REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Ovr-359/2026-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Požegi, po sudskom savjetniku Nikoli Praniću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova ulica 82, protiv ovršenika NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, 26. kolovoza 2026.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 06/24.; dalje u tekstu: OZ) te se poziva da u roku od 15 (petnaest) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 21. srpnja 2026. ovome sudu podnio prijedlog da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim u postupku izravne naplate koja se provodi po Financijskoj agenciji (dalje: FINA), temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Nike Bagarića iz [adresa], poslovni broj OV-11468/2004, od dana 19. studenoga 2004.

2. U prijedlogu ovršenik se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 19. studenoga 2018. godine, na kojoj je zaključeno da se zadužnice izdane prije 1. siječnja 2011. godine na kojima je potpis samo ovjeren (a nisu solemnizirane) smatraju privatnim ispravama, te se na njih primjenjuje zastarni rok od 5 godina, a ne zastarni rok od 10 godina kao za sudske odluke. Predmetna zadužnica je podnesena na naplatu 16. srpnja 2009. godine, pa onda opet 23. siječnja 2014. godine. Dana 4. kolovoza 2018. FINA je sukladno odredbi članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala sa izvršenjem te zadužnice, te ju je s tim datumom isknjižila iz aktivnog sustava naplate, tako da od tog dana prestaje mirovanje zastare i petogodišnji zastarni rok počinje teći ispočetka. Ovrhovoditelj je ponovno podnio zahtjev za naplatu predmetne zadužnice dana 14. srpnja 2026. godine, a budući da se radi o zadužnici iz 2004. godine na kojoj je samo ovjeren potpis, tu se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina. Stoga ovršenik ističe prigovor zastare naplate predmetne zadužnice jer je zastara nastupila dana 5. kolovoza 2023. godine. Nadalje, ovršenik navodi da ovrhovoditelj nije priložio ugovor o ustupu tražbine te je neutvrđeno koliki je iznos ustupljene tražbine, a navedeno je bitno jer ovrhovoditelj ne može tražiti naplatu iznosa koji je bio veći od ustupljene tražbine. Usto, u specifikaciji nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje navedeno je da je na temelju zahtjeva od 16. srpnja 2009. godine ostala nenaplaćena tražbine u iznosu od 239,91 EUR, na temleju zahtjeva od 23. siječnja 2014. godine ostala je nenaplaćena tražbine u iznosu od 8.260,39 EUR, a na temelju zahtjeva od 14. srpnja 2026. godine u iznosu od 10.291,21 EUR. Iz navedenog se može zaključiti da je neizvjesno koliki je iznos tražbine ustupljen ovrhovoditelju. Slijedom rečenoga ovršenik predlaže da sud donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

3. Odredbom članka 210. OZ-a, propisano je da nakon što sazna da je protiv njega zatražena izravna naplata, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim (stavak 1.), s tim da se na to pravno sredstvo na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz članka 50. i članka 53. OZ-a.

4. U odgovoru, ovrhovoditelj se protivi prijedlogu ovršenika te navodi da je predmetni prijedlog u cijelosti neosnovan. Ovrhovoditelj ne osporava da se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, te navodi da je prvi postupak prisilne naplate pokrenuo 16. srpnja 2009. godine, potom 22. siječnja 2014., zatim 23. siječnja 2019. Također je 16. veljače 2016. uspio izravnom naplatom naplatiti 518,86 EUR. Nadalje, ovrhovoditelj je vršio naplatu tražbine i kod poslodavca ovršenika i to 18. srpnja 2016. kod VEGA j.d.o.o., zatim 16. rujna 2024. kod GRADSKE PEKARE, obrt, te 7. svibnja 2026. kod BELLA DESIGN j.d.o.o. Svakom predmetnom aktivacijom prekida se petogodišnji zastarni rok. Temeljem iznesenog, smatra prigovor zastare u cijelosti neosnovanim te predlaže da se nastavi ovršni postupak i odbije prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

5. Ovršenik je podneskom od 10. kolovoza 2026. ovom sudu dostavio obavijest Splitske banke d,d, od 7. lipnja 2012. u kojoj je navedeno da Splitska banka d.d. na temelju ugovora o cesiji prenosi potraživanje iz predmetnog ugovora o kreditu, ovrhovoditelju EOS MATRIX d.o.o., u iznosu od 4.794,94 HRK, odnosno 636,40 EUR. Zaključuje da primatelj tražbine ne može tražiti naplatu iznosa koji bi bio veći od ustupljene tražbine, a ovrhovoditelj je usprkos tome tražio naplatu iznosa od 10.303,46 EUR.

6. Odredbom članka 52. stavka 1. OZ-a, propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 9. do 11., sud prvog stupnja dostaviti će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

7. Budući da ovršenik ističe žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a, to je valjalo, na temelju odredbe članka 210. OZ-a, u vezi s člankom 52. stavkom 3.

OZ-a, odlučiti kao u izreci zaključka.

Požega, 26. kolovoza 2026.

Sudski savjetnik

Nikola Pranić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog zaključka nije dopuštena žalba.

DNA:

1. Odvjetnik Ivan Dundović, Požega, Trg Svete Terezije 5

2. EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82