REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] C 5
Poslovni broj: Us I-141/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice CU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba LU, radi nepripadne isplate nacionalne naknade za starije osobe, 26. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-551-08/25-01/03091200610, URBROJ: 341-99-01/1-25-7761 od 13. siječnja 2026. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-551-08/25-01/03091200610, URBROJ: 341- 14-01/1-25-21808 od 29. rujna 2025., u upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, tužiteljici je utvrđena nepripadna isplata nacionalne naknade za starije osobe za razdoblje od 23. veljače 2024. do 30. lipnja 2025. u svoti od ukupno 2.597,00 eura (t. 1. izreke rješenja), te je određeno da je tužiteljica navedenu svotu dužna uplatiti u roku od 15 dana od primitka rješenja u korist računa Državnog proračuna (t. 2.).
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-551-08/25-01/03091200610, URBROJ: 341-99-01/1-25-7761 od 13. siječnja 2026., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Tužiteljici je rješenjem prvostupanjskog tijela od 28. veljače 2024. priznato pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe. Tužiteljica je, kao korisnica nacionalne naknade za starije osobe, sklopila s danom 23. veljače 2024. ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Rješenjem prvostupanjskog tijela od 26. srpnja 2025. tužiteljici je prestalo pravo i isplata nacionalne naknade s danom 23. veljače 2024., uz ukidanje rješenja od 28. veljače 2024. godine. Osporavanim rješenjem utvrđena je nepripadna isplata nacionalne naknade za spomenuto razdoblje.
3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U trenutku podnošenja zahtjeva nadležnim su tijelima bili vidljivi svi podaci tužiteljice, te ona nije mogla ostvariti nacionalnu naknadu bez osnove, budući da joj je naknada priznata na osnovi provjerenih službenih podataka. Iz tužbenih navoda Sud zaključuje da tužiteljica predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Tužiteljici je prestalo pravo i isplata nacionalne naknade za starije osobe po zaprimljenoj obavijesti Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije o sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovoga upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 26. kolovoza 2026. u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema članku 16. stavku 1. točki 1. Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe („Narodne novine“, broj 62/20 i 156/23), korisnik prava na nacionalnu naknadu za starije osobe koji je primio nacionalnu naknadu za starije osobe koja mu ne pripada, dužan ju je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove (nepripadna isplata) ako ostvari nacionalnu naknadu za starije osobe na koju nema pravo ili je ostvari na temelju neistinitih i netočnih podataka za koje je znao ili je morao znati da su neistiniti i netočni
8. U obrazloženjima osporavanih rješenja citirane su i ostale mjerodavne odredbe Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe. Te su odredbe, stoga, tužiteljici poznate.
9. Sud razumije da tužiteljica svoje pravne odnose s tuženikom sagledava u cjelini. Međutim, predmet ove upravne stvari isključivo je odluka o utvrđivanju nepripadne isplate. Materija prestanka prava i isplate nacionalne naknade tužiteljici predmet je zasebne upravne stvari, koja je rješavana u zasebnom upravnom postupku, zasebnim rješenjima, u odnosu na koja su tužiteljici na raspolaganju bili za to propisani pravni lijekovi.
10. Nesporno je da je u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja od 29. rujna 2025. postojalo izvršno rješenje o prestanku prava i isplate naknade (KLASA: 551-08/25-01/03091200610, URBROJ: 341-14-01/1-25-21746 od 26. srpnja 2025.). Ta je činjenica dovoljna podloga za donošenje rješenja o utvrđivanju nepripadne isplata nacionalne naknade za starije osobe. Usto, argumentacija tužiteljice odnosi se isključivo na predmet druge upravne stvari, kojom je rješavano o prestanku prava i isplate naknade. Stoga ta argumentacije ne može utjecati na rješavanje ovoga spora, imajući u vidu izneseno u točki 9. ovog obrazloženja.
11. Prvostupanjsko tijelo pravilno je, dakle, tužiteljici utvrdilo nepripadnu isplatu nacionalne naknade za starije osobe, što je tuženik osnovano potvrdio.
12. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
13. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 26. kolovoza 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- CU, [adresa]
- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A.
Mihanovića 3
