REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1110/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branku Kostiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. srpnja 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno uz zamjenicu punomoćnika ZO, odvjetničku vježbenicu, te punomoćnika tuženika Borne Kusteca, odvjetnika, dana 26. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3207939947 od 23. studenoga 2006. sklopljenog između tužiteljice RO, kao korisnika kredita, i tuženika Zagrebačka banka d.d., kao kreditora, kojima je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu kredita odnosno čl. 2. toga Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena obveza isplate svih naknada i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici RO isplati iznos od 280,43 eur zajedno sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2006. do isplate po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici RO nadoknadi parnični trošak u iznosu od 853,18 eur zajedno sa zateznom kamatom od 26. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom dana 23.11.2006. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207939947 kojim joj je odobren kredit u iznosu od 41.000,00 eur obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita pa kako je odredbom čl. 2. ugovoreno da se kao korisnica ovoga kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, a tuženik joj je dana 20.12.2006. naplatio naknadu na ime troškova obrade kredita u iznosu od 280,43 eur, te kako je tuženik ovaj ugovor sklopio koristeći nepoštenu poslovnu praksu pa je kao jača ugovorna strana nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi na ime troškova obrade kredita na koji način ju je doveo u neravnopravni položaj u kojem ona nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, to tužiteljica smatra ovu ugovornu odredbu nepoštenu, a time i ništetnu pa ju predlaže utvrditi ništetnom s time od tuženika potražuje i isplatu iznosa od 280,43 eur jer joj je tuženik isti naplatio temeljem ove ništetne ugovorne odredbe na koji iznos potražuje zatezne kamate od 21.12.2006. do isplate. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora imajući u vidu da je ista naznačena u iznosu od 1.607,44 eur, iako tužiteljica potražuje isplatu samo iznosa od 280,43 eur smatrajući da deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu pa da se isti ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane te ističe prigovor zastare jer je tužiteljici predmetna naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 280,43 eur naplaćena 20.12.2006., a tužba je podnesena tek 2026. Nadalje, navodi da tužiteljica nije dokazala potrošačko svojstvo te u cijelosti osporava navode tužiteljice da bi se navedena ugovorna odredba imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom ističući da je ova naknada valjano ugovorena jer se temelji na slobodi ugovaranja po Zakonu o obveznim odnosima kao i na posebnim propisima namijenjenim zaštiti potrošača. Smatra da je navedena ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva pa nije dopušteno ocjenjivati je li ista nepoštena s time da je tuženik tužiteljicu u cijelosti informirao tijekom pregovora o njenoj obvezi na plaćanje ove naknade, a osim toga je obveza plaćanja ove naknade propisana i Općim uvjetima poslovanja Banke u točci 5. Pri tome tuženik napominje da se radi o naknadi za troškove koji su mu i prouzrokovani uslijed obrade kredita (troškovi rada, administrativni troškovi i amortizacija, troškovi provizija i naknada, troškovi poreza i druga administrativna davanja). Osim toga, napominje da navedena ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama te slijedom svega navedenoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
3. Vezano uz prigovor tuženika da je tužiteljica vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.607,44 eur naznačila očito suviše visoko imajući u vidu da kondemnatornim zahtjevom potražuje samo iznos od 280,43 eur, sud je temeljem odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) na pripremnom ročištu održanom dana 18.5.2026. rješenjem (stranica 48) kao vrijednost predmeta spora odredio upravo iznos od 1.607,44 eur imajući u vidu da je tužiteljica pored kondemnatornog tužbenog zahtjeva postavila i deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe za kojeg vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,01 eur nije naznačena suviše visoko, posebno imajući u vidu da tužiteljica na glavnicu od 280,43 eur potražuje i zatezne kamate i to od 21.12.2006., dakle, za razdoblje više od 19 godina.
4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 6- 15) te u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 35-47), a proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (stranica 59 i 60).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.
6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207939947 od 23.11.2012. (stranica 7-11, u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) te da je u čl. 2 ugovoreno da se tužiteljica, kao korisnica kredita, obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, a nije sporno niti to da je tužiteljici naplaćena naknada temeljem navedene odredbe dana 20.12.2006. upravo u zatraženom iznosu od 280,43 eur.
7. Sporno je, je li ovakva ugovorna odredba protivna pozitivnim propisima Republike Hrvatske odnosno je li ista ništetna te je li slijedom toga tuženik u obvezi tužiteljici vratiti iznos od 280,43 eur koji joj je naplaćen temeljem te odredbe. Također je sporno je li nastupila zastara utuženog potraživanja s obzirom na to da je tuženik istakao prigovor zastare pri čemu tuženik ističe da tužiteljica nije dokazala potrošačko svojstvo.
8. Tužiteljica u svom iskazu (stranica 59 i 60) navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila radi kupnje stana koji joj je bio potreban za stanovanje te iako je u to vrijeme bila u ortačkom odnosu sa svojim ocem kao vlasnikom obrta, ovaj stan nije bio ni u kakvoj vezi s tim obrtom jer se u tom stanu nikada nije obavljala nikakva poslovna djelatnost. Navodi da je u to vrijeme već bila klijent tužene banke te da nije pregovarala o pojedinim ugovornim odredbama niti je to mogla jer joj je predmetni Ugovor o kreditu predočen kao gotov s time da je isti prije potpisivanja pročitala u bitnim dijelovima u smislu koliki joj je iznos kredita odobren, kolika je kamatna stopa i koliko će iznositi rate kredita, a uopće se ne sjeća je li pri tome uočila odredbu temeljem koje je preuzela obvezu platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora s time da joj u svakom slučaju o tim naknadama i troškovima nije ništa usmeno pojašnjeno u smislu zašto ih mora platiti i na što se isti odnose, a isto tako joj nije predočena niti navedena Odluka o Tarifi naknada za usluge Kreditora. Stoga samo zna da joj je ova naknada naplaćena na način da joj je umanjen iznos odobrenog kredita već pri isplati, a na posebna pitanja svog punomoćnika navodi da prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije nikada radila u kreditnim institucijama ili obavljala bankarske poslove pa nije bila upoznata s pojmom ulazne naknade u smislu što je to i zašto se naplaćuje, a isto tako prije potpisivanja ugovora nije znala u kojem iznosu će joj ova naknada biti naplaćena. Nadalje, na posebna pitanja punomoćnika tuženika tužiteljica tvrdi da joj nitko od strane zaposlenika tuženika nije skrenuo pažnju na spornu ugovornu odredbu niti je znala da ZABA Opći uvjeti poslovanja iz 1999. i Tarifa iz 2006. čine sastavni dio ugovora s time da se ne sjeća je li navedene akte banke pročitala kao što nije znala da je ova naknada određena u fiksnom iznosu u postotku od iznosa kredita, a inače nije tražila objašnjenje te naknade kada je saznala za istu te istoj nije nikada prigovorila niti je prije potpisivanja ugovora pokušala izmijeniti odredbu o toj naknadi jer se radilo o ugovoru koji joj je predočen kao gotov pa ga je mogla samo potpisati ili ne potpisati. Konačno, tužiteljica navodi da je ovaj kredit sama otplaćivala.
9. Ovakav iskaz tužiteljice iz kojeg jasno proizlazi da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, već da je ista sastavni dio predmetnog tipskog ugovora te da je bila uvjet sklapanja istog s time da tužiteljici nije pojašnjeno zašto mora platiti ovu naknadu i na što se ista zapravo odnosi, sud je prihvatio kao istinit jer je isti iznesen uvjerljivo i logično.
10. Nadalje, uvidom u predmetni Ugovor o kreditu (stranica 7-11) kao i uvidom dokumentaciju koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu (stranica 35-47) također je utvrđeno da niti u toj dokumentaciji nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada i zašto se mora platiti, već je samo općenito navedeno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Oduci o Tarifi naknada za usluge Kreditora pa kako je odredbama čl. 81. st. 1. i 2. te čl. 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, uz napomenu da je odredbom čl. 84. ZZP-a propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni samo ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, dok je uvidom u spornu odredbu predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja odredba je nerazumljiva i nedorečena, to je sud, slijedom svega navedenoga, spornu odredbu iz čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu utvrdio ništetnom pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 280,43 eur tj. da joj vrati ono što je od nje primio na temelju takve ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22, 155/23 i 69/26 u daljnjem tekstu: ZOO) na koji iznos je tužiteljici priznato pravo na zatezne kamate od 21.12.2006. do isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj.
11. Sud je odbio tuženikov prigovor zastare imajući u vidu da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa kako je ništetnost navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u konkretnom slučaju utvrđena tek ovom presudom, to opći zastarni rok od pet godina, koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a, nije još niti počeo teći.
12. Pri tome ovaj sud, suprotno navodu tuženika, smatra da tužiteljica ima status potrošača jer u svom iskazu navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila radi kupnje stana koji joj je bio potreban za stanovanje te koji nikada nije koristila za nikakve poslovne djelatnosti, dok iz predmetnog Ugovora o kreditu (stranica 7-11) jasno proizlazi da ga je ona u svojstvu korisnika kredita sklopila kao fizička osoba pa iz navedenoga nikako ne proizlazi da bi tužiteljica ovaj odobreni kredit koristila za neke druge tj. nepotrošačke svrhe, a ako tuženik ima saznanja da tužiteljica isti nije koristila isključivo za potrošačke svrhe, tada je teret dokaza na njemu, a ne na tužiteljici jer ista ne može dokazivati negativne činjenice.
13. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 18.5.2026. i 3.7.2026. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 600,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 150,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi uplaćenih 33,18 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi zatraženih 70,00 eur pa to sveukupno daje iznos od 853,18 eur koliko je tuženiku pod točkom III. izreke i naloženo da joj nadoknadi.
14. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od 26.8.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate.
15. Tužiteljici su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do isplate po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Zagrebu, 26. kolovoza 2026.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
- punomoćniku tužiteljice
- punomoćnicima tuženika
