REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3795/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Devrnja, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. srpnja 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno uz zamjenika punomoćnika Luku Pivca, odvjetnika, te punomoćnice tuženika Lorene Bakić, odvjetnice, dana 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208412261 od 9. veljače 2007. sklopljenog između tužiteljice MH i tuženika Zagrebačka banka d.d., a koja glasi: "Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora."

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici MH isplati iznos od 241,12 eur zajedno sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici MH isplati iznos od 418,98 eur u roku od 15 dana.

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 418,98 eur od 26. kolovoza 2026. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 16. veljače 2026. osim u dijelu u kojem je na iznos od 241,12 eur zatražena zatezna kamata za dan 9. srpnja 2025.

II. Tužba je povučena za isplatu zateznih kamata na iznos od 418,91 eur počev od 10. srpnja 2025. do 25. kolovoza 2026.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici MH nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.126,55 eur zajedno sa zateznom kamatom od 26. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 9.2.2007. s tuženikom sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208412261 kojim joj je isti odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 71.240,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Nadalje, navodi da ju je tuženik temeljem odredbe čl. 2. toga ugovora obvezao na plaćanje svih naknada i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora pa joj je i naplaćena naknada za obradu kredita bez da joj je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, od čega se isti sastoje i zbog čega je baš taj postotak, a što navedenu obvezu tužiteljice, kao potrošača, čini u potpunosti neodređenom i neodredivom te posljedično nepoštenom i ništetnom sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 81. st. 1. i 2. te čl. 82. alineja 10. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača s obzirom na to da se radi o odredbi koja je unaprijed paušalno formulirana u tipskom ugovoru kojeg je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom, a kojom je istoj nametnuta obveza sa čijim sadržajem nije bila upoznata niti je o njoj mogla pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Stoga predlaže utvrditi navedenu ugovornu odredbu ništetnom, a pored toga potražuje povrat isplaćenog iznosa od 241,12 eur pri čemu je temeljem odredbe čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uglavničila iznos zateznih kamata na ovu glavnicu pa tako pored ove glavnice u tužbi po toj osnovi potražuje i iznos od 331,81 eur sa zateznom kamatom od 2.6.2025. tj. od utuženja do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate s time da je nakon provedenog financijskog vještačenja u podnesku od 16.2.2026. (stranica 111 i 112) s osnova ovih uglavničenih kamata konačno zatražila iznos od 418,98 eur sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok na glavnicu od 241,12 eur konačno potražuje zatezne kamate od 9.7.2025.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora imajući u vidu da je ista naznačena u iznosu od 1.400,00 eur, iako tužiteljica potražuje isplatu samo iznosa od ukupno 572,93 eur smatrajući da deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu pa da se isti ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane te ističe prigovor zastare jer je tužiteljici predmetna naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 241,12 eur naplaćena 27.2.2007., a tužba je podnesena tek 2025. Nadalje, navodi da se kamate mogu osamostaliti i obračunati kao glavna tražbina tek po prestanku glavne tražbine radi čega smatra tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata u okolnostima postojanja glavne tražbine očigledno neosnovanim. Tuženik u cijelosti osporava navode tužiteljice da bi se navedena ugovorna odredba imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom ističući da je ova naknada valjano ugovorena jer se temelji na slobodi ugovaranja po Zakonu o obveznim odnosima kao i na posebnim propisima namijenjenim zaštiti potrošača. Smatra da je navedena ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva pa nije dopušteno ocjenjivati je li ista nepoštena s time da je tuženik tužiteljicu u cijelosti informirao tijekom pregovora o njenoj obvezi na plaćanje ove naknade, a osim toga je obveza plaćanja ove naknade propisana i Općim uvjetima poslovanja Banke u točci 5. Pri tome tuženik napominje da se radi o naknadi za troškove koji su mu i prouzrokovani uslijed obrade kredita (troškovi rada, administrativni troškovi i amortizacija, troškovi provizija i naknada, troškovi poreza i druga administrativna davanja). Osim toga, napominje da navedena ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama te slijedom svega navedenoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

3. Vezano uz prigovor tuženika da je tužiteljica vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.400,00 eur naznačila očito suviše visoko imajući u vidu da kondemnatornim zahtjevom potražuje samo iznos od 572,93 eur, sud je temeljem odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) na pripremnom ročištu održanom dana 3.10.2025. rješenjem (stranica 89) kao vrijednost predmeta spora odredio upravo iznos od 1.400,00 eur imajući u vidu da je tužiteljica pored kondemnatornog tužbenog zahtjeva, tada već u ukupnom iznosu od 660,03 eur jer je u podnesku od 10.7.2025. (stranica 67-72) na ime uglavničenih zateznih kamata zatražila isplatu iznosa od 418,91 eur potražujući na taj iznos zatezne kamate od 10.7.2025. od kojeg datuma je zatražila i zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 241,12 eur, postavila i deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe za kojeg vrijednost predmeta spora u iznosu od 739,97 eur nije naznačena suviše visoko.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 6- 19) te u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 37-50), provedeno je financijsko vještačenje (stranica 96-98), a proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (stranica 115 i 116).

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208412261 od 9.2.2007. (stranica 6-12, u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) i to na iznos od 71.240,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita u tečaj, a da je u čl. 2. toga Ugovora o kreditu određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.

7. Sporno je, je li navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, a slijedom toga i ništetna odnosno je li tuženik dužan navedeni iznos vratiti tužiteljici i to zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana izvršene isplate te je li za navedeno potraživanje nastupila zastara.

8. Tužiteljica u svom iskazu (stranica 115 i 116) navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila radi kupnje stana koji joj je bio potreban za osobne potrebe jer nije bila vlasnica niti obrta niti trgovačkog društva. Navodi da je i prije sklapanja ovoga ugovora bila klijent tužene banke pa je o uvjetima kreditiranja razgovarala s osobnim bankarom. Međutim, o pojedinim ugovornim odredbama nije mogla pregovarati jer su uvjeti banke bili takvi kakvi jesu te je i ovaj ugovor sastavljen od strane tužene banke s time da je predmetni Ugovor o kreditu pročitala prije potpisivanja pa je vidjela da je u čl. 2. ugovorena njena obveza plaćanja naknada i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, ali niti o toj ugovornoj odredbi nije mogla pregovarati niti joj je pojašnjeno o kakvim se naknadama i troškovima radi i na što se navedeno odnosi. Navodi da joj je ova naknada naplaćena već pri isplati odobrenog kredita. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika je li se interesirala o visini naknade nakon što je vidjela ovu ugovornu odredbu, navodi da je bila sretna da je dobila kredit pa se o tome nije raspitivala, a na pitanje bi li visina ove naknade utjecala tada na njenu odluku hoće li podići kredit kod tuženika, navodi da bi možda da je bila na to upozorena pitala zašto tu naknadu mora platiti i baš u tom iznosu. U svakom slučaju tvrdi da nije znala može li uopće pregovarati o nekoj ugovornoj odredbi koje je tužena banka unaprijed sastavila, a da ju ne odbiju.

9. Ovakav iskaz tužiteljice iz kojeg jasno proizlazi da o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovarala s tuženikom niti je to mogla, već joj je predmetni Ugovor o kreditu predočen kao gotov pa ga je takvog samo mogla prihvatiti ili ne prihvatiti, sud je prihvatio kao istinit jer je isti iznesen uvjerljivo i logično, a što pak znači da je navedena ugovorna odredba sastavni dio predmetnog tipskog ugovora te da je bila uvjet sklapanja istog pa stoga nije niti bilo moguće tužiteljicu na njen eventualni zahtjev osloboditi plaćanja ove naknade ili ju eventualno umanjiti s time da tužiteljici nije pojašnjeno na što se ista zapravo odnosi.

10. Nadalje, uvidom u predmetni Ugovor o kreditu (stranica 6-12) kao i uvidom u dokumentaciju koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu (stranica 37-50), a za koju tvrdi da je ista bila dostupna tužiteljici prije potpisivanja predmetnog Ugovora o kreditu, također je utvrđeno da niti u tom Ugovoru o kreditu niti u toj dokumentaciji nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada i zašto se mora platiti od sredstava koji su tužiteljici odobreni pa kako je odredbama čl. 81. st. 1. i 2. te čl. 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, uz napomenu da je odredbom čl. 84. ZZP-a propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni samo ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, dok je uvidom u spornu odredbu predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja odredba je nerazumljiva i nedorečena, to je sud slijedom svega navedenoga spornu odredbu iz čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu utvrdio ništetnom pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok je pod točkom II. izreke presude naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 241,12 eur tj. da joj vrati ono što je od nje primio na temelju takve ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22, 155/23 i 69/26, u daljnjem tekstu: ZOO), na koji iznos je tužiteljici priznato pravo na zatezne kamate od 28.2.2007. do isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj.

11. Naime, tuženik je već u odgovoru na tužbu naveo da je tužiteljici predmetna naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 241,12 eur naplaćena 27.2.2007., ali kako je tužiteljica od tuženika zatražila isplatu uglavničenih kamata u iznosu od 418,91 eur za razdoblje od 28.2.2007. do 9.7.2025. (stranica 73 i 74), a tuženik je na ročištu 3.10.2025. (stranica 89) ovaj obračun kamata osporio, to je po prijedlogu tužiteljice provedeno financijsko vještačenje radi obračuna zateznih kamata na glavnicu od 241,12 eur počev od 28.2.2007. do 9.7.2025.

12. Provedenim vještačenjem po Darku Prpiću, stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire (stranica 96-98), utvrđeno je da obračunate zatezne kamate na osnovicu od 241,12 eur počev od 28.2.2007. do 9.7.2025. iznose 418,98 eur te je ovaj sud ovakav nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan uz napomenu da mu niti stranke nisu prigovorile, već je naprotiv tužiteljica u podnesku od 16.2.2026. (stranica 111 i 113) uskladila svoj tužbeni zahtjev s ovakvim nalazom i mišljenjem tako što je od tuženika umjesto ranije zatraženih 418,91 eur zatražila isplatu iznosa od 418,98 eur, ali sada sa zateznom kamatom tek od dana donošenja presude do isplate, dok je na iznos glavnice od 241,12 eur konačno zatražila zatezne kamate od 9.7.2025. do isplate pa kako je s osnova uglavničenih kamata time tužbeni zahtjev povećan čime je tužba preinačena, sud je ovakvu preinaku tužbe dopustio pod točkom I. izreke rješenja, i to temeljem odredbe čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je tužiteljica na taj način tužbu preinačila samo usklađujući tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka pa da bez svoje krivnje nije mogla ovako precizirati tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka. Kako je pak tužiteljica u podnesku od 16.2.2026. (stranica 111 i 113) na uglavničene kamate zatražila zatezne kamate tek od dana donošenja presude, a ne kao ranije od 10.7.2025. te kako je time tužba povučena za isplatu zateznih kamata na ranije zatraženi iznos od 418,91 eur počev od 10.7.2025. do 25.8.2026., to je temeljem odredbe čl. 193. ZPP- a odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.

13. Sud je odbio tuženikov prigovor zastare imajući u vidu da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa kako je ništetnost navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u konkretnom slučaju utvrđena tek ovom presudom, to opći zastarni rok od pet godina, koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a nije još niti počeo teći.

14. Slijedom navedenoga, tužiteljici je pod točkom II. izreke presude valjalo dosuditi iznos od 241,12 eur sa zateznom kamatom od 10.7.2025. do isplate, dok joj je pod točkom III. izreke presude s osnova uglavničene kamate na taj iznos počev od 28.2.2007. do 9.7.2025. dosuđen iznos od 418,98 eur na koji iznos joj uopće nisu dosuđene zatezne kamate. Naime, tužiteljica, suprotno navodu tuženika, ima pravo tražiti zatezne kamate u apsolutnom iznosu uz glavni dug od 241,12 eur neovisno o tome što isti nije plaćen jer se u smislu odredbe čl. 31. st. 1. ZOO-a jedino ne mogu zahtijevati procesne kamate na dospjele zatezne kamate sve dok ne prestane glavno novčano potraživanje iz kojeg proizlaze zatezne kamate, dakle i onda kada su zatezne kamate obračunate i utužene uz glavni dug, iz razloga što zatezne kamate i dalje teku na iznos glavnog potraživanja, kako to tužiteljica i traži.

15. Stoga je pod točkom IV. izreke presude odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 418,98 eur od 26. kolovoza 2026. do isplate.

16. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a imajući u vidu da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svoga zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, a isti se odnosi na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podneska od 10.7.2025. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 3.10.2025. i 2.7.2026. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 800,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 200,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi uplaćenih 26,55 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi zatraženih 100,00 eur pa to onda sveukupno iznosi 1.126,55 eur koliko je tuženiku pod točkom III. izreke rješenja i naloženo da joj nadoknadi na ime parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od 26.8.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate i to temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a. Pri tome se napominje da tužiteljici nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 30.9.2025. i 16.2.2026. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka imajući u vidu da tužiteljica u podnesku od 30.9.2025. samo ponavlja svoje dotadašnje navode, dok se je u podnesku od 16.2.2026. samo očitovala na nalaz i mišljenje financijskog vještaka i uskladila svoj tužbeni zahtjev sukladno istome. Naime, ovaj sud smatra da je tužiteljica potpuno nepotrebno uglavničila zatezne kamate na utuženu glavnicu i time prouzročila ne samo trošak financijskog vještačenja, već i trošak sastava navedenog podneska pa joj iz istih razloga nije priznat niti trošak provedenog financijskog vještačenja u zatraženom iznosu od 300,00 eur jer je isto provedeno samo radi utvrđivanja pravilnosti obračuna tih kamata nakon što je tuženik tome obračunu prigovorio pri čemu se napominje da tuženik tijekom postupka nije osporio niti visinu utužene glavnice od 241,12 eur niti navod tužiteljice da joj je taj iznos naplaćen upravo 27.2.2007., kako to tužiteljica i tvrdi.

17. Tužiteljici su sve zatezne kamate priznate po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do isplate po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćnicima tuženika