

19. Polazeći od navedenih stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske, a u kontekstu dosega prethodno citiranih podzakonskih propisa Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, kao i odredbe članka 5. stavak 3. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, za zaključiti je da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe ZUP-a koje uređuju (supsidijarnu) zaštitu od postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava o kojemu se ne donosi rješenje, upravo radi ostvarenja načela dobrog upravljanja i pristupa sudu.

20. Stoga je u predmetnom postupku mjerodavna odredba članka 156. ZUP -a kojom je propisano da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.

21. Prema članku 122. stavku 3. ZUP-a, čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora.

22. Člankom 122. stavkom 4. ZUP-a propisano je da se protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

23. Tužiteljica je 2. travnja 2025. podnijela prigovor tuženiku protiv odgovora na prigovor na ocjenu istraživačkog seminara I. na Doktorskom studiju Pravo. Tuženik nije odlučio o prigovoru, već je dopisom (aktom) od 4. travnja 2025. obavijestio tužiteljicu da zbog odredbi Pravilnika o studijima i studiranju na sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku ne može udovoljiti njezinom zahtjevu.

24. Polazeći od navedenih stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i smislenim tumačenjem odredbi Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, valja zaključiti da su u konkretnom slučaju mjerodavne navedene odredbe ZUP-a koje uređuju zaštitu od postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava o kojima se ne donosi rješenje. Stoga Sud ne može zakonitim ocijeniti dopis (akt) tuženika od 4. travnja 2025. kojim se tužiteljicu obavještava o razlozima neodlučivanja o prigovoru i, suprotno mjerodavnoj odredbi članka 156. ZUP-a, uskraćuje pravna zaštita.

25. Dakle na tuženiku je da, u povodu izjavljenog prigovora, osigura mogućnost odlučivanja o prigovoru na ocjenu, kakva je osigurana za studente na sveučilišnim prijediplomskim, diplomskim i integriranim prijediplomskim i diplomskim te stručnim studijima na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

26. Stoga će u izvršenju ove presude tuženik, u roku od dva radna dana od primitka ove presude odlukom imenovati nastavničko povjerenstvo predmetnog doktorskog studija od tri (3) člana, te odrediti vrijeme i mjesto preispitivanja ocjene, ovisno o složenosti istraživačkog seminara a uzevši u obzir prethodno neracionalno trajanje ocjenjivanja predmetnog istraživačkog seminara, te utvrditi obvezu predsjednika nastavničkog povjerenstva da osigura javnost na ispitu. Funkcija nastavničkog povjerenstva biti će u razumnom roku donijeti odluku o ocjeni većinom glasova, sastaviti zapisnik o tijeku preispitivanja te unijeti ocjenu u zapisnik.

27. Drugim riječima i student doktorskog studija mora imati pravo pristupa neutralnom, objektivnom i kompetentnom arbitru u povodu prigovora na ocjenu i ostvariti pravo pristupa ocjeni u razumnom roku.

28. Sud pri tome ne ulazi u sadržaj i/ili kvalitetu konkretnog istraživačkog seminara odnosno konačni ishod preispitivanja ocjene.

29. Stoga je Sud, u skladu s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporavani akt tuženika i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak. U ponovljenom postupku tuženik će na nedvojben način utvrditi stvarno činjenično stanje te donijeti novu odluku o prigovoru tužiteljice koju će pravilno, potpuno i valjano obrazložiti, pri tome se pridržavajući pravnih shvaćanja i primjedaba Suda, sukladno odredbi članka 151. stavka 2. ZUS-a kao što je i odlučeno u izreci presude.

U Osijeku, 26. kolovoza 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku