REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7569/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i III-tužiteljice ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Borić & Toš d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. srpnja 2026. u nazočnosti III- tužiteljice osobno uz punomoćnika I-III-tužitelja DC, odvjetnika, te zamjenice punomoćnika tuženika NC, odvjetničke vježbenice, dana 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 306-850/2004 od 13. rujna 2004. sklopljenog između prednika I-tužitelja LC i II-tužiteljice EC, te III-tužiteljice ČC, s jedne strane, i prednika tuženika Addiko Bank d.d., s druge strane, sadržana u čl. 5. koja glasi:

„Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jedancijelihdvadesetpet posto) jednokratno.“

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe Ugovora o kreditu broj 306-850/2004 od 13. rujna 2004. sklopljenog između prednika I-tužitelja LC i II-tužiteljice EC, te III-tužiteljice ČC, s jedne strane, i prednika tuženika Addiko Bank d.d., s druge strane, sadržane u čl. 8. koja glasi:

"U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d."

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da I-tužitelju LC i II-tužiteljici EC isplati iznos od 2.364,47 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od 632,73 eur od 21. rujna 2004. do isplate, a na iznos od 1.731,74 eur od 11. listopada 2011. do isplate, sve kamate po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Tužba je povučena za isplatu iznosa od 53,09 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da I-tužitelju LC, II-tužiteljici EC i III-tužiteljici ČC nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.378,96 eur zajedno sa zateznom kamatom od 26. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. I-III-tužitelji u tužbi navode da su III-tužiteljica, kao sudužnik, i prednik I i II-tužitelja MC, kao korisnik kredita, s pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. dana 13.9.2004. sklopili Ugovor o kreditu broj 306-850/2004 temeljem kojega je prednik tuženika odobrio kredit u iznosu od 80.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s time da je prednik I i II-tužitelja umro **.**.2023. te su oni proglašeni njegovim nasljednicima pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-739/2023 od 28.9.2023. Nadalje, navode da predmetni Ugovor o kreditu sadrži ništetne odredbe kojima je ugovorena naplata tzv. "ulazne i izlazne naknade" jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo pa je prednik tuženika ugovaranjem istih povrijedio prava tužitelja, ističući da se radi o potrošačkom tipskom ugovoru, postupajući suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) i to čl. 81. i 82. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Naime, tužitelji tvrde da prednik tuženika prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu nije III-tužiteljicu i prednika I i II-tužitelja u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga isti ni na koji način nisu mogli utjecati na sadržaj predmetnog Ugovora o kreditu. Slijedom navedenoga, I-III-tužitelji predlažu utvrditi ništetnima navedene ugovorne odredbe kao pod točkom I i II-izreke te I i II-tužitelji potražuju od tuženika isplatu iznosa navedenih pod točkom III. izreke presude naplaćenih temeljem ovih ništetnih ugovornih odredbi i to zajedno sa zateznim kamatama od dana kada su isti naplaćeni. I-III-tužitelji potražuju i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ali ne osporava da je dana 13.9.2004. sklopljen predmetni Ugovor o kreditu te da je prilikom isplate kredita dana 20.9.2004. predniku tužitelja naplaćena jednokratna naknada za obradu kredita u iznosu od 632,73 eur, dok mu je prilikom prijevremene otplate kredita dana 10.11.2011. naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od samo 1.731,74 eur. Nadalje, tuženik ističe da je u predmetnom Ugovoru o kreditu potpuno jasno, lako razumljivo i uočljivo navedeno kako se od iznosa kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa odobrenog kredita pa stoga sporni čl. 5. ne podliježe testu nepoštenosti. Osim toga, tuženik navodi da kao kreditna institucija prilikom odobravanja kredita ima troškove koji su određeni kroz paušalnu naknadu te ovi troškovi obrade zajedno s ugovorenom kamatom predstavljaju cijenu predmetnog kredita s time da su ovi troškovi jasno definirani kao dio cijene kredita. S druge strane, tuženik tvrdi da se je o ovoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, iako se nesporno radi o tipskom ugovoru, a što se ogleda u pravu prednika tužitelja da odabere između različitih ugovornih proizvoda prednika tuženika te usporedi ponudu na tržištu. Nadalje, tuženik ističe da nije došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana jer to ne proizlazi iz okolnosti slučaja imajući u vidu da je ugovoren i isplaćen iznos kredita od 80.000,00 eur, dok je sporna naknada naplaćena samo u iznosu od 1,25% od toga iznosa. Tvrdi da je i odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita tijekom cijelog trajanja ugovornog odnosa bila jasna, lako razumljiva, uočljiva i odrediva te da je ugovorena sukladno tada važećim propisima pa njeno ugovaranje nije bilo zabranjeno, dok s druge strane, kreditoru u slučaju prijevremene otplate kredita nastaje šteta zbog razlike između kamate koju je on dužan plaćati svojim zajmodavcima i kamate koju može naplatiti novim kreditom kojeg plasira svojim korisnicima pa stoga ne postoji znatna neravnoteža, već je ovom ugovornom odredbom unaprijed ugovoren iznos naknade štete. Prigovara i zatraženom tijeku kamata od dana plaćanja ovih troškova jer se ne radi o nesavjesnom stjecanju bez osnove te ističe prigovor zastare jer se kod ništetnosti primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove pa je zastarni rok pet godina od dana plaćanja. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti potražujući naknadu parničnog troška.

3. Napominje se da su I-III-tužitelji na ročištu prihvatili navod tuženika da je njihovom predniku tzv. izlazna naknada naplaćena samo u iznosu od 1.731,74 eur pa su I i II- tužitelji sukladno tome snizili tužbeni zahtjev potražujući po tom osnovu samo iznos od 1.731,74 eur, a kako je time tužba povučena za isplatu iznosa od 53,09 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom čemu se tuženik nije protivio, to je temeljem odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 7- 43) te u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 178-243 te 248-253), a proveden je i dokaz saslušanjem III-tužiteljice kao stranke (stranica 319 i 320).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su III-tužiteljica, kao sudužnik, i prednik I i II- tužitelja MC, kao korisnik kredita, s pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. dana 13.9.2004. sklopili Ugovor o kreditu broj 306- 850/2004 (stranica 12-19, u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) i to na iznos od 80.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita u svrhu adaptacije stana, a da je u čl. 5. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25%, dok je u čl. 8. ugovoreno da je Banka u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Nadalje, nije sporno niti to da je predniku I-III-tužitelja prilikom isplate kredita dana 20.9.2004. naplaćena jednokratna naknada za obradu kredita u iznosu od 632,73 eur, dok mu je prilikom prijevremene otplate kredita dana 10.11.2011. naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.731,74 eur. Konačno, nije sporno niti to da je prednik I i II-tužitelja umro **.**.2023. te da su oni proglašeni njegovim nasljednicima pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-739/2023 od 28.9.2023.

7. Sporno je jesu li navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, a slijedom toga i ništetne odnosno je li tuženik dužan navedeni iznos vratiti I i II-tužiteljima i to zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana izvršene isplate te je li za navedeno potraživanje nastupila zastara.

8. III-tužiteljica u svom iskazu (stranica 319 i 320) navodi da su suprug i ona sklopili s prednikom tuženika predmetni Ugovor o kreditu radi adaptacije stana kojeg su koristili za stanovanje s time da je suprug ovaj Ugovor o kreditu sklopio kao korisnik kredita, a ona kao sudužnik pa iako je ona tada bila vlasnica obrta za prodaju, tvrdi da ovaj stan nije koristila za potrebe toga obrta niti u to vrijeme niti tijekom otplate kredita. Nadalje, tvrdi da suprug i ona nisu mogli pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama prije potpisivanja ovog Ugovora o kreditu jer im je isti ponuđen takav kakav je s uvjetima kreditora pa riječ "pregovaranje" nije niti spomenuta uz napomenu da ona pri čitanju ovog Ugovora o kreditu nije niti uočila da su dužni platiti troškove obrade kredita, a u svakom slučaju im o tome nije ništa usmeno pojašnjeno u smislu zašto ih moraju platiti i na što se isti odnose s time da im nije ništa bilo pojašnjeno niti o tome da će kod eventualne prijevremene otplate imati bilo kakvih troškova, a kako su ovaj kredit doista zatvorili prijevremeno, to su im takvi troškovi i naplaćeni kao što su im naplaćeni i troškovi obrade kredita već pri isplati odobrenih sredstava.

9. Ovakav iskaz III-tužiteljice iz kojeg jasno proizlazi da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo jer su iste sastavni dio predmetnog tipskog ugovora te da su bile uvjet sklapanja istog pa nije bilo moguće III-tužiteljicu, kao sudužnika, i njenog supruga, kao korisnika kredita, na njihov zahtjev osloboditi ovih obveza ili iste umanjiti s time da im nije pojašnjeno zašto se ove naknade moraju platiti i na što se točno odnose, sud je u cijelosti prihvatio kao istinit jer je isti iznesen uvjerljivo i logično.

10. Nadalje, uvidom u predmetni Ugovor o kreditu (stranica 12-19) također je utvrđeno da niti u istom nije navedeno od čega se sastoje navedeni jednokratni troškovi obrade kredita i zašto su određeni upravo u visini od 1,25% od sredstava koji su odobreni predniku I-III-tužitelja kao što nije navedeno zašto bi prednik tuženika bio ovlašten u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te u kojoj visini pa kako je odredbama čl. 81. st. 1. i 2. te čl. 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, uz napomenu da je odredbom čl. 84. ZZP-a propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni samo ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, dok je uvidom u spornu odredbu predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja odredba je nerazumljiva i nedorečena, to je sud, slijedom svega navedenoga, sporne odredbe iz čl. 5. i čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu utvrdio ništetnima pa je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude, dok je pod točkom III. izreke naložio tuženiku da I i II-tužiteljima, kao nasljednicima pok. MC, isplati iznos od 632,73 eur koji je istome nesporno naplaćen s osnova ništetne ugovorne odredbe iz čl. 5. predmetnog Ugovora o kreditu te da im isplati iznos od 1.731,74 eur koji je istome nesporno naplaćen temeljem ništetne ugovorne odredbe iz čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu tj. da im vrati ono što je od njihovog prednika primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22, 155/23 i 69/26, u daljnjem tekstu: ZOO). Na ove dosuđene iznose I i II-tužiteljima je priznato pravo na zatezne kamate od 21.9.2004. do isplate te od 11.10.2011. do isplate i to temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj.

11. Sud je odbio tuženikov prigovor zastare utuženog potraživanja imajući u vidu da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa kako je ništetnost navedenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u konkretnom slučaju utvrđena tek ovom presudom, to opći zastarni rok od pet godina, koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a, nije još niti počeo teći.

12. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje I-III-tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podneska od 17.2.2026. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 7.5.2026. i 2.7.2026. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 800,00 eur koji iznos je uvećan temeljem Tbr. 40. toč. 1. zbog zastupanja tri stranke za iznos od 160,00 eur (20%) što onda iznosi 960,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 240,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi uplaćenih 35,32 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 143,64 eur pa to onda sveukupno iznosi 1.378,96 eur koliko je tuženiku pod točkom II. izreke rješenja i naloženo da im nadoknadi na ime parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od 26.8.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate i to temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

13. I-III-tužiteljima su sve zatezne kamate priznate po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do isplate po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

- punomoćnicima I-III-tužitelja

- punomoćniku tuženika